Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2707/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HUG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Branimiru Sabioniu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupani po Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-492/2023 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-492/2023 od 19. veljače 2025., u pobijanoj točki I u dijelu u kom se utvrđuju ništetnim odredbe članka 1. i 3. Ugovora o kreditu br. 041116434130 sklopljenog dana 16. studenoga 2004. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, a to na temelju presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine i broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine.

II. Preinačava se ista presuda u točki I u dijelu u kom se utvrđuje ništetnim cjelokupni Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenog dana 20. siječnja 2016. god. između tužiteljice HUG iz [adresa], kao korisnika kredita i tužene OTP BANKA d.d, Split, Domovinskog rata 61, kao pravnog sljednika NOVE BANKE, d.d. Zadar, Marka Oreškovića 3, kao kreditora, u točki II kojom se nalaže tuženiku OTP banci d.d. da tužiteljici HUG isplati iznos od 50.248,13 kn / 6.669,07 €[1] i u dijelu u kom je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u visini od 1.923,17 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje ništetnim i cjelokupni Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenog dana 20.01.2016. god. između tužiteljice HUG iz [adresa], kao korisnika kredita i tužene OTP BANKA d.d, Split, Domovinskog rata 61 kao pravnog sljednika NOVE BANKE, d.d.

Zadar, Marka Oreškovića 3, kao kreditora,.“

2. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d, Split, Domovinskog rata 61 da tužiteljici HUG iz [adresa] isplati iznos od 50.248,13 kn / 6.669,07 € koji se novčani iznos zbog ništetnosti dijela odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli otplate anuiteta prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, ima vratiti tužiteljici sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju od 01.01.2008. godine koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.07.2015. godine, a od 1.08.2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023. god., a od 1.1.2024. god. uvećanjem za tri postotna poena i to na iznos od:

□ 165,78 kn/22,00 € počam od 25.10.2008. pa do isplate;

□ 151,29 kn/20,08 € počam od 25.12.2008. pa do isplate;

□ 258,84 kn/34,35 € počam od 25.01.2009. pa do isplate;

□ 290,68 kn/38,58 € počam od 25.02.2009. pa do isplate;

□ 207,64 kn/27,56 € počam od 25.03.2009. pa do isplate;

218,31 kn/28,97 € počam od 25.04.2009. pa do isplate;

□ 166,43 kn/22,09 € počam od 25.05.2009. pa do isplate;

□ 193,71 kn/25,71 € počam od 25.06.2009. pa do isplate;

□ 196,11 kn/26,03 € počam od 25.07.2009. pa do isplate;

□ 207,68 kn/27,56 € počam od 25.08.2009. pa do isplate;

□ 192,91 kn/25,60 € počam od 25.09.2009. pa do isplate;

□ 181,32 kn/24,07 € počam od 25.10.2009. pa do isplate;

□ 217,89 kn/28,92 € počam od 25.11.2009. pa do isplate;

□ 248,18 kn/32,94 € počam od 25.12.2009. pa do isplate;

□ 289,67 kn/38,45€ počam od 25.01.2010. pa do isplate;

□ 299,06 kn/39,69 € počam od 25.02.2010. pa do isplate;

□ 365,21 kn/48,47 € počam od 25.03.2010. pa do isplate;

□ 349,96 kn/46,45 € počam od 25.04.2010. pa do isplate;

□ 344,50 kn/45,72 € počam od 25.05.2010. pa do isplate;

□ 496,23 kn/65,86 € počam od 25.06.2010. pa do isplate;

□ 536,08 kn/71,15 € počam od 25.07.2010. pa do isplate;

□ 630,30 kn/83,65 € počam od 25.08.2010. pa do isplate;

□ 636,68 kn/84,50 € počam od 25.09.2010. pa do isplate;

□ 568,56 kn/75,46 € počam od 25.10.2010. pa do isplate;

□ 664,27 kn/88,16 € počam od 25.11.2010. pa do isplate;

□ 832,06 kn/110,43 € počam od 25.12.2010. pa do isplate;

□ 707,65 kn/93,92 € počam od 25.01.2011. pa do isplate;

□ 698,71 kn/92,73 € počam od 25.02.2011. pa do isplate;

□ 613,39 kn/81,41 € počam od 25.03.2011. pa do isplate;

□ 594,08 kn/78,85 € počam od 25.04.2011. pa do isplate;

□ 744,25 kn/98,78 € počam od 25.05.2011. pa do isplate;

□ 871,88 kn/115,72 € počam od 25.06.2011.pa do isplate;

□ 941,02 kn/124,90 € počam od 25.07.2011.pa do isplate;

□ 1.088,30 kn/144,44 € počam od 25.08.2011. pa do isplate;

□ 839,04 kn/111,36 € počam od 25.09.2011.pa do isplate;

□ 815,28 kn/108,21 € počam od 25.10.2011.pa do isplate;

□ 817,94 kn/108,56 € počam od 25.11.2011.pa do isplate;

□ 847,75 kn/112,52 € počam od 25.12.2011.pa do isplate;

□ 923,36 kn/122,55 € počam od 25.01.2012.pa do isplate;

□ 934,92 kn/124,08 € počam od 25.02.2012.pa do isplate;

□ 906,97 kn/120,37 € počam od 25.03.2012.pa do isplate;

□ 913,89 kn/121,29 € počam od 25.04.2012.pa do isplate;

□ 938,09 kn/124,51 € počam od 25.05.2012.pa do isplate;

□ 925,93 kn/122,89 € počam od 25.06.2012.pa do isplate;

903,21 kn/119,88 € počam od 25.07.2012. pa do isplate;

902,30 kn/119,76 € počam od 25.08.2012. pa do isplate;

□ 829,56 kn/110,10 €počam od 25.09.2012. pado isplate

□ 909,93 kn/120,77 €počam od 25.10.2012. pado isplate

□ 922,41 kn/122,42 €počam od 25.11.2012. pado isplate

□ 902,91 kn/119,84 €počam od 25.12.2012. pado isplate

□ 830,12 kn/110,18 €počam od 25.01.2013. pado isplate

□ 859,95 kn/114,14 €počam od 25.02.2013. pado isplate

□ 886,64 kn/117,68 €počam od 25.03.2013. pado isplate

□ 863,17 kn/114,56 €počam od 25.04.2013. pado isplate

798,98 kn/106,04 € počam od 25.05.2013. pa do isplate

828,58 kn/109,97€ počam od 25.06.2013. pa do isplate

797,57 kn/105,86 € počam od 25.07.2013. pa do isplate

822,64 kn/109,18 € počam od 25.08.2013. pa do isplate

874,68 kn/116,09 € počam od 25.09.2013. pa do isplate

874,24 kn/116,03 € počam od 25.10.2013. pa do isplate

890,09 kn/118,14 € počam od 25.11.2013. pa do isplate

903,18 kn/119,87 € počam od 25.12.2013. pa do isplate

□ 211,42 kn/28,06 € počam od25.01.2014.pa do isplate

□ 421,42 kn/55,93 € počam od25.02.2014.pa do isplate

□ 418,80 kn/55,58 € počam od25.03.2014.pa do isplate

□ 401,73 kn/53,32 € počam od25.04.2014.pa do isplate

□ 395,81 kn/52,53 € počam od25.05.2014.pa do isplate

□ 392,21 kn/52,06 € počam od25.06.2014.pa do isplate

□ 412,81 kn/54,79 € počam od25.07.2014.pa do isplate

□ 429,91 kn/57,06 € počam od25.08.2014.pa do isplate

□ 436,85 kn/57,98 € počam od25.09.2014.pa do isplate

□ 459,56 kn/60,99 € počam od25.10.2014.pa do isplate

□ 468,31 kn/62,16 € počam od25.11.2014.pa do isplate

□ 466,47 kn/61,91 € počam od25.12.2014.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05€ počam od 25.01.2015. pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.02.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.03.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.04.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.05.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.06.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.07.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.08.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.09.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.10.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.11.2015.pa do isplate

□ 475,07 kn/63,05 € počam od25.12.2015.pa do isplate;

a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.923,17 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od presuđenja pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe u visini od 234,37eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se ništetnim odredbe čl. 1. i 3. Ugovora o kreditu br. 041116434130 sklopljenog dana 16. studenoga 2004. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, a to na temelju presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine i broj Pž-7129,13 od 13. lipnja 2014. godine, (toč. I). U točki II nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 50.248,13 kn / 6.669,07 € koji se novčani iznos zbog ništetnosti dijela odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli otplate anuiteta prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, ima vratiti tužiteljici sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa, kaka je to pobliže navedeno u izreci i naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.923,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka I i odluku iz stavka II. izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

6.2. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO)

7.1. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka dana 16. studenog 2004. sklopila s prednikom tuženika NOVA BANKA d.d. Zadar, kao bankom, Ugovor o kreditu broj 041116434130 kojim je prednik tuženika tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 80.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste prednika tuženika važeće na dan korištenja kredita, odnosno po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Sukladno čl. 2. Ugovora rok korištenja kredita da je 60 dana od odobrenja dok da je rok vraćanja kredita 20 godina, u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, a čl. 1. da je ugovoreno kako se isplata kredita i otplata vrši u kunama primjenom valutne klauzule. Članak 3. da definira da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,39% godišnje, a kamata da se obračunava primjenom proste, proporcionalne metode.

8. Tužiteljica da je dana 20. siječnja 2016. s tuženikom sklopila Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu broj 151109069157 kojim da je konvertirana obveza tužiteljica koja je bila u CHF kredit s valutnom klauzulom u eurima.

9. U odnosu na pobijanu točku I u dijelu u kom je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe čl. 1.3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franaka žalba tuženika koji u ukazuje se neosnovanom.

10. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 9010963024 u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak, i u dijelu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

11. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

12. U odnosu na preostali dio točke I kojim je utvrđeno da je ništetan i dodatka br. 1 Ugovora o kreditu utvrđeno je da je takav zaključak nije osnovan.

13.1. U predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača kako to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

13.2. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom tog dodatka.

14.1. U odnosu na odluku iz toč. 2. izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 6.669,07 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 20. siječnja2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

14.2. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu, kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude.

15. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 20. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

16. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

17. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 21. lipnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 20 siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 16. studenog 2004. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 2. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

18. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 20. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

19. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 20. siječnja 2016. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 20. siječnja 2006. na dalje, tužiteljica je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu 20. 1. 2016. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu od 20 siječnja 2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

20. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu od 20. siječnja 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 16. 11. 2004. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

21. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

22. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

23. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

24. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica je tvrdila kako je i Dodatak ugovoru o kreditu zaključen bez dovoljnih informacija i da se o njemu nije pregovaralo, u odnosu na koje navode valja reći da će se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22). Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici u prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf, u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potošača niti to tužiteljica tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

25. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka u okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

26. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičine zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

27. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije navela činjenice ni ponudila dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 16. studenog 2004. i Dodatku ugovora od 20. siječnja 2016. imala pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njezin zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

28. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičinih navoda ne proizlazi da se tužiteljica poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od16. 11. 2004. nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

29. Stoga je u odnosu na odluku iz dijela stavka I i st. II izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. i 2. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

.

30. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu točki I i II izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.923,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim je s obzirom na polovični uspjeh tužiteljice valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku III izreke.

31. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, prema razmjeru uspjeha sa žalbom od oko 75%. Temeljem Tbr. 10. toč. 1 i vezi Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe (312,50 eura) u razmjernih 234,37 eura, kao u stavku IV izreke.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević