Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-601/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Bačić, odvjetnik iz Splita, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi donošenja presude, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-68/2021-17 od 13. svibnja 2025., 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-68/2021-17 od 13. svibnja 2025. i predmet se vraća sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim odjelom za imovinsko – pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP-I-942-04/97-01/388.

II. Ročište određeno za 29. listopada 2025. u 11,30 sati neće se održati."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet dodijeli u rad drugom sucu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prvostupanjskog postupka je tužba kojom tužitelj kao zaštićeni najmoprimac traži od tuženika zaključenje ugovora o prodaji stana u [adresa], označenom brojem 5, površine 55,57 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i hodnika te koji je položen u podrumu istočnog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sukladno odredbama članka 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje Zakon o naknadi )

5. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila aktivnu legitimaciju tužitelja ističući da tužitelj nije priložio dokaz iz kojeg proizlazi da mu je bilo dodijeljeno stanarsko pravo sukladno Zakonu o stambenim odnosima, niti je razvidno radi li se uopće o nacionaliziranom stanu. Dakle, tužena ističe da predmetni stan nije dodijeljen tužitelju sukladno odredbama Zakona o stambenim odnosima niti isti raspolaže rješenjem o dodjeli za korištenje stana kao pravnom osnovom stjecanja stanarskog prava. Nadalje, odredbom članka 24. stavak 2. Zakona o naknadi propisano je da je stanar dužan u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu zakona (1. siječnja 1997.) ponijeti zahtjev za otkup stana Fondu, koji rok je tužitelj propustio.

6. Tužena je predložila i prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji se vodi pred Upravnim odjelom za imovinsko – pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP-I-942-04/97-01/388, a povodom zahtjeva za povrat konfiskacijom oduzete imovine i to zgrade smještene u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], koji zahtjev su podnijeli nasljednici sada pok. CF, odnosno pok. TF. Tužena smatra da odluka navedenog Upravnog tijela predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Tužitelj se protivio prekidu navodeći da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan dijelom bila konfiscirana (2/3 dijela), a dijelom nacionalizirana (1/3) te da se u takvoj situaciji kada je vlasniku na temelju konfiskacije oduzet samo idealni dio stana sukladno članku 38. Zakona o naknadi ne primjenjuje članak 32. iz tog Zakona, odnosno da se prijašnjem vlasniku ne daje stan u vlasništvo.

8. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbu članka 12. ZPP-a, odredio prekid ovog parničnog postupka smatrajući da odluka navedenog Upravnog tijela predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud je zaključio da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 32. Zakona o naknadi, a ne članka 38. istog, ali da će o istom će odluku donijeti nadležno Upravno tijelo radi čega je i odlučeno kao u izreci. Pri tome se pozvao i na dva rješenja Ministarstva pravosuđa, kojima su ukinute dvije odluke predmetnog Upravnog tijela s uputom da je potrebno utvrditi je li GF izuzimanjem dva stana od nacionalizacije u cijelosti namirena sa suvlasničkim dijelom u predmetnoj zgradi, te da ako se utvrdi da je namirena da će se primijeniti odredba članka 32. Zakona o naknadi i predmetni stanovi će se vratiti naturalno.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski Sud donoseći pobijano Rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, a koja je u vezi s odredbom članka 12. stavak 1. i 2. ZPP-a.

10. Naime, odredba članka 12. stavak 1. ZPP-a, propisuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno .

11. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je nekretnina koja je predmet postupka prije oduzimanja bila u suvlasništvu CF pok. F za 2/3 dijela i GF za 1/3 dijela, koji upis je bio izvršen 12. rujna 1938., a bio je izvršen temeljem njihove pogodbe „Split, 10. rujna 1938.“, što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, koji prileži spisu,

- da su pravomoćnom presudom Okružnog narodnog suda za grad Zagreb broj:

KZ-127/45 od 2. listopada 1945., prijašnji vlasnici LF i TF pok. CF proglašeni krivim te osuđeni zbog kaznenog dijela iz članka 3. točka 6. i točki 3. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, uz konfiskaciju cjelokupne imovine te je rješenjem Kotorskog suda u Splitu, broj: 109/46 od 3. siječnja 1947. određen prijenos u posjed Države i predaje Obl. N.O., Odjel za narodnu imovinu i to baš nekretnina: 2/3 čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] biće 2, čest. zem. [katastarska čestica] biće 3, cjelina čest. zem. [katastarska čestica] biće 4 zk. ul. [broj ZK uloška] čest. zem. [katastarska čestica], biće 2 zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina],

- da je pravomoćnim rješenjem Kotara Split NO Općine Splitu, Odjela za financije, broj: N-80/2-63 od 5. veljače 1963. utvrđeno da je 26. prosinca 1958. tj. danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta nacionalizirana i postala društveno vlasništvo 1/3 idealnog dijela zgrade u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelom na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prijašnjeg vlasništva GF pok. CF, a točkom 2. istog rješenja je odlučeno da se ostavlja u vlasništvo GF. CF, a točkom 2. istog rješenja je odlučeno da se ostavlja u vlasništvo GF jedan dvosoban stan u prizemlju i jedan dvosobni stan na 1. katu zapadnog dijela predmetne zgrade,

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Klasa: UPII-942-01/07-01/877, Ur. br. 514-03-10-8 od 4. kolovoza 2010. poništeno djelomično rješenje Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa: UP/I-942-04/97-01/388, Ur. br: 2181-05-03-07-21 od 31. svibnja 2007. a kojim rješenjem je HF, CFB, PF i SF, utvrđeno pravo na naknadu za dva stana u zgradu u [adresa] uz obrazloženje da je potrebno u daljnjem tijeku postupka provesti vještačenje po sudskom vještaku koji će utvrditi je li GF izuzimanjem imovine dva stana od nacionalizacije u cijelosti namirena sa svojim suvlasničkim dijelom na predmetnoj zgradi, a ukoliko jest, primijenit će se odredba članka 32. Zakona o naknadi i predmetni će se stanovi vratiti naturalno,

- da je iz podneska Grada Splita, Službe za gospodarenje resursima, Odsjeka za poslove stanovanja, Klasa:371-01/01-01/287, Ur. broj: 2181/01-02/03-01 od 15. lipnja 2001. razvidno da su prema službenoj evidenciji stanova i stambenih zgrada navedenog Odsjeka, u predmetnoj zgradi, anagrafske oznake [adresa], smješteni slijedeći stanovi: stan broj 01, prizemlje, površine 59,60 m2, DF najmoprimac na stanu vlasništva GF, stan broj 02, visoko prizemlje, površine 90,00 m2, AF, nositelj stanarskog prava s kojim je sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, stan broj 03, I kat, površine 59,60 m2, KF, vlasnica stana, stan broj 04, potkrovlja, površine 90,40 m2, TFB, nositeljica stanarskog prava s kojim je sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, stan broj 05, podrum, površine 55,57 m2, FF, korisnik stana s kojim je sklopljen ugovor o najmu stana na određeno vrijeme, nema stanarsko pravo i stan broj 06, podrum, površine 41,55 m2, EF korisnik stana bez valjanog pravnog osnova.

12. Odredbom članka 22. Zakona o naknadi propisano je: „Stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležna služba.

Prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana.“

13. Odredbom članka 32. istog Zakona propisano je da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluke i akata iz članka 2. stavak 2. toga Zakona donesenog na temelju propisa o konfiskaciji, dok je odredbom članka 38. propisano da se odredba članka 32. toga Zakona ne odnosi na slučajeve kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio stana na temelju propisa o konfiskaciji, a prema stavku 2. istog članka na slučajeve iz stavka 1. navedenog članka primjenjuju se odredbe članka 22. toga Zakona.

14. Polazeći od naprijed navedenog osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je odluka Upravnog tijela o pravu nasljednika prijašnjih vlasnika nekretnine predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga što je prijašnjim vlasnicima oduzet idealni dio zgrade temeljem propisa o konfiskaciji (2/3 dijela ) te dijelom nacionalizirana u ( 1/3 dijela), zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova zgrade i s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade.

15. Po mišljenju ovog suda, odluka ovog parničnog suda je prethodno pitanje za odluku upravnog tijela. Naime, u upravnom postupku se odlučuje o zahtjevu prijašnjeg vlasnika za naknadu-povrat, a ne o pravu stanara na otkup, što je predmet ovog parničnog postupka. Dakle, imajući u vidu naprijed navedene odredbe Zakona o povratu, tek po okončanju ovog parničnog postupka, upravno tijelo će moći donijeti odluku o tome da li će sporni stan biti vraćen u vlasništvo prijašnjim vlasnicima.

16. Slijedom navedenog na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a ovaj sud je uvažio žalbu tuženika i ukinuo pobijano rješenje.

U Gospiću, 23. rujna 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić