Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-351/2020-67

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE GRADNJA d.o.o., OIB 24590198805, Zagreb, Zagrebačka 26, kojeg zastupa Ivan-Zvonimir Jelić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 8, protiv tuženika KONSTRUKTOR-INŽENJERING d.d. u stečaju, OIB 81356391287, [adresa], kojeg zastupa Josip Hrga, stečajni upravitelj iz Splita, Bihaćka 15, radi isplate (v.p.s. 149.900,00 EUR), objavom od 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV-2173/2020 od 27. travnja 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 968.043,53 kn / 128.481,46 EUR sa zateznom kamatom od 21. ožujka 2020. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu nastalih troškova postupka u iznosu od 20.456,00 kn / 2.714,98 EUR i predvidivih troškova postupka od 6.629,00 kn / 879,82 EUR sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče na iznos nastalih troškova računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a na iznos predvidivih troškova računajući od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi sve do isplate i u tom se dijelu odbija tužbeni zahtjev.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Posl. br.: OVRV-2173/2020 od 27. travnja 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 161.381,06 kn / 21.418,95 EUR sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2020. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i utvrđuje se da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 46.517,85 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 795,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja od 11. studenog 2020. za donošenje rješenja za određivanje prethodne mjere u smislu članka 501.a ZPP-a koji glasi:

"I. Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja, ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Zagrebačka 26, OIB: 24590198805 prema tuženiku, KONSTRUKTOR-INŽENJERING d.d. u stečaju, OIB: 81356391287 sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], za sljedeći iznos:

- 1.129.424,59 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

• na iznos od 161.381,06 kuna počevši od 2. ožujka 2019. pa do isplate teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

• na iznos od 968.043,53 kuna počevši od 21. ožujka 2020. pa do isplate teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 20.456,00 kuna s osnova nastalih troškova ovršnog postupka Ovrv- 2173/2020 od 25. travnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- iznos od 14.125,00 kuna troškove donošenja ovog rješenja, od čega 11.300,00 kuna s osnove sastava ovog podneska temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Tbr.11.1. te 2.825,00 kuna s osnove Poreza na dodanu vrijednost zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, a koji se određuju sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

određuje se prethodna mjera

zabranom poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, kao i drugim bankama i svakoj drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati sa svakog njegovog računa ili iz oročenih novčanih sredstava tuženika, novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Ovo rješenje o osiguranju dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

III. Tužitelj provedbom prethodne mjere stječe založno pravo na predmetima osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koje je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja potraživanja tužitelja.

V. Ova prethodna mjera bit će na snazi do proteka roka od 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu po presudi u ovom postupku.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu prethodne mjere, a koja je određena ovim rješenjem."

II. Ne dopušta se preinaka tužbe koju je preinaku tužitelj predložio u podnescima od 11. svibnja 2021., od 21. rujna 2021. te u podnesku od 25. listopada 2024.

III. Odbacuje se kao nepravodobna protutužba od 15. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj pokrenuo je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka otvorenih stavki koji je izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja kao ovrhovoditelja od 21. travnja 2020. u iznosu od 1.129.424,59 kn, u povodu kojeg je javni bilježnik Mirjana Popovac iz Splita donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br.: OVRV-2173/2020 od 27. travnja 2020. kojim je tuženiku kao ovršeniku naložena isplata tog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno zatraženog iznosa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te su tužitelju kao ovrhovoditelju odmjereni nastali troškovi u iznosu od 20.456,00 kn i predvidivi troškovi ovršnog postupka u iznosu od 6.629,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, ovršenik je pravodobno izjavio prigovor kojim je u cijelosti osporio navedeno rješenje, osporavajući osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja jer iz dostavljene vjerodostojne isprave nije razvidan osnov potraživanja tužitelja navodeći kako je potraživanje po okončanoj situaciji broj 74. vezano za izvođenje građevinskih radova temeljem sklopljenih ugovora o izgradnji Autoceste A12, koji radovi su okončani i preuzeti do 8. lipnja 2017., u odnosu na koje radove je istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i da je nad tuženikom rješenjem ovog suda St-1196/2016 od 16. studenog 2017. otvoren stečajni postupak, a predmetna tražbina nije prijavljena u stečajnom postupku. Potraživanja po okončanoj situaciji broj 82. (16) vezana su za izvođenje građevinskih radova sukladno prethodno sklopljenim ugovorima o izgradnji Autoceste A13 u povodu kojih radova je glavni investitor, naručitelj radova Hrvatske autoceste d.o.o. je tužitelju na temelju privremenih i okončane situacije izravno platio izvedene radove u smislu čl. 602. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je kao ovršenik u prigovoru istakao da prigovara odmjerenim troškovima postupka i zatraženim zateznim kamatama.

3. U povodu pravodobnog podnesenog prigovora, sud je rješenjem poslovni broj Povrv-351/2020-3 od 16. lipnja 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavljenom parničnom postupku stranke su ustrajale u istaknutom prijedlogu za ovrhu, sada tužbi i u prigovoru, odgovoru na tužbu, dodatno je tužitelj predložio donošenje prethodne mjere u smislu čl. 501.a ZPP-a te je djelomično povukao tužbu za iznos od 161.381,00 kn, kojem djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio. Nadalje, u dokaznom postupku sud je pregledao spisu priloženu dokumentaciju te je izveo dokaze saslušanjem stranaka na ročištu za glavnu raspravu od 18. listopada 2021. i to zastupnika po zakonu tužitelja MI (stranice 40 i 41 spisa) te zastupnika po zakonu tuženika, tadašnjeg stečajnog upravitelja tuženika AI (stranice 401 i 402 spisa).

4.1. Sud je izveo i dokaz građevinskog vještačenja po sudskom vještaku graditeljske struke dipl. ing. građ. Ivanu Mijanoviću iz Splita – pisani nalaz i mišljenje (stranice 469-476 spisa), pisani dopunski nalaz i mišljenje od 17. studenog 2023. (stranice 494-506 spisa), usmeno vještačenje po istom sudskom vještaku na ročištu za glavnu raspravu od 4. ožujka 2024. (stranice 565 i 566 spisa), pisano očitovanje po istom sudskom vještaku od 12. travnja 2024. (stranice 569-571 spisa), usmeno vještačenje po istom sudskom vještaku na ročištu za glavnu raspravu od 22. svibnja 2024. (stranice 580-583 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Leko dipl. ing. građ. iz Zagreba, kao privatno provedeno vještačenje po zahtjevu tužitelja (stranice 600-609 spisa).

4.2. Daljnje prijedloge stranaka i to tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem te prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka sud je odbio jer je zaključio da su izvedeni dokazi dovoljni za donošenje odluke suda.

5. Predmet ovog spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 21.418,94 EUR / 161.381,00 kn po okončanoj situaciji 74 od 31. prosinca 2018., je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 968.043,53 kn / 128.481,46 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 21. ožujka 2020. do isplate u kojem postupku je sud odlučivao o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

6. Tužitelj je podnescima od 11. svibnja 2021., od 21. rujna 2021. te u podnesku od 25. listopada 2024. kojeg je predao na ročištu za glavnu raspravu od 28. listopada 2024. preinačio tužbu proizašlu iz platnog naloga iz rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, na utvrđenje tražbina tužitelja i tuženika (deklaratorni zahtjev), konstitutivni zahtjev za prebijanje tih tražbina te preostali kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa tužitelju od 117.708,23 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 21. ožujka 2020. do isplate, kojoj preinaci tužbe se tuženik protivio.

7. Odredbom čl. 191. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a) preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva u postojeće s time da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu to se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtijeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

7.1. Kako je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu kojeg je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio nadležnom javnom bilježniku te se postupak nakon podnošenja prigovora nastavlja u parničnom postupku kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojoj parnici sud odlučuje održava se ili se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti ili u dijelu to je sud u parničnom postupku i odlučivao kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Budući da je tužitelj naprijed navedenim podnescima preinačio tužbu na način da je promijenio istovjetnost zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik protivio to je sud odlučio ne dopustiti preinaku tužbe već odlučiti o platnom nalogu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika. Ovo poglavito s toga jer se ne radi o okolnostima koje su nastale nakon podnošenja tužbe, odnosno sve okolnosti su bile poznate tužitelju prigodom podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku.

8. Tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu 13. rujna 2021., podneskom od 15. studenog 2021. podnio protutužbu kojom je zahtijevao da sud utvrdi ništetnim Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018, da sud utvrdi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 82.220,35 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu tuženiku troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama, kojoj protutužbi se usprotivio tužitelj jer da istu tuženik nije podnio do zaključenja prethodnog postupka predloživši sudu protutužbu odbaciti kao nepravodobnu.

8.1. U odnosu na protutužbu tuženika od 15. studenog 2021., za koju tuženik tvrdi da je podnesena pravodobno jer da sud nije konstatirao zaključenje prethodnog postupka posebnim rješenjem, ističe se da je sud na pripremnom ročištu od 13. rujna 2021. rješenjem odlučio koje će dokaze izvesti na glavnoj raspravi i odredio je ročište za glavnu raspravu s time da doista u tom rješenju od 13. rujna 2021. omaškom nije konstatirano da se zaključuje prethodni postupak. Međutim, sud je naknadno na ročištu za glavnu raspravu od 19. siječnja 2021. ispravio i dopunio to raspravno rješenje na način da je u tom rješenju dodao prije odluke suda o određivanju ročišta za glavnu raspravu, da se prethodni postupak zaključuje, što je moralo biti poznato tuženiku jer je isti pristupio i jednom i drugom ročištu, tako da je tuženikova protutužba podnesena nepravodobno jer je podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka i istoj se tužitelj kao protutuženik usprotivio pa je sud odbacio kao nepravodobnu protutužbu u smislu čl. 189. st. 1. ZPP-a.

9. U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je rješenjem ovog suda St-1196/2016 od 16. studenog 2017. otvoren stečajni postupak nad tuženikom;

- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to tužitelj kao podizvođač u vezi izvođenja građevinskih radova temeljem Ugovora o podizvođenju br. K-179/10 od 24. prosinca 2010. i pripadajućih aneksa na izgradnji Autoceste A12 i Autoceste A13 koje su zaključili Hrvatske autoceste d.o.o. kao naručitelj te tuženik kao jedan od izvođača radova u Poslovnoj udruzi s time da je za tuženika radove izvodio tužitelj kao podizvođač, kao i da su stranke iz ovog postupka u svezi izvođenja radova na izgradnji Autoceste A13, dionica Vrbovec – Bjelovar zaključili Ugovor o podizvođenju br. K-185/10 od 24. prosinca 2010. i to za radove koji su predstavljali dio radova koje je tuženik kao izvođač temeljem Ugovora o građenju zaključio sa Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb kao naručiteljem (stranice 112-115 spisa);

- da su tužitelj i tuženik 4. siječnja 2018. zaključili Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018 (stranice 252-255 spisa) za izvođenje radova na Autocesti A13 – čvorište Vrbovec 2 (A12)

– Bjelovar – Virovitica – GP Dionica Vrbovec 2 – Bjelovar prema projektno tehničkoj dokumentaciji i ugovornom troškovniku koji čine sastavni dio tog ugovora s time da se tužitelj kao podizvođač obvezao izvesti radove u cijelosti prema uvjetima iz ugovorno-tehničke dokumentacije Glavnog investitora koja čini sastavni dio tog ugovora;

- nije sporno između stranaka da je Glavni investitor Hrvatske autoceste d.o.o. izravno tužitelju podmirivao radove izvedene na dionicama Autoceste A12 i Autoceste A13, ali je sporno između stranaka je li tuženik sukladno ugovornom odnosu između stranaka u obvezi prema tužitelju prema Ugovoru o podizvođenju br. K-185/10 od 24. prosinca 2010., koji je zaključen između stranaka prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom ili Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018 od 4. siječnja 2018. koji ugovor su stranke zaključile nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, odnosno taj ugovor su potpisali u ime tuženika stečajni upravitelj tuženika, a u ime tužitelja zastupnik po zakonu tužitelja za koji ugovor je tuženik tvrdio da se radi o pobojnom ugovoru jer je prigodom zaključenja tog ugovora stečajni upravitelj doveden u zabludu;

- u vezi utvrđenja volje stranaka za sklapanjem Ugovora o podizvođenju br. 0401/2018 od 4. siječnja 2018. sud je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja MI i tadašnjeg stečajnog upravitelja tuženika AI.

- iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja MI u vezi poslovnog odnosa između stranaka zaključuje se da su problemi u financijskom pogledu na strani tuženika postojali prije otvaranja stečajnog postupka i to se reflektiralo i na izvođenje radova na ugovorenoj dionici Autoceste A13, koja je sada Državna cesta 12 (dionica Vrbovec-Bjelovar) na kojoj dionici se nisu izvodili radovi od strane tužitelja i ostalih izvođača radova Osijek Koteks i Hidroelektra, koje su pravne osobe završile u predstečajnom postupku. Istakao je zastupnik po zakonu tužitelja da je u odnosu na izvođenje ugovorenih radova bila loše ugovorena cijena tih radova te da tužitelj nije želio izvoditi preostale radove nakon otvaranja stečaja nad tuženikom želeći da netko od partnera (Osijek Koteks i Hidroelektra) dovrši ugovorene radove što se nije dogodilo. Iako je zastupnik po zakonu tužitelja isticao da mu nije poznato tko je inicirao zaključenje Ugovora o podizvođenju broj 0401/2018 ističući pritom da su taj Ugovor o podizvođenju 4. siječnja 2018. potpisali tužitelj kao podizvođač i stečajni upravitelj tuženika kao izvođač. Zastupnik po zakonu tužitelja je naveo kako je uz taj ugovor bio i troškovnik o količinama i cijeni radova koji su se trebali izvesti na toj dionici, a naknadno je zaključen i aneks tog ugovora temeljem kojih je tužitelj nastavio sa izvođenjem radova na proljeće 2018. koji radovi su dovršeni u jesen 2019. te ih je pregledao naručitelj Autoceste d.o.o. i IGH d.d. kao nadzorno tijelo koji radovi su preuzeti po naručitelju Autoceste d.o.o. bez prigovora. Nadalje, istakao je da je po tom Ugovoru o podizvođenju 0401/2018 ugovorene veće cijene za izvedene radove od Ugovora o podizvođenju broj K-185/2010 i to u odnosu na izradu nasipa na poljskim putevima i izradu posteljice od kamenog materijala jer da prethodno ugovorena cijena nakon proteka godina nije bila dostatna za završiti predmetne radove. Isto tako je istakao da predmetni Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018 je ustvari aneks ugovora o podizvođenju br. K-185/2010. Stoga da je tužitelj za potrebe naručitelja Autoceste d.o.o. ispostavio petnaestu okončanu situaciju, a tužitelj je za više ugovorene cijene po Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018 tuženiku ispostavio šesnaestu okončanu situaciju. Zastupnik po zakonu tužitelja potvrdio je da ugovorena količina radova prema Ugovoru o podizvođenju br. K-185/2010 u ugovorenom roku nije izvršena za što je okrivio investitora, projektanta i nadzornog inženjera.

- iz iskaza ranijeg zastupnika po zakonu tuženika stečajnog upravitelja Frane Krište proizlazi kako je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom njegov posao kao stečajnog upravitelja tuženika bio izuzetno stresan zbog prijava tražbina radnika i vjerovnika tuženika te zahtjeva za njegovom smjenom kojima problemima se morao posvetiti te mu se u tom ozračju obratio zastupnik po zakonu tužitelja i predočio potrebu sklapanja novog ugovora između stranaka radi dovršetka radova za Hrvatske Autoceste. Raniji zastupnik po zakonu tuženika, raniji stečajni upravitelj, potvrdio je da mu je UI ostavio Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018 kojeg je potpisao smatrajući da predmetnim ugovorom nisu povećane cijene već da su iste korigirane budući da je taj prethodni Ugovor o podizvođenju K-185/2010 imao formulu za korigiranje cijena kao što je isto bilo sadržano i u formulama u Ugovoru koji je zaključen između Hrvatske Autoceste i tuženika te da je predmetni ugovor sastavio zastupnik po zakonu tužitelja uz koji ugovor mu je dostavljen i troškovnik u kojemu nisu bile navedene usporedne cijene između ta dva ugovora. Potvrdio je ispostavljanje privremenih situacija po tužitelju koje su ispostavljene tuženiku i bile su u skladu s količinama izvedenih radova i cijenama HAC-a tvrdeći da se razlika pojavila tek dostavljanjem šesnaeste okončane situacije, a predstavnik tuženika da stečajnog upravitelja nije upozorio na nove cijene za ugovorene radove između tužitelja i tuženika te je potvrdio kako je prigodom potpisivanja Ugovora o podizvođenju br. 0401/2018 bio u zabludi u vezi cijene radova jer da nije mogao očekivati toliku razliku u cijeni prema Ugovoru o podizvođenju K-185/2010, koja je bila veća od 21%.

10. Sukladno iskazima zastupnika po zakonu tužitelja i tadašnjeg stečajnog upravitelja tuženika, sud zaključuje da je tužitelj inicirao i sastavio te pripremio Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018 koji je sadržavao drugačiju formulu kod obračuna cijene izvedenih radova po tužitelju, kao podizvođaču tuženika od Ugovora o podizvođenju br. K- 185/2010 i ranijih ugovora, s time da je tužitelj za potrebe investitora Hrvatske autoceste d.o.o. ispostavljao privremene situacije i 15. okončanu situaciju sukladno Ugovoru o podizvođenju br. K-185/2010, koji radovi su tužitelju plaćeni od strane investitora sukladno čl. 602. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), što nije sporno između stranaka.

10.1. Sporno je između stranaka je li tuženik dužan tužitelju za izvedene radove platiti ugovorenu cijenu po Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018 i ispostavljenoj 16. okončanoj situaciji za koje radove tužitelj tvrdi da se radi o razlici između cijene radova ugovorene Ugovorom o podizvođenju br. 0401/2018 i stvarno naplaćene cijene kao i je li tuženik po tadašnjem stečajnom upravitelju zaključio predmetni ugovor u zabludi za iznos naknade za izvedene radove.

10.2. Ističe se kako okončana situacija je samo jedna te je po 15. okončanoj situaciji po Ugovoru o podizvođenju br. K-185/2010 za radove navedene u toj okončanoj situaciji, izvršena isplata tužitelju, dok 16. okončana situacija nije potpisana od strane tuženika, niti je po istoj izvršena isplata tužitelju, a istu je tužitelj ispostavio po Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018.

10.3. Odredbom čl. 280. ZOO-a propisano je što je bitna zabluda, a to je ona koja se odnosi na objekt ugovora, na bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor te stoga može zahtijevati poništenje ugovora zbog bitne zablude.

10.4. Sud smatra da se između ugovornih stranaka dogodio nesporazum, a odredbom čl. 282. ZOO-a propisan je slučaj nesporazuma između stranaka na način da kad stranke vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

10.5. Iz provedenog postupka poglavito iz iskaza saslušanih tadašnjih zastupnika po zakonu stranaka koji su potpisali Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018 od 4. siječnja 2018. i I Aneksa tom ugovoru od 7. veljače 2018. te provedenog sudskog vještačenja po sudskom vještaku za graditeljstvo kojeg je imenovao sud, razvidno je da predmetni ugovor sadrži drugačiju formulu za izračun naknade tužitelju za obavljene radove, od formule ranijeg ugovora o podizvođenju između stranaka br. K-185/2010, tako da sud smatra da se dogodio nesporazum između stranaka u vezi cijene za izvršenje predmetnih radova. Ovo posebice iz razloga što nije što nije logično potpisivanje takvog Ugovora i prihvaćanje obveza za tuženika kojim se umanjuje stečajna masa stečajnog dužnika, a što bi se dogodilo u izvršenju predmetnog ugovora iz čega bi proizašla i možebitna odgovornost stečajnog upravitelja stečajnim vjerovnicima. Da se navedeno ne bi dogodilo između stranaka, tužitelj je unatoč potpisanom Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018 od 4. siječnja 2018. ispostavljao tuženiku račune za obavljene radove sukladno Ugovoru o podizvođenju br. K- 185/2010 tako da sud smatra da su i tužitelj i tuženik bili svjesni da Ugovor o podizvođenju br. 0401/2018 nije niti nastao niti proizvodi pravne učinke. Nadalje taj ugovor obvezuje stranke danom ishođenja suglasnosti Glavnog investitora (Hrvatske autoceste d.o.o.) za zaključenje tog ugovora, a tužitelj nije dostavio suglasnost Glavnog investitora na taj ugovor, a iz sadržaja navedenih ugovora razvidno je da su isti vezani uz ugovor o izvođenju radova kojeg je tuženik imao zaključen sa Glavnim investitorom Hrvatske autoceste d.o.o., dok tvrdnju tužitelja kako postoji sporazum između stranaka ovog postupka o tome da će tuženik naknadno tužitelju isplatiti razliku između ugovorene cijene radova po Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018 i naplaćene cijene po ispostavljenim privremenim situacijama i 15. okončanoj situaciji, tužitelj ničim nije dokazao, a postojanje sporazuma između stranka tuženik je osporio tako da ta tvrdnja tužitelja nije dokazana.

11. Radi utvrđenja količine radova koju je tužitelj kao podizvođač izvršio umjesto tuženika kao izvođača naručitelju (investitoru) provedeno je sudsko vještačenje po sudskom vještaku Ivanu Mijanoviću koji nalaz i mišljenje sud prihvaća unatoč prigovorima tužitelja, iz čijeg nalaza i mišljenja te pisanoj dopuni i usmenom vještačenju je razvidno da je tuženik za izvedene radove tužitelja na navedenoj dionici Vrbovec-Bjelovar, dionici Autoceste A13 po investitoru Hrvatske autoceste d.o.o. platio tužitelju ugovorene radove sukladno čl. 602. ZOO-a i ugovorima zaključenim između stranaka i to Ugovoru o podizvođenju br. K- 185/2010 i Ugovoru o podizvođenju br. 0401/2018 kako je i navedeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

11.1. U odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl.ing.građ. Ante Leko ističe se kako je tužitelj pisani nalaz i mišljenje dostavio uz podnesak od 28. kolovoza 2024. nakon zaključenja prethodnog postupka čijem korištenju se tuženik usprotivio tako da sud nije koristio utvrđenja tog sudskog vještaka

12. Tužitelj je već u podnesku od 11. svibnja 2021. u odnosu na 74. okončanu situaciju djelomično povukao tužbu za radove iz te okončane situacije, pa je sud o djelomičnom povlačenju tužbe odlučio sukladno čl. 193. ZPP-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a.

13. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava, proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

13.1. Sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjenje pretpostavke i to ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava, proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

13.2. Iz provedenog postupka veća vjerojatnost proizlazi da tuženik uspije u sporu radi čega je sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere u smislu čl. 501.a ZPP-a uz napomenu da tužitelj nije uredio zahtjev u vezi predložene prethodne mjere. 1 0

14. Prema čl. 151. st. 1. i 3. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku i u povodu postupka te zatezne kamate od dana donošenja odluke do isplate. Člankom 154. st. 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu to je dužan troškove postupka naknaditi tuženiku pa se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbama čl. 154. i čl.155. ZPP-a sve sukladno zahtjevu tuženika na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Budući je tuženik zahtijevao trošak na ime predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 795,96 EUR to je sud prihvatio zahtjev tuženika jer je taj trošak tuženiku i nastao.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Splitu 23. rujna 2025.

Sutkinja

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude i rješenja.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje za sud. pristojbu presude u iznosu od 663,61 EUR

- tuženiku po stečajnom upravitelju

- u spis