- 1 -              Rev 639/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 639/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F., OIB ..., iz S., zastupanog po punomoćnici A. M. L. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L., V. i p. u S., protiv tuženika G. č. i u. d.o.o., OIB ..., V., zastupanog po punomoćnici E. K.-B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu E. K.-B. i M. B.-P. u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu po tužbi i radi sudskog raskida po protutužbi, odlučujući o reviziji tužitelja D. F. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-861/2019-2 od 23. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-446/2019 od 23. listopada 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I Odbija se revizija tužitelja D. F. kao neosnovana.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu radnika D. F., OIB: ..., iz S., od 9. listopada 2017. pod brojem br. 136/17 kojom Odlukom je otkazan Ugovor o radu od 28. rujna 2015. i Aneks istom ugovoru od 15. rujna 2016. kao i odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava tužitelja od dana 2. studenoga 2017. pod br. 159/17.

 

2. Utvrđuje se prestanak radnoga odnosa tužitelja D. F., OIB: ..., sudskim raskidom ugovora o radu tužitelja od 28. rujna 2015. i aneksa istom ugovoru od 15. rujna 2016., s danom 30. listopada 2018. godine.

 

3. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos u visini tri njegove prosječne bruto plaće zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. listopada 2017. pa do isplate“(točka I izreke).

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

 

„Utvrđuje se prestanak radnoga odnosa tužitelja sudskim raskidom Ugovora o radu tužitelja od 28. rujna 2015. i Aneksa istom Ugovoru od 15. rujna 2016., a za obavljanje poslova čuvara na odlagalištu otpada, s danom 24. rujna 2018.“ (točka II izreke).

 

1.2. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kn (točka III izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i točki III. izreke (o trošku parničnog postupka), pobijani dio.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), ne navodeći određeno zakonom propisane revizijske razloge, no iz sadržaja revizije vidljivo je da je podnosi podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 115. st. 2. Zakona o radu). Predlaže preinačenje drugostupanjske odluke na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno predlaže ukidanje pobijane odluke i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu te potražuje naknadu troška sastava revizije.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 9. listopada 2017., sudski raskid ugovora o radu s danom 30. listopada 2018. te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, kao i protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 24. rujna 2018.

 

8. U revizijskom stadiju postupka sporno je jesu li bile ispunjene zakonske pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke imale zaključeni ugovor o radu od 28. rujna 2015. (i aneks tom ugovoru od 15. rujna 2016.) na temelju kojeg je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu čuvara na odlagalištu otpada,

 

- da je tuženik, sukladno potrebama procesa rada, 11. kolovoza 2017. donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta (dalje u tekstu: Pravilnik), koji je stupio na snagu 21. kolovoza 2017.,

 

- da je novim Pravilnikom došlo do smanjenja izvršitelja na način da je s četiri izvršitelja za radno mjesto čuvara broj smanjen na jednog i pol izvršitelja,

 

- da je tuženik prilikom otkazivanja radnog odnosa za radno mjesto čuvara uzeo u obzir zakonske kriterije te se vodio kriterijem vremena dolaska u firmu, godinama života i obvezama uzdržavanja,

 

- da je tuženik 9. listopada 2017. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, na temelju kojeg radni odnos tužitelju prestaje po isteku otkaznog roka od jedan mjesec i dva tjedna te je oslobođen obveze rada za vrijeme otkaznog roka i ostvaruje pravo na otpremninu,

 

- da je u Odluci o otkazu navedeno da su novim Pravilnikom drugačije organizirane radne jedinice tako da je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu čuvara s četiri na jednog i pol izvršitelja (jedan na puno radno vrijeme i jedan na polovicu radnog vremena), da je poslodavac vodio računa o kriterijima iz članka 115. Zakona o radu, a prije Odluke o otkazu da se o namjeri otkazivanja savjetovao sa sindikalnim povjerenikom sukladno čl. 150. u vezi čl. 153. st. 3. Zakona o radu.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena, obzirom je kod tuženika donošenjem novog Pravilnika došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je bio raspoređen tužitelj, pri čemu je poslodavac pri otkazivanju vodio računa o godinama starosti i trajanju radnog odnosa radnika kod tuženika. Pritom navode da je autonomno pravo poslodavca da proces rada racionalno organizira na način za koji će smatrati da će ostvariti najbolje poslovne rezultate.

 

11. Odredbom čl. 391. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

12. U dijelu revizijskih navoda tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od utvrđenja nižestupanjskih sudova, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 386. st. 1. ZPP).

 

13. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

14. Tužitelj u reviziji navodi da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja, da je samo godinu dana prije predmetnog otkazivanja zaposlio novog vozača. Nadalje navodi da je otkaz nezakonit jer tuženik nije vodio računa o okolnostima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu te smatra da je trebao uzeti u ocjenjivanje „usporedne radnike“ odnosno one radnike koji su obavljali iste poslove kao i tužitelj tj. građevinske radnike, što nije učinio. Tužitelj navodi da su kod tuženika svi radnici radili sve pa je i trebalo uzeti u ocjenjivanje sve radnike. Napominje da je tužitelj ima veće obveze uzdržavanja od Ante Ilića.

 

15. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

16. Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, a imajući u vidu autonomno pravo tuženika kao poslodavca da organizira proces rada na način koji on ocjenjuje optimalnim, što podrazumijeva i pravo na racionalizaciju radnih mjesta, za ocijeniti je da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

 

17. Prema ocjeni revizijskog suda neosnovane su tvrdnje revidenta da tuženik nije dokazao prestanak potrebe za radom tužitelja, obzirom je prema novom Pravilniku postojala potreba za jednog i pol izvršitelja na radnom mjestu čuvara. Također nije od utjecaja na dopuštenost sporne odluke o otkazu tvrdnja revidenta da je tuženik godinu prije danog otkaza zaposlio novog vozača. Ne mogu se prihvatiti ni revizijski navodi da tuženik nije vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da se prilikom otkazivanja tuženik vodio kriterijem vremena dolaska u firmu, godinama života radnika te je uzeo u obzir socijalne kriterije i obveze uzdržavanja. Prema podacima kojima je tuženik raspolagao, tužitelj je bio oženjen i  imao jedno dijete, a tvrdnje o obvezama uzdržavanja koje tužitelj navodi u reviziji (nezaposlena supruga i nezaposleni roditelji) nisu isticane u zahtjevu za zaštitu prava. Neosnovani su i navodi tužitelja da je trebalo uspoređivati sve radnike kod tuženika, jer se prilikom usporedbe uzimaju u obzir radnici radnog mjesta na kojem je potrebno smanjiti broj izvršitelja.

 

18. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, to konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac mora dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, što je u ovom postupku tuženik dokazao, dok činjenicu postupanja poslodavca suprotno odredbi čl. 115. st. 2. ZR mora dokazati radnik, što u ovom slučaju tužitelj nije dokazao.

 

19. Prema tome, suprotno tvrdnjama tužitelja, odluka o otkazu ugovora o radu je donesena u skladu s odredbama čl. 115. st. 2. ZR.

 

20. Stoga, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.

 

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Branko Medančić, v.r.