REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-717/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, Kačićeva 9, protiv tuženika [adresa] (OIB:32150762596) sa sjedištem u [adresa], zastupanog po gradonačelniku SN, a ovaj po generalnom punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P-157/2023-42 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažavaju se žalbe tužiteljice i tuženika i ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P-157/2023-42 od 20. ožujka 2025. u pobijanom dijelu – točki I i II izreke presude i točki II izreke rješenja te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava iznad iznosa od 3.672,39 eura, u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27.10.17. oznake Pn-132/13 i presude Županijskog suda u Zagrebu od 19.2.19. oznake Gž-9/18.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, izuzev u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, kao neosnovan.“

1.2.Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Ne dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom tužiteljice od 8. listopada 2021.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 285,27 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“

2. Žalbu su podnijeli tužiteljica i tuženik.

2.1. Iako tužiteljica u žalbi izrijekom ne navodi u kom dijelu pobija odluku i zbog kojih žalbenih razloga podnosi žalbu, iz sadržaja iste proizlazi da žalbu podnosi protiv dijela točke II izreke presude u kojem je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva te protiv odluke o troškovima postupka iz točke II izreke rješenja u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova iznad priznatog iznosa od 285,27 EUR, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U bitnom, navodi da je tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi nedopuštenom pljenidba i prijenos iznad iznosa od 1.172,38 eura, do naplaćenih 5.825,97 eur odnosno za 4.653,59 eur, da osim na papiru, nije naslijedila nikakvu vrijednost jer naslijeđeno pravo korištenja grobnog mjesta nema nikakvu vrijednost iz razloga što se to pravo ne može koristiti sve do 2035. te da je tužiteljica realno i stvarno naslijedila jedino iznos od 1.172,38 eur pa je sukladno tome trebalo proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenosa iznad toga iznosa. Osporava i odluku o trošku postupka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se uvaži tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

2.2. Tuženik žalbom pobija presudu u točki I i u dijelu točke II izreke koji se odnosi na troškove postupka te točke II rješenja koji se odnosi na dosudu parničnog troška tužiteljici, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. U žalbi, bitnom, navodi da pravo korištenja grobnog mjesta obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom i pravo uređenja grobnog mjesta, da se ono može naslijediti te da se radi o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu te kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost koja se može uzeti u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine. Osim toga, ističe kako se oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom, da je vještačenjem u ovom postupku utvrđeno kako se na grobnom mjestu nalazi nadgrobni spomenik dimenzija grobnog okvira 110x273x35 cm, natpisne ploče pravokutnog oblika 105x72x6 cm i poklopca dimenzije 115x276x6 cm te da su dijelovi nadgrobnog spomenika izrađeni od granita crno-sive boje, te da je riječ o stvarima koje nisu izvan prometa te su predmet prava vlasništva. Ukazuje da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari. Nadalje ističe da je pogrešno je prvostupanjski sud zauzeo stav da je na iznosima po tekućem računu ostavitelja bila uključena i razlika s naslova naslijeđene neisplaćene (razlike) mirovine jer po smrti vlasnika računa njegov račun utrnjuje te više nije moguće vršiti transakcije po tom računu, bilo uplate bilo isplate. Pobijajući odluku o glavnoj stvari tuženik pobija i odluku o parničnom trošku. Predlaže uvažiti žalbu preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbama je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

3.1. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom izvansudske ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava iznad iznosa od 1.158,34 eura u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju ovršnih odluka suda.

5.1. Navedeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je u ostavinskom postupku iza pok. oca naslijedila novčani iznos od 8.727,54 kuna kao i pravo korištenja grobnog mjesta u kojem ne postoji mogućnost ukopa do 2035. te da tako naslijeđeno pravo nema nikakvu imovinsku vrijednost, pa da je slijedom toga pljenidba i prijenos iznad iznosa od 8.727,54 kuna nedopušten, sve pozivom na odredbu čl. 139. st.3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15., dalje: ZN) kojom je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

6. Između stranaka nije sporno da je povodom zahtjeva tuženika za izravnu naplatu na temelju ovršnih isprava - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-132/13 od 27. listopada 2017. kojom je predniku tužiteljice PN naloženo da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2017. pa do isplate te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9/18-3 od 19. veljače 2019. kojom je naloženo pok. ON da tuženom, plati daljnji parnični trošak u iznosu od 5.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2017. pa do isplate te trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, te pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od dana 27. srpnja 2020., posl.br. O-4235/2020, UPP/OS-48/20, kojim je tužiteljica proglašena nasljednicom pok. PN u cijelosti, putem FINA-e provedena prisilna naplata iznosa dosuđenih ovdje tuženiku te je sa bankovnog računa tužiteljice ustegnut iznos od 43.895,74 kn. Također nije sporno da je tužiteljica kao jedini nasljednik iza pok. PN naslijedila pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, RKT, polje 165, razred II, broj 160 dvostruko, a pored toga i novčane uloge na tekućem i avista računu Zagrebačke banke u ukupnom iznosu od 8.727,54 kn te dospjeli neisplaćeni iznos mirovine.

7. Budući da je tužiteljici u postupku izravne naplate zaplijenjen iznos od 43.895,74 kune, a ista navodi da je naslijedila (samo) iznos od 8.727,54 kune, sporna je i u ovoj žalbenog fazi postupaka, s obzirom na žalbene navode oba žalitelja, vrijednost imovine koju je tužiteljica naslijedila iza smrti svog pok. oca PN koji je obveznik isplate ovdje tuženiku prema citiranim ovršnim ispravama na temelju kojih je pokrenuta izvansudska ovrha.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka provedeno je građevinsko vještačenje na temelju kojeg je utvrđeno da je grobno mjesto na groblju Mirogoj, RKT, polje 165, razred II, broj 160 dvostruko, u odnosu na koje je tužiteljica naslijedila pravo korištenja, bruto dimenzija 150x300 cm, da se na grobnom mjestu nalazi spomenik dimenzija grobnog okvira 110x273x35 cm, natpisne ploče pravokutnog oblika 105x72x6 cm i poklopca dimenzije 115x276x6 cm te da su dijelovi nadgrobnog spomenika izrađeni od granita crno-sive boje. Također vještak je utvrdio da tržišna vrijednost prava korištenja predmetnog grobnog-ukopnog mjesta nedvojbeno postoji unatoč činjenici da se u predmetni grob trenutno mogu ukapati samo urne te da se ukop lijesa ne može vršiti do 2035., da je upravo navedeno ograničenje imao u vidu radi čega je pri procjeni primijenio koeficijent umanjenja od 0,6 te je tržišnu vrijednost prava korištenja predmetnog grobnog mjesta procijenio u iznosu od 7.000,00 EUR.

9. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da jednokratna naknada za dodjelu grobnog mjesta na korištenje za grob na groblju Mirogoj, polje 165, razred II, broj groba 160, iznosi 15.000,00 kuna, koja cijena je izražena bez PDV-a, te da se u predmetnom grobu ukop na klasičan način odnosno ukop lijesa ne može vršiti do 2035. iako se u predmetni grob se mogu ukapati urne neovisno o klasičnom ukopu, zaključio da nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke s njegovim dodatnim očitovanjem nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari te da je jedini relevantan za utvrđenje vrijednosti prava korištenja grobnog mjesta, koje je iza smrti svog pok. oca naslijedila tužiteljica podatak o ovoj jednokratnoj naknadi za dodjelu grobnog mjesta na korištenje groba na groblju Mirogoj u Zagrebu koja iznosi 2.000,00 eura uvećano za PDV ukupno 2.500,00 eura pa kada se tom iznosu pribroje novčani iznosi koje je tužiteljica naslijedila u visini 0,10 kuna i 1.172,38 eura, dobije se ukupan iznos od 3.672,39 eura kao vrijednost imovine koju je tužiteljica naslijedila iza smrti svog pok. oca PN. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje kako je u novčanim iznosima koje je tužiteljica naslijedila po računima pok. oca bila uključena i razlika s naslova naslijeđene neisplaćene (razlike) mirovine, s obzirom na notornu činjenicu da se nakon smrti ostavitelja eventualna neisplaćena mirovina "razlika" od strane mirovinskog osiguranja isplaćuje na bankovni račun pok. ostavitelja, a sa kojeg se ista naknadno isplaćuje njegovom nasljedniku nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Posljedično tomu dalje zaključuje da je tužiteljica dokazala da nije postojao pravni osnov za izvansudsku naplatu duga prisilnim putem, nastalog za vrijeme života njenog pok. oca PN čija je ona jedina nasljednica, i to u iznosu od 2.153,58 eura odnosno preko iznosa od 3.672,39 eura, radi čega je u tom dijelu proglasio nedopuštenom predmetnu ovrhu sve na temelju odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. u vezi s čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), te tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvatio dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan jer je tijekom postupka utvrđeno da vrijednost koju je tužiteljica naslijedila iza smrti svog pok. oca iznosi 3.672,39 eura, a koji iznos je bio podoban za prisilnu naplatu duga pok. PN čija je ona pravna sljednica te da u ovom dijelu ista nije dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

10. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Međutim ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koji u žalbi osnovano ukazuje tuženik jer je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa djelom pogrešno a dijelom nepotpuno utvrdio činjenice potrebne za utvrđenje vrijednosti naslijeđene imovine.

12. Naime, nije sporno da je tužiteljica naslijedila pravo korištenja grobnog mjesta.

12.1. Odredbom čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 19/98., 50/12., 89/17. - dalje u tekstu: ZOG) propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici. Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu (čl. 13. st. 3. ZOG).

12.2. Korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik (čl. 15. st. 4. ZOG). Prema tome, pravo korištenja daje pravo određenoj osobi da koristi grobno mjesto, ali uz određena ograničenja koja postavlja ZOG i pravilnici jedinica lokalne samouprave koji pobliže mogu odrediti način korištenja grobnog mjesta. Onaj tko ima pravo korištenja grobnog mjesta može ga se odreći i to na način da ga ugovorom ustupi trećim osobama (koji ugovor mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika).

12.3. Dakle, pravni posao kojim se prenosi pravo korištenja nije ugovor o kupoprodaji grobnog mjesta, jer grobno mjesto nije samostalna stvar sposobna biti predmetom vlasništva, već je pravni posao ustupanje prava korištenja grobnog mjesta. Valja zaključiti da je u pravnom prometu (ustupanja) subjektivno pravo korištenja grobnog mjesta. Prijašnji Zakon o grobljima („Narodne novine“, broj 26/60., 46/61., 15/65. ) je propisivao da se pravo na korištenje groba može ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku (čl. 12.), no ZOG takvo ograničenje raspolaganja ne propisuje, iz čega bi proizlazilo da korisnik grobnog mjesta može ustupiti svoje pravo besplatno, ali isto tako i naplatno, obzirom ZOG izričito ne zabranjuje naplatu.

12.4. Iz navedenog proizlazi da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Ono se može naslijediti, dakle radi se o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu, a što proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 3. i 4. ZOG.

12.5. Stjecanjem prava korištenja grobnog mjesta osoba stječe samo subjektivno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta. Grobno mjesto kao dio groblja ostaje i dalje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Vlasnik groblja tako jedno od vlasnikovih prava (čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP), a to je pravo korištenja, prenosi na korisnika grobnog mjesta.

12.6. Međutim, oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, prema odredbi čl. 15. st. 5. ZOG, iz čega proizlazi da je zakonodavac „opremu i uređaj groba" (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) izjednačio s nekretninama, u smislu odredbe čl. 2. st. 4. ZVDSP kojim je propisano da se stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju u pravnom smislu nepokretnima ako ih zakon izjednačuje s nekretninama. Stoga su oprema i uređaj groba i predmet prava vlasništva, na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZVDSP te su vezani uz pravo korištenja grobnog mjesta.

12.7. Prema tome, ako je u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina koju je nasljednik naslijedio konstatirano pravo korištenja groba, to podrazumijeva da je nasljednik ex lege naslijedio i opremu i uređaj tog groba. Pravo korištenja groba kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost i ta vrijednost može biti uzeta u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine. Takvo je pravno shvaćanje izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 492/2024 od 2. srpnja 2024.).

13. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio kako nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke prema kojem tržišna vrijednost prava korištenja predmetnog grobnog-ukopnog mjesta nedvojbeno postoji (unatoč činjenici da se u predmetni grob trenutno mogu ukapati samo urne te da se ukop lijesa ne može vršiti do 2035.), nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari te da je jedino relevantan podatak o plaćenoj jednokratnoj naknadi. Također prvostupanjski sud je propustio utvrditi vrijednost opreme i uređaja izgrađenih na predmetnom grobu, koje je tužiteljica naslijedila zajedno sa pravom korištenja grobnog mjesta.

14. Osim toga, u pravu je tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u iznosima koje je tužiteljica naslijedila po računima pok. oca bila uključena i razlika s naslova naslijeđene dospjele neisplaćene mirovine. Naime, prema odredbi čl. 4. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ broj:157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu. Dakle, citiranom odredbom ZOMO je propisano da se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu nasljeđivati, odnosno nasljednicima se jamči pravo na nasljeđivanje dospjelih, a neisplaćenih mirovina koje korisniku nisu mogle biti isplaćene za života te se nasljednicima mogu isplatiti dospjela neisplaćena mirovinska primanja na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju ili ugovora o darovanju, ako iskažu pravni interes, odnosno dostave zahtjev za ostvarivanje ovog potraživanja prema Zavodu. Stoga je i u tom dijelu glede iznosa naslijeđene dospjele neisplaćene mirovine, činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

15. Stoga je uvaženjem žalbi tužiteljice i tuženika pobijanu presudu u točki I i II izreke i rješenje o troškovima sadržano u točki II izreke rješenja valjalo ukinuti primjenom odredbe čl. 370. i čl. 380. toč.3. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje na način da će utvrditi vrijednost opreme i uređaja predmetnog grobnog mjesta imajući pritom u vidu odredbu čl. 260. ZPP prema kojoj vještak daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi te činjenicu da je tužiteljica imala određene primjedbe na procjenu tržišne vrijednosti korištenja grobnog mjesta iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka te dopunskog pisanog očitovanja vještaka, te će putem HZMO-a pribaviti točan podatak o iznosu dospjele i neisplaćene (razlike) mirovine pok. PN kojeg je naslijedila tužiteljica (isto je predložio tuženik već u odgovoru na tužbu) nakon čega će sve provedene dokaze cijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP i donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

Pula - Pola, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković