Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-286/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠV, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavak 1. i članka 243. stavak 1., 3. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-340/2021-44 od 25. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŠV, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K- 340/2021-44 od 25. svibnja 2025., okrivljenik ŠV, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela opisano pod točkom 1. presude protiv imovine - iznudom – opisanog po članku 243. stavak 1., 3. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 4. KZ/11, pod točkom 2. presude kaznenog djela protiv imovine - prijevarom – opisanog i kažnjivog po članku 236. stavak 1. KZ/11, u vezi s člankom 52. KZ/11 i pod točkom 3. presude kaznenog djela protiv imovine – prijevarom u pokušaju – opisanog i kažnjivog po članku 236. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, te mu je sud za kazneno djelo pod točkom 1. presude na temelju članka 243. stavak 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, za kazneno djelo pod točkom 2. presude na temelju članka 236. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 3. presude, na temelju članka 236. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te ga je potom na temelju članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom ŠV u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode od 21. veljače 2019. do 19. travnja 2019.

1.2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje: ZKP/08) od okrivljenog ŠV je oduzeta imovinska korist u iznosu 2.271,46 eura (dvije tisuće dvjesto sedamdeset jedan euro i četrdeset šest centi)/ 17.114,29 kuna (sedamnaest tisuća sto četrnaest kuna i dvadeset devet lipa), te je utvrđeno da navedeni novčani iznos predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni ŠV ostvario počinjenjem kaznenog djela prijevare, nadalje je utvrđeno da novčani iznos od 2.271,46 eura (dvije tisuće dvjesto sedamdeset jedan euro i četrdeset šest centi)/ 17.114,29 kuna (sedamnaest tisuća sto četrnaest kuna i dvadeset devet lipa) postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te je nalaženo okrivljenom taj iznos uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08, oštećenom VV, [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 684,85 eura (šesto osamdeset četiri eura i osamdeset pet centa)/5.160,00 kuna (pet tisuća sto šezdeset kuna), te je naloženo okrivljeniku u roku 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude oštećeniku isplatiti dosuđeni imovinskopravni zahtjev, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08, oštećenom ŽV, [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 383,44 eura (tristo osamdeset tri eura i četrdeset četiri centa)/2.889,00 kuna (dvije tisuće osamsto osamdeset devet kuna), te je naloženo okrivljeniku u roku 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude oštećeniku isplatiti dosuđeni imovinskopravni zahtjev, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

1.5. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08, oštećenom EV, [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 319,73 eura (tristo devetnaest eura i sedamdeset tri centa)/2.409,00 kuna (dvije tisuće četiristo devet kuna), te je naloženo okrivljeniku u roku 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude oštećeniku isplatiti dosuđeni imovinskopravni zahtjev, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

1.6. Na temelju članka 148 stavka 1., u svezi člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, okrivljeni je obvezan da na ime troškova kaznenog postupka plati paušalnu svotu u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura/ 1.506,90 (tisuću petsto šest kuna i devedeset lipa) kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ŠV, po branitelju Jeleni Grbešić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako okrivljenik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnih kaznenih djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o kaznenoj odgovornosti okrivljenika na iskazu oštećenika VV i CV, pri tome nalazeći da su isti vjerodostojni i istiniti iz razloga jer su u skladu s materijalnim dokazima, pri tom imajući u vidu identičan "modus operandi" prilikom počinjenja kaznenih djela za kojega se ovdje optužuje s kaznenim djelima za koje je ranije osuđivan, isto tako s pravom prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika koju je s pravom ocijenio kao nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na okrivljenikovo izbjegavanje i umanjenje kaznene odgovornosti, obzirom da je ista nelogična i u suprotnosti s dokazima provedenim tijekom rasprave i na njima utvrđenim činjenicama.

9. Shodno tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se dinamika predmetnog događaja odigrala upravo onako kako su to opisali oštećenici VV i CV, a ne kako ga opisuje okrivljenik.

10. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stana ocijenio da je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, ozbiljnom prijetnjom prisilio oštećenika VV da mu preda iznos od 3.000,00 kuna, te kupi mobilni uređaj marke „Huawei P20 64 GB“ IMEI broja [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], vrijednog 2.169,00 kuna i da je pri počinjenju kaznenog djela okrivljeni zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo oštećenika uporabom oružja, a na koji način je okrivljenik svojim ponašanjem kritične zgode u cijelosti ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine - iznudom – opisano po članku 243. stavak 1., 3. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 4. KZ/11.

11. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stana ocijenio da je okrivljenik poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi protupravnom stjecanju imovinske koristi, doveo CV lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a na koji način je okrivljenik svojim ponašanjem kritične zgode u cijelosti ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11.

12. Konačno, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svako kazneno djelo iz izreke presude naveo razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je utvrdio odgovornost okrivljenika, što je argumentirano i logično obrazložio na stranicama 9 do 11 pobijane presude (točke 10.-11.), pa se zbog nepotrebnog daljnjeg ponavljanja, okrivljenik upućuje na ovaj dio presude.

13. Slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, jer podnesenom žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica, a u žalbi se ne ukazuje na neke činjenice koje bi mogle biti odlučne za ocjenu njegove kaznenopravne odgovornosti, a koje bi prvostupanjski sud propustio utvrditi.

14. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

15. Žalbena osnova zbog odluke o kazni, neosnovana je.

16. Prije svega treba napomenuti da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i ne smije biti odmazda za to.

17. U odnosu na žalbeni prigovor odluke o kazni, ovaj sud je zaključio da je prilikom odmjeravanja visine kazne prvostupanjski sud valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Sud je okrivljenom od olakotnih okolnosti uzeo u obzir njegove obiteljske prilike, te priznanje počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 2. presude, kao i izraženo žaljenje i kajanje zbog tog kaznenog djela, nasuprot tome, sud je otegotnim cijenio činjenicu dosadašnje osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela u kratkom vremenskom periodu što ga čini specijalnim povratnikom.

18. Dakle, imajući na umu sve navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja i cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela, te stupanj kaznene odgovornosti okrivljenog, prvostupanjski sud je s pravom okrivljenog za predmetna kaznena djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

19. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, za predmetna kaznena djela uvažavajući sve iznijete okolnosti, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

20. Stoga, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se bezuvjetnom kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenog i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

21. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski