Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1357/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. Pn-202/2020 od 15. svibnja 2025., 23. rujna 2020.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. Pn-202/2020 od 15. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 530,89 eur/4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3.Tužitelj predlaže uvaženje žalbe.

4. Tuženik u odgovor na žalbu osporava kao neosnovane žalbene navode tužitelja te predlaže da se žalba istog odbije.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

-da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine,

-da je po donošenju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj K- 16/2001 od 27. lipnja 2014. dostavljena Hrvatskoj odvjetničkoj komori,

-da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. posljedično navedenoj presudi tužitelju obustavila obavljanje odvjetništva,

-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ur-1/15-4 od 15. srpnja 2015. odbijen priziv tužitelja protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 8. rujna 2014., 3 Poslovni broj Gž-1456/2025-2

-da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena presuda Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 i protiv tužitelja RS odbijena optužba,

-da je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinuto rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva,

- da je tužiteljeva obustava obavljanja odvjetništva trajala od 8. rujna 2014. pa do 5. srpnja 2017.,

-da je tužitelj osnivač i član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d.,

- da tužitelj osnovanost tužbe za naknadu štete u ovoj pravno stvari temelji na tvrdnji da je u predmetu Županijskog suda u Splitu posl.br. K. -4/2016 tužitelj branio LS kao optuženika , međutim da zbog donošenja presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014., koja je kasnije presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena te optužba u odnosu na tužitelja odbijena, tužitelj kao odvjetnik nije mogao zastupati LS na ročištu 17. veljače 2015.,

- da je LS na ročištu 17. veljače 2015. zastupao odvjetnik Pero Tolić kao njegov branitelj dok je prethodno žalbu na rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Kov-1/2015 od 2. siječnja 2015. u zastupanju LS podnijela braniteljica Jelena Mandarić odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lubina, Čutura j.t.d.

7. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je upravo zbog nepravilnog rada države prouzročena šteta zbog nemogućnosti zastupanja LS na ročištu 17. veljače 2015. u predmetu Županijskog suda u Splitu posl.br. K-4/2016. Ovo iz razloga jer je tužiteljeva obustava obavljanja odvjetništva trajala od 8. rujna 2014. pa do 5. srpnja 2017., unutar kojeg razdoblja je okrivljenika LS kao braniteljica zastupala odvjetnica Jelena Mandarić odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lubina, Čutura j.t.d. koja je u ime okrivljenika LS pisala žalbu protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od posl.br. Kov-1/2015 od 2. siječnja 2015. da bi ga na ročištu održanom 17. veljače 2015. u predmetu posl.br. K-4/2016. kao okrivljenika zastupao odvjetnik izvan tog društva, i to odvjetnik Pero Tolić. Iako okrivljenika LS na tom ročištu u kaznenom predmetu Županijskog suda u Splitu posl.br. K- 4/2016 nije zastupao odvjetnik iz odvjetničkog društva Lubina, R i dr.j.t.d. već drugi odvjetnik izvan tog društva, tužitelj da u ovom postupku nije dokazao da bi okrivljenik LS i vezano uz zastupanja na ročištu 17. veljače 2015. angažirao upravo tužitelja kao branitelja niti je dokazao da je njegova obustava obavljanja odvjetništva u tom periodu u uzročno posljedičnoj vezi s ne zastupanjem LS na ročištu od 17. veljače 2015. s obzirom na činjenicu da ga je na tom ročištu zastupao odvjetnik izvan tog društva. Kako je LS na tom ročištu bio zastupan po drugom odvjetniku te kako nisu priloženi dokazi iz kojih bi jasno proizlazilo da je LS tužitelju uskratio zastupanje upravo zbog obustave obavljanja odvjetništva zbog u to vrijeme izrečene osude nit je tužitelj dokazao da je odvjetniku Peru Toliću za zastupanje LS na ročištu od 17. veljače 2015. u kaznenom predmetu posl.br. K-4/2016 isplaćena nagrada zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tužene za naknadu štete te kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja te odlučuje kao u izreci pobijane presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je, da u prilogu prvostupanjskog spisa prileže relevantne odluke HOK-a te odluke donijete u kaznenom predmetu Županijskog suda u Splitu posl.br. K-16/2021 na sadržaju kojih je prvostupanjski sud temelji svoju odluku, pa je protivno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud izvršio uvid u svu relevantnu dokumentaciju.

9. U pobijanoj presudu navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava to presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa zbog toga u donošenju iste nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/- dalje: ZPP) na koju upire tužitelj u žalbi.

10. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna), sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), a prema odredbi 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Utoliko u konkretnom slučaju neosnovano je pozivanje tužitelja na predmetni žalbeni razlog te osporavanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Polazeći od pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, u pravilnost i potpunost kojeg ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti za istaći je da je protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te pravilno kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Naime, odredbom čl. 14. ZKP 08 koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj naveo da je pretrpio štetu propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

14. Prema odredi čl. 573. alineja 3. ZKP 08 propisano je da će se odredbe glave XXX ZKP 97 kojim je propisan postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba primjenjivati sve do donošenja posebnog zakona, a koji nije donesen.

15. Odredbom čl. 476. st. 1. ZKP 97 pripisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka nije došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

16. Prema odredbi čl. 478. st. 3. ZKP 97 tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske.

17. U smislu naprijed citirane odredbe pravo na naknadu štete imaju one osobe kojima je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom a oslobođena kazne, koja pretpostavka u smislu naprijed citirane norme u odnosu na tužitelja nije ispunjena, jer osuđujuća presuda protiv tužitelja kao okrivljenika nikada nije postala pravomoćna, već je optužba u odnosu na njega odbijena u postupku povodom redovnog pravnog lijeka, pa stoga predmetna odredba nije primjenjiva u odnosu na tužitelja.

18. Ovaj sud naglašava da sama okolnost što je protiv tužitelja vođen kazneni postupak koji je završen presudom kojom je u povodu redovnog pravnog lijeka optužba u odnosu na njega odbijena automatski ne znači i postojanje odštetne odgovornosti tužene Republike Hrvatske, jer se vođenje kaznenog postupka i u slučaju kada je postupak završen presudom kojom se optužba odbija, odnosno oslobađajućom presudom, ne može automatizmom smatrati protupravnom štetnom radnjom koja povlači odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete.

19. U konkretnom slučaju nema ni odgovornosti tužene prema posebnim propisima o naknadi štete za koju odgovora država - prema odredbi članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.). Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Protupravnost postoji ako je riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu. Nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

20. U odnosu na rad sudaca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. O nepravilnom radu moglo bi se govoriti u onim predmetima gdje sudac donosi određenu odluku na zahtjev stranke i gdje zbog propusta, neopravdanih razloga ili nepažnje ne donese odluku ili je donese nakon neopravdano dugog vremena. Nezakoniti rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom.

21. Činjenica da je presuda Županijskog suda u Splitu posl.br. K-16/01 od 27. lipnja 2024. po žalbi ovdje tužitelja kao okrivljenika preinačena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Kž-646/14 od 23. svibnja 2017. sama po sebi ne dokazuje da je bilo nepravilnog ili nezakonitog rada Županijskog suda u Splitu koji za sobom povlači odgovornost države za štetu.

22. Konkretno treba poći od činjenice da je sudbena vlast samostalna i neovisna te je sudac autonoman u tumačenju i primjeni pravne norme u postupku i da stranka svoja prava štiti podnošenjem pravnih lijekova koju pravnu zaštitu u okviru podnesenog pravnog lijeka je tužitelj u kaznenom postupku koji je vođen protiv njega i ostvario. Prilikom ocjene je li postupanje suda bilo nezakonito ili nepravilno treba uzeti u obzir pravne standarde postupanja sudova u okolnostima koje su podudarne nastaloj pravnoj situaciji i okolnostima konkretnog slučaja u vremenskom okviru kada je navodna radnja počinjena.

23. U pogledu odgovornosti Republike Hrvatske zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca Vrhovni sud je u predmetima Rev-2831/13 i Rev-2075/12 iznio stav da se ne može smatrati nezakonitim radom koji povlači odštetnu odgovornost, kada sudac pogrešno primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje ili pravno stajalište u postupku.

24. Da bi se radilo o nezakonitom radu suda mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, koje okolnosti u ovom postupku nisu utvrđene.

25. Stoga je prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

26. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.

27. Tužitelj nije uspio s žalbom pa mu sukladno odredbi čl. 154.st.1. i čl. 166.st.1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

U Rijeci, 23. rujna 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić