Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-26/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1875/2022-31 od 20. studenog 2024., 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1875/2022-31 od 20. studenog 2024., u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici 110,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od

15. veljače 2019. do isplate.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1875/2022-31 od 20. studenog 2024., u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici 145,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3,83 EUR teku od 15. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 115,81 EUR od 15. veljače 2019. do isplate, na iznos od 18,54 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate i na iznos od 6,84 EUR do isplate na način da se odbija tužiteljica sa zahtjevom za isplatu tih iznosa.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženice pa se odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 453,58 EUR sa zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate i - preinačuje u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 421,25 EUR na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove za sastavljanje žalbe u iznosu od 35,63 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova za sastavljanje žalbe od 114,37

EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 255,79 EUR bruto sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno izrekom prvostupanjske presude te joj je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 874,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. studenog 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog pogrešne primijene odredbi članka 38. tada važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/1017., 12/1018., 2/2019., 119/2019., 66/2020. i 56/2022., dalje: KU/2017) te zbog pogrešne primjene članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) u odluci o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe od 150,00 EUR.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tvrdi da tuženica u žalbi sadržajno osporava činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud, a što u sporu male vrijednosti nije dopušteno. Tvrdi da se pobijana odluka temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava te da se blagdani ne uračunavaju u radne dane neovisno o tome je li ili nije tužiteljica radila na dane blagdana u utuženom razdoblju. Zahtijeva i naknadu troškova sastava odgovora na žabu od 62,50 EUR.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u žalbenom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice koja je u spornom razdoblju bila zaposlena kao državni službenik (na radom mjestu stručnog referenta u Podregistru za klasificirane podatke NATO-a i EU-a Službe za obrambenu politiku Sektora za obrambenu politiku i planiranje Uprave za obrambenu politiku Ministarstva obrane tuženice) za isplatu utuženog iznosa po osnovi razlike u plaćama za prekovremene sate u studenom 2018., siječnju 2019., svibnju 2019. i prosincu 2020. Taj se zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/2008., 89/2012., 104/2013., 150/2013. i 153/2013.) (pravilno članka 38. KU/2017) i pogrešno obračunala mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati koje je tužiteljica radila.

8. Iako bi iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazilo da je sporan obračun broja prekovremenih sati, o toj činjenici u biti nema spora jer je tuženica za sporne mjesece broj prekovremenih sati tužiteljice utvrđivala u odnosu na broj radnih sati za taj mjesec koji je za tužiteljicu utvrđen na način da se broj radnih dana (od ponedjeljka do petka) umanjio za državne blagdane i neradne dana utvrđene zakonom, upravo onako kako je tužiteljica i tvrdila da je pravilno.

8.1. Sporno je utvrđuje li se vrijednost svakog prekovremenog sata tužiteljice na način da se njezina osnovna plaća podjeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec (koji isključuje subote i nedjelje, ali ne isključuje blagdane i druge po zakonu neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) ili se ta vrijednost utvrđuje na način da se osnovna plaća tužiteljice podijeli s mjesečnim fondom radnih sati koji osim subote i nedjelje, isključuje i blagdane te druge po zakonu neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka.

9. Odredbom članka 38. KU/2017 koji se primjenjivao od 1. studenog 2017., propisano je da se osnovna plaća službenika uvećava za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50% (stavak 1.). Prekovremenim se radom, kad je rad službenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (stavak 10.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (stavak 12.) Ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (stavak 11.).

10. U skladu s člankom 101. stavkom 1. KU/2017 za tumačenja odredaba i praćenje primjene toga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju. Prema članku 101. stavku 8. KU/2017 tumačenja zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te su se svi potpisnici tog ugovora dužni pridržavati danog tumačenja.

10.1. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u, primjerice, Rev 1140/2022-2 od 15. veljače 2023., t. 13., Rev 446/2023-2 od 22. studenog 2023., t. 14. i Rev 1217/2024-2 od 8. listopada 2024., t. 11., imajući na umu da tumačenja zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/2017 vezan za tumačenja zajedničke komisije. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo i sl., a što nije situacija u ovom predmetu).

11. Tumačenje broj 2/35 sa šeste sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU/2017 održane 23. svibnja 2018. glasi:

"Mjesečni fond sati u pojedinom mjesecu je za sve službenike i namještenike jednak, a izračunava se na način da se kalendarski dani od ponedjeljka do petka (uključujući dane državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnože sa osam (8).

Vrijednost sata rada državnog službenika i namještenika ne ovisi o rasporedu radnog vremena, nego se svim službenicima i namještenicima utvrđuje na način da se osnovna plaća iz članka 35. stavka 2. podjeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec. Za službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, vrijednost sata utvrđuje se na način da se osnovna plaća iz članka 35. stavka 2. uvećana sukladno članku 38. stavku 3. dijeli sa mjesečnim fondom sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s osam (8).

Redovni mjesečni fond radnih sati služi samo za utvrđivanje broja prekovremenih sati rada za službenike i namještenike koji rade u turnusu (12-24-12-48) i u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodno)."

12. Iz nalaza vještaka i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u turnusu. Zbog toga se broj prekovremenih sati koje je tužiteljica odradila u studenom 2018., siječnju 2019., svibnju 2019. i prosincu 2020., utvrđuje na način da se od broja ukupno odrađenih sati u tim mjesecima oduzme redovni mjesečni fond radnih sati koji se u skladu s citiranim tumačenjem br. 2/35 dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s osam (8).

12.1. Mjesečni fond sati (svi kalendarski dani od ponedjeljka do petka uključujući dane državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom koji padaju od ponedjeljka do petka pomnoženi sa osam (8) u studenom 2018. iznosio je 176 (22 x 8).

12.1.1. S obzirom na to da je blagdan Svi sveti (1. studenog) bio četvrtak, mjesečni fond radnih sati iznosi 168 sati (21x8). Zbog toga je tuženica pravilno tužiteljici za taj mjesec obračunala 10 prekovremenih sati imajući na umu da je tužiteljica taj mjesec stvarno radila 178 sati.

12.2. Mjesečni fond sati u siječnju 2019. iznosio je 184 (23x8).

12.2.1. S obzirom na to da je praznik Nova godina (1. siječnja) bio utorak, mjesečni fond radnih sati iznosi 176 sati (22x8). Zbog toga je tuženica pravilno tužiteljici za taj mjesec obračunala 14 prekovremenih sati imajući na umu da je tužiteljica taj mjesec stvarno radila 190 sati.

12.3. Mjesečni fond sati u svibnju 2019. iznosio je 184 (23x8).

12.3.1. S obzirom na to da je Praznik rada (1. svibnja) bio srijeda, mjesečni fond radnih sati iznosi 176 sati (22x8). Zbog toga je tuženica pravilno tužiteljici za taj mjesec obračunala 47 prekovremenih sati imajući na umu da je tužiteljica taj mjesec stvarno radila 223 sati.

12.4. Mjesečni fond sati u prosincu 2020. iznosio je 184 (23x8).

12.4.1. S obzirom na to da je blagdan Božić (25. prosinca) bio petak, mjesečni fond radnih sati iznosi 176 sati (22x8). Zbog toga je tuženica pravilno tužiteljici za taj mjesec obračunala 16 prekovremenih sati imajući na umu da je tužiteljica taj mjesec stvarno radila 192 sati.

13. Iz razloga navedenih u točkama 12. do 12.4.1. ovog obrazloženja ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda iz točke 16. obrazloženja pobijane odluke o tome da tuženica nije mjesečni fond radnih sati umanjivala za dane blagdana i praznika koji su padali na dane od ponedjeljka do petka te da je stoga pogrešno tužiteljici utvrdila broj prekovremenih sati za pojedine mjesece koji su sporni. Naprotiv, u spornim je mjesecima tužena mjesečni fond radnih sati, koji je odlučan za utvrđenje broja prekovremenih sati, utvrđivala na način da je broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka) umanjivala za državne blagdane i neradne dane utvrđene zakonom u tekućem mjesecu u svemu u skladu s člankom 35. stavkom 10. KU/2017 i tumačenjem br. 35/2.

14. Za razliku od utvrđivanja broja prekovremenih sati za koje je utvrđivanje odlučan mjesečni fond radnih sati (umanjen za blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka do petka), vrijednost sata (dakle cijena odnosno plaća) ne utvrđuje se s obzirom na mjesečni fond radnih sati, nego se u skladu s citiranim tumačenjem 35/2, utvrđuje na način da se osnovna plaća iz članka 35. stavka 2. KU/2017 podjeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec (koji uključuje dane državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom koji padaju od ponedjeljka do petka). To stoga što vrijednost sata rada državnog službenika i namještenika ne ovisi o rasporedu radnog vremena, nego se svim službenicima i namještenicima utvrđuje na način da se osnovna plaća podjeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec. To se odnosi i na one državne službenik i namještenike, poput tužiteljice, koji rade u turnusu ili smjenama. Drugim riječima, neovisno o tome što se broj prekovremenih sati tih službenika i namještenika određuje u odnosu na mjesečni fond radnih sati (koji ne uključuje blagdane i druge neradne dane), vrijednost (naknada plaće) tih prekovremenih sati određuje se i za te službenike i namještenike u odnosu na mjesečni fond sati (koji uključuje blagdane i druge neradne dane).

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženica za sve mjesece pravilno tužiteljici obračunala broj prekovremenih sati (u odnosu na mjesečni fond radnih sati koji ne uključuje blagdana i praznike) i pravilno uvećala plaću za taj rad u studenom 2018., svibnju 2019. i prosincu 2020. prema cijeni sata utvrđenoj prema mjesečnom fondu sati (koji uključuje blagdane i praznike). Zbog toga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članke 35. i 38. KU/2017 kada je tužiteljici dosudio daljnju naknadu plaće za prekovremeni rad u tim mjesecima jer se dosuđena razlika temelji na pogrešnom obračunu vrijednosti sata na način da se osnovna plaća podjeli s mjesečnim fondom radnih sati za te mjesece, umjesto pravilno s mjesečnim fondom sati za te mjesece kako je pravilno obračunala i isplatila tuženica. Zbog toga je u odnosu na iznose od 3,83 EUR, 18,54 EUR i 6,84 EUR na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni je zahtjev odbijen.

15.1. Iako je u odnosu na siječanj 2019. tuženica pravilno obračunala tužiteljici broj prekovremenih sati (14 sati), iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da joj taj prekovremeni rad nije plaćen. Iz istog dokaza proizlazi da utvrđujući vrijednost tih prekovremenih sati na način da se osnovna plaća tužiteljice podjeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec, tužiteljici pripada naknada plaće od 110,77 EUR bruto. Zbog toga je u odnosu na taj iznos uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda dok je u odnosu na iznos od 115,81 EUR također dosuđen tužiteljici za taj mjesec na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni je zahtjev odbijen.

16. Osnovano tuženica u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužiteljici dosudio naknadu troškova sastava podneska od 23. siječnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR (PDV uključen). Riječ je o podnesku u kojem se tužiteljica u sporu male vrijednosti očituje na navode odgovora na tužbu ponavljajući pritom tužbene navode osvrćući se na pravna pitanja i sudsku praksu koji nije bio potreban za vođenje parnice pa tužiteljici uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tog podneska. S obzirom na to da u podnesku od 14. kolovoza 2024. tužiteljica ponavlja sadržaj podneska od 28. srpnja 2024. te se osvrće na pravna pitanja, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio članka 155. stavka 1. ZPP- a kada joj je za taj nepotreban podnesak dosudio naknadu troškova postupka od 62,50 EUR (PDV uključen). Naposljetku, osnovano tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je tužiteljici za sastav podneska od 14. listopada 2024. dosudio naknadu troškova od 62,50 EUR (PDV uključen) uz primjenu Tbr. 8. stavka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) jer je riječ o podnesku kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev pa joj za sastav tog podneska uz pravilnu primjenu Tbr. 8. stavka 4. OT-a pripada naknada od 15,63 EUR (PDV uključen).

16.1. Neosnovano tužena u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a kada je tužiteljici za sastav obrazloženog podneska od 28. srpnja 2024. kojim je prigovarala nalazu i mišljenju financijskog vještaka (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) dosudio naknadu od 62,50 EUR (PDV uključen).

17. Kada se dosuđenim troškovima sastava prijedloga za mirno rješenje spora, tužbe i podneska od 16. svibnja 2024. te zastupanja na pripremnom ročištu, dvije glavne rasprave i ročištu za objavu presude u ukupnom iznosu od 359,38 EUR (PDV uključen) koji se u žalbi ne osporavaju dodaju troškovi sastava podneska od 28. srpnja 2024. od 62,50 EUR (PDV uključen) i troškovi sastava podneska od 14. listopada 2024. od 15,63 EUR (PDV uključen) tužiteljici je odmjerena naknada potrebnih troškova zastupanja od 437,51 EUR.

18. Imajući na umu da je tužiteljica tijekom postupka osnovano tvrdila da joj tuženica nije isplatila naknadu plaće u skladu sa svim odrađenim prekovremenim satima, prilikom ocjene uspjeha u sporu treba se uzeti da je tužiteljica s osnovom zahtjeva uspjela sa 100%. U odnosu na visinu zahtjeva uspjela je s 43%. Obračunavajući uspjeh u sporu kvalitativno i kvantitativno, tužiteljica je u sporu uspjela sa 71,5% (143/2), a tuženica s preostalih 28,5% (54/2). Zbog toga tužiteljici u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a pripada naknada troškova zastupanja u omjeru od 43% (71,5% - 28,5%) pa joj je na ime tih troškova trebalo dosuditi 188,13 EUR (43% od 437,51 EUR). Tome treba pribrojiti predujmljene troškove financijskog vještačenja u cijelosti (265,45 EUR) pa je ukupno trebalo dosuditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka od 453,58 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženice i potvrđena je odluka o troškovima postupka u tom iznosu dok je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tuženice i preinačena je odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi troškove postupka od 421,25 EUR na način da je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbijen.

19. Tužena je sa žalbom uspjela djelomično (za 57%) pa joj je u tom omjeru dosuđena naknada troškova sastava žalbe (Tbr. 10. stavak 1. OT-a i Tbr. 54. OT-a = 62,50 EUR x 57% = 35,63 EUR) dok je s preostalim zahtjevom za naknadu žalbenog postupka (do zatraženih 150,00 EUR) tuženica odbijena.

20. Imajući na umu da navodi odgovora na žalbu nisu bili odlučni za donošenje odluke o djelomičnom odbijanju žalbe jer je ta odluka donesena iz drugih razloga, tužiteljici nije niti djelomično dosuđena naknada troškova za sastav tog odgovora koji je bio nepotreban za odlučivanje o žalbi.

U Varaždinu 23. rujna 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić