Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pn-27/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja 1. TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi prestanka uznemiravanja i naknade štete, VPS: 8.680,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 28. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i 2-tužitelja osobno, dana 23. rujna 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku prestanak uznemiravanja 1-tužiteljičinog prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 245 B, tri zgrade, dvorište, livada i oranica površine 948 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te 2-tužiteljevog prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica]/B oranica pred kvartićom površine 498 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da na navedene nekretnine sa državne ceste D-50 neposredno odašilje oborinske vode.

II. Nalaže se tuženiku da 1-tužiteljici JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi imovinsku štetu u iznosu od 5.801,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na njihov zahtjev da tuženik poduzme sve potrebne građevinske i ine radnje da se spriječi odašiljanje oborinskih voda na njihove nekretnine, odnosno da izgradi sustav otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D-50, kao neosnovanim.

IV. Odbija se 1-tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom imovinske štete u iznosu od 2.878,96 eura, kao neosnovanim.

V. Nalaže se tuženiku da 1-2 tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.466,51 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VI. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.033,49 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1 i 2 su ustali tužbom protiv tuženika radi prestanka uznemiravanja i naknade štete navodeći da su vlasnici nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica], kuća broj 245B, 3 zgrade, dvorište, livada i oranica, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te čkbr. [katastarska čestica]/B oranica pred kvatrićem od 498 čhv, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine da predstavljaju jednu cjelinu, a iznad istih da prolazi državna cesta D50 kojom gospodari tuženik. Tuženik da već više godina svu oborinsku vodu sa ceste usmjerava na nekretnine tužitelja 1 i 2 prilikom čega dolazi do plavljenja istih te uništenja poljoprivrednih kultura koje tužitelj uzgaja. Naime, sva oborinska voda se nesmetano slijeva na nekretnine tužitelja 1 i 2, a tuženik je izgradio odvodni kanal koji svu vodu usmjerava na spomenute nekretnine. Stoga tužitelji 1 i 2 predlažu da se naloži tuženiku prestanak uznemiravanja prava vlasništva tužitelja 1 i 2 kao i da im se naknadi imovinska šteta i to za ulaganja u poljoprivredi iznos od 6.108,00 kn, za izgubljenu zaradu u odnosu na poljoprivrednu kulturu krumpir iznos od 18.837,00 kn, za izgubljenu zaradu u odnosu na poljoprivrednu kulturu zob iznos od 2.137,70 kn, za popravak – zatrpavanje kanala iznos od 3.150,00 kn te za uklanjanje ograde iznos od 14.130,00 kn. Naime, u tužbi se navodi da je 2-tužitelj u siječnju 2013. te u rujnu 2015. o svom trošku na svojim nekretninama proveo radnje zatrpavanja kanala pri čemu da se služio bagerom za što da je imao štetu od 3.150,00 kn, a isto tako da je tuženik neovlašteno uklonio tužiteljevu ogradu u veljači 2013. godine koja je bila na čkb. 19/2 k. o. [katastarska općina] radi čega je 2-tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 14.130,00 kn. Tužitelji 1 i 2 postavljaju konačni tužbeni zahtjev i to podneskom od 11. lipnja 2025. (list 296 i 297 spisa), kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik primarno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da tužitelj pogrešno u tužbi navodi kako trpi štetu zbog toga što na njegove nekretnine dolaze "oborinske vode s ceste" pri čemu očito misli na državnu cestu D 50 koja je građena prema projektu ceste i ispunjava sve tehničke i vodopravne pretpostavke gradnje. Tuženik ističe da je sustav odvodnje oborinske vode s kolnika predmetne ceste adekvatan količini vode koja prosječno padne po četvornom metru predmetne ceste te je u mogućnosti osigurati optimalnu odvodnju oborinske vode s državne ceste, a bez štete po susjedne nekretnine tužitelja. Tuženik ističe da je važno razlučiti odvodnju oborinske vode s državne ceste koja obuhvaća odvodnju oborinske vode samo s kolnika državne ceste od odvodnje oborinskih voda mjesta [adresa] i utjecaja tzv. zaobalnih voda s obzirom na konfiguraciju okolnog terena. U tom smislu se dalje navodi da je jedinica lokalne samouprave nadležna za odvodnju voda mjesta [adresa] i to kroz komunalnu djelatnost, a Hrvatske vode da su nadležne za zaštitu ljudi i imovine od štetnih djelovanja voda. Stoga tuženik smatra da je tužitelj tužbu trebao usmjeriti protiv nadležne jedinice lokalne samouprave te Hrvatskih voda. Opreza radi, u cijelosti se osporava i visina tužbenog zahtjeva s obzirom da je isti paušalno postavljen. Također se ističe da je tužitelj u jednom vremenskom razdoblju bespravno zatrpao predmetni propust te tako onemogućio odvodnju oborinske vode s javne ceste kao što je postavio i ogradu te onemogućio pristup navedenom propustu te je tuženik morao postupiti prema odredbi Zakona o cestama kao pravna osoba koja upravlja državnim cestama, a radi otklanjanja zapreka na propustu odnosne prometnice i zaštititi javnu cestu jer bi u protivnom doveo u pitanje sigurnost prometa i zaštitu javne ceste. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige (list 4 i 5 spisa), u Katastarski plan (list 8 spisa), u fotografije lica mjesta (list 23-25 te 32-33 spisa), saslušani su svjedoci ŽU, ŠU, EU, HU (list 54-57 spisa), svjedoci ZU, VU, RU, LU, MU (list 61-64 spisa), održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka geodetske struke te vještaka poljoprivredne i građevinske struke (list 76-77 spisa), izvršen je uvid u skicu lica mjesta (list 79 spisa), ponovno je održano ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ĆU (list 86 spisa), izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl. ing. ĆU (list 105-124 spisa), u Nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka Tomislava Vitkovića (list 144-158 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. tužitelja UU (list 186-188 spisa), u očitovanja vještaka Tomislava Vitkovića i ĆU na iznesene prigovore (list 206-208 te 230 i 231 te 234-235 spisa), saslušani su vještaci Tomislav Vitković i ĆU (list 287 – 290 spisa), izvršen je uvid u revalorizaciju utvrđenih naknada (list 292 spisa) te u očitovanje vještaka Tomislava Vitkovića na podnesak tuženika (list 305 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Naime, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog provedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da se utvrđeno činjenično stanje može podvesti pod odredbe čl. 110. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV-a).

6. St. 1. citiranog članka propisuje da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnina, s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne neposredne imisije). St. 3. istoga članka navodi da kada prekomjerne neposredne imisije potječu iz djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete ili da se smanje.

7. Tijekom provedbe dokaza utvrđeno je da je tuženik izgradio propust – odvodni kanal, odnosno sustav odvodnje oborinske vode s kolnika državne ceste D50, dionica 2, kod 6. km + 692 m u mjestu [adresa], a sve kako bi navedena cesta ispunjavala sve tehničke i vodopravne pretpostavke gradnje koje državna prometnica mora ispunjavati te tuženik izričito drži da ukoliko tužitelj trpi štetu na svojim nekretninama da šteta nije nastala zbog oborinske odvodnje s državne prometnice već zbog odvodnje samog mjesta [adresa] i slijevanja vode s okolnog područja.

8. Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima sa lica mjesta te je tako vještak geodeta identificirao prijepor te je sačinjena skica lica mjesta (list 79 spisa) na kojoj su prikazane nekretnine tužitelja, predmetna dionica državne ceste D50 koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] kao što je prikazano i mjesto propusta odnosno sustav odvodnje oborinske vode, a poljoprivredni odnosno građevinski vještaci uzeli su sve potrebne parametre kako bi sačinili nalaz i mišljenje.

9. Iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, dipl. ing. PU proizilazi da isti drži da se oborinske vode sa postojećim oborinskim sustavom ne mogu provesti u javni sustav odvodnje (potok T), a da pritom ne plave nekretnine tužitelja. Pojašnjava da takav način odvodnje vode sa slivne površine postoji samo u brdsko planinskom području gdje ne postoje obradive površine. Naglašava da upuštanje vode sa javno prometnih površina na obradive poljoprivredne površine, okućnice u gradskim ili prigradskim područjima "nije uobičajen u tehničkoj praksi". Vještak pretpostavlja da je ova pojava nastala kao posljedica naknadne izgradnje stambene građevine u odnosu na izgradnju predmetne državne ceste, a kako se postojeći problem nalazi unutar granica obuhvata [adresa], da smatra da se navedeni problem može riješiti da se pored ceste i do brda izradi zatvoreni kanalizacijski vod, a potom putem rigola oborinska voda odvede u javni sustav odvodnje potok Kostelku, da se na najnižoj koti na čkbr. [katastarska čestica]/B k. o. [katastarska općina] do međe sa susjedom iskopa kanal koji će prihvatiti svu ispuštenu vodu iz propusta i dalje provesti do potoka Kostelke.

10. U svome pisanom očitovanju na iznesene prigovore stranaka vještak ĆU izrijekom navodi da nizvodno od predmetnog cijevnog propusta (odvodni kanal) nema izgrađenog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D50 pa da stoga i pri manjim količinama oborina i protoku izračunatom u Nalazu i mišljenju dolazi do plavljenja nekretnina tužitelja (list 208 spisa).

11. Vještak ĆU povodom iznesenih prigovora usmeno je saslušan na glavnoj raspravi od 15. travnja 2025. godine na kojoj je iznio da u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju kao i pri pisanom očitovanju kojeg je već dostavio u spis. Na pitanje da li bi u slučaju postojanja propisanog sustava oborinske odvodnje sa okolnog brda, a prije ulaska u propust dolazilo do plavljenja nekretnina tužitelja, vještak navodi da vode koje se spuštaju iz brdskog dijela naselja, a što znači sa desne strane ceste, ne bi išle kroz postojeći propust nego bi se mogla provesti dalje kroz kanalizacijski sustav koji bi se izgradio, prošao taj isti sustav preko ceste i dalje bi se upustila voda poljskim kanalom u pritok Kostelka, a da tako piše i u točki 1 datog mišljenja, a da je to u nadležnosti jedinice lokalne samouprave i cestara. Isto tako, da činjenica što predmetni propust postoji već 80 godina, a da je problem sa tužiteljevim nekretninama počeo unatrag 15-ak godina te okolnost što se nitko drugi od susjeda nije javljao da ima problem, da navedeno ovisi o vlasniku nekretnine u smislu da li je svoje zemljište priveo kulturi. Vještak također navodi da postojanje podzemnih voda na predmetnoj lokaciji također uzrokuje plavljenje. Također, da plavljenja i sa desne strane kolnika gledano iz pravca Gospića, odnosno suprotna strana ceste od nekretnina tužitelja, da je također riječ o plavljenju uslijed podzemnih voda odnosno dizanja istih.

12. Tako s obzirom na utvrđenja na licu mjesta kao i iz Nalaza vještaka Ivana Horvata ovaj Sud nije mogao prihvatiti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije od strane tuženika, a niti potom navod tuženika da eventualnu štetu koju tužitelj trpi zbog pritjecanja vode na njegove nekretnine nije prouzročena zbog oborinske odvodnje s državne prometnice D 50 već da je riječ o oborinskoj vodi koja se slijeva s okolnog područja mjesta [adresa].

13. Naime, nije sporno da je tuženik u obvezi osigurati optimalnu odvodnju oborinske vode s državne ceste, a sve radi sigurnosti prometovanja na istoj, međutim, ne može se ignorirati činjenica da je upravo tuženik u sklopu svojih ovlasti izgradio sustav odvodnje oborinskih voda s kolnika predmetne ceste na način da je ispod ceste postavio cijevni propust te da se izljevni dio propusta nalazi prema nekretnini tužitelja kako je to razvidno iz fotografija sa lica mjesta, a koje su priložene nalazu i mišljenju građevinskog vještaka (list 121-124 spisa). Proistječe, dakle, da se oborinska voda sa kolnika, a na koji se dakako priljeva i oborinska voda sa okolnih površina (brda) usmjerava kroz cijevni propust koji potom otječe upravo na nekretnine tužitelja. Na taj način proistječe da je tuženik postavljanjem takvog cijevnog propusta (odvodnog kanala) usmjerio na nekretninu tužitelja sve oborinske vode, dakle, ne samo oborinske vode sa predmetne prometnice već i oborinske vode koje se prema prirodnom padu slijevaju na prometnicu.

14. Dakako da se pod štetnim imisijama ne smatra otjecanje oborinskih voda na tuđu nekretninu prirodnim silama ili slučajno, međutim, u konkretnom slučaju tuženik je postavio takav cijevni propust da je na taj način uspio ukloniti oborinsku vodu sa kolnika državne ceste (što mu je i dužnost), međutim, istovremeno je postavljanjem takvog cijevnog propusta došlo do zapravo usmjeravanja svih tih prikupljenih oborinskih voda na nekretnine tužitelja.

15. Prema tome, nije sporna obveza odnosno dužnost tuženika da osigura sigurnost prometovanja na državnoj cesti D50 na način da ukloni oborinske vode sa kolnika, međutim, ne uz takvu tehničku izvedbu zbog koje dolazi do plavljenja nekretnina tužitelja. Na to je izrijekom ukazao i građevinski vještak ĆU navodeći da "upuštanje vode sa javno prometnih površina na obradive poljoprivredne površine, okućnice u gradskim i prigradskim površinama nije uobičajen u tehničkoj praksi". Činjenica što je takav cijevni propust postavljen prije više desetljeća kako se to ističe tijekom postupka nije odlučna u smislu da je očito riječ o neadekvatnom sustavu odvodnje oborinskih voda. Dapače, vještak ĆU izrijekom ukazuje na relevantnu činjenicu, a to je da nizvodno od predmetnog cijevnog propusta nema izgrađenog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D50 uslijed čega da pri manjim količinama oborina dolazi do plavljenja nekretnine tužitelja.

16. Sud nije mogao prihvatiti stav tuženika u smislu da je predmetni propust izgrađen radi toga da osigura odvodnju oborinske vode sa cestovnom zemljišta, a ne da regulira odvodnju okolnog brdskog sliva [adresa], slijedom čega da tuženik ne bi bio pasivno legitimiran pa niti odgovoran za nastupjelu štetu. Tuženik ukazuje da je provedeno građevinsko vještačenje utvrdilo da je predmetni propust adekvatan za oborinsku odvodnju sa cestovnog zemljišta koja iznosi samo 11% od ukupne količine oborinske vode ukupnog slivnog područja. Ističe da suprotno od odvodnje oborinske vode s ceste, da odvodnja [adresa] nije u nadležnosti tuženika već je isto u nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

16.1. Naime, nije sporno da je vještak građevinske struke u svome očitovanju od 25. listopada 2023. godine (list 234 i 235 spisa) iznio da otvoreni kanali i zatvoreni cijevni sustavi odvodnje oborinskih voda na predmetnoj dionici državne ceste zadovoljavaju proticanje količine oborinskih voda prikazanih u građevinskom vještačenju. Međutim, istovremeno u svome očitovanju od 10. svibnja 2022. godine (list 208 spisa) navodi da nizvodno od predmetnog cijevnog propusta nema izgrađenog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D 50 pa da stoga i pri manjim količina oborinama i protoku izračunatom u Nalazu i mišljenju dolazi do plavljenja nekretnine tužitelja. Vještak je također istakao da učešće količine vode sa ceste od 11,31% u ukupnoj količini vode koja protječe kroz predmetni propust nije relevantna već da je relevantna ukupna količina vode koja je usmjerena kroz predmetni odvodni kanal prema nekretninama tužitelja. Iz navedenog očitovanja proizilazi da neovisno da li je riječ o oborinskim vodama sa ceste ili pak okolnim oborinskim vodama koje se slijevaju na kolnik, da i "pri manjim količinama oborina i protoku dolazi do plavljenja nekretnine tužitelja".

Također navodi da sama oborinska voda s državne ceste može imati "onoliki štetan utjecaj na nekretnini tužitelja koliko je učešće te vode u ukupnoj vodi".

16.2. Proistječe da vještak smatra ključnim činjenicu da je predmetni odvodni kanal koji je postavljen od strane tuženika usmjeren prema nekretninama tužitelja na koji način je omogućeno da se ukupna oborinska voda (i sa ceste kao i okolna oborinska voda) slijeva na nekretnine tužitelja.

16.3. Konačno, usmeno saslušan na raspravi od 15. travnja 2025. vještak navodi da u slučaju postojanja propisanog sustava oborinske odvodnje sa okolnog brda, a prije ulaska u predmetni propust, vode koje se "spuštaju" iz brdskog dijela naselja ne bi prolazile kroz postojeći propust nego bi se mogle provesti dalje kroz kanalizacijski sustav koji bi se izgradio te bi se voda upustila poljskim kanalom u pritok Kostelka, a što da je pojasnio i u točki 1. Nalaza i mišljenja s tim što navodi da je to u "nadležnosti jedinice lokalne samouprave i cestara".

16.4. Međutim, po ocjeni ovoga Suda, tuženik je prilikom izgradnje predmetnog propusta trebao akceptirati da nizvodno od postavljenog propusta nema izgrađenog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D 50, a uslijed čega i pri manjim količinama oborinama i protoku dolazi do plavljenja nekretnine tužitelja. Proizilazi da tuženik prilikom zahvata u prostoru, a radi izgradnje predmetnog propusta, nije imao u vidu zatečeno stanje, a što je rezultiralo činjenicom da se oborinska voda koju prihvaća izgrađeni propust u konačnici slijeva na nekretninu tužitelja. Tuženik opetovano ističe stav da sukladno Zakonu o vodama tuženik nije ovlašten "svoditi oborinsku vodu niti naselja niti ceste u potok Kostelku", što djelomično potvrđuje i građevinski vještak, no, Sud smatra da samo ova činjenica ne može eskulpirati tuženika.

Naime, nedvojbeno je da je upravo tuženik postavio predmetni propust kako bi prihvatio oborinske vode sa ceste te na taj način osigurao sigurnost prometovanja, no, koje postavljanje je direktno prouzročilo neželjenu posljedicu u vidu plavljenja nekretnine tužitelja, a što je tuženik mogao i trebao predvidjeti jer je imao saznanja da nizvodno od predmetnog propusta kojeg je postavio nema izgrađenog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta. Iznošenje navoda da nema odgovornosti na strani tuženika jer da je izgradnja takvog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje u nadležnosti Hrvatskih voda i jedinica lokalne samouprave nije odlučno, između ostalog, jer se očekuje međusobna suradnja svih navedenih, a sve u cilju sprječavanja nastupa štete na susjednim nekretninama.

17. Navodi tuženika tijekom postupka da ranije tužitelj (sada pok. OU) nije pristajao na izgradnju tzv. kanalica što mu je ponuđeno kao jedno od rješenja od strane tuženika ne oslobađa tuženika od obveze za tehničkim zadovoljavajućim rješenjem izgradnje cijevnog propusta odnosno od odgovornosti za nastupjelu štetu.

18. Stoga je Sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude na način da se tuženiku naložio prestanak uznemiravanja prava tužitelja 1 i 2, svakog na svojoj nekretnini, na način da na nekretnine tužitelja sa državne ceste D50 neposredno odašilje oborinske vode. S druge pak strane, valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poduzimanje "svih potrebnih građevinskih i inih radnji da se to spriječi odnosno da izgradi sustav otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D50". Naime, kako je to isticao i tuženik, a potvrđuje i građevinski vještak, navedeno je u nadležnosti Hrvatskih voda i jedinica lokalne samouprave, kako to propisuju odredbe čl. 2. i 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 186. Zakona o vodama.

19. Dakle, ovaj Sud drži da tužitelji 1 i 2 imaju pravo na sudsku zaštitu koju predviđa odredba čl. 110. st. 4. ZV-a.

20. S druge pak strane, vezano za pretrpljenu štetu, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelji mogli pretrpjeti štetu zbog plavljenja njihovih nekretnina, a zbog gore iznesenih razloga s obzirom da je nedvojbeno da su tužitelji na dijelu utuženih nekretnina sadili poljoprivredne kulture. Odredba čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisuje da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a st. 3. istoga članka propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

21. Sud je tijekom postupka saslušao brojne svjedoke te iz iskaza navedenih proistječe da je tužitelj sadio krumpir i sijao žito na predmetnim nekretnina (svjedok ŽU), nadalje, da predmetni sporni propust postoji "već sigurno 70 godina" (svjedok ŠU), da je tuženik ranijem tužitelju ponudio rješenje u vidu da mu se naprave "nekakve kanalice" (svjedok EU), također, da su tužitelju ponuđena određena rješenja koja on nije prihvatio (svjedok HU).

22. Također, iz iskaza svjedoka GU proistječe da mu je poznato da je voda na njivu tužitelja "došla s ceste" te da je upravo no tužitelju pomogao poravnati zemljište zato što je propust bio pun trave i kamenja i nije više mogao "gutati" vodu.

23. Svjedok VU navodi pak da od kako je iskopan kanal prije par godina da je zemljište tužitelja "konstantno pod vodom", a da ne zna od kuda dolazi voda na zemljište tužitelja.

24. Svjedok RU pak navodi da je u više navrata izlazio na lice mjesta i to povodom naloga inspekcije za ceste budući je tužitelj prijavio da ima problema s vodom na svojoj parceli, a da niti jednom kada su izlazili na teren na zemljištu tužitelja nije bilo "značajnije vode". Dapače, da je samo jednom vidio da na zemljištu tužitelja ima vode, a da istovremeno vode ima i na drugim parcelama s iste i sa suprotne strane ceste.

25. Svjedok LU pak navodi da mu je poznato da kada je postao nadcestar kod tuženika da je tužitelj zazidao odnosno začepio propust uslijed čega da se voda zadržavala na cesti.

26. Svjedok MU u svome iskazu navodi da je on kao predsjednik mjesnog odbora uputio dopis tuženiku jer da je vode bilo "po svuda uključujući i cestu" te navodi da je teren takav da se voda skuplja prema tužitelju, a voda dolazi iz okolnih područja.

27. Tužitelji 1 i 2 potražuju naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade u odnosu na poljoprivredne kulture krumpira i zobi i to vezano za svoje utužene čestice, kao i na ime troškova proizvodnje, a pri utvrđenju visine štete Sud je u cijelosti poklonio vjeru Nalazu i mišljenju vještaka Tomislava Vitkovića, dipl. ing. poljoprivrede. Isti u svome Nalazu procjenjuje vrijednost izgubljene dobiti kroz četiri godine (2013. – 2016.) te navodi da je to iznos od 18.837,00 kn i to vezano za nekretninu oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je vlasnica 1-tužiteljica, a riječ je o poljoprivrednoj kulturi krumpira. Vještak je procijenio izgubljenu dobit, ali na čkbr. [katastarska čestica]/2B za poljoprivrednu kulturu zob (list 154 spisa), međutim, navedena nekretnina nije uopće bila obuhvaćena tužbenim zahtjevom niti je ista identificirana na licu mjesta, a provjerom kroz zemljišne knjige razvidno je da je navedena nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], no koje nisu vlasnici tužitelji 1 i 2. Na ovu činjenicu upozorio je i tuženik po svojoj punomoćnici, a dapače, vještak Tomislav Vitković u svome očitovanju na prigovore stranaka (list 206 spisa) sada naznačuje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Proistječe da je ovakav nalaz i mišljenje vještaka u ovom dijelu kontradiktoran, slijedom čega je valjalo navedenog vještaka usmeno saslušati, kakva je uostalom i uputa višeg Suda.

28. Vještak Tomislav Vitković usmeno saslušan na glavnoj raspravi od 15. travnja 2025. godine iznosi da su očevidom na licu mjesta utvrđene površine pod štetom i to na čkbr. [katastarska čestica] od 897 m[2] pod kulturom krumpira i čkbr. [katastarska čestica]/1B pod kulturom zobi, površine 1.277 m[2] . Navodi da je isto utvrđeno temeljem snimka izvedenog stanja od strane imenovanog geodetskog vještaka. Vještak navodi da prema navedenom na stranici 11 njegovog elaborata (list 154 spisa) treba ispravno stajati oznaka čkbr. [katastarska čestica]/1B, a ne 20/2B, da je tome tako navodi da je iskazano i u preslici geodetskog elaborata koja se nalazi na stranici 6 Nalaza i mišljenja (list 149 spisa). Vještak navodi da se očevidom na licu mjesta utvrdilo da su i jedna i druga parcela sastavni dio okućnice, da je isto i iskazao u procjembenom elaboratu vezano za naknadu za štetu ne ulazeći u pravni okvir postavljenog zahtjeva. Napominje da su procijenjeni iznosi relevantni za period kada je elaborat tražen odnosno za 2017. godinu te je mišljenja da je u međuvremenu potrebna revalorizacija utvrđene naknade. Vještak nadalje objašnjava metodologiju koja je primijenjena prilikom utvrđenja izgubljene dobiti za svaku kulturu i katastarsku česticu. Isto tako pojašnjava da njegova naznaka da procjena izgubljene dobiti uključuje naknadu za trošak podizanja nasada do dana očevida te zasebno pretpostavljenu godišnju dobit, da se to odnosi na troškove proizvodnje, što znači da utvrđena naknada predstavlja čistu dobit odnosno vrijednost koju bi vlasnik uprihodio da nije bilo štetnog događaja. Također navodi da je predmetna nekretnina i na dan očevida bila obrađena, dakle, kultivirana, a da je kao relevantne podatke koristio iskaze svjedoka u spisu. Može reći da, uzimajući u obzir izjave svjedoka, ali i veličinu nekretnine te uobičajene životne okolnosti na predmetnom području je realno da se dio nekretnine koristi kao povrtnjak, dio kao oranica, a dio, ukoliko se dobro sjeća, kao voćnjak. Ne može odgovoriti da li je postojala mogućnost da vlasnik ipak nešto uprihodi kroz utuženi period jer ukoliko se period plavljenja dogodi u ključnom vegetacijskom periodu, da može u cijelosti uništiti predmetne nasade odnosno kulture, a ukoliko se dešava izvan vegetacijskog perioda, onda može umanjiti prinos, ali ga ne može točno iskazati u kojem omjeru.

28.1. Sukladno prijedlogu, vještak je dostavio revalorizirane vrijednosti naknada za izgubljenu dobit prema vještačenju iz 2017. godine te utvrđuje da je na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] revalorizirana vrijednost iznos od 5.801,04 eura dok je takva revalorizirana vrijednost na čkbr. [katastarska čestica]/1B k. o. [katastarska općina] iznos od 399,04 eura.

28.2. Vezano za prigovor tužene strane na dostavljenu revalorizaciju utvrđenih naknada u smislu jer da vještak nije naznačio niti jedan parametar, izvor podataka, metodologiju ili način utvrđivanja ovako revalorizirane vrijednosti naknade štete, Sud je zatražio dodatno očitovanje vještaka Tomislava Vitkovića kojeg je isti i dostavio (list 305 – 307 spisa).

U dodatnom očitovanju vještak Tomislav Vitković dostavlja izvor podataka o revaloriziranim vrijednostima naknada te navodi da je izvod podataka TISUP-Tržišni sustav informiranja u poljoprivredi, a da je korišten podatak o cijenama poljoprivrednih proizvoda na veletržnicama u Republici Hrvatskoj, a da je dostupan podatak za 2024. godinu. Vještak je dostavio presliku podataka sustava TISUP. Vezano za čkbr. [katastarska čestica]/1B k. o. [katastarska općina] navodi da je također izvor podataka TISUP te da je dostupan podatak za 2025. godinu te su dostavljene preslike podataka sustava TISUP, veleprodajne cijene. Vještak naglašava da je u kalkulacijama transparentno izračunata dobit umanjena za troškove proizvodnje (nabava sjemena, sadnja, njega, berba), a koja ne može biti predmet isplate već je sastavni dio svake poljoprivredne proizvodnje. Vještak zaključuje da sukladno navedenom u cijelosti ostaje kod procijenjenog iznosa naknade.

29. Cijeneći, dakle, Nalaz i mišljenje kao i očitovanja vještaka poljoprivredne struke, ovaj Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice 1 na ime naknade štete u vidu izmakle dobiti i to u ukupnom iznosu od 5.801,04 eura kako je to procijenio poljoprivredni vještak (list 292 spisa).

29.1. S druge pak strane, Sud nije mogao dosuditi 1-tužiteljici i naknadu štete u vidu izmakle dobiti vezano za čkbr. [katastarska čestica]/B, a za poljoprivrednu kulturu zob iz razloga jer 1-tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine već je njezin vlasnik 2- tužitelj, no, koji nije postavio takav tužbeni zahtjev kako je to razvidno iz uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 11. lipnja 2025. godine (list 296 i 297 spisa).

30. S druge pak strane, kao što je već izneseno, Sud nije mogao prihvatiti dio tužbenog zahtjevu za naknadu imovinske štete koja se odnosi na "ulaganja u poljoprivredi", s obzirom da je poljoprivredni vještak usmeno pojasnio da utvrđena naknada predstavlja čistu dobit odnosno vrijednost koju bi vlasnik uprihodio da nije bilo štetnog događaja. Također, da troškovi proizvodnje jesu obračunati u kalkulaciji za štetu, ali na način da je naknada umanjena, a ne uvećana za troškove poljoprivredne proizvodnje. S obzirom da je 1-tužiteljici dosuđena naknada imovinske štete u vidu izmakle dobiti, to joj se ne mogu dosuditi i troškovi proizvodnje jer bi takve troškove ista imala i da nije nastupio štetni događaj, a sve radi ostvarenja prihoda.

30.1. Iz tog razloga valjalo je odbiti i dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje naknada štete na ime troškova proizvodnje u iznosu od 2.480,00 eura (list 296 spisa), kao neosnovan.

31. Vezano za naknadu prouzročenog parničnog troška, proistječe da su tužitelji 1 i 2 djelomično uspjeli u ovoj parnici, odnosno uspjeli su 50% u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok su u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjeli sa 66,83% (1-tužiteljica je potražila iznos od 8.680,00 eura, a dosuđeno joj je 5.801,04 eura).

32. Proistječe stoga da je ukupan uspjeh tužitelja 1 i 2 u ovoj parnici 58,42%, od čega je potrebno oduzeti postotak uspjeha tuženika (41,58%), što daje 16,84%, a sve sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

33. Potom je valjalo utvrditi visinu ukupnih troškova tužitelja 1 i 2, a Sud je prema ispostavljenom troškovniku priznao trošak za sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska od 2.2.2016. kojim se očitovalo na odgovor na tužbu i to iznos od 200,00 eura za svaku radnju, nadalje, za zastupanje na ročištima od 4.7.2016., 20.9.2016., 14.10.2016., 7.12.2016., 9.3.2017., 17.6.2022., 30.11.2023. , 29.10.2024., 15.4.2025., 24.6.2025., 28.8.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Nadalje, priznat je trošak sastava podneska od 24.5.2017. kojim su se tužitelji očitovali na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 26.9.2017. kojim su se tužitelji očitovali na nalaz i mišljenje drugog vještaka, za sastav podneska od 23.11.2018. kojim su se tužitelji očitovali nalaz i mišljenje trećeg vještaka (provedeno je geodetsko, poljoprivredno i građevinsko vještačenje) u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak. Nadalje, priznat je trošak sastava podneska od 31.8.2020. godine u iznosu od 50,00 eura te sastav podneska od 22.11.2023. godine kojim je uređen tužbeni zahtjev u iznosu od 200,00 eura kao i sastav obrazloženog podneska od 10.6.2025. u iznosu od 200,00 eura.

34. Proistječe da je ukupan trošak zastupanja iznos od 3.650,00 eura, a Sud je priznao i povećanje nagrade za 10% zbog zastupanja dva tužitelja u iznosu od 365,00 eura što daje ukupan iznos od 4.015,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na navedeni iznos valja pribrojiti trošak PDV-a u iznosu od 1.003,75 eura što daje iznos od 5.018,75 eura.

35. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 27.8.2017. budući takav podnesak ne prileži spisu niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući taj trošak nije nužan za vođenje parnice.

36. Kada se iznos od 5.018,75 eura stavi u omjer uspjeha tužitelja od 16,84% dobije se iznos od 845,16 eura.

37. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 1.668,99 eura, trošak pristupa vještaka ĆU na glavnu raspravu radi usmenog saslušanja u iznosu od 540,40 eura, trošak pristupa vještaka Tomislava Vitkovića na glavnu raspravu radi usmenog saslušanja u iznosu od 264,64 eura, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 94,23 eura te na presudu iznos od 53,09 eura pa se dobije ukupni iznos od 3.466,51 eura kao iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužiteljima 1 i 2.

38. Sa preostalim zahtjevom za naknadnom parničnog troška u iznosu od 2.033,49 eura, tužitelji 1 i 2 se odbijaju, kao neosnovanim.

39. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete kao i na dosuđeni iznos troška presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

40. Naime, na dosuđeni iznos imovinske štete kamate također teku od dana presuđenja budući je riječ o naknadi nenovčane materijalne štete te opseg naknade takve nenovčane štete može biti poznat tek kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to je u trenutku presuđenja.

41. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 23. rujna 2025.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb