REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1431/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja AD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i punomoćnika tuženika ZD, temeljem generalne punomoći A198/2023, dana 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105 da tužitelju AD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 4.340,13 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 109,07 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 106,77 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 99,83 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 118,67 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 102,52 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 106,92 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 103,16 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 109,76 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 113,20 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 119,46 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 106,34 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 113,88 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 113,88 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- 107,21 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 121,67 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 114,45 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- 104,26 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 115,63 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- 122,98 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 24,83 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 3,20 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 112,89 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 116,28 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- 113,66 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- 108,48 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- 120,74 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 120,65 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 110,08 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- 103,49 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 118,13 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- 114,35 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 41,14 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 3,32 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 3,17 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 3,47 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- 53,74 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- 109,06 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- 114,37 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 114,11 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 117,85 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- 108,98 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 59,58 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- 54,89 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 62,50 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 59,88 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 58,28 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 66,64 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

- 32,72 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.875,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 09. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o radu za radno mjesto kontrolor karata I s koeficijentom složenosti poslova 2,00 temeljem koje je tužitelju vršen obračun plaće. Uz radno mjesto na koje je raspoređen tužitelj, općim aktom tuženika sistematizirano je i radno mjesto kontrolor karata II s koeficijentom složenosti 2,20. Tužitelj tvrdi da radnici na radnim mjestima kontrolor karata I i kontrolor karata II suštinski obavljaju identične poslove i poslove iste složenosti, ali je tužitelju za isti posao isplaćivana manja plaća u odnosu na plaću radnika koji su raspoređeni na radno mjesto kontrolor karata II. Stoga tužitelj tvrdi da je diskriminiran u odnosu na druge radnike koji obavljaju isti posao. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 za utuženo razdoblje.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. travnja 2025. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od listopada 2019. do rujna 2023. godine isplati iznos od 4.340,13 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenim bruto iznosima razlike plaće.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev, navodeći da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu kontrolor karata I temeljem ugovora o radu od 26. lipnja 2016., a radni odnos kod tuženika prestao mu je 17. rujna 2023. kada je tužitelj otišao u mirovinu. Naveo je da sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, za radno mjesto kontrolor karata I propisan je koeficijent složenosti poslova 2,00, a za radno mjesto kontrolor karata II propisan je koeficijent složenosti poslova 2,10. Tuženik tvrdi da je tužiteljeva plaća određena ugovorom o radu i Kolektivnim ugovorom, a člankom 90 Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Stoga tuženik smatra da je prema tužitelju izvršio ugovornu obvezu. Tuženik tvrdi da tužitelj neosnovano smatra da je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike jer su svi zaposlenici na istom radnom mjestu kao i tužitelj imali utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,00 u skladu s kojim su primali plaću. Tuženik je naveo da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu jer prije podnošenja tužbe nije poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu prava u smislu članka 133 ZPP-a. Navedeni prigovor tuženik je povukao na ročištu održanom 29. svibnja 2025. godine.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj od 24. srpnja 2015. (list 15-31 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (list 32- 72), Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 18. ožujka 2022. (list 73-74), ugovore o radu između tužitelja i tuženika od 04. travnja 1996., 08. listopada 1997. i 19. travnja 2023. (list 75-80 spisa), obavijest o prestanku ugovora o radu od 07. kolovoza 2023. (list 81 spisa), ugovor o radu između tuženika i radnika MD (list 100- 101), izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika (list 113-114). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ŠD, MD i CD (list 118-121 i 124-125).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 08. listopada 1997. i 19. travnja 2023. utvrđeno je da je temeljem tih ugovora tužitelj obavljao poslove radnog mjesta kontrolor karata. Člankom 6 ugovora o radu od 19. travnja 2023. ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,10 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

7. Uvidom u ugovor o radu za radnika MD od 24. listopada 2016. utvrđeno je da je isti bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu kontrolor karata III za koje mu je u članku 5 ugovora o radu utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20.

8. Iz iskaza tužitelja te svjedoka ŠD, MD i CD proizlazi da su svi kontrolori karata kod tuženika vršili kontrolu karata u tramvajima i autobusima, obavljali su identične poslove i mogli su se međusobno zamjenjivati u slučaju odsutnosti, ali plaća nije svim kontrolorima obračunavana temeljem istog koeficijenta, već su neki kontrolori imali koeficijent 2,00, neki 2,20, a neki 2,40.

9. Tužitelj je prilikom saslušanja naveo da mu je tuženik obračunavao plaću primjenom koeficijenta 2,00, a iz ugovora o radu od 08. listopada 1997. proizlazi da je tužiteljeva ugovorena plaća obračunavana primjenom koeficijenta 1,75, dok iz članka 6 ugovora o radu od 19. travnja 2023. proizlazi da je koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,10.

10. Iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto kontrolor karata bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I; 2,10 za kontrolor karata II i 2,20 za kontrolor karata III), ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta kontrolor karata i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit koeficijent za obračun plaća. Navedenu razliku nije objasnio niti tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka pa je sud zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova.

11. Člankom 91 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Člankom 91 stavak 2 točka 1 Zakona o radu propisano je da u smislu stavka 1 tog članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju.

12. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u okviru radnog mjesta kontrolor karata obavljao iste poslove i u istim uvjetima kao i kontrolori karata kojima je tuženik isplaćivao plaću primjenom koeficijenta 2,20, sud je zaključio da je tužiteljev rad na poslovima radnog mjesta kontrolor karata bio jednak i jednake vrijednosti poslovima koje su obavljali kontrolori karata kojima je tuženik obračunavao plaću primjenom koeficijenta 2,20.

13. Tuženik je izvršio izračun utuženog potraživanja na način da je za razdoblje od listopada 2019. do veljače 2023. utvrdio razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20, a za razdoblje od ožujka 2023. do rujna 2023. tuženik je utvrdio razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,10 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20.

14. Uvidom u tuženikov izračun razlike između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 utvrđeno je da navedena razlika za razdoblje od 01. listopada 2019. do 28. veljače 2023. iznosi 3.945,63 eur bruto, razlika između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,10 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 utvrđeno je da navedena razlika za razdoblje od 01. ožujka 2023. do 17. rujna 2023. (kada je tužiteljev ugovor o radu prestao zbog navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) iznosi 394,49 eur bruto, odnosno razlika između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i koeficijenta 2,00 odnosno 2,10 u cijelom utuženom razdoblju iznosi ukupno 4.340,13 eur bruto.

15. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00, odnosno 2,10, pa je u podnesku od 25. travnja 2025. uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom i na ime razlike plaće zatražio je ukupni iznos od 4.340,13 eur bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

16. S obzirom da tuženik nije dokazao da postoji razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koje su obavljali kontrolori na radnom mjestu kontrolor karata II i III kojima je plaća obračunavana primjenom koeficijenta 2,10, odnosno 2,20, sud je zaključio da se radi o radu jednake vrijednosti pa je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati plaću koju je obračunavao kontrolorima karata s većim koeficijentom.

17. Tužitelju je na ime razlike između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 (za razdoblje od 01. listopada 2019. do 28. veljače 2023.), odnosno plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,10 (za razdoblje od 01. ožujka 2023. do 17. rujna 2023.) dosuđen ukupni iznos od 4.340,13 eur bruto koji iznos je u skladu s tuženikovim izračunom. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da su među strankama nesporni visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

19. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 16.12.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 18.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 31.03.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 25.04.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 29.05.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 28.08.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za pristup na ročište za objavu presude 23.09.2025. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3).

21 Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.500,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 375,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.875,00 eur.

22. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku