- 1 -              Rev 520/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 520/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.  sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & Š. u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o. za prijevoz tereta, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti prestanka radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1470/2019-2 od 3. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4247/2018-22 od 24. srpnja 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Ž. P. iz Z. koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je nezakonito i nedopušteno prestao radni odnos tužitelju Ž. P., OIB: ..., temeljem obavijesti o prestanku radnog odnosa i odjavom s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje  i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4. lipnja 2018. godine, a koji su doneseni od strane tuženika H. C. d.o.o. za prijevoz tereta, OIB: ....

 

2. Utvrđuje se da tužitelju Ž. P., OIB: ..., nije prestao radni odnos dana 4. lipnja 2018. godine te se utvrđuje da je tužitelj Ž. P., OIB: ... u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika H. C. d.o.o. za prijevoz tereta, OIB: ... temeljem ugovora o radu člana uprave broj: NO-39-2/2017 od 25. svibnja 2017. godine na radnom mjestu - član uprave, te se nalaže tuženiku H. C. d.o.o. za prijevoz tereta, OIB: ... da tužitelja Ž. P., OIB: ... vrati na radno mjesto iz ugovor o radu člana uprave broj: NO-39-2/2017 od 25. svibnja 2017., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku osam dana.

 

3. Nalaže se tuženiku H. C. d.o.o. za prijevoz tereta, OIB: ... da tužitelju Ž. P., OIB: ... nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku osam dana."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4247/2018-22 od 24. srpnja 2019.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn."

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku. U reviziji navodi da ju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku presudu.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio tužiteljeve navode iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Odredbom čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) propisano je da u povodu revizije iz članka 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijenu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revident u reviziji navodi da prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu ispitali sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i nisu pravilo utvrdili činjenično stanje, a pored toga su počinili apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Većinom navoda iznesenih u reviziji tužitelj osporava zaključke nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim i prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom. To stoga jer su u obrazloženjima nižestupanjskih presuda navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana drugostupanjska i prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost tih presuda.

 

9. U odnosu na tužiteljeve vrlo opširne činjenične navode iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke drugostupanjskog i prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iznoseći vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, treba navesti da revizijski sud činjenične navode stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. Predmet spora u ovom postupku jest tužiteljev zahtjev za utvrđenje da mu je nezakonito i nedopušteno prestao radni odnos temeljem obavijesti o prestanku radnog odnosa i odjavom s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje  i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4. lipnja 2018. godine, zahtjev za utvrđenje da tužitelju kod tuženika nije prestao radni odnos s 4. lipnja 2018., zahtjev za utvrđenje da je tužitelj u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu člana uprave broj: NO-39-2/2017 od 25. svibnja 2017. na radnom mjestu - član uprave, te zahtjev da tuženik tužitelja vrati na radno mjesto iz ugovor o radu člana uprave  ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da su tužitelj i tuženik 25. svibnja 2017. sklopili Ugovor o radu člana uprave (dalje: Ugovor),

 

- da je čl. 2. Ugovora ugovoreno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme za vrijeme trajanja mandata,

 

- da je čl. 2.2. i čl. 2.3. Ugovora ugovoreno da mandat člana uprave započinje 18. svibnja 2017., te da može prestati i prije vremena i to odlukom nadležnog tijela tuženika o opozivu,

 

- da je čl. 11.1. Ugovora ugovoreno da prava i obveze iz ugovora prestaju, između ostalog, i odlukom nadležnog tijela tuženika o opozivu člana uprave, te da je čl. 11.3. Ugovora ugovoreno da prava i obveze iz Ugovora prestaju danom donošenja odluke nadležnog tijela o opozivu člana uprave,

 

- da se čl. 12.2. Ugovora tuženik obvezao u slučaju prestanka ugovora, pod uvjetom da ugovor nije prestao krivnjom tužitelja, ponuditi tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu nadređenog radnika ranga direktora poslova, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, vodeći pri tome računa o stručnoj spremi i radnim sposobnostima člana uprave te poslovnim potrebama društva, te da se tuženik odredbom čl. 12.3. Ugovora obvezao odmah po prestanku ugovora o radu, bez odgode ponuditi tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kako je opisano u čl.12.2 Ugovora, a tužitelj se obvezao u daljnjem roku od 8 dana prihvatiti ponuđeni ugovor,

 

- da je Odlukom Skupštine tuženika od 15. ožujka 2018. tužitelj opozvan s mjesta direktora,

 

- da je dopisom od 7. svibnja 2018. tužitelju upućena ponuda za ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Glavnog referenta za računsko i blagajničko poslovanje s mjestom rada u Z.,

 

- da je tužitelj, dopisom od 28. svibnja 2018., odbio ponudu tuženika za radno mjesto Glavnog referenta za računsko i blagajničko poslovanje, smatrajući da isto nije odgovarajuće  s obzirom na složenost i odgovornost poslova koje je ranije obavljao tužitelj te da navedenom ponudom nije ispunjen uvjet iz čl. 12.2. Ugovora,

 

- da je tužitelj 4. lipnja 2018. e-mailom izviješten da mu s navedenim datumom prestaje radni odnos kod tuženika, te da će mu poštom biti dostavljena odjava sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

 

- da je tužitelj dana 14. lipnja 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava, sudovi su odbili tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je tužitelju mandat člana uprave prestao danom donošenja odluke o opozivu (15. ožujka 2018.) čime mu je prestao i radni odnos kod tuženika na radnom mjestu člana uprave, ali da je tog istog dana nastala tuženikova obveza tužitelju ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno odredbi čl. 12.2. Ugovora. Međutim, nastanak te tuženikove obveze ne znači da je tužitelj i dalje u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu člana uprave, već bi tužitelj u radnom odnosu kod tuženika bio tek temeljem ugovora o radu kojeg bi stranke sklopile sukladno ugovornoj odredbi iz čl. 12.2. Ugovora, a da se na radni odnos tužitelj ne primjenjuje odredba čl. 12. st. 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

12. Tužitelj je u uvodnom dijelu revizije naveo da reviziju podnosi zbog svih revizijskih razloga, dakle i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim,  u reviziji tužitelj samo iznosi činjenične navode, a nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj se u reviziji nije niti određeno pozvao na propise i druge izvore prava. Stoga ovaj sud, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP tužiteljeve neobrazložene razloge iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

 

13. Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. st. 2. ZPP, tužiteljeva revizija odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.