REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-354/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika KZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, Kovačka 1, radi utvrđenja služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P-1104/2022-58 od 1. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj: P-1104/2022-58 od 1. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Utvrđuje se kako je tužitelj, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31.V.2019.g., a glede kojeg ugovora je potpis tužitelja ovjeren 31.V.2019.g. od strane javnog bilježnika Elizabete Škunce iz Paga pod brojem OV-1564/19, stekao pravo služnosti doživotnog plodouživanja i valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe prava služnosti doživotnog plodouživanja glede jednočetvrtinskog (1/4) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Pag Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - I, zk.č.br.: 955/376 kuća [adresa], garaža i dvorište površine 891 m2, kuća [adresa] površine 211 m2, garaža površine 16 m2, dvorište površine 664 m2, ukupne površine 891 m2, a što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju javnobilježnički ovjerenu ispravu podobnu za ishođenje uknjižbe navedenog tužiteljevog prava glede ovog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine te što je tuženik dužan trpjeti tužiteljevo ishođenje uknjižbe navedenog prava doživotnog plodouživanja glede ovog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine.

2.Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pag provesti uknjižbu služnosti doživotnog plodouživanja u korist tužitelja glede jednočetvrtinskog suvlasničkog udjela nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Pag Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - I, zk.č.br.: 955/376 kuća [adresa], garaža i dvorište površine 891 m2, kuća [adresa] površine 211 m2, garaža površine 16 m2, dvorište površine 664 m2, ukupne površine 891 m2.

3.Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 eura sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija kao neosnovan.“

2. Protiv ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica pobijajući istu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnom, navodi da je pogrešno stajalište suda kako odredbe citiranog kupoprodajnog ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja nisu u skladu s odredbama čl. 219. st. 1. i 3., u vezi s odredbom čl. 37. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99.

– Odluka USRH, 22/00. – odluka USRH, 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17.- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV) te da pravo plodouživanja predmetnim kupoprodajnim ugovorom nije jasno i određeno precizirano iz razloga jer je, upravo suprotno, predmetnim kupoprodajnim ugovorom izričito i jasno zasnovano pravo ploduživanja glede precizno određenog suvlasničkog udjela predmetne predmetne nekretnine, te da su stoga ispunjene sve zakonske pretpostavke za prihvaćanje glavnog zahtjeva tj. utvrđenja postojanja predmetnog prava plodouživanja i zemljišnoknjižnog evidentiranja navedenog prava. Osim navedenog, ističe kako prvostupanjski sud, nije izveo sve predložene dokaze (osobito dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka koji imaju neposrednih spoznaja o dogovoru stranaka glede predmetne služnosti plodouživanja) kojima bi bilo nedvojbeno potvrđeno postojanje dogovora stranaka o zasnivanju predmetne služnosti plodouživanja i upisa tog prava u zemljišne knjige. Pobija i odluku o troškovima postupka po osnovi odvjetničkih nagrada za sastave podnesaka od 8. rujna 2022., 4. listopada 2022.g. te 6. veljače 2023. jer da je riječ o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe cl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

3.1. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tužiteljice kao neosnovane u cijelosti te je predložio odbiti žalbu kao i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 2019. ovjerenog u potpisu tužiteljice od strane javnog bilježnika Elizabete Škunce iz Paga istog dana pod brojem OV-1564/19 stekla pravo služnosti plodouživanja glede jednočetvrtinskog (1/4) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - I, zk.č.br.: 955/376 kuća [adresa], garaža i dvorište površine 891 m2, kuća [adresa] površine 211 m2, garaža površine 16 m2, dvorište površine 664 m2, ukupne površine 891 m2 i valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe iste služnosti u zemljišnoj knjizi, a što da je tuženik dužan priznati, izdati joj ispravu podobnu za ishođenje uknjižbe tog prava glede navedenog suvlasničkog udjela te trpjeti uknjižbu navedenog prava doživotnog plodouživanja glede ovog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine kao i zahtjev da se zemljišnoknjižnom odjelu Pag naloži provesti uknjižbu te služnosti u korist tužiteljice glede 1/4 suvlasničkog udjela navedene nekretnine.

6. Odlučujući o ovim zahtjevima tužiteljice, prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP):

- da su tužiteljica te njezini sinovi ĆZ i PZ kupoprodajnim ugovorom od 31. svibnja 2019. prodali i prenijeli tuženiku pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 891 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I te ga ovlastili da može neposredno na temelju tog ugovora bez njihovog ikakvog daljnjeg sudjelovanja i privole, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist;

- da je istim ugovorom (u točkama 11., 11.1.1, 11.1.2., 11.2.,11.4.) tuženik kao kupac u svojstvu novog vlasnika predmetne nekretnine zasnovao služnost doživotnog plodouživanja u korist tužiteljice RZ glede ¼ suvlasničkog udjela predmetne nekretnine, koji udio (otprilike) odgovara i u naravi predstavlja cjelokupni apartman koji se nalazi na najvišem katu (etaži) kuće/zgrade koja čini sastavni dio predmetne nekretnine te koji apartman se prostire cijelim najvišim katom (etažom) te kuće/zgrade i ostavu u podrumu površine cca 20 m2 te je nadalje ugovoreno da se tužiteljica ima pravo služiti s tim apartmanom i ostavom osobno ili putem trećih osoba koje samostalno odredi, svake godine u razdoblju 1. lipnja do 15. rujna, ali uz uvjet da o namjeravanom boravku u predmetnom apartmanu prethodno obavijesti kupca najmanje 10 dana prije dolaska u predmetni apartman, kao i da u vrijeme korištenja predmetnog apartmana i ostave, snosi režijske troškove nastale korištenjem predmetnog apartmana i ostave te da navedena služnost plodouživanja trajno prestaje trenutkom preminuća tužiteljice, a da ni u kojem slučaju nije nasljediva;

- da je na temelju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I razvidno da je ovdje tuženik upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 891 m2, za cijelo;

- da je uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini nalazi stambeni objekt koji okružuje prazno parkiralište, a prema zapadu je vrt sa stablima masline;

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je isti kupio objekt od tužiteljice i tom prilikom da je dogovoreno da ona zadrži pravo dolaziti u objekt odnosno u apartman u potkrovlju, kojeg joj je ustupio radi njezinog dolaska u točno dogovoreno vrijeme prema ugovoru zajedno sa svojim sinovima i unucima te da prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora s tužiteljicom nije bilo govora o tome da bi se to njezino pravo upisalo u zemljišnu knjigu.

6.1. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zaključuje da su u ovom slučaju parnične stranke zasnovale pravo služnosti plodouživanja u korist tužiteljice na teret jedne ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine s time da su taj dio dalje specificirale i određeno navele da se ta služnost odnosi na cjelokupni apartman na najvišem katu (etaži) kuće/zgrade i koji se prostire cijelim tim dijelom, te u odnosu na ostavu u podrumu površine cca 20 m2, sve uz vremensko ograničenje izvršavanja iste tijekom kalendarske godine. To znači da plodouživatelj ovdje tužiteljica ne bi imala pravo izvršavati ovlasti koje joj iz zasnovanog prava služnosti pripadaju u odnosu na suvlasnički, idealni dio nekretnine na kojem je to pravo osnovano, već samo određeno u odnosu na posebni dio nekretnine na koji se odnosi i u vremenski ograničenom razdoblju, što je bila prava volja ugovornih strana. Pri tome navodi da je pravo plodouživanja djeljivo, te isto može postojati i na idealnom dijelu vlasništva poslužne stvari, ali onda ta osobna služnost prema ostalom djeljivom stvarnom pravu

– vlasništvu, predstavlja djeljivost po obujmu, ali nikada po sadržaju što znači da svaki djeljivi dio sadrži sva ovlaštenja tog stvarnog prava koje mu zakon daje kao nedjeljivo jedinstvo. Iako je u konkretnom slučaju pravnim poslom određeno osnivanje prava služnosti plodouživanja u korist tužiteljice na teret suvlasničkog dijela tuženika kao novog vlasnika poslužne stvari, način na koji je isto ugovoreno je suprotno naravi tog prava jer je tom idealnom dijelu dodano ograničenje na način da je isti vezan uz posebni dio – apartman i ostavu, a da u vezi istog nije uspostavljeno etažno vlasništvo, a konačno, tuženik kao novi vlasnik poslužne stvari navedenim pravnim poslom niti naknadno, nije dopustio uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi, te budući odredbe cit. kupoprodajnog ugovora o osnivanju prava služnosti plodouživanja nisu u skladu s odredbama čl. 219. st. 1. i 3., u vezi s odredbom čl.37. st. 3. i 4. ZVDSP, niti je istima dano ovlaštenje tužiteljici da ishodi uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi u smislu odredbe čl. 220. ZVDSP, prvostupanjski sud zaključuje kako ne postoje uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, pa je posljedično tomu isti odbio kao neosnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Time što prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st.2. ZPP nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje predloženih svjedoka PZ i ĆZ činjenično stanje nije nepravilno ni nepotpuno utvrđeno jer je relevantne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu bilo moguće utvrditi, te ih je prvostupanjski sud i utvrdio, iz dokaza u spisu, prvenstveno iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji.

10. Naime, pojam služnosti definiran je odredbom čl. 174. st.1. ZV prema kojoj je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati. Kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti; ako se služnost osniva na temelju pravnoga posla, određuje to svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem onaj čija je poslužna stvar... (stavak 2. ). Služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati (stavak 3.).

10.1. Prema odredbi čl. 199. st.1. ZV osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da su osobne služnosti: pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

10.2. Odredbom čl. 200. ZV propisano je da osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta (stavak 1.). Kad je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine na nekom njezinu idealnom dijelu, osobna služnost može imati za predmet taj posebni dio samo zajedno s idealnim dijelom na kojem je uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela (stavak 2.).

10.3. Prema odredbi čl. 218. st.2. ZV na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine osniva se pravo osobne služnosti u korist određene osobe na teret određene stvari kao poslužne, a isto vrijedi i za osnivanje nepravilnih služnosti, a stavkom 3. je propisano da je pravo služnosti osnovano kad se ispune sve pretpostavke određene zakonom.

10.4. Prema čl. 220. st.1. ZV pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

11. Dakle, primjenom navedenih odredbi na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

12. Naime, tužiteljica na temelju Kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 2019. koji je istoga dana ovjeren (samo) u potpisu tužiteljice od strane javnog bilježnika Elizabete Škunce iz Paga pod brojem OV-1564/19 nije stekla pravo služnosti doživotnog plodouživanja glede jednočetvrtinskog (1/4) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - I, zk.č.br.: 955/376 kuća [adresa], garaža i dvorište površine 891 m2, kuća [adresa] površine 211 m2, garaža površine 16 m2, dvorište površine 664 m2, ukupne površine 891 m2. To stoga što, se sukladno čl. 220. st.1. ZV u vezi s čl. 218. st.3. ZV pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju to pravo nije uknjiženo pa je stoga, njezin tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

12.1. Osim toga, neosnovan je i tužiteljičin tužbeni zahtjev za utvrđenje da je na temelju navedenog Kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 2019. stekla valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe prava služnosti doživotnog plodouživanja glede jednočetvrtinskog (1/4) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - I, zk.č.br.: 955/376 kuća [adresa], garaža i dvorište površine 891 m2, kuća [adresa] površine 211 m2, garaža površine 16 m2, dvorište površine 664 m2, ukupne površine 891 m2.

12.2. Naime, iako su parnične stranke citiranim kupoprodajnim ugovorom ugovorili služnost doživotnog plodouživanja u korist tužiteljice na teret jedne ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na kojem mogu postojati osobne služnosti sukladno odredbi čl. 200. st. ZV, ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta, ugovorne stranke su tom idealnom dijelu dodali ograničenje na način da je isti vezan uz poseban dio (iako nekretnina nije etažirana) i to cjelokupni apartman na najvišem katu (etaži) kuće/zgrade i koji se prostire cijelim tim dijelom, te u odnosu na ostavu u podrumu površine cca 20 m2, te su nadalje tu služnost i vremenski ograničili na način da se tužiteljica ima pravo služiti predmetnim apartmanom i ostavom osobno ili putem trećih osoba svake godine u razdoblju od 1. lipnja do 15. rujna.

12.3. Dakle, volja ugovornih strana nije bila da se u korist tužiteljice osnuje pravo stvarne služnosti plodouživanja na ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na način da se tužiteljica kao ovlaštenik tog prava plodouživanja može sadržajno i vremenski neograničeno koristiti nekretninom u cijelosti odnosno izvršavati sve ovlasti koje je ovlašten izvršavati i tuženik kao vlasnik, na čijem je suvlasničkom udjelu (1/4 idealna dijela) osnovano to pravo, već je volja ugovornih strana bila ugovaranje te služnosti u korist tužiteljice na točno određenom, posebnom dijelu te nekretnine i za točno određeno razdoblje, a nije sporno da je tužiteljica od 2019. i nadalje i izvršavala sadržaj te slušnosti na opisani način. Okolnost da u vezi tog posebnog dijela nije uspostavljeno etažno vlasništvo, pa samim time nije moguće osnovati služnost na posebnom dijelu nekretnine zajedno s idealnim dijelom na kojem je uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela (čl. 200. st.2.ZV) ne znači da je tužiteljica na temelju predmetnog ugovora stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava služnosti na suvlasničkom udjelu od ¼ dijela predmetne nekretnine, jer je citiranim ugovorom to pravo služnosti u korist tužiteljice ugovoreno sadržajno, opsegom i vremenski različito od zatraženog predmetnim tužbenim zahtjevom pa je stoga i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan a posljedično tomu neosnovan i daljnji zahtjev da se tuženiku naloži priznati to pravo tužiteljici i izdati javnobilježnički ovjerenu ispravu podobnu za ishođenje uknjižbe glede ovog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine te trpjeti ishođenje te uknjižbe kao i zahtjev da se zemljišnoknjižnom odjelu Pag naloži provesti uknjižbu navedene služnosti u korist tužiteljice glede 1/4 suvlasničkog udjela predmetne nekretnine, slijedom čega je žalba tužiteljice neosnovana.

13. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.). Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno tuženiku priznao i odmjerio trošak za sastav podnesaka od 8. rujna 2022. i 4. listopada 2022. kojima se tuženik očitovao na navode iz podnesaka tužiteljice i dokaze koji su uz te podneske dostavljeni kao i za sastav podneska od 6. veljače 2023. kojim se tuženik, postupajući po pozivu suda, očitovao na nalaza vještaka, pa je žalba tužiteljice i u tom dijelu neosnovana.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na, za ovaj spor, pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

Pula - Pola, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković