Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1615/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Sanji Rajter Savić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2695/2019-25 od 28. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2695/2019- 25 od 28. veljače 2025. godine, i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, da tužiteljici NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćene kamate zbog promjene kamatne stope isplati iznos od 2.043,69 EUR (dvije tisuće četrdeset tri eura i šezdeset devet centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 33,31 EUR od dana 02.05.2009. godine
na iznos od 33,61 EUR od dana 02.06.2009. godine
na iznos od 32,64 ,EUR od dana 02.07.2009. godine
na iznos od 32,17 EUR od dana 02.08.2009. godine
na iznos od 32,01 EUR od dana 02.09.2009. godine
na iznos od 31,44 EUR od dana 02.10.2009. godine
na iznos od 31,62 EUR od dana 02.11.2009. godine
na iznos od 31,88 EUR od dana 02.12.2009. godine
na iznos od 31,49 EUR od dana 02.01.2010. godine
na iznos od 31,45 EUR od dana 02.02.2010. godine
na iznos od 31,49 EUR od dana 02.03.2010. godine
na iznos od 32,04 EUR od dana 02.04.2010. godine
na iznos od 32,38 EUR od dana 02.05.2010. godine
na iznos od 32,40 EUR od dana 02.06.2010. godine
na iznos od 32,93 EUR od dana 02.07.2010. godine
na iznos od 32,83 EUR od dana 02.08.2010. godine
na iznos od 35,10 EUR od dana 02.09.2010. godine
na iznos od 34,54 EUR od dana 02.10.2010. godine
na iznos od 35,52 EUR od dana 02.11.2010. godine
na iznos od 35,43 EUR od dana 02.12.2010. godine
na iznos od 35,28 EUR od dana 02.01.2011. godine
na iznos od 36,85 EUR od dana 02.02.2011. godine
na iznos od 36,74 EUR od dana 02.03.2011. godine
na iznos do 36,59 EUR od dana 02.04.2011. godine
na iznos od 36,33 EUR od dana 02.05.2011. godine
na iznos od 35,58 EUR od dana 02.06.2011. godine
na iznos od 36,97 EUR od dana 02.07.2011. godine
na iznos od 38,33 EUR od dana 02.08.2011. godine
na iznos od 38,58 EUR od dana 02.09.2011. godine
na iznos od 42,31 EUR od dana 02.10.2011. godine
na iznos od 25,22 EUR od dana 02.11.2011. godine
na iznos od 24,66 EUR od dana 02.12.2011. godine
na iznos od 24,48 EUR od dana 02.01.2012. godine
na iznos od 24,50 EUR od dana 02.02.2012. godine
na iznos od 24,94 EUR od dana 02.03.2012. godine
na iznos od 25,22 EUR od dana 02.04.2012. godine
na iznos od 25,11 EUR od dana 02.05.2012. godine
na iznos od 24,84 EUR od dana 02.06.2012. godine
na iznos od 24,88 EUR od dana 02.07.2012. godine
na iznos od 24,89 EUR od dana 02.08.2012. godine
na iznos od 24,64 EUR od dana 02.09.2012. godine
na iznos od 24,54 EUR od dana 02.10.2012. godine
na iznos od 23,84 EUR od dana 02.11.2012. godine
na iznos od 24,22 EUR od dana 02.12.2012. godine
na iznos od 24,31 EUR od dana 02.01.2013. godine
na iznos od 24,06 EUR od dana 02.02.2013. godine
na iznos od 24,06 EUR od dana 02.03.2013. godine
na iznos od 23,59 EUR od dana 02.04.2013. godine
na iznos od 23,48 EUR od dana 02.05.2013. godine
na iznos od 23,70 EUR od dana 02.06.2013. godine
na iznos od 22,79 EUR od dana 02.07.2013. godine
na iznos od 22,87 EUR od dana 02.08.2013. godine
na iznos od 22,67 EUR od dana 02.09.2013. godine
na iznos od 22,54 EUR od dana 02.10.2013. godine
na iznos od 22,89 EUR od dana 02.11.2013. godine
na iznos od 22,69 EUR od dana 02.12.2013. godine
na iznos od 22,59 EUR od dana 02.01.2014. godine
na iznos od 22,35 EUR od dana 02.02.2014. godine
na iznos od 22,29 EUR od dana 02.03.2014. godine
na iznos od 22,48 EUR od dana 02.04.2014. godine
na iznos od 22,44 EUR od dana 02.05.2014. godine
na iznos od 22,21 EUR od dana 02.06.2014. godine
na iznos od 21,98 EUR od dana 02.07.2014. godine
na iznos od 21,58 EUR od dana 02.08.2014. godine
na iznos od 21,60 EUR od dana 02.09.2014. godine
na iznos od 21,58 EUR od dana 02.10.2014. godine
na iznos od 21,49,EUR od dana 02.11.2014. godine
na iznos od 21,29,EUR od dana 02.12.2014. godine
na iznos od 21,37 EUR od dana 02.01.2015. godine
na iznos od 20,91 EUR od dana 02.02.2015. godine
na iznos od 20,76 EUR od dana 02.03.2015. godine
na iznos od 20,37 EUR od dana 02.04.2015. godine
na iznos od 20,45 EUR od dana 02.05.2015. godine
na iznos od 20,29 EUR od dana 02.06.2015. godine
do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, da tužiteljici NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate zbog porasta tečaja isplati iznos od 8.806,49 EUR (osam tisuća osamsto šest eura i četrdeset devet centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 19,88 EUR od dana 02.01.2009. godine
na iznos od 44,51 EUR od dana 02.03.2009. godine
na iznos od 28,43 EUR od dana 02.05.2009. godine
na iznos od 32,85 EUR od dana 02.06.2009. godine
na iznos od 21,06 EUR od dana 02.07.2009. godne
na iznos od 15,73 EUR od dana 02.08.2009. godine
na iznos od 14,31 EUR od dana 02.09.2009. godine
na iznos od 7,74 EUR od dana 02.10.2009. godine
na iznos od 10,62 EUR od dana 02.11.2009. godine
na iznos od 14,79 EUR od dana 02.12.2009. godine
na iznos od 10,50 EUR od dana 02.01.2010. godine
na iznos od 10,71 EUR od dana 02.02.2010. godine
na iznos od 17,34 EUR od dana 02.03.2010. godine
na iznos od 20,01 EUR od dana 02.04.2010. godine
na iznos od 25,25 EUR od dana 02.05.2010. godine
na iznos od 26,33 EUR od dana 02.06.2010. godine
na iznos od 34,11 EUR od dana 02.07.2010. godine
na iznos od 33,83 EUR od dana 02.08.2010. godine
na iznos od 12,90 EUR od dana 02.08.2010. godine
na iznos od 64,55 EUR od dana 02.09.2010. godine
na iznos od 58,32 EUR od dana 02.10.2010. godine
na iznos od 154,60 EUR od dana 02.11.2010. godine
na iznos od 71,36 EUR od dana 02.01.2011. godine
na iznos od 1,95 EUR od dana 02.01.2011. godine
na iznos od 97,97 EUR od dana 02.02.2011. godine
na iznos od 97,80 EUR od dana 02.03.2011. godine
na iznos do 97,03 EUR od dana 02.04.2011. godine
na iznos od 94,67 EUR od dana 02.05.2011. godine
na iznos od 85,62 EUR od dana 02.06.2011. godine
na iznos od 106,72 EUR od dana 02.07.2011. godine
na iznos od 127,49 EUR od dana 02.08.2011. godine
na iznos od 132,75 EUR od dana 02.09.2011. godine
na iznos od 187,78 EUR od dana 02.10.2011. godine
na iznos od 137,24 EUR od dana 02.11.2011. godine
na iznos od 126,58 EUR od dana 02.12.2011. godine
na iznos od 124,35 EUR od dana 02.01.2012. godine
na iznos od 126,76 EUR od dana 02.02.2012. godine
na iznos od 138,67 EUR od dana 02.03.2012. godine
na iznos od 147,17 EUR od dana 02.04.2012. godine
na iznos od 146,82 EUR od dana 02.05.2012. godine
na iznos od 142,70 EUR od dana 02.06.2012. godine
na iznos od 145,83 EUR od dana 02.07.2012. godine
na iznos od 148,43 EUR od dana 02.08.2012. godine
na iznos od 130,84 EUR od dana 02.09.2012. godine
na iznos od 144,76 EUR od dana 02.10.2012. godine
na iznos od 130,78 EUR od dana 02.11.2012. godine
na iznos od 142,15 EUR od dana 02.12.2012. godine
na iznos od 141,19 EUR od dana 02.01.2013. godine
na iznos od 143,44 EUR od dana 02.02.2013. godine
na iznos od 145,98 EUR od dana 02.03.2013. godine
na iznos od 137,40 EUR od dana 02.04.2013. godine
na iznos od 137,44 EUR od dana 02.05.2013. godine
na iznos od 145,45 EUR od dana 02.06.2013. godine
na iznos od 130,60 EUR od dana 02.07.2013. godine
na iznos od 130,82 EUR od dana 02.08.2013. godine
na iznos od 128,77 EUR od dana 02.09.2013. godine
na iznos od 128,63,EUR od dana 02.10.2013. godine
na iznos od 124,29 EUR od dana 02.11.2013. godine
na iznos od 138,09 EUR od dana 02.12.2013. godine
na iznos od 139,04 EUR od dana 02.01.2014. godine
na iznos od 136,37 EUR od dana 02.02.2014. godine
na iznos od 137,89 EUR od dana 02.03.2014. godine
na iznos od 146,03 EUR od dana 02.04.2014. godine
na iznos od 148,79 EUR od dana 02.05.2014. godine
na iznos od 146,30 EUR od dana 02.06.2014. godine
na iznos od 143,90 EUR od dana 02.07.2014. godine
na iznos od 142,81 EUR od dana 02.08.2014. godine
na iznos od 130,62 EUR od dana 02.09.2014. godine
na iznos od 150,58 EUR od dana 02.10.2014. godine
na iznos od 152,29 EUR od dana 02.11.2014. godine
na iznos od 151,05 EUR od dana 02.12.2014. godine
na iznos od 157,42 EUR od dana 02.01.2015. godine
na iznos od 158,49 EUR od dana 02.02.2015. godine
na iznos od 158,81 EUR od dana 02.03.2015. godine
na iznos od 139,68 EUR od dana 02.04.2015. godine
na iznos od 157,26 EUR od dana 02.05.2015. godine
na iznos od 157,30 EUR od dana 02.06.2015. godine
na iznos od 162,77 EUR od dana 02.07.2015. godine
na iznos od 162,76 EUR od dana 02.08.2015. godine
na iznos od 162,78 EUR od dana 02.09.2015. godine
na iznos od 159,42 EUR od dana 02.10.2015. godine
na iznos od 159,44 EUR od dana 02.11.2015. godine
do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "
II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 20. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I nalaže se tuženiku, na ime preplaćene kamate zbog promjene kamatne stope isplati iznos od 2.043,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
U točki II nalaže se tuženiku na ime preplate zbog porasta tečaja isplati iznos od 8.806,49 EUR (osam tisuća osamsto šest eura i četrdeset devet centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom dok se u točki III nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.683,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
Rješenjem se dopušta preinaka tužbe izvršene podneskom od 20. rujna 2024. godine.
2. Citiranu presudu i rješenje u cijelosti žalbom pobija tuženik, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba tuženika protiv presude je osnovana dok je u odnosu na pobijano rješenje utvrđeno da je žalba neosnovana.
4.1. U donošenju pobijane presude i rješenja nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude i rješenja jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.
4.2. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
5.1. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz izreke pobijane presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).
5.2. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).
6.1. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka sa tuženikom 4. svibnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren hipotekarni kredit odnosno gotovinski kredit uz hipoteku u iznosu od 71.038,31 CHF sa valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba. Sa tuženikom je 25. siječnja 2016. sklopila Aneks broj 1 Ugovora o kreditu.
6.2. U odnosu na provedenu konverziju sporno je da li je istom tužiteljica obeštećen u cijelosti odnosno da li tužiteljica u ovom postupku s uspjehom može osporavati matematički izračun preplaćenih iznosa netočan.
6.3. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
6.4. Nema dvojbe da su sporne odredbe u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.
7. U pogledu pravnih učinaka sklopljenog aneksa prvostupanjski sud je u danom obrazloženju naveo ovaj sud posebno ističe kako niti jednom jedinom odredbom sklopljenog Aneksa ugovora nije riješeno pitanje preplaćenog iznosa u vidu ništetnih ugovornih odredaba kredita u valuti CHF, odnosno drugim riječima nije uređeno pitanje rješavanja posljedica nastalih temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredaba, kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tako i u odnosu na valutnu klauzulu, posebno je napomenuo kako u vrijeme konverzije nije bila donesena pravomoćna sudska odluka u kolektivnom sporu kojom bi bila utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF. Ističe se kako konverzija sukladno ZIDZPK/15-u ne prepoznaje primjenu izvanugovornih odnosa stranaka što u konkretnom slučaju predstavlja restitucijski zahtjev za povratom stečenog bez osnove, već se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu.
8. Isto tako navodi da sklopljenim Aneksom tužiteljica se ni na koji način nije odrekla zahtijevati obeštećenje temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, odnosno u istome ne postoji izjava ovdje tužiteljice da bi se ista odrekla isticati nepoštenost ugovornih odredaba pa ni pravnih učinaka koji bi eventualno mogli iz takvog pravnog posla proisteći. Ujedno se ističe kako Aneks ugovora o kreditu, pa ni izračun konverzije u sebi nema riječi o promjenjivosti stope ugovornih kamata u valuti CHF, niti je u izračunu konverzije izvršen izračun preplaćenog iznosa zbog povećanja stope ugovorne kamate u odnosu na početnu stopu ugovorne kamate.
9. Ovaj žalbeni sud smatra da su žalbe i navodi tuženika kojima ističe kao i tijekom prvostupanjskog postupka kako je sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka tako da je položaj tužiteljice izjednačen s položajem svih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezanu uz valutu EUR, čime da je otklonjena neravnoteža u slučaju kredita u CHF ova osnovanim.
10. Naime valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Aneksa obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u suprotnosti je u skladu s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK, zaključen Aneks sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita.
11.1. U predmetnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove iz čl. 1111.-čl. 1120. ZOO. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa, određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
11.2. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru - Aneks zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 12. listopada 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom govoru o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 4. svibnja 2006. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 25. siječnja 2026.
11.3. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelju konverzijom s učinkom ex tunc izvršeno uračunavanje iznosa preplate i to onako kako su stranke ugovorile Dodatkom ugovoru o kreditu – konverzijom kredita u valutu euro. Suprotno prvostupanjskom zaključku na kojem se temelji odluka iz izreke prvostupanjske presude s dosudom iznosa od 2.043,69 eura s osnova preplaćene kamate zbog promjenjive kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč.I) i iznosa od 8.806,49 eura s osnova pretplate zbog porasta tečaja CHF-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč II izreke) ovaj sud smatra da se konverzija kredita provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru, čime su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF suglasnošću volja stanaka zamijenjene odredbama Dodatka ugovora o kreditu i s učinkom od kada je zaključen Ugovor o kreditu.
11.4. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati buduće anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u čl. 5. i 6. Dodatka ugovoru o kreditu.
12.1. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz čl. 5. i 6. Dodatka ugovoru o kreditu, referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.
Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
12.2. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početne kamatne stope i početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora u skladu s čl. 19.c ZPK, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
12.3. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu od 18. prosinca 2015. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
12.4. Ujedno je, vezano za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu od 25. siječnja 2016., otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.
12.5. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu IJ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.
12.6. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka od 25. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka od 25. siječnja 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak što tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanom. Stoga je u odnosu na odluku iz stavki I i II izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u točki I izreke e ove presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.
12.7. Odlučujući o žalbi protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe utvrđeno j da je isto neosnovana donosno da je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku a nakon provedenog financijskog vještačenja u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a. U protivnom, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi bilo ograničeno pravo na pristup sudu, koje pravo je jedan vid "prava na sud" sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija). Naime, dopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja razmjerno je legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i time je otklonjena moguća povreda prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka.
13. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužiteljica u cijelosti izgubio parnicu.
14. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VII izreke pobijane prvostupanjske presude tako, da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
