Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 2582/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. H. d.d., Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1598/2022-7 od 6. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2138/2017-40 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1598/2022-7 od 6. veljače 2023. zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će
se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP zato što su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3. U prijedlogu postavljena pitanja ne odnose se na niti jedno od pitanja koje je drugostupanjski sud u sporu razmatrao pa se ne radi o pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojih bi tužiteljici trebalo dopustiti reviziju.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije osnovan je, međutim, u odnosu na razlog propisan čl. 385.a st. 2. ZPP, a to zbog sljedećega:
4.1. Predmet spora u ovome stadiju postupka zahtjev je tužiteljice upravljen prema tuženiku kao štetnikovu osiguratelju za isplatu novčane rente na ime naknade štete zbog potrebe tuđe njege i pomoći.
4.2. Prvostupanjski je sud ovaj zahtjev prihvatio, odnosno, tuženiku naložio isplatu rente u određenoj novčanoj svoti na mjesec počevši od 1. rujna 2017. nadalje.
4.3. Uvaživši tuženikovu žalbu drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj zahtjev kao neosnovan.
4.4. Obrazloženje drugostupanjske presude svodi se na tvrdnje:
- „da pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a time niti ona na koju žalitelj ukazuje u žalbi.“,
- da je „sud prvog stupnja ... u postupku ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje.“,
- da „međutim, na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u spornom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.“,
- da „iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka (list spisa 58-59), te usmenog iskaza sa ročišta za glavnu raspravu od 1. prosinca 2016. (list spisa 64-65), ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1088. i čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).“,
- „da „provedenim medicinskim vještačenjem, nije utvrđeno da bi se u konkretnom slučaju kod tužiteljice radilo o trajno povećanim potrebama u obliku tuđe pomoći i njege.“,
- da „kako nije ispunjena navedena opća pretpostavka da bi se tužiteljici navedena naknada mogla dosuditi, tužbeni zahtjev je neosnovan.“.
4.5. Konačno, drugostupanjski sud ustvrđuje da je „valjalo presudu suda prvog stupnja preinačiti i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a“.
5. Ovakvim je obrazloženjem drugostupanjske presude ostvarena osobito teška bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer ju nije moguće ispitati zbog izrazitih kontradikcija u njenu obrazloženju.
6.1. Kako je već navedeno, drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu izričitim pozivanjem na čl. 373. t. 3. ZPP, što podrazumijeva pravilno i potpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje u prvostupanjskome postupku, ali pogrešnu primjenu materijalnoga prava na utvrđene činjenice. U konkretnome je slučaju za primjenu čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) bilo potrebno utvrditi je li tužiteljici zbog posljedica pretrpljene štete za koju odgovara tuženik potrebna tuđa njega i pomoć od 1. rujna 2017. ubuduće.
6.2. Prvostupanjski sud u presudi jasno obrazlaže kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice saslušane kao stranke utvrdio činjenicu da je tužiteljici tuđa njega i pomoć potrebna trajno, konkretiziravši koliko vremena u tijeku tjedna joj je ta pomoć potrebna i u koju svrhu, a utvrdio je i cijenu sata pružanja pomoći i na te činjenice primijenio materijalno pravo.
6.3. Kako je već navedeno, drugostupanjski je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nejasnoća i proturječnosti i da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje (supra 4.4.), da bi potom zaključio kako provedenim medicinskim vještačenjem nije utvrđeno da bi se kod tužiteljice radilo o trajno povećanim potrebama u obliku tuđe pomoći i njege.
6.4. Dakle, ključne tvrdnje iz obrazloženja drugostupanjske presude su kontradiktorne. Pritom se ističe, s obzirom na to da drugostupanjski sud ustvrđuje kako iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi činjenica za koju prvostupanjski obrazlaže da ju je utvrdio, da je drugostupanjski sud mogao, ovlašću iz čl. 373.a ZPP, već izvedene dokaze ocijeniti drukčije nego što ih je ocijenio prvostupanjski sud, ali je onda bio dužan takvu ocjenu i obrazložiti.
7. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je tužiteljici povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa je na temelju čl. 389.b st. 3. u vezi s čl. 385.a st. 2. ZPP odlučio kao u t. I. izreke.
8. Odluka iz t. II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.