Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-273/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene TĐ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženice, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1799/2022 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optužene TĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1799/2022 od 21. veljače 2025., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP-a), optužena TĐ proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom –opisanom i kažnjivom po članku 139. stavak 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optužena TĐ je osuđena na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj TĐ je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optužena TĐ u vremenu provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1 ZKP-a optužena TĐ dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 150,00 eura, a koji trošak je dužna platiti u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika u iznosu koji će biti naknadno određen po pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optuženica osobno i po braniteljici Niki Pintar, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe optuženice nisu osnovane.
6. Žalbeni navodi optuženice, izneseni osobno i po braniteljici, kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ukazuju da žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda, a što se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Osim navedene žalbene osnove iznesene u obje žalbe, kratko su obrazloženi i žalbeni razlozi kojima se osporava visina izrečene kazne.
7. Suprotno stavu optuženice istaknutima u žalbi, ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni dokazi te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženica počinila kazneno djelo prijetnje za koje je i oglašena krivom. Naime, upravo kao što je to i obrazložio prvostupanjski sud pod točkama 28. i 28.1. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude dosljedan iskaz oštećenog ŠĐ u cijelosti je potvrđen svjedočkim iskazima T i BĐ koje su također čule izgovorene riječi prijetnje jer je sam oštećenik uključio zvučnik na mobitelu u trenutku razgovora sa optuženicom. Osim toga, treba naglasiti da niti sama optuženica ne osporava da je izgovorila navedene riječi, navodeći međutim da su iste izgovorene u stanju uzrujanosti i da iste ne sadrže objektivno moguću realizaciju, osporavajući na taj način ne samo ozbiljnost prijetnje već i stvarnu namjeru za učin konkretnog kaznenog djela. Međutim, suprotno navedenom ozbiljnost prijetnje vidljiva je iz načina izgovorenih riječi prijetnje, koja okolnost, uz činjenicu da oštećenik i optuženica nisu u dobrosusjedskim odnosima nakon sukoba koji se dogodio nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja, o čemu je iskazivao oštećeni ŠĐ, ukazuje na jasnu i izravnu namjeru prijetnje optuženice, a o čemu je podredno iskazivala i sama optuženica u osobno podnesenoj žalbi. Osim toga, suprotno žalbenim navodima kojima se ukazuje na nepostojanje realno ostvarive prijetnje, osim što je notorno da kazneno djelo ubojstva može ostvariti svaka fizički zdrava osoba - treba naglasiti slijedeće. Kazneno djelo prijetnje je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno već i sa samim ciljem da se kod žrtve stvori osjećaj nespokojstva i nesigurnosti zbog izgovorenih riječi pri čemu nije potrebno da je počinitelj imao stvarnu namjeru ostvarenja kaznenog djela kojim prijeti. Kako je, dakle nesporno da su riječi sadržajno označene u izreci same presude podobne da se kod žrtve (oštećenika), ali i kod svake druge prosječne osobe stvori osjećaj nesigurnosti, uznemirenosti ili nespokojstva, a što se i dogodilo na strani žrtve ne samo za vlastiti život već i živote članova svoje obitelji, za što je sve prvostupanjski sud u svojoj odluci i dao valjane te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu kaznene odgovornosti okrivljenice za kazneno djelo za koje je i oglašena krivom prvostupanjskom presudom. Zbog navedenog, žalbu optuženice je glede pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u cijelosti valjalo otkloniti kao neosnovanu.
7.1. U odnosu pak na istaknutu činjenicu da je razglas na mobitelu bio uključen bez pristanaka same optuženice, treba istaknuti da upravo kao što je to već u svojoj presudi i obrazložio prvostupanjski sud, samo uključivanje razglasa na mobilnom telefonu kao jednom od oblika i načina komunikacije bez da se pri tome vrši snimanje samog razgovora, ne čini radnju za koju bi optuženica trebala dati svoj izričit pristanak. Naime, već samim pristankom na telefonski razgovor, sama optuženica pristaje i da ju čuje ne samo konkretan sugovornik, već i svaka ona osoba koja se u njegovoj (ili njenoj) blizini nađe. Dakle, suprotno žalbenim navodima optuženice, uključivanje zvučnika mobitela, tijekom telefonskog razgovora optuženice, ne predstavlja dokaz (sadržajno pretočen u svjedočke iskaze osoba koje su taj razgovor čule osim samog oštećenika), koji bi bio pribavljen povredom Ustavom garantiranog prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, odnosno povredom članka 35. Ustava. Zbog navedenog je i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.
8. Kako žalbeni navodi obuhvaćaju i žalbu na odluku o kazni, koju je drugostupanjski sud dužan razmatrati i u smislu članka 478. ZKP-a, treba istaknuti da je prvostupanjski sud pod točkom 40. - 40.2. pisanog obrazloženja svoje presude istaknuo koje su sve okolnosti bile od utjecaja na izrečenu vrstu i visinu kazne dajući u svojoj presudi valjane argumente i na te iznesene razloge prvostupanjskog suda se upućuje žalitelja. Naime, upravo kao što to u svojoj presudi okolnosno i navodi prvostupanjski sud, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja ili počiniteljice, ostvarujući ujedno i svoju svrhu sa osnove generalne prevencije. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti na strani same optuženice koje je naveo prvostupanjski sud u svojoj presudi, kao i okolnosti konkretnog kaznenog djela te činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, sasvim suprotno stavu optuženice iznesenog u obje žalbe, sa dostatnom su mjerom obrazložene sve okolnosti koje su bile od utjecaja na ukupno izrečenu kaznu, pa je i taj žalbeni razlog valjalo otkloniti kao neosnovan.
9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je obje žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
