REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-8181/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Silviji Sunčani Stubičar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Maria Mandić iz Zaprešića protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 02535697732 kojeg zastupa odvjetnica Maja Čuljak iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ante Blažanina i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Jasminke Houška, na ročištu radi objave i uručenja presude dana 23. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.406,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama na isti.

i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9012047958 od 24.10.2006. g. sklopljen između tužitelja ŽR, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 40 pod brojem OU-971/2006 od 11.11.2006. g. u čl. 4. koji glasi:

"Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana ..." te u dijelu čl. 6. koji glasi:

"U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovoga Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta ..." te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9012047958 od 24.10.2006. g. sklopljen između tužitelja ŽR, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 40 pod brojem OU-971/2006 od 11.11.2006. g. u čl. 6. koji glasi:

"Kredit u iznosu od 22.436,85 CHF i kamata iz točke 4. ovoga ugovora otplaćuju se u 72 mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja ..."

te u dijelu čl. 4. koji glasi:

"kamata se obračunava u CHF..."

te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 02535697732 da tužitelju ŽR, [adresa] Plitvička jezera OIB [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova sveukupnog potraživanja radi primjene kamatne stopa i valutne klauzule iznos od 3.066,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do 31.07.2015. g., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

1. radi promjenjive kamatne stope ukupno 918,70 eura i to:

- na iznos od 5,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13.03 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11..2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.4..2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 18,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 17,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 18,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2012. pa do isplate,

2. Radi ugovorene valutne klauzule s korekcijom za kamatu ukupno 2.147,44 eura i to:

- na iznos od 7,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 63,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 72,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 82,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 73,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 75,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 71,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 75,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 80,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 80,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 78,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 80,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 78,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 78,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 74,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.11.2012. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.287,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 23. rujna 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentan stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 24.10.2006.g. pod brojem 9012047958 na iznos od 22.436,85 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Na odobreni kredit je tuženik tužitelju obračunavao i redovnu kamatnu stopu uz promjenjivu na vrijeme otplate kredita sukladno odluci banke a koja je u trenutku zaključenja Ugovora bila 5,10% godišnje. Kredit je u cijelosti otplaćen. Tijekom otplate kredita došlo je do značajnih promjena tečaja CHF, a sve temeljem čl. 1., 4. i 6. Ugovora koji glase i odnose se na valutnu klauzulu. S tužiteljem kao potrošačem se nije pojedinačno pregovaralo, a ugovor je bio unaprijed sastavljen i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. g. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013. g. i pravno shvaćanje o ništetnosti valutne klauzule u slučaju kredita u CHF a koje su tuženik i ostale banke nudile potrošačima u razdoblju od 2004. do 2008. g. Tužitelj u tužbi osim deklaratornog tužbenog zahtjeva postavlja i kondemnatorni na iznos od 33.701,58 kuna a podneskom od 26.9.2024. g. uredio je tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 3.066,14 eura (radi promjenjive kamatne stope 918,70 eura i radi ugovorene valutne klauzule 2.147,44 eura) pa proizlazi da je djelomično povukao tužbu za iznos od 1.406,83 eura kojem povlačenju se tuženik nije protivio pa je sud odlučio na temelju članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 155/23) kao u izreci ovog rješenja. Tužitelj predlaže sudu da usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava potraživanje tužitelja u cijelosti i u osnovi i u visini a također ističe da je u zastari, potom utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ovaj ugovorni odnos, ugovorne odredbe nisu ništetne, tužitelj nema status potrošača i nije dokazao da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ugovorna valutna klauzula nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i ne uzrokuje značajnu neravnotežu, stranke su odabrale upravo ovaj ugovor ovakvog sadržaja koji je predvidio promjenjivu kamatnu stopu, a također prigovora i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. Predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Tijekom sudskog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, plan otplate, pregled uplata, obavijest o konačnoj otplati kredita, proveo je financijsko vještačenje, dopunsko financijsko vještačenje, usmeno je saslušao vještaka i saslušao je tužitelja, kao i svjedoka SR, osobnog bankara kod tuženika.

5. Među strankama u sporu nije sporno zaključenje ugovora o kreditu niti da je isti otplaćen, a sporno je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, potom da je potraživanje u zastari kao i visini potraživanja tužitelja povodom stjecanja tuženika bez pravne osnove, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja koji međutim nije postavio u konačnom iznosu, sporno je i je li promjenjiva kamatna stopa ništetna.

6. Vezano uz mjerodavno pravo sud nalazi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

7. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO-a) propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje dok prema čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen.

8. Tužitelj je temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu tuženiku platio veće anuitete, jer je kredit bio vezan za špekulativnu valutu CHF koju nije štitio HNB, pa je tužitelj s osnova aprecijacije CHF-a zbog promjene tečaja CHF-a platio znatno više iznose odnosno preplatio je kredit kako po osnovi valutne klauzule (tečajnih razlika), a koja je bila sadržana u anuitetnoj otplati.

9. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari jer je protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 230. ZOO-a, čl. 226. ZOO-a i prema odredbi čl. 225. ZOO-a.

10. Tužitelj je u svojem iskazu istaknuo da je predmetni kredit uzeo kao namjenski radi kupnje osobnog vozila za svoje potrebe i kupio je Opel Astru karavan, a o ugovoru je razgovarao u auto salonu "Opel" na Radničkoj cesti, a nije pregovarao niti o jednoj odredbi ugovora, niti mu je itko objasnio što znači termin "promjenjiva kamatna stopa" niti što znači "vezivanje tečaja" uz tečaj CHF. Ugovor je pročitao prije nego što ga je potpisao te napominje da kad je bio kod javnog bilježnika da je tražio da ugovor o kreditu bude na razdoblje od 5 godina međutim su mu rekli da njegova plaća nije dovoljna obzirom na event. zapljenu 1/3 plaće pa mu je ugovorna odredba određena na 6 godina. U početku je rata kredita bila do 1/3 plaće, međutim kako se mijenjala valuta franka i rastao tečaj i mijenjala kamatna stopa, to je rata kredita došla čak skoro do 1/2 plaće, on je kredit uspio otplatiti 2013. g. Na poseban upit pun. tuženika u koje svrhe je koristio vozilo odgovara da je koristio u privatne svrhe, po zanimanju je prof. u srednjoj i osnovnoj školi za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, a od 2014. je u mirovini.

11. Iz iskaza svjedoka SR je razvidno da ne zna da li poznaje tužitelja, ali zna da je zaključila Ugovor o kreditu br. 9012047958, jer je osobni bankar kod tuženika, pojašnjava da je njezino radno mjesto "osobni bankar", i radila je auto kredite, a 2006. godine je radila ugovore u eurima i CHF. Time da su osobna vozila bila od više auto kuća. Na posebno pitanje suca što znači promjenjiva kamatna stopa, odgovorila je da to znači da se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplatnog razdoblja, a na nastavno pitanje koji su bili parametri 2006. za promjenu kamatne stope odgovorila je da to ne zna, obzirom na protek vremenskog razdoblja. Posao koji se odnosi na kreditnu administraciju i promjenu kamatne stope nisu bili u području njezinog rada nego su bili u području od djelatnika koji su radili u odjelu direkcije kreditnih proizvoda, ne sjeća se na koji način je razgovarala s tužiteljem o predmetnom ugovoru o realizaciji ugovornog odnosa, na nastavno pitanje koji je tada bio tečaj CHF, odgovorila je da se to ne sjeća, a na nastavno pitanje da li se sjeća i kako se kretao tečaj CHF u razdoblju prethodno odnosno od 2001. do zaključenja ugovora i 5 godina poslije zaključenja ugovora odnosno do 2011. svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća Na posebno pitanje pun. tuženika je li dodatno objašnjavala strankama kada bi ju dodatno pitali nešto u vezi ugovora, odgovorila je da ona klijenta nije ni upoznala, jer je diler iz auto kuće vršio sve usluge za svog klijenta, a ako bi klijent došao u banku odgovorila je da bi klijenti sami odlučivali o valuti, a nije imala niti jednog klijenta koji bi bio nezadovoljan. Na posebno pitanje pun. tuženika je li prilikom prezentacije kredita imala uputu od strane banke, odgovorila je da nije imala jer u svakom slučaju je to bio izbor klijenta koji predmetni izbor će uzeti.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, kao i iskaz svjedoka, osobne bankarice, jer su isti logični i uvjerljivi, a iskazi su potkrijepljeni i materijalnim dokazima jer je iz samog Ugovora o kreditu razvidno da se radilo o unaprijed sastavljenom tipskom Ugovoru ponuđenom od strane tuženika, a i svjedokinja je odgovorila da se niti o jednoj odredbi ugovora nije pregovaralo.

13. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Sud nalazi da je tužitelj u kategoriji savjesnog i prosječnog potrošača jer je kredit otplatio iako su sastavni dio istog bile i odredbe koje su nerazumljive prosječnom potrošaču koji ne može pratiti kretanja kapitala na svjetskom tržištu kapitala.

14. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan.

15. U odnosu na sporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

16. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

17. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima.

18. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su u kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a u ostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama, pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u HRK.

19. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili u ostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koje je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

20. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedging ili premošćivanje rizika), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

21. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

22. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

23. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje i u Ugovor, tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

24. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

25. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

26. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

27. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

28. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Ž i dr. protiv Banca Romanesca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

29. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je bitna odredba Ugovora o kreditu, nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, ništetna od samog početka, tj. od kada je ugovorena valjalo je utvrditi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu.

30. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev- 2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., pravomoćno utvrđena ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope i ništetnost valutne klauzule dana 14.06.2018. u odnosu na Sberbank d.d., a ta banka je promijenila tvrtku i sada se zove Hrvatska poštanska banka d.d., zastara nije nastupila jer je zastara tražbine za kamatu i valutu nastupila dana 14.06.2023. godine, a tužba u ovom predmetu je podnesena12.06.2019. godine.

31. U odnosu na prigovor visine postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva, Sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem te je pribavio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. od 2.9.2021. g. za koji sud nalazi da je mogao poslužiti kao temelj za utvrđivanje postavljene visine tužbenog zahtjeva jer je u istome navedeno da je ukupna obveza na ime otplate kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i bez valutne klauzule u CHF 120.824,33 kn. Na ime otplate kredita ukupno je plaćeno 143.926,22 kune. Prema tome na ime predmetnog kredita radi promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF sveukupno je više plaćeno 23.101,89 kn (143.926,22 kn je ukupno plaćeno a 120.824,33 kn je ukupna obveza).

32. Stoga je sud tužitelju na ime preplate kredita zbog preplate temeljem valute zbog tečajnih razlika tužitelju dosudio zatražene iznose, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO- a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

33. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

34. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

35. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

36. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

37. U odnosu na materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, koji je istaknuo tuženik tijekom postupka, sud nalazi da je potraživanje tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a koji je tuženica nije postavila u nikakvom iznosu, nije moguće prebiti u smislu čl. 195. ZOO- a jer dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Naime, tražbina tužitelja postavljena je u eurima a protutražbina tuženika uopće nije postavljena.

38. Sud nalazi da se zapravo radi o procesnopravnom prigovoru radi prebijanja o čemu je odlučio Vrhovni sud RH u predmetu Rev-549/2023.

39. Prigovor tuženice upravljen je na visinu iznosa na kojeg tužitelj ima pravo na ime stjecanje bez osnove jer je utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, slijedom koje je, tužitelj bio dužan vratiti kredit prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita, odnosno da dan plaćanja pojedinog anuiteta.

40. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) određeno je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

41.. U ovom postupku tužitelj upravo postavlja zahtjev za vraćanjem onog što je na ime anuiteta kredita isplatio tuženici na temelju ništetnih ugovornih odredbi o iznosu kredita kojeg je dužan vratiti i koji se obračunava primjenom valutne klauzule (čl. 22. ZOO) vezana za tečaj CHF u vrijeme plaćanja, a koji predstavlja razliku između stvarno vraćenog iznosa kredita i iznosa koji bi trebao biti vraćen da se je obveza tužitelja kao primatelja kredita izračunala na bazi tečaja CHF u kunama u vrijeme sklapanja ugovora i promjenjive kamatne stope. Nije u ovoj parnici sporno da je u određenom periodu tečaj CHF u kunama bio za primatelja kredita, tužitelja, povoljniji i da je na ime anuiteta plaćao nešto niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kune u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

42. Dakle, kada je tome tako, tuženica kada ističe prigovor da je prilikom obračuna više primljenog zbog kasnije utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu primjene valutne klauzule potrebno uzeti u obzir stvarni iznos više uplaćenog, tuženica ne postavlja zahtjev za isplatu već prigovora visini tražbine ističući prigovor da tužitelj nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je tečaj CHF prema kuni bio niži (povoljniji za tužitelja) od onog koji je egzistirao u vrijeme zaključena ugovora, a prema kojem je utvrđena u postupku visina obveze tuženice. Prošireno vijeće Vrhovnog suda RH prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

43. Obzirom na navedeno, a kako u ovom slučaju tuženica nije stavila protutužbeni zahtjev, a navela je da ističe prigovor radi prijeboja, dok sud nalazi da se radi o prigovoru radi prebijanja, tuženica je trebala predložiti dokaze odnosno financijsko vještaćenje, kojim bi svoj prigovor potkrijepila a što nije učinila, a kako je već ranije i navedeno u prigovoru ističe potraživanje u CHF iako isplatu tužitelju nije učinila u CHF nego u hrvatskim kunama, a također je i potraživanje tužitelja kako ga je konačno uredio tužitelj, potraživanje u kunskoj protuvrijednosti eura.

44.U odnosu dakle, na tzv. "negativne razlike" sud otklanja navedeni prigovor tuženika jer sud nalazi kako prema prirodi ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, tužitelj nikako nije mogao nešto "steći" pa da bi se prijeboj vršio na temelju tražbina koje tužitelj i tuženik imaju jedan prema drugome. Naime, tužitelj je potrošač, a potrošač plaćanjem prema nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to bio isključivo tuženik. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, čak i kada bi tuženikov prigovor "prijeboja" bio osnovan, a što nije, treba uzeti u obzir da prijeboj nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga. S obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja, nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja tekla je cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, te nije došlo do prekida tijeka zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Dakle, za tuženika tijek zastare nije bio prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, jer je tuženik kao kreditor tužitelja te kao pasivno legitimirana strana ne može imati koristi od podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo tužitelju kao potrošaču u čiju korist i radi čijeg interesa je tužba podnesena. Također, je potrebno dodati da je za nepoštenost navedenih odredbi odgovoran isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite, odnosno blagodati, uslijed svojeg nepoštenog postupanja i ugovaranja spornih odredbi. Čak ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego li je trebao, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora, sve sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18) koji propisuje: "Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radio o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja."

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/2023 dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora, kao i činjenicu da je tužitelj uspio s 3.066,14 eura, a povukao za 1.406,83 eura, pa je dakle uspio s 69% postavljenog tužbenog zahtjeva. Sud je priznao tužitelju trošak sastava tužbe od 100 bodova po Tbr. 7.1. OT i trošak 1 podneska od 15.6.2023. od 100 bodova po Tbr. 8.1. OT i trošak 6 ročišta od 23.5.2025., 10.9.2024., 4.11.2022., 8.9.2022., 26.5.2022. i 14.4.2021. svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. OT odnosno ukupno je priznato 800 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to je priznato 1.600,00 eura i trošak vještačenja od 265,46 eura što ukupno iznosi 1.865,46 eura, a kako je tužitelj uspio s 69% tužbenog zahtjeva to tužitelju pripada iznos od 1.287,17 eura, dok u odnosu na sudske pristojbe sud ističe da je tužitelj kao potrošač oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje OZ), tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Sudac

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se u roku od 15 dana izjaviti žalba putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA.

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika