Poslovni broj: Usž-2682/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-56/2025-7 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-56/2025-7 od 28. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/531, URBROJ: 443-02-05-14-24-14 od 20. prosinca 2024., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Točkom 1. izreke osporavanog rješenja tuženika utvrđeno je da je 16. rujna 2024. postalo izvršno rješenje, KLASA: UP/I-362-02/24-02/531, URBROJ: 443-02-05- 14-24-7 od 12. lipnja 2024., kojim je tužitelju naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni prizemnu građevinu tlocrtne veličine 4,12 x 7,66 m, s jednostrešnim krovom, te prizemnu građevinu tlocrtne veličine 2,05 x 1,5 m, jednostrešnog krova, izgrađeno na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole. Točkom 2. izreke osporavanog rješenja tuženika utvrđeno je da tužitelj nije uklonio opisane građevine, stoga se točkom 3. izreke prisiljava na uklanjanje navedenih građevina izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.980,00 eura, uz daljnja upozorenja u točkama 4., 5. i 6. izreke rješenja.
3. Tužitelj u razlozima žalbe protiv prvostupanjske presude navodi da je izrečena novčana kazna previsoka u odnosu na njegova novčana primanja te ju nije u mogućnosti podmiriti u zadanom roku. Navodi da bi mu izvršenjem rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a vjerojatno bi mu bio ugrožen i egzistencijalni ili neki drugi interes. Smatra da je povrijeđeno pravo na uporabu slovenskog jezika jer mu kao slovenskom državljaninu rješenje nije uručeno na slovenskom jeziku. Ističe da je predmetni upravni postupak, koji se kod tuženika vodi pod KLASOM: UP/I-362- 02/24-02/531, u prekidu do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji postupak se pred nadležnim upravnim odjelom Grada Umaga vodi pod KLASOM:
UP/I-361-05/18-02/236. Stoga, predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove prouzročene ovim sporom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 250,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja izricanjem prve novčane kazne, u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21., 67/23., 155/23., dalje: ZDI) te u skladu s Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23., dalje: Naputak).
8. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem tuženika od 12. lipnja 2024., koje prileži spisu predmeta tuženika, tužitelju naloženo uklanjanje građevina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve detaljno opisano u izreci tog rješenja. Nije sporno ni da tužitelj nije postupio po naredbi o uklanjanju iz tog rješenja, koje je postalo izvršno istekom roka ostavljenog inspekcijskim rješenjem za izvršenje naređene obveze. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem prve novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 12. lipnja 2024., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.
9. Da tužitelj nije izvršio naređenu obvezu uklanjanja, u postupku je utvrđeno i kontrolnim očevidom obavljenim 26. studenog 2024. i 6. veljače 2025., o čemu spisu predmeta prileže zapisnici s fotografijama.
10. Naputak izričito propisuje iznose novčanih kazni za pojedine skupine građevina pa je tako člankom 17. stavkom 1. Naputka propisano da se prva novčana kazna fizičkoj osobi za 3.a i 3.b skupinu građevina sukladno Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) izriče u iznosu od 3.980,00 eura, stoga je tužitelju pravilno izrečena novčana kazna u odgovarajućem iznosu, a prigovori tužitelja u odnosu na visinu kazne nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, budući da nije bilo osnove da se tužitelju kazna odmjeri u iznosu manjem od propisanog.
11. Nadalje, nasuprot navodima tužitelja, iz spisa predmeta ne proizlazi da je u predmetnom inspekcijskom postupku određen prekid postupka do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju. Naime, sukladno odredbama članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.), građevinski inspektor na zahtjev stranke rješenjem prekida postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade donesenog na temelju propisa kojim se uređuje gradnja do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju ako je ta zgrada vidljiva na DOF5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi. Međutim, spisu cjelokupnog predmeta ne prileži zahtjev tužitelja za prekid postupka, kao niti rješenje o prekidu, već spisu predmeta prileži rješenje Istarske županije, Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje od 22. listopada 2024., kojim je odbačen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, između ostalog, za ozakonjenje zgrada izgrađenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12. Sukladno odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.), postupak se vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, stoga neosnovano tužitelj, kojem je osporavano rješenje dostavljeno putem ovlaštenog opunomoćenika odvjetnika, prigovara da bi osporavano rješenje njemu moralo biti dostavljeno na slovenskom jeziku.
13. Teško popravljiva šteta na koju tužitelj ukazuje u žalbi nije i ne može biti predmet ovog postupka, koji se odnosi na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne čija je svrha prisiljavanje tužitelja da sam izvrši uklanjanje.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer tužitelj sa žalbom nije uspio, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
16. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
