Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ovr-192/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Općine Punat, Punat, Novi put 2, OIB: 59398328383, zastupan po punomoćnici Mariji Sesar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, Supilova 6/III, protiv ovršenika ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mihaeli Vlašić Lajh, odvjetnici u Sesvetama, Zagrebačka 15, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja od ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-845/2025-3 od 11. ožujka 2025., 23. rujna 2025.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-845/2025-3 od 11. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha na poslovnom udjelu u Trgovačkom društvu Invixio d.o.o. Zagreb, Lastovska 2A, OIB: 38299588656, MBS: 080818096, Trgovački sud u Zagrebu, upisanom u knjizi poslovnim udjela pod rednim brojem 2, na temelju ovršne isprave rješenja Općinskog suda u Krku poslovni broj P-707/2010-31 od 2. prosinca 2013., pravomoćnim 31. ožujka 2014. i ovršnim 16. travnja 2014., kojim je ovršeniku ŠV, [adresa], 10362 [adresa] naloženo platiti ovrhovoditelju parnični trošak u iznosu od 870,99 eura/6.562,50 kuna. Ujedno je određen trošak ovršenog postupka u iznosu od 207,41 eura.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenik iz svih zakonom propisanih razloga ističući prije svega da nikada nije zaprimio predmetno rješenje na adresi svog prebivališta, a niti je potpisao dostavnicu, niti mu je predmetno rješenje dostavljeno na drugi zakoniti način. Ističe da je o predmetnom rješenju saznao tek kada je zaprimio zaključak o upisu zabilježbe ovrhe na svom poslovnom udjelu, a koji mu je dostavljen na adresu Trgovačkog društva Invixio d.o.o. u kojem obnaša funkciju zakonskog zastupnika i to sa danom 7. svibnja 2025. Dalje navodi da taj trenutak predstavlja prvo stvarno saznanje o pokrenutom ovršnom postupku, iz čega proizlazi da do tada nije imao objektivnu mogućnost koristi pravo na pravni lijek što predstavlja povredu članka 29. Ustava RH i članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i bitnu povredu postupka sukladno članku 354. stavak 2. točka 7. ZPP-a. Pri tom se poziva na odredbu članka 142. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je uredna dostava pretpostavka valjanosti postupanja suda. Ako se dostava nije stvarno izvršila, a sud je postupao kao da jest, radi se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka i povredi prava na pravilno suđenje iz članka 29. Ustava RH i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konačno ovršenik navodi da je po prvi puta službeno za postojanje rješenja o ovrsi saznao tek nakon što je zaprimio zaključak o opisu zabilježbe ovrhe na poslovnom udjelu u Trgovačkom društvu Invixio d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Lastovska 2A. Ovršenik ističe i prigovor zastare potraživanja koje je predmet ovršnog postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, ukine rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-845/2025 od 11. ožujka 2025., te da prijedlog za ovrhu odbaci kao nedopušten zbog zastare potraživanja. Potražuje žalbeni trošak u iznosu od 150,00 eura.
Ujedno se ističe da je ovršenik podnio i prigovor protiv zaključka FINA-e od 19. ožujka 2025.
3. Na žalbu ovršenika nije odgovoreno.
4. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ-a), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
5. U odnosu na odlučne žalbene navode ovršenika potrebno je odgovoriti da su odredbom članka 50. OZ-a taksativno navedeni žalbeni razlozi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave.
6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na primjenu odredbi članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, ovršenik je pravilno zaključkom prvostupanjskog suda upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok je povodom ostalih žalbenih razloga spis predmeta proslijeđen radi odlučivanja drugostupanjskom sudu.
7. U odnosu na žalbene navode ovršenika u kojima se poziva na neurednu dostavu rješenja o ovrsi, odnosno na povredu članka 29. Ustava RH i članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 7. ZPP-a, potrebno je istaknuti da isti nisu osnovani, a ovo iz razloga jer ovršeniku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, odnosno omogućeno mu je izjavljivanje pravnog lijeka protiv predmetnog rješenja o ovrsi budući je iz navoda same žalbe vidljivo da je upoznat sa sadržajem ovdje osporavanog ovršnog rješenja, a što se tiče dostave istog ovršeniku posebno se ističe da je prvostupanjski sud u više navrata ovršeniku pokušao dostaviti predmetno rješenje o ovrsi na adresu njegovog prebivališta [adresa], te da je isti obavješten o predmetnoj pošiljci ali istu nije podigao. Isto tako ističe se da predmetno rješenje nije postalo pravomoćno prije nego što je ovršenik upoznat sa njegovim sadržajem, pa je isti bio u mogućnosti izjaviti žalbu, a što je u konkretnom slučaju i učinio.
8. Dakle, o navedenim povredama Ustava RH i Europske konvencije o ljudskim pravima, te povredama odredaba ZPP-a moglo bi se govoriti u slučaju da je predmetno ovršno rješenje postalo pravomoćno bez mogućnosti ulaganja pravnog lijeka od strane ovršenika, a što ovdje nije slučaj.
9. Prema tome, žalbeni navodi ovršenika pobijano rješenje utemeljeno na pravomoćnoj i ovršnoj ispravi rješenju Općinskog suda u Krku poslovni broj P- 707/2010-31 od 2. prosinca 2013. nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja o ovrsi, kako činjenično, tako ni pravno.
10. U odnosu na navode prigovora ovršenika izjavljene protiv zaključka FINA- e od 19. ožujka 2025. podredno uz žalbu protiv rješenja o ovrsi, ističe se da o istome odlučuje prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 9. Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima (Narodne novine 121/2005), a ne drugostupanjski sud povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o ovrsi.
11. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, pa je isto valjalo temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, potvrditi i odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.
12. Ovršeniku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a).
U Gospću, 23. rujna 2025.
Sudac:
Milka Vraneš
