- 1 -              Revd 2475/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2475/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., protiv tuženika E. & S. b. d.d., OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M., K. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2574/2022-2 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-403/21-18 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

 

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2574/2022-2 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-403/21-18 od 10. lipnja 2022.

 

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

„1. Ima li mjesta primjeni članka 138. a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku ), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili ?

 

2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav  Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104.stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

 

3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim /savjesnim ili nepoštenim /nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214. ) ZOO-a?

 

4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.

 

2.1. Uz pitanja koja postavlja u prijedlogu tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4.1. Kroz prvo postavljeno pitanje tuženica implicira da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu ispitivane okolnosti u kojima su vođeni pregovori koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, a što ne odgovara činjeničnom stanju predmetnog spisa (tako i Revd-1630/2023-3 od 3. svibnja 2023.).

 

4.2. Naime, postavljena pitanja (drugo i treće i četvrto) u kojima predlagateljica problematizira dospijeće plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Međutim, navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

 

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članaka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.

 

6. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

 

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.