REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1117/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Hećimović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Hećimović i partneri, d.o.o. Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupaju ŽŽ i ČŽE, službene osobe, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/286, URBROJ: 512-2501-24-2 od 2. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/286, URBROJ: 512-2501-24-2 od 2. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/23-01/404, URBROJ: 512M2-76-24-7 od 12. srpnja 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i postupovnih povreda (manjak obrazloženja odlučnih činjenica i povrede načela materijalne istine). Smatra da tuženik nije doista ocijenio žalbene navode, te predlaže da sud izvede i dokaze saslušanjem svjedoka: VŽ i TŽ, kao i saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da se, prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, pri čemu u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite. Smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, te ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nemaju materijalnih dokaza o njegovoj pripadnosti Narodnoj zaštiti. Također, ističe da se aktivnosti koje je tužitelj naveo da je obavljao ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom zaprimljenim u ovome sudu 7. ožujka 2025., u kojem, u bitnome, ponavlja navode tužbe.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 2. rujna 2025. održao raspravu u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod predloženih dokaza, te je specificirao adrese predloženih svjedoka. Također je predložio i da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka ĆŽ, kao zapovjednika u Mjesnoj zajednici Stari Perkovci, te je priložio u spis i za protivnu stranu fotokopiju neslužbenog popisa, bez ovjere i bez potpisa, za kojeg navodi da je isti sastavio upravo ĆŽ koji raspolaže izvornikom rokovnika iz kojeg je popis kopiran. Naveo je da se tužitelj nalazi na popisu pod nazivom " ČŽ (Č)".

4.3. Službene osobe tuženika izjavile su da ostaju kod odgovora na tužbu u cijelosti, te su se protivile izvođenju dokaza saslušanjem predloženih svjedoka VŽ i TŽ, obzirom da su isti već saslušani u upravnom postupku, a protivile su se i izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ĆŽ. U odnosu na priloženi popis navodno sastavljen od ĆŽ osporile su vjerodostojnost istog s obzirom da je očito riječ o neslužbenoj evidenciji odnosno pomoćnoj evidenciji iz koje nije razvidan datum sastavljanja, autor kao ni točan sadržaj popisa.

4.4. Tužitelj je u spis priložio i obrazac izjave koju je zapovjednik ĆŽ **.**.2025. ispunio kao svoj iskaz u ovoj upravnoj stvari, te je službenoj osobi tuženika omogućen uvid u istu.

4.5. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, saslušanja predloženih svjedoka VŽ i TŽ, obzirom da su isti već saslušani u upravnom postupku o eventualnom razdoblju sudjelovanja tužitelja i načinu sudjelovanja, saslušanja predloženog svjedoka ĆŽ, kao zapovjednika, obzirom da iz priložene (pisane) izjave istoga proizlazi da svjedok ne osporava da na području Mjesne zajednice Stari Perkovci nije bilo borbenih djelovanja sa neprijateljem, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, dakle radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih nepotrebnih troškova jer je sud ocijenio da predloženi dokazi, prema svojoj dokaznoj snazi, ne bi bili od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci, podnio 18. svibnja 2020., Područnom odsjeku za poslove obrane Slavonski Brod.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju i utvrđeno je da tužitelj (nesporno) nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje, te je utvrđeno (iz arhive i raspoložive evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod), da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci.

8. Nadalje, tužitelj je regulirao obvezu služenja vojnog roka, odnosno u traženom razdoblju imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske.

9. U odnosu na tužitelja nije utvrđeno postojanje zapreka iz članka 21. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.; dalje: Zakon).

10. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik prvostupanjskog tijela (Područnog odjela za poslove obrane Osijek), od 11. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite u mjesnoj zajednici Stari Perkovci, te je sudjelovao od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na način da je išao na straže i u naoružane ophodnje, a zapovjednik mu je bio TŽ. Tužitelj je naveo da je imao vojničku pušku koju je zaduživao kad bi išao na smjenu i nakon smjene istu vraćao, te da je aktivnosti obavljao svakodnevno, prema dodijeljenom rasporedu.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka zapovjednika TŽ, evidentiranog na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci, na zapisniku prvostupanjskog tijela, od 18. lipnja 2024., proizlazi da je svjedok u Narodnu zaštitu pristupio u MZ Stari Perkovci odmah kod osnivanja i sudjelovao do 31. prosinca 1991., te je bio zapovjednik Narodne zaštite u MZ Stari Perkovci. Navedeni svjedok naveo je da sa preostalim pripadnicima nije bio u doticaju zbog svojih obaveza. Svjedoku je poznato da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci u istom razdoblju kao i svjedok, pri čemu je tužitelj vršio dužnosti čuvanja straže na ulazu i izlazu iz sela, te kod važnijih objekata u selu i vršio je motrenje i nadzor prostora. Svjedoku nije poznato tko je zaduživao naoružanje, nema materijalnih dokaza da bi tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci, niti mu je poznato zašto se tužitelj ne nalazi na službenom popisu.

12. Nadalje, iz iskaza saslušanog svjedoka VŽ, na zapisniku prvostupanjskog tijela, od 11. srpnja 2024., koji je evidentiran na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci, proizlazi da je isti pristupio navedenim odredima 30. srpnja 1991. i sudjelovao do 31. prosinca 1991., da je kao pripadnik sudjelovao u istom razdoblju i u istoj desetini kao tužitelj, na istom punktu, te mu je poznato da je tužitelj išao na straže, vršio nadzor i motrenje prostora, da je išao u naoružane ophodnje, te da je imao zaduženo naoružanje. Svjedoku nije poznato zašto se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci i nije mu poznato čiji je to propust.

13. Iz iskaza oba svjedoka, kao i tužitelja, ne proizlazi postojanje borbenih djelovanja navedenog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju.

14. Tužitelj niti u zahtjevu ne navodi da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, te navedeno, također, ne proizlazi iz priloženih izjava svjedoka VŽ kao i TŽ.

15. Iz naknadno priloženih izjava (obrazaca) svjedoka ĆŽ i VŽ (list 34 – 35 spisa) decidirano proizlazi da borbenih djelovanja na području MZ Stari Perkovci nije bilo.

16. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ Stari Perkovci, koju činjenicu je moguće osporavati.

17. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona, propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

18. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

19. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

21. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

22. Iz ukupnosti izvedenih dokaza ne proizlazi niti da je tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata bio evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. Naknadno dostavljeni neslužbeni popis (list 25 – 26 spisa) s obzirom na svoju dokaznu kvalitetu nije mogao poslužiti kao osnova za zaključak o istinitosti tvrdnji tužitelja da se morao nalaziti na službenom popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite. Stoga tužitelj nije doveo u sumnju činjenicu da se ne nalazi na službenim popisima, jer ne raspolaže nikakvim relevantnim materijalnim dokazima.

23. Također, sud nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze saslušanja drugih svjedoka o okolnostima sudjelovanja tužitelja, obzirom da iz iskaza svjedoka kao i samog tužitelja konzistentno proizlazi da tužitelj nije u spornom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan člankom 3. stavak 2. Zakona.

24. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

26. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

27. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

28. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

29. Iako tuženik nije decidirano naveo i izostanak pretpostavke iz članka 3. stavak 2. Zakona, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka mogao izvesti pravilan zaključak o izostanku tražene pretpostavke za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

30. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

31. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 23. rujna 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku