Poslovni broj: Pp-3332/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirjani Lujak, uz sudjelovanje Mihaele Matić kao zapisničara, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenice AN, radi prekršaja iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a po optužnom prijedlogu Postaje granične policije Gruda Klasa: 211-07/25-5/23974, Urbroj: 511-03-09-25-1 od 09. rujna 2025. godine, na temelju čl.183. Prekršajnog zakona,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENICA: AN, ime oca A, majke L, rođena **.**.1973., u [adresa], sa prebivalištem u mjestu [adresa], SSS, nezaposlena, slabog imovnog stanja, neudata, majka dvoje djece, državljanka Hrvatske, nekažnjavana
k r i v a j e
I. što je dana 09. rujna 2025. godine oko 19:20 sati u Čilipima, DC-8, upravljala automobilom reg. oznake [registarska oznaka], te je odbila ponuđeno alkotestiranje pomoću alkometra marke Drager HRGA-2-1011, a kada su joj policajci to ponudili, nakon što su posumnjali da je u alkoholiziranom stanju
čime je počinila prekršaj iz čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa se okrivljenici
i z r i č e
II. novčana kazna u iznosu od 1.320,00 /tisućutristodvadeset/ eura.
III. Temeljem čl.40. Prekršajnog zakona, okrivljenici se uračunava vrijeme koje je zadržana u Postaji granične policije Gruda kao 2 /dva/ dana zatvora, što je protuvrijednost od 79,64 eura, pa je okrivljenica dužna platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 /tisućudvjestočetrdeseteuraitridesetšestcenti/ eura.
IV. Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude plaćena primijenit će se odredba čl.34. Prekršajnog zakona.
V. Na temelju čl.152. st.3. i čl.183. st.2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenica, u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
VI. Okrivljenici se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 /jednog/ mjeseca.
VII. Zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti ove presude.
VIII. Na temelju čl. 139. st. 3., a u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 /trideset/ eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Ukoliko se trošak postupka ne uplati u zadanom roku izvršit će se prisilno.
IX. Na temelju čl.182. toč.2. Prekršajnog zakona, okrivljenica se
oslobađa od optužbe
da bi dana 09. rujna 2025. godine u 19:20 sati vrijeđala i omalovažavala policijske službenike PGP Gruda, LN i ČN koji su se u to vrijeme nalazili u službi, na način da je kroz otvoren prozor svog vozila marke Kia, reg. oznake [registarska oznaka] pokazala policijskim službenicima srednji prst, čime bi počinila prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Obrazloženje
1. Postaja granične policije Gruda podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice, radi prekršaja opisanih u izreci ove presude.
2. Proveden je žurni prekršajni postupak, u skladu s odredbom čl.221. st.1. toč.3. Prekršajnog zakona, jer je okrivljenica kao uhićenica dovedena u ovaj sud.
3. Okrivljenica iznoseći obranu navodi da je upravljala kritične zgode automobilom registracije [registarska oznaka]. Vraćala se s kupanja, a iza nje se kretao u automobilu jedan prijatelj. Zaustavila se na raskrižju sa glavnom cestom u Čilipima te je provjeravala može li se uključiti u promet. Budući da se radi o opasnom raskrižju, malo više je obratila pozornost pa je začula da automobil iza nje glasno trubi. Radilo se o bijelom kombiju čijem vozaču je očito smetalo što se sporo uključuje. Kombi nije imao nikakve oznake na sebi, a nije mogla uočiti kako je izgledao vozač tog kombija. Reagirala je ishitreno te je doista pokazala srednji prst vozaču kombija. Nije primijetila niti je mogla zaključiti da se radilo o policijskom djelatniku. Uključila se sporo u promet te je vozač tog kombija i dalje trubio iza nje i pratio je tijekom vožnje. Promislila je da su u kombiju možda radnici iz Nepala koji su tu u blizini smješteni te se prepala i žurno nastavila prema kući prijatelja. U svakom slučaju došla je do kuće prijatelja, parkirala i ušla u kuću kad je uočila da je za njom došao bijeli kombi. Izašla je vani te je primijetila jednog mladića u plavoj odori a kada se okrenuo vidjela je da mu na leđima piše "policija". Policajci su joj ponudili alkotestiranje te je dva puta pokušala "puhati" ali neuspješno. Potom su je odveli u policijsku postaju te su joj tamo ponovno ponudili alkotestiranje što je odbila. Žao joj je što je došlo do ovog događaja te je sigurno da više nikada nikome neće pokazati srednji prst.
4. Tijekom postupka pročitana je službena zabilješka (ls 5) iz koje se saznaje da je okrivljena upravljala automobilom reg. [registarska oznaka], da su je policajci pokušali alkotestirati, a razlog tome je bilo što je okrivljena bila u vidno alkoholiziranom stanju.
5. Pregledani su podaci iz prekršajne evidencije za okrivljenika. Prema podacima Ministarstva pravosuđa - Odjela za prekršajne evidencije od **.**.2025., AN nije osuđivana.
6. Na temelju ovako provedenog postupka, smatra se utvrđenim da je okrivljenica počinila prekršaj pobliže opisan u točki I. izreke ove presude. Svojim ponašanjem okrivljenica je povrijedila odredbu čl.282. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama po kojoj policijski službenik može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrći ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar) radi utvrđivanja prisustva alkohola u organizmu. Vozači su, a sukladno st.4. istog članka dužni postupiti po zahtjevu policijskih službenika. Tek nakon provedenog alkotestiranja policijski službenik može vozača, po potrebi, odvesti i na vađenje krvi. Okrivljenica je dakle bila dužna prihvatiti ponuđeno alkotestiranje, a postupajući suprotno počinila je prekršaj opisan u točki I. izreke.
7. Utvrdivši na izloženi način prekršajnu odgovornost okrivljenice, prešlo se na odlučivanje o kazni, pri čemu je Sud cijenio sve okolnosti iz čl.36. Prekršajnog zakona. Kao olakšavajuće na strani počiniteljice cijenjeno je priznanje djela, dok se otežavajućim cijenila povećana opasnost koja proizlazi uslijed vršenja ovakvih prekršaja. Mišljenje je da je izrečena kazna primjerena te da će se njome postići svrha kažnjavanja, a u cilju specijalne i generalne prevencije.
8. Obzirom da je okrivljenica bila zadržana u Postaji granične policije Gruda dana 09. rujna 2025. godine od 19:30 sati do dana 10. rujna 2025. godine u 10:30 sati, kada je dovedena u ovaj sud, na temelju čl.40. Prekršajnog zakona vrijeme u kojem je okrivljenica zadržana uračunato je u izrečenu kaznu, na način da se dan zadržavanja izjednačio sa 39,82 eura novčane kazne, pa je okrivljenica dužna platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 eura.
9. Odluka o primjeni zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom temelji se na odredbi čl.58. Prekršajnog zakona. Budući da se radi o prekršaju koji se može kvalificirati kao teži te koji je potencijalno opasan za sigurnost prometa na cestama, zaključilo se da se radi o počiniteljici kod koje postoji opasnost da bi mogla ponoviti istovrsno djelo. Stoga je primjenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima, ali je ta mjera odmjerena u minimalnom trajanju.
10. Troškovi prekršajnog postupka odnose se paušalni trošak ovog postupka, pri čijem se određivanju vodilo računa o trajanju i složenosti postupka, te o imovnom stanju okrivljenice, a sve u okviru raspona za ove troškove, propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN18/2013).
11. U pogledu prekršaja iz točke IX. izreke ove presude okrivljenica je oslobođena od optužbe. Okrivljenica priznaje da je pokazala srednji prst vozaču kombija koji se kretao iza nje međutim kategorički tvrdi da nije ni po čemu mogla zaključiti da je vozač kombija policijski djelatnik. Ako se ima na umu činjenica da je okrivljenica bila u osobnom automobilu, da je službena osoba bila u kombiju koji je znatno visočiji, a svakako ako se ima na umu da je okrivljenica a prema navodima službene zabilješke, bila u vidno alkoholiziranom stanju, onda se zaključuje da okrivljenica kritične zgode nije bila svjesna da može počiniti prekršaj niti je prema svojim osobnim svojstvima i svom stanju te okolnostima mogla biti svjesna te mogućnosti. U ponašanju okrivljenice nije bilo ni nesvjesnog nehaja, pa prema tome nije kriva za prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim toga prijeporno je je li ponašanje okrivljenice, onako kako je opisano u činjeničnom opisu optužbe, uopće prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Bitan element tog prekršaja je da je djelo počinjeno prilikom vršenja službe ili u vezi sa vršenjem službe dok se u činjeničnom opisu optužbe samo navodi da su se policajci nalazili u službi.
12. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 23. rujna 2025. godine
Zapisničar
Sutkinja
Mihaela Matić
Mirjana Lujak
Pravna pouka:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, u tri istovjetna primjerka, Općinskom sudu u Dubrovniku, na adresu [adresa], i ne taksira se.
Dostaviti:
- okrivljenici,
- ovlaštenom tužitelju.
