Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2294/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-65/2024 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-65/2024 od 31. ožujka 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima i bez pravnog učinka odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 6. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 5. lipnja 2008. i članka 2. Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] od 23. svibnja 2012. u dijelu kojim je izmijenjen članak 3. Osnovnog ugovora. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime ukupnog iznosa preplate 512,83 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom II. Nadalje, pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 966,36 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), i prijedlogom usvojiti žalbu i žalbene razloge te preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan a tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, odnosno podredno da se ukine pobijana presuda te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje ništetnosti odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 6. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog između stranaka 5. lipnja 2008. te čl. 2. Aneksa br. 1 od 23. svibnja 2012. kojim je izmijenjen članak 3. Osnovnog ugovora, te posljedično tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa po toj osnovi.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovano žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je proturječna razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Iz provedenih dokaza u sklopu prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužiteljica i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., zaključili 5. lipnja 2008. Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, na temelju kojeg je tužiteljici odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 110.000,00 EUR prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita ( čl. 2. ugovora ),

- da je čl. 3. ugovoreno da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 6,3 % dekurzivno godišnje, dok je čl. 6. ugovorena promjenjivost kamatne stope i navedeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika ili drugog akta banke, pri čemu korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu sa promijenjenom kamatnom stopom,

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika 23. svibnja 2012. sklopili Aneks br. 1. uz ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojom su utvrdile da su sklopile ugovor o [broj kredita] dana 10. 02. 2012. temeljem kojeg je korisniku odobren kredit od 114.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti ( čl. 1. Aneksa ) nakon čega su čl. 2. Aneksa izmijenjeni čl. 3. i 4. Osnovnog ugovora tako da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se obračunava u visini od 6.45 % dekurzivno godišnje,

- da je u postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Stefani Gardašević koja je u sklopu pismenog nalaza i mišljenja ( str. 88- 96 spisa ) analizirala dokumentaciju u odnosu na ugovor o [broj kredita] od 05. 06. 2008. te utvrdila da je prednik tuženika nakon početno ugovorene kamatne stope od 6,30% dana 31. 12. 2008. promijenio istu u visini od 6,45 % što je dovelo do rasta početnog anuiteta od 680,88 eura na 691,57 eura te ukupna preplata za period od prosinca 2008. do veljače 2012. iznosi 533,80 eura prema pojedinačnim mjesečnim iznosima,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sa prednikom tuženika 2008. sklopila ugovor o kreditu te da su je prilikom pregovaranja djelatnici banke uvjeravali kako su uvjeti u banci najbolji te nije imala nikakvu mogućnost pregovaranja u smislu visine kamate a ni drugih odredbi ugovora, već joj je ponuđen ugovor koji je banka pripremila po principu "uzmi ili ostavi", da je početna rata znatno narasla što je onemogućilo normalno vraćanje kredita pa je 2012. podigla drugi kredit radi zatvaranja prvog iz 2008., da je tijekom trajanja ugovora nitko nije obavještavao zašto se kamatna stopa mijenja, da je po zanimanju medicinska sestra te se smatra prosječno ekonomski educiranom, a kredit je podigla iz razloga obnove odnosno dovršetka stambene kuće u kojoj i danas živi.

7. Polazeći od stajališta da se na ugovor o kreditu sklopljen između stranaka uz valutnu klauzulu eur primjenjuju pravomoćne sudske odluke iz kolektivne tužbe pokrenute od strane Udruge Potrošač – Hrvatskog savez udruga za zaštitu potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. protiv osam banaka, između kojih i prednika tuženika, i gdje je 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda pod poslovnim brojem: P-1401/12 ( u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. ), sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 502 c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, zaključujući da su ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 5. lipnja 2008. i članka 2. Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] od 23. svibnja 2012. nepoštene u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03) jer da se o istima nije pojedinačno pregovaralo te da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

8. Ovaj drugostupanjski sud prije svega primjećuje da je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila, a sud prvog stupnja usvojio zahtjev u pogledu utvrđenja ništetnosti, na način da je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 6. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 5. lipnja 2008. i članka 2. Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] od 23. svibnja 2012. u dijelu kojim je izmijenjen članak 3. Osnovnog ugovora.

9. Iz navedeno proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio kako su bez učinka odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope iz čl. 6. osnovnog ugovora te aneksa osnovnom ugovoru broj: [broj kredita] od 5. lipnja 2008.

10. Međutim, suprotno činjeničnim navodima tužbe i posljedično usvojenom tužbenom zahtjevu, iz dostavljenog Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu, čija ništetnost se utvrđuje ( str. 11-13 spisa) proizlazi da je riječ o dodatku koji se ne odnosi na ugovor o kreditu broj: [broj kredita] od 5. lipnja 2008., već o aneksu uz ugovor o kredit broj [broj kredita] koji je između stranaka sklopljen 10. 02. 2012. godine ( čl. 1. Aneksa ugovora).

11. Stoga, kad prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev utvrđujući da je ništetan i bez pravnog učinka Aneks br. 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 23. svibnja 2012. u dijelu kojim je izmijenjen članak 3. Osnovnog ugovora, a predmetni Aneks broj 1. ugovora se kao takav uopće ne odnosi na osnovni ugovor o kreditu od 5. lipnja 2008. već ugovor o kredit broj [broj kredita] od 10. 02. 2012., koji nije predmetom postupka, u takvom slučaju je izreka presude proturječna razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

12. Navedeno potvrđuje i činjenica da je čl. 2. Aneksa broj 1. Ugovora koji je dostavljen kao materijalni dokaz, sporazumno izmijenjen čl. 3. i 4. osnovnog ugovora, a tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti čl. 6. osnovanog ugovora, pa nedvosmisleno proizlazi kako navedeni Aneks nije vezan uz osnovni ugovor.

13. Sud prvog stupnja usvaja takav proturječan tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja ništetnosti, pri čemu se niti u navodima obrazloženja ne osvrće na tu nelogičnost i nesuglasje izreke sa provedenim dokazima, slijedom čega je i činjenično stanje u tom pogledu nepotpuno utvrđeno ( čl. 355. ZPP ).

14. Nadalje, pravilni su i osnovani žalbeni navodi tuženika u sklopu kojih ističe da se učinak kolektivnih presuda iz postupka za zaštitu potrošača na koje se sud prvog stupnja poziva i na kojima temelji odluku, ne može primijeniti u predmetu i konkretnim okolnostima slučaja u kojima stranke nisu zaključile ugovor o kreditu koji je vezan u valutu CHF već EUR.

15. Naime, iz odredbi čl. 502. c ZPP proizlazi direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obveza sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

16. Međutim, do takvog izravnog učinka dolazi samo pod uvjetom postojanja objektivnog identiteta između predmeta spora obuhvaćenog kolektivnom tužbom i njenog pravomoćnog utvrđenja s jedne strane, te predmeta spora koji pojedinac zahtjeva u sklopu samostalne tužbe, a koji nije ispunjen u slučaju poput ovog koji je predmetom spora odnosno kada stranke nisu ugovorile plaćanje obveze na način da se glavnica veće uz valutu CHF već uz valutu Eur.

17. Ovo stoga što se u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača razmatrao prije svega učinak ugovorene valute CHF i posljedice koje je ugovaranje upravo u toj valuti uzrokovalo na obveze stranaka, polazeći od činjenice da je uslijed globalne financijske krize 2007. ( koja začetke pronalazi u slomu tržišta hipotekarnih kredita i tržišta nekretnina te krizi koja se prelila na svjetska financijska tržišta ) došlo do snažnog rasta kamatnih stopa te aprecijacije i jačanja valute CHF, što se posljedično odražavalo na sve ugovore o kreditima koji su sklopljeni sa valutnom klauzulom uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

18. Stoga učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. i koje se odnose na kredite sklopljene u vezi CHF valute, nemaju pravni učinak u smislu čl. 502. c ZPP-a na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu ( kunski ili eur krediti) kao u konkretnom slučaju ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1089/2020-2 od 25. 04. 2023., toč. 13. obrazloženja).

19. Iako pravni učinci kolektivne tužbe i pravomoćnih odluka na koje se poziva prvostupanjski sud i na kojima temelji svoje obrazloženje, ne mogu biti primjenjivi u konkretnom slučaju, isto ne isključuje indirektni učinak koji je taj spor mogao imati na način da ukazuje na parametre koje je potrebno cijeniti ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-210/2023 od 20. rujna 2023. ) i koji učinak je prvostupanjski sud ovlašten ocijeniti u tom smislu.

20. Također, neprimjena pravomoćnih utvrđenja iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača ne isključuje obvezu prvostupanjskog suda da provede kontrolu nepoštenosti spornih ugovornih odredbi u slučaju kada je tužiteljica sklopila ugovor kao potrošač budući joj u toj situaciji mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača pružaju zaštitu u pogledu nepoštenog ugovaranja. Pri tome se na ugovorni odnos između stranaka s obzirom na trenutak sklapanja ugovora ( 5. lipnja 2008. ) primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13; dalje: ZZP/07 ) a ne odredbe ZZP/03 kako pogrešno u pogledu primjene materijalnog prava (na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti ) navodi sud prvog stupnja. U tom je smislu sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 obvezan ispitati kumulativno ispunjene propisanih pretpostavki u vidu izostanka pojedinačnih pregovora; suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja te postojanja znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

21. Uz navedeno, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da sud prvog stupnja u obrazloženju presude ( točka 7. obrazloženja) očigledno nepravilno navodi kako je među strankama nesporno da su ugovor o kreditu zaključili 19. kolovoza 2005. ( umjesto 5. lipnja 2008. ) zatim da je tuženik u više navrata mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu ( a iz provedenog vještačenja proizlazi da je riječ o jednoj promjeni 31. 12. 2008. sa 6,30% na 6,45% ), da je o tim povećanjima tuženik obavještavao tužiteljicu ( dok ista saslušana kao stranka iskazuje nije primila takve obavijesti ) te da je ugovor po kreditu u cijelosti otplaćen 12. rujna 2011. ( a iz nalaza i mišljenja proizlazi da je prijevremeno zatvoren 27. 2. 2012. ) i uslijed čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava odnosno zapisnika.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ).

23. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( točka II. izreke ).

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te pitanja da li se zatražena ništetnost čl. 2. Aneksa br. 1. uopće odnosi na ugovor o kreditu broj [broj kredita], provesti će test nepoštenosti propisan odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07 koja se primjenjuje kao mjerodavno materijalno pravo s obzirom na trenutak nastanka ugovornog odnosa, te potom ovisno o utvrđenju ispunjavanja propisanih kumulativnih pretpostavki, donijeti pravilnu i zakonitu odluku pri čemu istu neće izravno utemeljiti na kolektivnoj parnici za zaštitu potrošača u smislu čl. 502. c. ZPP-a, već učinak kolektivne zaštite s obzirom na nepostojanje objektivnog identiteta u pogledu predmeta spora, eventualno cijeniti neizravno u sklopu pravnog raspolaganja stranaka u konkretnom ugovornom odnosu.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić