Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-393/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AQUACHEM d.o.o., Ivanić-Grad, Industrijska cesta 12, OIB: 17436320396, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv ovršenika ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Ovr-402/2025-4 od 30. lipnja 2025., 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Ovr-402/2025-4 od 30. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem, radi prisilnog ispunjenja novčane tražbine ovrhovoditelja od 111.912,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2024., na temelju bjanko zadužnice od 10. svibnja 2024. potvrđene po javnom bilježniku Marijanu Paulišiću iz Pazina pod poslovnim brojem OV-2681/2024, određena ovrha na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo ovršenika zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložen je upis zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, dok su točkom III. izreke određeni troškovi ovrhe u iznosu od 2.439.31 EUR. Točkom IV. pozvan je ovrhovoditelj predujmiti troškove vještačenja radi utvrđenja vrijednosti nekretnina kao i dostaviti sudu uvjerenje o statusu i namjeni nekretnina koja su predmet ovrhe (točka V. izreke).

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija ovršenik „iz svih zakonom dopuštenih razloga, a osobito iz razloga navedenih u čl. 50 Ovršnog zakona“. U žalbi tvrdi da bjanko zadužnica na temelju koje je određena ovrha nije podobna za ovrhu jer „nije ovjerena žigom društva“ Kamp Banki d.o.o. kao dužnika. Osim toga, tvrdi da se na temelju te zadužnice ne može zahtijevati ovrha na nekretninama ovršenika, da se ovrha ne može u skladu s člankom 75. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ) provesti na stvarima koje su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji posebno stoga što je i iz zemljišne knjige vidljivo da je na k. č. br. [katastarska čestica] sagrađena zgrada te da ovršni sud nije vodio računa o pravičnoj ravnoteži između interesa ovršenika i ovrhovoditelja u skladu s člankom 80.b OZ-a posebno imajući na umu da je u odnosu na navedeno potraživanje ovrhovoditelj podnio prijavu u predstečajnom postupku koji se vodi nad društvom Kamp Banki d.o.o. te će se u tom postupku namiriti. Naposljetku, tvrdi da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna te je propustio svoju dužnost na zahtijevanje izravne naplate pred Financijskom agencijom. Odluku iz točke IV. ovršenik pobija kao preuranjenu s obzirom na to da (još) nije omogućeno strankama da se očituju o osobi vještaka. Predlaže uvažiti žalbi i odbaciti ovršni prijedlog, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovrhovoditelj je u očitovanju na žalbu osporio postojanje u njoj navedenih žalbenih razloga tvrdeći da žig dužnika pravne osobe nije obvezni sadržaj bjanko zadužnice u skladu s primjenjivim propisom, da bjanko zadužnica, a što proizlazi i iz njezinog sadržaja, ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se protiv dužnika ili jamca platca može zahtijevati ovrha na drugim predmetnima ovrhe te da su netočni navodi ovršenika da je preduvjet za to prethodno zahtijevanje izravne naplate kod Financijske agencije. S obzirom na to da ovršenik u žalbi ne iznosi nikakvih tvrdnji ili dokaza o tome da je ovrha određena na nekretninama koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih uvjeta ovršenika i članova njegove obitelji, tvrdi da pobijanim rješenjem o ovrsi nije povrijeđen članak 75. OZ-a. S obzirom na to da u samoj žalbi ovršenik tvrdi da je nad glavnim dužnikom koji je insolventan otvoren stečajni postupak, tvrdnje o navodnoj narušenoj pravičnoj ravnoteži između ovršenika i ovrhovoditelja ocjenjuje promašenim s obzirom na to da je zbog insolventnosti glavnog dužnika onemogućena naplata ovrhovoditelja od tog društva. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može podnijeti žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. OZ-a i zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti (članak 50. stavak 4. OZ-a). U skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, u povodu žalbe iz članka 50. stavka 1. toga Zakona sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. članka 50. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ-a. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).

6. Iz sadržaja bjanko zadužnice proizlazi da je njome dužnik – društvo Kamp Banki d.o.o. dalo suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan.

6.1. Iz sadržaja bjanko zadužnice također proizlazi da je njome ovršenik kao jamac platac preuzeo obvezu prema ovrhovoditelju kao vjerovniku izjavnom koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika Kamp Banki d.o.o.

7. U skladu s člankom 215. stavkom 4. OZ-a oblik i sadržaj bjanko zadužnice propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. Prema članku 4. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice ("Narodne novine" br. 115/2012., 82/2017. i 154/2022.), žig dužnika pravne osobe nije obvezni sadržaj bjanko zadužnice, nego potpis dužnika. S obzirom na to da iz potvrde bjanko zadužnice proizlazi da je za dužnika – društvo Kamp Banki d.o.o., bjanko zadužnicu potpisao ovršenik koji je u tom trenutku bio ovlašten za zastupanje tog društva, neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi da je ovrha određena na temelju isprave koja je nepodobna za ovrhu zbog nedostatka sadržaja (žiga). Isto tako, suprotno žalbenim navodima, bjanko zadužnicu ne potvrđuje dužnik pravna osoba žigom, nego javni bilježnik, a koja je potvrda izvršena pod poslovnim brojem OV- 2681/2024 javnog bilježnika Marijana Paulišića iz Pazina 10. svibnja 2024.

8. U skladu s člankom 214. stavkom 1. OZ-a dužnik može zadužnicom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Na toj ispravi ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika (stavak 2.) Prema članku 214. stavku 7. OZ-a zadužnice iz stavka 1. i 2. toga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

8.1. Članak 215. stavak 3. OZ-a, propisuje da se odredbe članka 214. stavka 2. i stavaka 4. do 8. toga Zakona na odgovarajući način primjenjuju i na bjanko zadužnicu.

8.2. Iz citiranih propisa slijedi da bjanko zadužnica ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu ovršenika i prenosi na ovrhovoditelja, ali i učinak ovršne isprave za određivanje ovrhe protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

9. Iz razloga navedenih u točkama 7. do 8.2. ovog obrazloženja nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a na koji se u žalbi sadržajno poziva ovršenik kada tvrdi da predmetna bjanko zadužnica nije ovršna isprava i na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pritom, imajući na umu da odredbe članaka 214. i 215. OZ-a ne uvjetuju traženje ovrhe na temelju bjanko zadužnice protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe prethodnim pokušajem naplate na računima dužnika ili jamca platca, neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi suprotno.

10. S obzirom na to da je ovrha određena na nekretninama koje su u naravi pašnjaci, šume, oranice i vinogradi, ne mogu se prihvatiti paušalni žalbeni navodi o tome da je ovrha, protivno članku 75. OZ-a, određena na stvarima koje su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji (pravilno: osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.). Niti žalitelj obrazlaže zbog čega je riječ o nekretninama koje su (sve ili neke) nužne za njegovo uzdržavanje niti dokazuje koje su to osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati. Netočni su žalbeni navodi o tome da je iz zemljišne knjige vidljivo da je na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] koja je predmet pobijane ovrhe izgrađena zgrada. Naprotiv, iz izvatka iz zemljišne knjige za tu nekretninu je vidljivo da je riječ o dvorištu od 4 (četiri) m[2] .

11. Uzimajući u obzir vrijednost tražbine koja se namiruje (111.912,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2024.), činjenicu da je glavni dužnik insolventan i činjenicu da ovrha nije određena na nekretninama koje služe za stanovanje dužnika, neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi da bi prodajom predmetnih nekretnina bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja pa je žalbeni razlog pogrešne primjene članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a neosnovan.

11.1. S obzirom na to da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, neodlučni su žalbeni navodi o tome da će predmetna tražbina (tek) biti namirena u predstečajnom postupku koji se vodi nad glavnim dužnikom.

12. Odluka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja utemeljena je na članku 84. stavku 1. OZ-a prema kojoj će sud, čim donese rješenje o ovrsi, po službenoj dužnosti zatražiti da se upiše zabilježba ovrhe.

13. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima iz točke III. niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a.

14. Odluka iz točke IV. izreke prvostupanjskog rješenja kojom se poziva ovrhovoditelj na predujmljivanje troškova vještačenja vrijednosti predmetnih nekretnina utemeljena je na pravilnoj primjeni članka 14. stavka 2. OZ-a. S obzirom na to da tom odlukom nije određena osoba vještaka, bespredmetni su žalbeni navodi o tome da je strankama onemogućeno da se o toj osobi izjasne.

15. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje o ovrsi pobija žalbom ovršenika, a ni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, odbijena je žalba ovršenika te je potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi.

U Varaždinu 23. rujna 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić