Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -

Broj: Ppž-6009/2022

 

                                                                                   Broj: Ppž-6009/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

 

 

                       

                                          U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                       

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe XX, sa sjedištem u XX, zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.),odlučujući o žalbi okr. pravne osobe XX podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 5. svibnja 2022., broj: 30 Pp-1816/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.       U povodu žalbe okr. pravne osobe XX, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. pravna osoba XX, djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22.), za koji joj se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 6.630,00 eura[1] (šest tisuća šesto trideset eura)/49.953,74 kuna (četrdeset devet tisuća devetsto pedeset tri kune i sedamdeset četiri centa), koju je dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okr. pravna osoba u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe XX te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda. 

             

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. pravna osoba XX obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 eura(sedamdeset eura)/527,42 kuna (petsto dvadeset sedam kuna i četrdeset dvije lipe)[2], u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 5. svibnja 2022., broj: 30 Pp-1816/2021-10 proglašena je krivom okr. pravna osoba XX da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna 50.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troška prekršajnog postupka 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. pravna osoba XX pravodobno je podnijela žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način da se okr. pravna osoba oslobodi bilo kakve odgovornosti za prekršaj koji joj se stavlja na teret, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te je ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okr. pravne osobe, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

4.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22. i 151/22.), koji je blaži za okr. pravnu osobu, jer za inkriminirani prekršaj propisuje nešto nižu novčanu kaznu u točno određenom iznosu, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. pravnu osobu, budući joj je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u točno utvrđenom iznosu. 

 

4.2.              Za prekršaj iz čl. 249. st. 1. „starog“ Zakona o strancima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je pravna osoba proglašena krivom, bila je propisana novčana kazna 50.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 249. st. 1. „novog“ Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna 6.630,00 eura (49.953,14 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

 

4.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 3. prosinca 2021., kada je bio na snazi bio „stari“ Zakon o strancima, a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o strancima, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. pravnu osobu, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

4.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

5.              Žalbom se ističe da je, donoseći pobijanu presudu, sud pogrešno naveo da je okr. pravna osoba predmetnog dana iz Frankfurta dovezla državljanku Rusije koja nije posjedovala valjanu vizu za ulazak u RH, a u svojoj pisanoj obrani okr. pravna osoba je navela da je putnica doputovala letom iz Soluna te je odmah nastavila putovanje letom za Zagreb, Po mišljenju žalbe, sud je zanemario činjenicu da je putnica doputovala sa teritorija Europske unije iz Soluna, da je bila transferni putnik i nije se zadržavala u Beogradu, već je nastavila svoje putovanje za Zagreb. Žalbom se navodi da je sud propustio izvesti dokaze predložene u pisanoj obrani, saslušati putnicu i zatražiti izjašnjenje granične policije Grčke na aerodromu u Solunu, kako je uopće došlo da putnica bude primljena na let ako nije posjedovala odgovarajuće i neophodne dokumente, a da sud mora uzeti u obzir činjenicu da nikakve štetne posljedice nisu nastupile, već da jedine štetne posljedice trpi okr. pravna osoba.

 

6.               Prvostupanjski je sud u dokaznom postupku pročitao pisanu obranu okr. pravne osobe i izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta te na osnovu izvedenih dokaza izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice, a za svoju odluku dao je jasne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Činjenica da prvostupanjski sud u obrazloženju presude, na str. 3., očitom pogreškom navodi da je okr. zrakoplovna kompanija iz Frankfurta dovezla državljanku Rusije, međutim navedena omaška u pisanju ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, budući iz svih izvedenih dokaza i reprodukcije pisane obrane okr. pravne osobe   jasno proizlazi da je putnica ukrcana u Solunu, sa tranzitom preko Beograda. 

 

6.1.              Stoga nije u pravu okr. pravna osoba da je u ovom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud, cijeneći provedene dokaze, pravilno zaključio da je okr. pravna osoba počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima, kojim je propisano da će se kazniti „prijevoznik-pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano putovanje ako mu je potrebno“. Iz navedenih razloga, nasuprot tvrdnjama žalbe, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, djelatnici okr. pravne osobe prilikom prijave za let i ukrcaj putnice, nositeljice putne isprave Rusije, bili su dužni provjeriti putne isprave i valjanost vize koju je posjedovala za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj.

 

6.2.              Naime, u žalbi okr. pravna osoba ne spori da državljanka Rusije nije posjedovala valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku te navodi da je do propusta došlo u Solunu od strane granične aerodromske policije u Solunu, odnosno da prijevoznik i njegovo osoblje ne sudjeluje u poslovima prijavljivanja i iskrcaja putnika. Međutim, predstavnik zrakoplovne kompanije, radi neposjedovanja propisanih uvjeta, ima obavezu uskraćivanja ukrcaja putnika na let unatoč njihovoj prijavi za let. Konkretno, odgovornost je isključivo na zrakoplovnom prijevozniku, a ne na drugim subjektima koji obavljaju određene poslove za zrakoplovnu kompaniju na polaznoj destinaciji u Solunu.

 

7.               U pisanoj obrani okr. pravna osoba je i priznala prekršaj koji joj se stavlja na teret, navodeći da je u pitanju nenamjerni propust te da nikakve štetne posljedice nisu nastupile, ističući da je putnica napustila teritorij Republike Hrvatske i vraćena letom u Beograd. Ovakva obrana dana je u cilju oslobađajuće odluke, a u protivnom, u pisanoj obrani se predlaže saslušanje putnice. Dakle, dokaz koji je predložila okr. pravna osoba nisu bili predloženi na utvrđivanje odlučnih činjenica o kojima ovisi ocjena njezine obrane, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dokaz ispitivanjem putnice u svojstvu svjedoka je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.  

 

8.               Iz navedenih razloga nije osnovana žalbe zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.               Okr. pravna osoba ne iznosi nikakve razloge u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, pa kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.             

 

9.1.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okr. pravnoj osobi izreklo propisanu novčanu kaznu u točno propisanom iznosu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. pravnu osobu novčana kazna u točno propisanom iznosu, „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa. Inkriminirano ponašanje okr. pravne osobe predstavlja teži oblik kršenja propisa o uvjetima ulaska, kretanju i boravku stranaca u Republici Hrvatskoj te cijeneći i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, po ocjeni ovog suda, u ovoj situaciji nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

11.               Iz navedenih razloga na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t.II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

              Zagreb, 13. rujna 2023.

 

 

Zapisničar :                                                                                                 Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                        Gordana Korotaj, v.r.             

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

[2] 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu