Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1458/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Laburi, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Labura, Šibenik, Stjepana Radića 17a, protiv tuženika EU iz [adresa], 11, Šibenske brigade HV br. 77, zastupan po punomoćniku Ivici Crnogaći, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Crnogaća & Crnogaća, Šibenik, Ante Šubuka 5, radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1890/2018-24 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1890/2018-24 od 3. veljače 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženik na dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja čest. br. 385/1 k. o. [katastarska općina] podigao betonski zid koji je dugačak 28,48 m, te također iskopao jarak dubine 0, 8 - 1 m i širine 0,5 - 0,80 m, a sve bez ikakvog zakonskog ovlaštenja i koji je opisani zid i iskop su označeni točkama A-B-C u skici mjesta očevida koju je sačinio vještak geodet HU i to dana 3. rujna 2019. godine, a koja je sastavni dio presude, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana ukloni u cijelosti opisani zid, kao i jarak-iskop, te povrati sve u prijašnje stanje kakvo je bilo prije opisanih radnji tuženika, zatim da se kani svakog takvog i sličnog smetanja i uznemiravanja tužitelja, pod prijetnjom ovrhe te da plati trošak parnice u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.276,54 EUR-a, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 153/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Zatražio je trošak odgovora na žalbu specificiran u odgovoru na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za zaštitu od uznemiravanja.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:
- da je treća osoba i to sin tuženika NU vlasnik čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je predmet spora međa između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sporni dio se nalazi jugozapadno od objekta tuženika i na terenu predstavlja betonski zid cijelom svojom dužinom koji je širok u sjevernom dijelu 19,00 cm, a na južnom dijelu 24 cm, a uz sam zid jugozapadno od njega nalazi se iskop dubine 0,70 m i širine 0,50 do 0,80 m, djelomično popunjen kamenjem, a dijelom je ostao kao šupljina,
-da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je vlasnik sporne nekretnine, odnosno da o tome nije pružio niti personalne niti materijalne dokaze,
-da tužitelj nije dokazao da ga je tuženik izgradnjom betonskog zida i iskopom jarka uznemiravao u vlasništvu, odnosno da nije dokazao da je tuženik nalogodavac, već je isti samo nadgledavao izvršenje radova.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja polazeći od utvrđenja da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao vlasništvo predmetne nekretnine (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da je vlasnik susjedne nekretnine tuženikov sin NU, da zid nije u cijelosti izgrađen na nekretnini za koju tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo kao i da tužitelj nije dokazao da je tuženik gradio predmetni zid, da je zid sagrađen po nalogu tuženikovog sina, odnosno da tuženik nije nalogodavac, već je samo nadzirao izgradnju prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, jer nisu ispunjene pretpostavke za pružanjem zaštite od uznemiravanja u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, dalje: ZV).
8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda osporava tužitelj navodeći da je izvatkom iz zemljišne knjige dokazao da je upisani suvlasnik u 43862/46500 dijela čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te time i aktivno legitimiran u ovom predmetu, a da je tuženik koji je nadzirao izgradnju zida bio dužan obratiti pažnju da se radovi izvrše u skladu s međama i da se ne zadire u nekretninu tužitelja.
9. Bez obzira na proturječnost razloga o odlučnim činjenicama sud smatra da je sve bitne činjenice odlučne za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza, pa su time i bez obzira na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju osnovano u žalbi ukazuje tužitelj ispunjene pretpostavke za donošenje drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 373.a ZPP.
10. Osnovano u žalbi tužitelj navodi da postoji proturječnost između zemljišnoknjižnog izvatka priloženog spisu i obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu činjenice vlasništva čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 43862/46500 dijela čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te time i aktivno legitimiran u ovom predmetu.
11. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika valja navesti da tužitelj tužbu temelji na činjenici da je stvarni vlasnik nekretnine tuženik kao i da je gradnjom zida uznemiravao tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih ovlasti.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tuženik vlasnik čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je upisani vlasnik i posjednik nekretnine koja graniči na nekretninom tužitelja tuženikov sin koji je nekretninu stekao temeljem pravnog posla zaključenog sa tuženikom i upisom u zemljišnu knjigu.
13. Kao što je već navedeno tužitelj temelji tužbu na činjeničnim navodima da je tuženik izgradio predmetni zid i na opisani način uznemiravao tužitelja u njegovom vlasništvu.
14. U postupku zaštite prava vlasništva od bespravnog uznemiravanja pasivno legitimiran je svatko tko čini radnju uznemiravanja bez obzira čini li to u svoje ime i na svoju korist ili u ime treće osobe. Uz te osobe pasivno legitimirana može biti i osoba po čijem se nalogu uznemiravanje vrši, kao i ona u čiju se korist uznemirava vlasnika, ako je ona tu korist odobrila ili se njome služi direktno ili indirektno.
15. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je zid izgrađen po nalogu tuženikovog sina i u njegovo ime i za njegov račun, odnosno da je isti angažirao radnike i bio nalogodavac radova, pa time i trase na kojoj je sporni zid sagrađen i kanal iskopan i djelomično nasipan, a da je tuženik samo nadzirao izvođenje radove budući se njegov sin u vrijeme izvođenja radova nalazio u inozemstvu, a što navodima žalbe koji se u tom dijelu svode na preocjenu izvedenih dokaza nije dovedeno u sumnju to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za zaštitu od bespravnog uznemiravanja iz čl. 167. st. 1. ZV.
16. Odluka o troškovima postupka koja se žalbom posebno ne osporava pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).
17. Slijedom svega iznesenog, bez potrebe odgovaranje na navode žalbe izvan gore navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP), valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 373.a.
18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer sud navedenu radnju ne smatra potrebnom za vođenje postupka.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Jadranka Travaš
