Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-98/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3355/2020-19 od 30. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d. d kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3355/2020-19 od 30. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3355/2020-19 od 30. lipnja 2022. u točki I. presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu na iznos 633,62 EUR/4.774,00 kn koja teče od 29. lipnja 2020. do 29. lipnja 2022., zatim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 633,62 EUR/4.774,00 kn do iznosa od 1.695,40 EUR/12774,00 kn (za iznos od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn), zajedno sa zateznom kamatom, zatim u točki III. izreke i točki IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 195,35 EUR/1.471,87 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 12.774,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. lipnja 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i to za isplatu 2.226,00 kn (od dosuđenih 12.774,00 kn do zatraženih 15.000,00 kn) sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.274,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. lipnja 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 23. svibnja 2022. godine (list 129-130 spisa).

3. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu na iznos od 633,62 EUR/4.774,00 kn na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege koja teče od 29. lipnja 2020. do 29. lipnja 2022, zatim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, zatim protiv točaka III. i IV. prvostupanjske presude te protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Što se tiče dopuštene preinake tužbe, tuženik ističe kako je preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka te stoga nije dopuštena. Tuženik smatra da provedeno medicinsko vještačenje ne opravdava preinaku tužbe, a u prilog tome dostavlja sudsku praksu. S obzirom da je prvostupanjski sud sudio sukladno preinačenom, tj. povišenom tužbenom zahtjevu koji nije dopušten, time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku jer je prekoračio tužbeni zahtjev. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže da se ukine rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe te odbaci prijedlog za preinaku tužbe kao nepravodoban, budući da je preinaka tužbe predložena nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je u suprotnosti s čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Što se tiče prvostupanjske presude, tuženik ne osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj, a nije ni sporan dosuđeni iznos od 633,62 EUR/4.774,00 kn na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, tuženik ističe kako je isplatio tužitelju iznos od 17.000,00 kn na ime neimovinske štete, a što predstavlja pravičnu novčanu naknadu u konkretnom predmetu. Tvrdi da svaka daljnja dosuda višeg iznosa nije razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i time pogoduje težnjama koje su nespojive sa naravi i društvenom svrhom pravične novčane naknade. Naposljetku, premda nije sporna visina dosuđene naknade s osnove tuđe pomoći i njege, tuženik ističe kako zatezna kamata na taj iznos počinje teći od dana presuđenja, tj. od 30. lipnja 2022., dok je prvostupanjski sud odredio tijek kamate od dana 29. lipnja 2020. te na taj način pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 195,35 EUR/1.471,87 kn.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

U odnosu na žalbu protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe:

6. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, tj. dana 17. prosinca 2020. tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 15.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

7. Nakon što je stalni sudski vještak dr. Božidar Šebečić izradio pisani nalaz i mišljenje, tužitelj je, dana 30. rujna 2021. godine, podneskom uredio tužbeni zahtjev na način da je povisio utuženi iznos s 15.000,00 kuna na 22.000,00 kuna (list 120- 121 spisa).

8. Nakon što je tuženik, u tijeku trajanja ovog postupka, tužitelju isplatio iznos od 7.000,00 kn na ime naknade pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju, tužitelj je, dana 23. svibnja 2022. godine, podneskom uredio tužbeni zahtjev na način da je od zatraženog iznosa od 22.000,00 kuna oduzeo iznos od 7.000,00 kn (iznos kojeg je tuženik nesporno platio tužitelju) te konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 15.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. lipnja 2020. godine, tj. danom završetka liječenja tužitelja (list 129-130 spisa).

9. Na ročištu održanom dana 24. svibnja 2022. tuženik se protivio preinaci tužbe koju je tužitelj uradio podneskom od 30. rujna 2021. (list 131-132 spisa)

10. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe prema podnesku od 23. svibnja 2022., a u vezi s podneskom tužitelja od 30. rujna 2021. godine, obrazlažući da je ista dopuštena u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom

postupku

("Narodne

novine",

broj:

53/1991,91/1992,112/1999,129/2000,88/2001,117/2003,88/2005,2/2007,96/2008,84/ 2008,123/2008,57/2011,25/2013,89/2014,70/2019, dalje u tekstu: ZPP).

11. Premda tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 15.000,00 kuna, a koji iznos je potraživao i prilikom pokretanja postupka, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev te na taj način preinačio tužbu, sukladno čl. 191. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev, a nakon što je tuženik platio nesporni iznos, tužitelj je snizio tužbeni zahtjev za plaćeni iznos. Na kraju je tužbeni zahtjev postavljen u istom iznosu kao u početnoj tužbi, međutim, valja uzeti u obzir da je tužitelj ipak prvo povisio tužbeni zahtjev, a što se smatra preinakom tužbe.

12. Tuženik se u žalbi i dalje protivi preinaci tužbe, navodeći da ista nije dopuštena, budući da je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka.

13. Odredbom čl. 190 st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe st. 1. članka 190., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Specifičnost je postupaka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što, u trenutku zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je moguće to učiniti tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja.

14. Naime, tužitelj (niti njegov punomoćnik) ne posjeduje stručna znanja da procijeni narav i težinu povrede prava osobnosti, već je za to potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a radi čega je tužitelj i predložio dokaz provođenja medicinskog vještačenja. U protivnom, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao, jer ako je sudu potrebno stručno znanje medicinskog vještaka kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete, to znanje je potrebno i tužitelju kako bi mogao postaviti precizan tužbeni zahtjev.

15. Prema ocjeni ovog suda, nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja razlog za preinaku tužbe te tužitelj nije kriv što je tek nakon provedenog vještačenja utvrdio realnu štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, a radi čega je takva preinaka u skladu s čl. 190 st. 2. ZPP-a, pogotovo ako se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2024., broj Rev-555/2024-2).

16. Uzevši u obzir sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je dopustio preinaku tužbe u predmetnom postupku, budući da je ista preinačena nakon provedenog medicinskog vještačenja pomoću kojeg je tužitelj saznao realnu štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, a što je u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude:

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznom kamatom, a koje je šteta nastala kada je osiguranik tuženika prouzročio prometnu nesreću na način da je svojim vozilom naletio na zadnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

18.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 1.695,40 EUR/12.774,00 kn i to na ime:

-neimovinske štete radi povrede prava osobnosti iznos 1.061,78 EUR/8.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. lipnja 2020. do isplate

-imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 633,62 EUR/4.774,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. lipnja 2020. do isplate

19. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

20. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužitelja te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Također nije sporna niti dosuđena imovinska šteta s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu.

21. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je isplatom iznosa od 17.000,00 kn, koji iznos je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete, u potpunosti obeštetio tužitelja. Radi navedenog, tuženik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano dosudio tužitelju daljnji iznos od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn na ime neimovinske štete. Nadalje, sporan je i tijek zatezne kamate koja teče na imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege. Prvostupanjski sud je odredio zateznu kamatu od dana 29. lipnja 2020. godine, tj. od dana završetka liječenja tužitelja, dok tuženik smatra da zatezna kamata treba teći od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 30. lipnja 2022. godine

22. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

-da je, dana **.**.2020., VN (osiguranik tuženika), upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na zadnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj, a pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede

-da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos od 17.000,00 kn u mirnom postupku za naknadu štete

-da je tužitelj, prilikom štetnog događaja, zadobio sljedeće ozljede: trimaleolarni prijelom u desnom gležnju: prijelom maleola Iisne kosti, prijelom unutarnjeg maleola goljenične kosti i prijelom stražnjeg nastavka goljenične kosti u desnom gležnju bez pomaka ulomaka, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu drugog stupnja i natučenje obje strane prsnog koša

-da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%,

-da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana i manjeg intenziteta u trajanju od dva i pol mjeseca

-da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od četiri tjedana

-da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 217 sati, tj. 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, zatim 3 sata dnevno kroz 2 tjedna, 2 sata dnevno kroz 3 tjedana te 1 sat dnevno kroz 3 tjedana

-da tužitelj, radi predmetnih ozljeda, trpi kronične bolove u gležnju kod duljeg hoda, naročito prilikom hoda po neravnom terenu i hoda po stepenicama, a i kretnje gležnja su terminalno bolno ograničene.

23. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005,41/2008,125/2011,78/2015,29/2018-dalje u tekstu: ZOO).

24. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je utvrdio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 3.318,07 EUR/25000,00 kn, a koju je potom ispravno umanjio za nesporno isplaćeni iznos od od 2.256,29 EUR/17000,00 kn koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno dosudio iznos od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5%, opravdavaju novčanu naknadu u dosuđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj trpi kronične bolove u gležnju kod duljeg hoda, naročito prilikom hoda po neravnom terenu i hoda po stepenicama, kretnje gležnja su mu terminalno bolno ograničene, a što u ukupnosti nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužitelja. Sve te okolnosti opravdavaju da se tužitelju dosudi iznos od 1.061,78 EUR/8.000,00 kn.

26. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba tuženika u pogledu visine dosuđene naknade neimovinske štete.

27. Što se tiče tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, valja istaknuti da je čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005,36/2009,75/2009,76/2013,152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tuženik nije nadoknadio tužitelju cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu u mirnom postupku, tužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu na neisplaćenu naknadu imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da zatezna kamata na naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege teče od dana presuđenja, tj. od dana donošenja prvostupanjske presude, uzevši u obzir odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a.

28. Valja istaknuti da tužitelj nije potraživao kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već od dana završetka liječenja, a koji dan je nastupio kasnije od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, sukladno čl. 2. ZPP-a, sud odlučuje u granicama zahtjeva kojeg je postavio tužitelj, a radi čega je tijek zatezne kamate određen s danom završetka liječenja tužitelja, a ne s danom podnošenja odštetnog zahtjeva.

29. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba tuženika u pogledu tijeka zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

30. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 85,16%, a tuženik u omjeru od 14,84%, odluka o trošku, sadržana u točkama III. i IV. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

31. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti, a radi čega je, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

32. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić