- 1 -              Revd 3490/2022-5

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3490/2022-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. A., OIB ... iz Države Izrael, koju zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z. ,protiv tuženika Grada Z., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. M., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika i umješača za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-159/2022-2 od 21. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-861/2019-83 od 26. listopada 2021., na sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se prijedlog tuženika i umješača za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik i umješač su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-159/2022-2 od 21. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-861/2019-83 od 26. listopada 2021.

 

1.1. U prijedlogu tuženik postavlja pitanja koja glase:

 

1. „Računaju li se objektivni rokovi zastare prava zahtijevati ostavinu iz članka 144. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71) odnosno čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) od datuma smrti ostavitelja ili od datuma pravomoćnosti rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom, u situaciji kada među strankama u parničnom postupku postoji nesporan datum smrti ostavitelja iz javne isprave (smrtnog lista), ali je prethodno bio proveden i izvanparnični postupak radi proglašenja nestale osobe umrlom za osobu za koju je proveden ostavinski postupak u kojem je raspoređena imovina?“

2. „Računaju li se objektivni rokovi zastare prava zahtijevati ostavinu iz članka 144. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71) odnosno čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) od datuma smrti ostavitelja ili od datuma pravomoćnosti postupka temeljem kojeg je stvorena pretpostavka za donošenje rješenja o nasljeđivanju kojim je raspoređena imovina ostavitelja?“

 

3. „Da li je rok zastare prava zahtijevati ostavinu iz članka 144. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71) odnosno čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) objektivan i konačan ili se može produljiti odnosno početi teći od saznanja nasljednika za povrijeđeno nasljedno pravo?“

 

4. „Da li je nasljednik koji je oporukom imenovan jedinim nasljednikom, ali nije proveden ostavinski postupak iza ostavitelja, aktivno legitimiran samostalno i bez ostalih nasljednika pokrenuti nasljednički zahtjev iz članka 144. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71) odnosno čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) u pogledu imovine koja nije raspravljena u dovršenom ostavinskom postupku (postupak reivindikacije i utvrđenja prava na cjelokupnu ostavinu) ili su svi zakonski nasljednici do donošenja odluke u ostavinskom postupku jedinstveni i nužni suparničari?“

 

Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda broj Rev-1011/00 od 02.09.2003. godine, Rev-549/01 od 10.09.2003. godine, Rev-688/10 od 28.02.2012. godine te odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1218/2016 od 07.02.2017. godine, Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2735/2017 od 10.01.2019. godine, Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-137/2017., Županijskog sud u Varaždinu, poslovni broj Gž-676/2020-2.

 

1.2. U prijedlogu umješač postavlja pitanja koja glase:

 

1.„Primjenjuje li drugostupanjski sud pogrešno materijalno pravo kada, unatoč nesporno utvrđenom datumu smrti oca tužiteljice (ostavitelja), početak tijeka zastarnog roka iz čl. 144. ZN/71 (zastara prava zahtijevati ostavinu) računa od datuma pravomoćnosti rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom, a koje se rješenje odnosi na drugu osobu (s drugim osobnim podacima) te na temelju takvog utvrđenja preinači prvostupanjsku presudu?“

 

2. „Može li osoba koja nije nasljednik oca tužiteljice kao ostavitelja niti se poziva na nasljedno pravo iza tog ostavitelja biti pasivno legitimirana za nasljednički zahtjev?“

 

3. „Predstavlja li tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da tužiteljici u cijelosti pripada nasljedno pravo i da je na nju prešla cjelokupna ostavina iza ostavitelja te da je tužiteljica jedini nasljednik cjelokupne ostavinske imovine ostavitelja te kojim se traži predaja nekretnine u posjed, stvarnopravni zahtjev u smislu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) ili nasljednički zahtjev u smislu čl. 144. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71,47/78, 56/00)?“

 

4. „Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a kada u obrazloženju presude istakne da je na isto činjenično stanje primijenio i odredbu čl.144. ZN/71 o zastari prava zahtijevati ostavinu i odredbu čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)?“

 

Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda broj Rev-1600/91 od 19. studenoga 1991., Rev-1824/91 od 20. studeni 1991., Rev-688/10 od 28. veljače 2012. te odluke Županijskog sud u Varaždinu, poslovni broj Gž-594/12 od 12. studenoga 2020. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-241/18 od 25. travnja 2019.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pitanja tuženika svode se na pitanje zastare nasljedničkog zahtjeva i početka tijeka računanja takvog roka te na pitanje aktivne legitimacije tužiteljice u situaciji kada postoji više zakonskih nasljednika. Pitanje umješača pod 1. svodi se na isto dok se pitanje pod 2. svodi na pasivnu legitimaciju kod nasljedničkog zahtjeva. Pitanjem pod 3. umješač problematizira pravnu narav postavljenog zahtjeva, dok pitanjem pod 4. ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud drugoga stupnja iznosi pravno shvaćanje da se u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne mogu primijeniti odredbe nasljednog prava već odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o vlasničkoj tužbi koja ne zastarijeva. Dakle, sud drugoga stupnja svoju je odluku zasnovao na drugačijoj pravnoj osnovi od one od koje polaze podnositelji prijedloga pa pitanja koja se odnose na zastaru nasljedničkog zahtjeva i pasivnu i aktivnu legitimaciju u situaciji takvog zahtjeva nisu od utjecaja. Pitanje umješača pod 3. traži odgovor na nešto o čemu se sud drugoga stupnja izjasnio primjenjujući odredbe o vlasničkoj tužbi, dok se pitanje pod 4. odnosi na subjektivno viđenje podnositelja o kvaliteti odluke s obzirom na njegovo mišljenje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka. Stoga niti praksa na koju se pozivaju tuženik i umješač nije od utjecaja. S obzirom da zbog navedenoga postavljena pitanja nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovoga suda.

 

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.

 

 

 

mr. sc. Dražen Jakovina

Sudac Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske

 

Izdvojeno mišljenje u odnosu na rješenje ovoga suda poslovni broj Revd-3490/2022 od 13. rujna 2023.

 

1. Na sjednici Vijeća održanoj 13. rujna 2023. većinom glasova odlučeno je da se u predmetu ovoga suda gornjeg poslovnog broja prijedlog za dopuštenje revizije tuženika i umješača odbaci iz razloga navedenih u obrazloženju istoga.

 

2. Na sjednici Vijeća sudjelovao sam kao član Vijeća i sudac izvjestitelj te sam predložio donošenje odluke kojom bi se tuženiku i umješaču dopustilo podnošenje revizije.

 

3. S obzirom da sam u odnosu na odluku većine članova Vijeća o odbacivanju prijedloga za dopuštenje revizije usmeno izrazio izdvojeno mišljenje, ovim putem to činim i pisano s obzirom da je tako zaključeno na sjednici. To bez namjere da ovim mišljenjem na bilo koji način zadirem u meritum spora jer se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

4. Prije svega, osnovni problem u ovome sporu jest određivanje pravne naravi postavljenog zahtjeva. Naime, dvojba postoji oko toga radi li se, s obzirom na dikciju zahtjeva, o nasljedničkom zahtjevu ili o stvarnopravnom zahtjevu ili možda o mješovitom zahtjevu.

 

5. Sud prvoga stupnja zahtjev ocjenjuje kao nasljednopravni (točka 51. obrazloženja) jer da se traži utvrđenje „da tužiteljici pripada nasljedno pravo“.

 

6. Sud drugoga stupnja izražava svoje pravno shvaćanje o spornom pitanju zastare kod nasljednopravnog zahtjeva, odnosno o početku njezina tijeka (točka 12.2. i 12.3. obrazloženja). Isto tako, u odnosu na narav zahtjeva zaključuje da isti u sebi sadrži i stvarnopravni zahtjev (točka 13. obrazloženja). Konačno, sud drugoga stupnja zaključuje o nemogućnosti primjene odredaba nasljednog prava i mogućnosti primjene odredaba stvarnog prava o vlasničkoj tužbi koja nije podložna zastari (točka 13.3. obrazloženja).

 

7. U odnosu na ovakva pravna shvaćanja smatram da je reviziju trebalo dopustiti. Naime, prije svega je, po mojem mišljenju, i dalje ostalo sporno radi li se o nasljednopravnom ili stvarnopravnom zahtjevu. Stoga smatram da je pitanje umješača pod 3. odgovarajuće postavljeno i da bi tu dvojbu trebalo razriješiti putem revizije pod dopuštenju. To iz razloga što bi se time dao odgovor i u drugim slučajevima u kojima se takvo pitanje ukazuje spornim. Tako je ovaj sud u odluci broj Rev-688/10-2 od 28. veljače 2012. odlučivao o sličnom zahtjevu smatrajući ga nasljednopravnim. Konačno, iz odluke ovoga suda broj Rev-1824/91 od 20. studenoga 1991. razvidno je da postoje i zahtjevi koji sadrže i nasljednopravnu i stvarnopravnu narav.

 

8. Sud drugoga stupnja izražava svoje pravno shvaćanje i o jednom i o drugom zahtjevu na temelju istoga činjeničnog stanja, pa smatram da je i pitanje umješača pod 4. trebalo dopustiti.

 

9. S obzirom na izneseno i ovisno o zaključku glede pravne naravi zahtjeva ovisi i odgovor na druga pitanja tuženika i umješača, o kojima postoje različita pravna shvaćanja, pa smatram da bi i u odnosu na ista reviziju trebalo dopustiti.

 

10. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje objavi.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

Sudac:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.