Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-374/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM Invest III AG, Švicarska, Baar, Schochenmuhlestrasse 4, OIB: 75222390331, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika Nenada Klobučara iz Delnica, Bana Josipa Jelačića 24, OIB: 14161391392, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Miličić, odvjetnik u Zagrebu i ovršenika Branimira Klobučara iz Delnica, Bana Josipa Jelačića 24, OIB: 30360157658, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 24. svibnja 2024. poslovni broj: Ovr-4449/2018-30, 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Ovr-4449/2018-30 od 24. svibnja 2024.

II. Zaključak sadržan u prvostupanjskoj odluci poslovni broj: Ovr- 4449/2018-30 od 24. svibnja 2024. nije ispitivan u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Zaključkom prvostupanjske odluke upućen je 1. ovršenik da u roku od petnaest dana od dana primitka tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem posl.br. Ovr-4449/18 od 4. prosinca 2018. iz razloga iz kojih je izjavio žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi te je i 2. ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prihvaćen je prijedlog 1. ovršenika te je odgođena ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenik upućen točkom I. zaključka dok je pod točkom II. izreke ovrha u odnosu na 2. ovršenika odgođena po službenoj dužnosti.

2. Prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je rješenjem odgođena ovrha pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj ne navodeći određene zakonske žalbene osnove te predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovnu odluku sudu prvog stupnja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iznoseći razloge zbog kojih je udovoljio prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe prvostupanjski sud navodi:

- da je rješenjem o ovrsi od 4. prosinca 2018. na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. srpnja 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU- 1717/2006 koji je postao ovršen, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 74.872,47 EUR (glavna tražbina, redovna kamata i zatezna kamata do 17. srpnja 2018., te troškovi ovršnog postupka sa zateznom kamatom) određena ovrha na nekretnini ovršenika kčbr. 12460/39 – kuća i dvorište u Delnicama, zk.ul. br. 1266 k.o. Delnice II

- da su ovršenici protiv navedenog rješenja izjavili žalbe koje su odbijene rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-754/2019 te je rješenje o ovrsi potvrđeno osim u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zateznih kamata na iznos od 50.613,46 kn (redovna kamata) te je u tom dijelu rješenje preinačeno i prijedlog za ovrhu odbijen, a i preinačeno je i rješenje u pogledu odluke o troškovima na način da je ovrhovoditelju priznat trošak u iznosu od 10.256,00 kn

- da je nakon što je zakazano ročište za utvrđenje vrijednosti nekretnine 1. ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe navodeći u istom da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3. veljače 2021. odbijene sve ustavne tužbe banaka protiv revizija Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u svim kreditima banaka s valutnom klauzulom u CHF te da će pokrenuti odgovarajući spor pred sudom radi utvrđenja ništetnosti na koji će način dokazati neosnovanost tražbine ovrhovoditelja

- da je potom 1. ovršenik izjavio žalbu nakon proteka roka u kojem ponavlja navode iz prijedloga za odgodu ovrhe u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kao i da je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje kojim je utvrđeno da razlika anuiteta zbog valutna klauzule CHF iznosi 103.626,64 kn zbog čega smatra da je ispunjen uvjet iz članka 50. stavka 1. točke 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka US RH – dalje u tekstu: OZ) budući je ovršna isprava izgubila djelotvornost odnosno da je bez učinka te ujedno smatra da se radi o razlozima radi kojih ga je potrebno uputiti u parnicu

- da se ovrhovoditelj usprotivio navodima žalbe i prijedloga za odgodu ovrhe smatrajući da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani člankom 65. OZ odnosno da ne proizlazi nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete

- da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za odbacivanje ili prihvaćanje žalbe već se radi o situaciji iz članka 55. stavka 1. OZ zbog kojih donosi zaključak kojim se ovršenik upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- da se ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe poziva na okolnosti iz članka 65. stavka 1. točke 11. OZ prema kojem se ovrha može odgoditi ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi

- da su nesporno vođeni postupci radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima su donesene pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima su utvrđene povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka te odredbi kojim je ugovorena valuta u CHF, a stranka kojih postupaka je bio i prednik ovrhovoditelja te se odnosi na razdoblje ugovaranja takvih potrošačkih ugovora iz kojeg potječe i predmetna ovršna isprava

- da iz Ugovora o kreditu od 4. srpnja 2006. nesporno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru i da ovršenici imaju status potrošača u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 21. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14),

te na temelju tih utvrđenih činjenica, a uz uvažavanje zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. prema kojem je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se određuje i provodi ovrha na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe te stajališta suda Europske unije iz odluke broj C 407/18 prema kojem je nacionalni sud dužan ispitati da li su odredbe sadržane u potrošačkim ugovorima nepoštene te po toj osnovi odgoditi ovrhu, prihvaća prijedlog za odgodu ovrhe ocjenjujući da su za to ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ.

6. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži valjane razloge te je neutemeljeno na zakonu zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 21. stavka 1. OZ.

7. Ispitivanjem pobijanog rješenja u pravcu istaknute bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kao i ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP te u vezi članka 21. stavka 1. OZ, pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti pa tako niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer izreka nije nerazumljiva niti pobijano rješenje sadrži nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati budući je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji ocjenu o osnovanosti prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe.

8. U žalbi ovrhovoditelj nadalje tvrdi da se ovrha mogla odgoditi ukoliko su kumulativno ispunjena dva uvjeta iz članka 65. stavka 1. OZ pri tome ukazujući da još uvijek nije pokrenuta parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kao jedan od uvjeta za odgodu. Također tvrdi da je sud propustio cijeniti činjenicu da ovršenik kao potrošač nije ispunjavao ugovorom preuzete obveze zbog čega je kredit raskinut i tražbina u cijelosti dospjela, a isto tako da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U vezi takvih navoda poziva se na odluke drugih županijskih sudova. Smatra da se nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ne ocjenjuje prema subjektivnom kriteriju u odnosu na ovršenika, već u odnosu na ovrhovoditelja jer se ocjena vjerojatnosti štete odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da vrati korist stečenu u ovom postupku i naknadi daljnju eventualnu štetu koju bi ovršenici pretrpjeli prodajom nekretnina, a što ovdje nije slučaj. Također smatra da u ovom slučaju treba biti prevalentna odredba članka 77. OZ, a koju odredbu je sud evidentno propustio primijeniti.

9. Iznesenim žalbenim navodima ovrhovoditelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja na kojemu je prvostupanjski sud temeljio odluku o odgodi ovrhe.

10. Naime, nespornim proizlazi da je ovršna isprava na temelju koje je određena predmetna ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditelja Ugovor o kreditu broj 016- 1645/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenim 4. srpnja 2006. između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb kao kreditora i ovršenika Nenada Klobučara kao korisnika kredita i založnog dužnika i ovršenika Branimira Klobučara kao založnog dužnika (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je navedena Banka odobrila korisniku kredita namjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 59.200,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita, da je u članku 3. tog Ugovora ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama te da se i mjesečni anuiteti otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti od 510,01 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja dok je u članku 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju je banka ovlaštena izmijeniti sukladno odluci o kamatnoj stopi banke. Također nije sporno da su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. usvojeni zahtjevi tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u odnosu na sve utužene banke pa tako i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb kao 5. tuženice u odnosu na koju su utvrđene nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojima je valuta obveze vraćanja kredita vezana uz švicarski franak kao i odredba kojim je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope prema jednostranoj odluci banke.

11. Člankom 65. stavkom 1. OZ propisano je da sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjen još jedan od uvjeta navedenim u točkama 1. do 11. tog članka i stavka. Prvostupanjski sud ocijenio je da su ispunjeni uvjeti za odgodu iz točke 11. stavka 1. članka 65. OZ prema kojem uz opću pretpostavku za odgodu ovrhe, ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi. Prvostupanjski sud pozvao se i na točku 5. tog članka prema kojoj se ovrha može odgoditi i ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. Ovršnog zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona.

12. Nedvojbeno je da je ovršenik podnio žalbu na rješenje o ovrsi iz članka 53. stavka 1. OZ, a iz stanja spisa proizlazi i da su ovršenici 18. srpnja 2024. Općinskom sudu u Rijeci, Stalnoj službi u Delnicama podnijeli tužbu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno zaključku prvostupanjskog suda od 24. svibnja 2024. pa imajući u vidu da se kontrola eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu, koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između trgovca i potrošača ne može provesti u ovršnom postupku, već tu kontrolu tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojem će se ovršenik obratiti tužbom radi utvrđivanja ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, odnosno tužbom radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe temeljene na ovršnoj ispravi koja sadrži nepoštene i ništetne odredbe, te da postoji velika vjerojatnost da će prodaja nekretnine ovršenika biti dovršena prije nego što se meritorno odluči o podnesenoj tužbi radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe zbog eventualno utvrđene ništetnosti odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu, to bi šteta koju bi ovršenici kao založni dužnici u tom slučaju pretrpjeli svakako bila nenadoknadiva, jer bi izgubili nekretninu koja u naravi predstavlja kuću.

13. Budući da se radi o odgodi ovrhe iz naprijed navedenih razloga to ovrhovoditelj neosnovano smatra da bi u konkretnom slučaju trebala odredba članka 77. OZ biti prevalentna u odnosu na odredbe o odgodi.

14. Iz naprijed iznesenih razloga žalba ovrhovoditelja ocijenjena je neosnovanom zbog čega je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ valjalo istu odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 23. rujna 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec