Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2692/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Addiko bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri, Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-153/2023-24 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-153/2023-24 od 8. svibnja 2025. u dijelu pod toč. I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 153/2023-24 od 8. svibnja 2025. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 3.864,32 EUR tako da se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-153/2023-24 od 8. svibnja 2025. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na sljedeće iznose:

-na iznos od 9,52 EUR od 01.11.2008.godine, do isplate

-na iznos od 10,71 EUR od 01.01.2009.godine, do isplate

-na iznos od 12,34 EUR od 01.02.2009. godine, do isplate

-na iznos od 13,16 EUR od 01.03.2009. godine, do isplate

-na iznos od 11,21 EUR od 11,21.2009. godine do isplate-

-na iznos od 10,93 EUR od 01.05.2009. godine, do isplate

-na iznos od 7,87 EUR od 01.06.2009. godine, do isplate

-na iznos od 5,17 EUR od 01.07.2009. godine, do isplate

-na iznos od 6,11 EUR od 01.08.2009. godine, do isplate

-na iznos od 8,11 EUR od 01.09.2009. godine, do isplate

-na iznos od 6,97 EUR od 01.10.2009. godine, do isplate

-na iznos od 5,86 EUR od 01.11.2009. godine, do isplate

-na iznos od 8,41 EUR od 01.12.2009. godine, do isplate

-na iznos od 10,82 EUR od 01.01.2010. godine, do isplate

-na iznos od 13,37 EUR od 01.02.2010. godine, do isplate

-na iznos od 12,70 EUR od 01.03.2010. godine, do isplate

-na iznos od 16,98 EUR od 01.04.2010. godine, do isplate

-na iznos od 17,61 EUR od 07.05.2010. godine, do isplate

-na iznos od 24,10 EUR od 10.06.2010. godine, do isplate

-na iznos od 24,09 EUR od 17.07.2010. godine, do isplate

-na iznos od 21,96 EUR od 11.08.2010. godine, do isplate

-na iznos od 37,45 EUR od 14.09.2010. godine, do isplate

-na iznos od 30,89 EUR od 12.10.2010. godine, do isplate

-na iznos od 32,89 EUR od 11.11.2010. godine, do isplate

-na iznos od 40,50 EUR od 14.12.2010. godine, do isplate

-na iznos od 49,58 EUR od 11.01.2011. godine, do isplate

-na iznos od 37,96 EUR od 10.02.2011. godine, do isplate

-na iznos od 42,09 EUR od 14.03.2011. godine, do isplate

-na iznos od 37,08 EUR od 11.04.2011..godine, do isplate

-na iznos od 46,51 EUR od 11.05.2011. godine, do isplate

-na iznos od 54,17 EUR od 10.06.2011. godine, do isplate

-na iznos od 56,33 EUR od 11.07.2011. godine, do isplate

-na iznos od 91,83 EUR od 10.08.2011. godine, do isplate

-na iznos od 59,94 EUR od 13.09.2011. godine, do isplate

-na iznos od 54,02 EUR od 12.10.2011. godine, do isplate

-na iznos od 52,96 EUR od 16.11.2011. godine, do isplate

-na iznos od 53,91 EUR od 08.12.2011. godine, do isplate

-na iznos od 59,97 EUR od 12.01.2012. godine, do isplate

-na iznos od 61,86 EUR od 09.02.2012. godine, do isplate

-na iznos od 62,27 EUR od 09.03.2012. godine, do isplate

-na iznos od 60,12 EUR od 10.04.2012. godine, do isplate

-na iznos od 61,28 EUR od 14.05.2012. godine, do isplate

-na iznos od 62,88 EUR od 13.06.2012. godine, do isplate

-na iznos od 61,17 EUR od 12.07.2012. godine, do isplate

-na iznos od 61,27 EUR od 10.08.2012. godine, do isplate

-na iznos od 57,26 EUR od 11.09.2012. godine, do isplate

-na iznos od 58,60 EUR od 10.10.2012. godine, do isplate

-na iznos od 60,76 EUR od 08.11.2012.godine, do isplate

-na iznos od 60,95 EUR od 11.12.2012.godine, do isplate

-na iznos od 61,90 EUR od 14.01.2013. godine, do isplate

-na iznos od 58,31 EUR od 11.02.2013. godine, do isplate

-na iznos od 57,29 EUR od 12.03.2013. godine, do isplate

-na iznos od 61,05 EUR od 10.04,2013. godine, do isplate

-na iznos od 55,52 EUR od 14.05.2013. godine, do isplate,

-na iznos od 54,42 EUR od 24.07.2013. godine, do isplate

-na iznos od 54,29 EUR od 26.07.2013. godine, do isplate

-na iznos od 55,82 EUR od 26.08.2013. godine, do isplate

-na iznos od 56,08 EUR od 21.09.2013. godine, do isplate

-na iznos od 58,18 EUR od 23.10.2013. godine, do isplate

-na iznos od 59,71 EUR od 21.11.2013. godine, do isplate

-na iznos od 61,45 EUR od 16.12.2013. godine, do isplate

-na iznos od 58,36 EUR od 22.01.2014. godine, do isplate

-na iznos od 62,38 EUR od 20.02.2014. godine, do isplate

-na iznos od 63,20 EUR od 19.03.2014. godine, do isplate

-na iznos od 61,48 EUR od 22.04.2014.godine, do isplate

-na iznos od 60,31 EUR od 21.05.2014.godine, do isplate

-na iznos od 60,22 EUR od 20.06.2014.godine, do isplate

-na iznos od 62,34 EUR od 18.07.2014.godine, do isplate

-ua iznos od 63,18 EUR od 19.08.2014.godine, do isplate

-na iznos od 63,13 EUR od 18.09.2014. godine, do isplate

-na iznos od 65,15 EUR od 20.10.2014. godine, do isplate

-na iznos od 66,88 EUR od 20.11.2014. godine, do isplate

-na iznos od 66,52 EUR od 18.12.2014. godine, do isplate

-na iznos od 115,29 EUR od 20.01.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 18.02.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 20.03.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 29.04.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 19.05.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 19.06.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 17.07.2015. godine do isplate

-na iznos od 66,87 EUR od 20.08.2015. godine do isplate

na iznos od 66,87 EUR od 18.09.2015. godine do isplate

i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se odluka o parničnom trošku sadržana u toč. III. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-153/2023-24 od 8. svibnja 2025. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužiteljice iz podneska od 14. siječnja 2025.

1.2. Prvostupanjskom presudom je pod toč. I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe članka 2. i 3. t. 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 23.10.2006. godine, koji je tužiteljica, zaključila sa tuženikom koje glase: Članak 2.

Banka u skladu sa propisima Republike Hrvatske, te Pravilnika o ovlastima odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 58.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja.

Članak 3.t.3

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.”

1.3. Pod toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku tužiteljici na osnovu stečenog bez osnove isplatiti iznos od 3.864,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos pobliže navedenih u izreci presude.

1.4. Pod toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.025,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu tuženiku troška parničnog postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud prema čl. 365. st. 2. ZPP u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena ni u žalbi tuženika istaknuta bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne proturječi sama sebi, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Tuženik ne prihvaća utvrđenja i pravno stajalište prvostupanjskog suda, ali to ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

8. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine -Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, budući da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice utvrđivao i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio te su naznačene i odredbe materijalnog prava koje je primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

9. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj [osobni identifikacijski broj] zaključenog 23. listopada 2006. koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te zahtjev za isplatu iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u tom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

10. U postupku nije bilo sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, zaključili Ugovor o kreditu 23. listopada 2006. na iznos od 58.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja, uz valutnu klauzulu s rokom vraćanja 30 godina. Nadalje, nije bilo sporno da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu 6. veljače 2016. sukladno odredbama ZID ZPK/15.

11. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica potrošač, utemeljio je pozivom na odredbu čl. 502.a st. 1. ZPP te odredbe čl. 502.c ZPP koja daje pravo fizičkoj osobi da se u posebnom parničnom postupku za naknadu štete i isplatu pozove na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu, na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu i protiv ovdje tuženika te predmetni ugovor o kreditu koji je sklopljen u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom sadrži odredbe o o valutnoj klauzuli u CHF, a prema iskazu tužiteljice nije joj bilo omogućeno pojedinačno pregovaranje. Nadalje, stav prvostupanjskog suda je da tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija te da tužiteljica iako je izvršena konverzija ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Na temelju provedenog financijskog vještačenja tužiteljici sudi iznos od 3.864,32 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 -dalje: ZOO), čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1 ZZP/03 je ništetnost odredbe.

13. Tužiteljica je pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da su tuženici, među njima i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

14. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF, a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka, a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo.

15. Pravna utvrđenja odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa na koje se potrošač pozove u postupku koji pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, obvezujući su za ostale sudove sukladno odredbi čl. 502.c ZPP kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Tužiteljica se u tužbi pozvala na sadržaj presuda iz kolektivnog spora, a iz sadržaja ugovornih odredbi o valuti glavnice te okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se ona odnosi i na ovdje sporni ugovor stranaka o kreditu.

17. Tuženik nije dokazao da je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovarao s tužiteljicom i informirao ju o rizicima tečaja valute CHF, a pravomoćne odluke iz kolektivnog spora o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF vežu sud i u ovom sporu stranaka te su neodlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđena ništetnost tih odredbi svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost tih utvrđenja.

18. Naime, subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), s tim da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

19. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu čl. 81. st. 2. ZZP/03, smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza o protivnom je na tuženiku. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu iz čijeg iskaza proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo te da joj nije bila pružena potpuna informacija o značaju i posljedicama ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dok je tuženik od prijedloga da se kao svjedok sasluša njegov djelatnik tijekom postupka odustao. Saslušanje javnog bilježnika nije bilo potrebno jer pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizika fluktuacije tečaja švicarskog franka niti je imao bilo kakve zakonske ovlasti za to prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

20. U odnosu na pozivanje tuženika na odredbu čl. 84. ZZP/03 treba reći da se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi za prosječnog potrošača ne svodi samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, a tuženik nije dokazao da je takve informacije dao.

21. U odnosu na navode žalbe da je ugovaranje valutne klauzule zakonom dopušteno (čl. 22. ZOO), valja reći da se to u konkretnom slučaju nije dovodilo u pitanje i ti žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja, jer je ovdje relevantno to što je to dopuštenje u konkretnom slučaju iskorišteno na štetu potrošača i protivno čl. 81. ZZP/03.

22. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti (tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019. i br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.) spornih ugovornih odredbi.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno pod toč. I. izreke ove presude.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na kondemnatorni zahtjev tužiteljice valja reći sljedeće.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U- III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su „…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primjene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu“.

26. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.

27. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju V1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Aneksa zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP).

28. Odredbe Aneksa koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

29. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

30. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

31. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

32. Parnične stranke su sklapanjem Aneksa izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom –ZID ZPK/15.

33. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog Aneksa bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

34. Tako je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

35. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisan je način konverzije, a u izračun konverzije uvrštene su sve uplate koje je tuženik za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Aneksa, tako da iznosi koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.

36. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

37. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

38. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.864,32 EUR na ime preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti taj zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti pod toč. II. izreke presude.

39. Tužiteljici jedino pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih više plaćenih novčanih iznosa koje je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita obračunatih na pojedinačne iznose od dana plaćanja do dana izvršene konverzije. U odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao i u odluci Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

40. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda u pogledu materijalnopravnih učinaka konverzije prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, na temelju čl. 370. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke rješenja.

41. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja).

42. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. III. izreke rješenja).

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević