REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1022/17-127

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog RO, zbog kaznenog djela iz čl. 224 st. 1 i 4 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), a povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-4709/11 od 20. travnja 2016., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe SO, punomoćnika oštećenika u zamjeni Domagoja Dražića, odvjetnika, te optuženika osobno, dana 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 36/24 i 72/25 – u nastavku ZKP/08)

optuženi RO – bez nadimka, sin R i S, rođen **.**.1960. u [adresa], adresa: [adresa], državljanin RH, završio srednju Tekstilnu školu, 4 godine, krojač, zaposlen u vlastitoj firmi Poštek kompany d.o.o. na adresi stanovanja, s plaćom od 4200 kn, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen sa F, zaposlena s plaćom od 3800 kn, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi stanovanja od oko 200m[2] , vlasnik kuće u [adresa] od oko 400 m , vlasnik stana u [adresa] od 100 m[2] , vlasnik zemlje u Stubici od oko 200 hvati, bez druge imovine, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivanog,

oslobađa se optužbe

da bi:

- dana 03. ožujka 2011. U Zagrebu, u namjeri stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti, neistinito predočio FO, njegovoj supruzi ROI i njegovom sinu GO da će s AO kao prodavatelj, kao kupac zaključiti ugovor o prodaji nekretnina i to poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 64,63 m[2] , vlasništvo AO, a vrijednost kojeg poslovnog prostora je iznosila 919.038,60 kuna, samo u svrhu garancije za povrat zajma u iznosu od 45.000,00 € koji je trebala isplatiti obitelji AO uz dogovorenu kamatu od 10% mjesečno do povrata navedenog iznosa, iako stvarne namjere da to učini nije imao, pa kada mu je AO povjerovao i sa njim zaključio navedeni ugovor u kojem je kao kupoprodajna cijena naveden iznos od 80.000,00 €, koji iznos nije isplatio obitelji AO, već je isplatio samo iznos od 45.000,00 € na ime pozajmice koji iznos je odmah bio umanjen za iznos od 4.500,00 € koji je njemu ostao koliko je iznosila prva mjesečna rata kamate, te se potom u zemljišnjim knjigama upisao kao vlasnik navedene nekretnine iako je bio svjestan da je navedeni ugovor o prodaji zaključen samo kao garancija za povrat navedene pozajmice, nakon čega su mu ROI i GO isplaćivali mjesečnu kamatu od 4.500,00 € do 03. kolovoza 2011. i na taj način mu isplatili ukupni iznos od 22.500,00 €, nakon čega je sa ROI koja je živjela u navedenom prostoru zaključio ugovor o podstanarstvu te mu je imenovana na temelju tog ugovora ukupno isplatila na ime navodne najamnine 16.700,00 kuna te je potom u prosincu 2014. navedeni ugovor raskinuo i zatražio njezino iseljenje iz navedenog prostora te pokrenuo ovršni postupak radi predaje navedenog prostora u posjed, a kako su mu na navedeni način ROI i GO ukupno isplatili iznos od 183.104,52 kune na koji način si je pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 801.567,23 kune, za koji iznos je oštetio ROI i GO kao nasljednike pokojnog AO,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovine koristi,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. Kaznenog zakona.

Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP-a oštećenici ROI i GO se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

Temeljem čl. 149 st. 1 ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je uvodno označenom optužnicom K-DO-4709/11 od **.**.2016. RO zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224 st. 1 i 4 KZ/97, a koje je kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Očitovanje okrivljenika o tome kakav stav zauzima prema optužbi sud je na raspravi 22.9.2025. pročitao sa ranijeg raspravnog zapisnika od 1.7.2024. kada se je RO u prisutnosti svojeg branitelja očitovao da se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret.

2.1. Naime, rasprava 22. rujna 2025. održana je bez prisutnosti optuženika na temelju čl. 404 st. 5 ZKP-a budući je okrivljenik uredno pozvan pristupio na raspravu ali je prije početka rasprave napustio sudnicu a nakon što je sud odlučio održati raspravu bez prisutnosti njegovog uredno pozvanog branitelja s obzirom da obrana u konkretnom slučaju nije obavezna a kako bi se izbjeglo nepotrebno odugovlačenje kaznenog postupka neposredno pred nastup zastare a zbog naizmjeničnih izostanaka okrivljenika i njegovog branitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao iskaze svjedoka GO, MO, ĆO, DO, G NO, A M, ĐO, EO, PO, LO, ROI i ŠO, te je saslušao svjedoka JO. Nadalje je sud pročitao materijalne dokaze koji prileže spisu i to ugovor o prodaji nekretnine od 3.3.2011. s lista 17 spisa, porezno rješenje povodom istog s lista 20, rješenje OGS-a - Zemljišnoknjižnog odjela od 20. travnja 2021. kojim se dopušta uknjižba prava vlasništva, raskid ugovora o podstanarstvu s lista 61 i ugovor o podstanarstvu s lista 63 kao i podatke o ovrsi povodom istog, obavijest okrivljenika o raskidu ugovora o podstanarstvu s lista 325, pročitan je z.k. uložak s lista 71, pročitana je financijska dokumentacija koju je dostavio oštećenik s listova 245- 251, tablice isplate najma sa listova 260-268, ugovor o zajmu s lista 404 i 462, rješenje o nasljeđivanja s lista 478 te z.k. izvadak s lista 480, dokumentacija javnog bilježnika s lista 487, izvadak iz zemljišnih knjiga s lista 488 i preslik prijedloga za zemljišno knjižni odjel s lista 327. Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika sa lista 620 spisa, a potom se je prešlo u fazu ispitivanja okrivljenika kada je sud pregledao snimku njegovog prvog iskazivanja u prethodnom postupku a s obzirom da je okrivljenik prije početka rasprave napustio sudnicu pa je rasprava održana bez njegove prisutnosti.

3.1. Odbijeni su dokazni prijedlozi oštećenika po punomoćniku za ispitivanjem u svojstvu svjedoka KO na okolnosti njenih saznanja o PO vezano za realizaciju inozemnog kredita kao i prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispita CO na okolnost njegovih saznanja o MO, a ti su dokazni prijedlozi odbijeni kao nevažni i neprikladni jer se radi o prijedlozima koji se odnose na okolnosti koje nisu predmet ovog postupka. Odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se čita prekršajna presuda izvan njezine izreke te iskaz svjedokinje ROI iz drugog kaznenog predmeta broj Ko-1875/2013 i to kao nezakoniti dokazni prijedlozi.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako obranu optuženika tako i iskaze svjedoka te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo.

5. Optuženi RO je prilikom iskazivanja u prethodnom postupku porekao da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo te je naveo da je točno da je on stvarno zaključio ugovor o prodaji predmetnog poslovnog prostora sa sada pokojnim AO, ocem GO, i to za iznos od 80.000,00 eura, koji je iznos u dva navrata isplatio AO. Međutim, okrivljeni ističe da AO nije želio da njegov sin GO zna da je iznos cijene isplaćen u cijelosti već ga je tražio da pred njegovim sinom prikaže da je samo fiktivno zaključen ugovor o prodaji poslovnog prostora kao garancija pozajmice iznosa od 45.000,00 eura. Dalje navodi da je iznos od 45.000,00 eura dao AO pred njegovim sinom GO koji je odmah uzeo taj novac. Nadalje okrivljeni navodi da je AO od njega također tražio da pred njegovim sinom prikažu kako obitelj AO treba plaćati 10% kamate na taj iznos od 45.000,00 eura odnosno da mjesečno trebaju plaćati 4.500,00 eura, pa mu je doista nekoliko mjeseci obitelj AO isplaćivala taj iznos koji bi on tada odmah vratio AO. Dalje okrivljeni ističe da je zbog dobrih odnosa sa AO i njegovom suprugom ROI on pristao da ROI nastavi živjeti u tom prodanom prostoru te mu je plaćala neki mali iznos na ime zakupnine. Međutim, okrivljeni ističe da ga je GO počeo zvati i napadati pa je on odlučio raskinuti ugovor i tražiti iseljenje ROI iz tog prostora.

6. Iz ovakovog prethodno izloženog iskazivanja okrivljenika proizlazi da okrivljenik u ovom postupku ne osporava da je on sa AO zaključio ugovor o prodaji nekretnine tj. predmetnog poslovnog prostora.

6.1. Da je doista došlo do zaključenja ugovora o prodaji nekretnine tj. poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 64,63 m2, između AO kao prodavatelja i RO kao kupca proizlazi i iz spisu priloženog ugovora o prodaji (listovi 17-19 spisa).

6.2. Naime, iz tog ugovora koji prileži na listovima 17-19 spisa vidljivo je da je AO iz [adresa], kao prodavatelj s kupcem RO dana 3.3.2011. zaključio ugovor o prodaji nekretnine upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a radi se o kući broj 3b u [adresa], te je ugovorena cijena 80.000,00 eura.

6.3. U istom ugovoru je u čl. 3 naznačeno da je kupovnu cijenu kupac prodavatelju isplatio u cijelosti a što prodavatelj potpisuje svojim potpisom ugovora. Nadalje je u čl. 6 naznačeno da prodavatelj dozvoljava kupcu da može stupiti u posjed kupljenih nekretnina odmah po potpisu istog ugovora, a u čl. 7 je naznačeno da porez na promet po ugovoru snosi kupac. Na listu 18 vidljivo je da je javni bilježnik Alenka Gajski dana 4.3.2011. ovjerila da je AO u njenoj nazočnosti potpisao predmetni ugovor te naznačila da je izvornu ispravu sa sobom donijela stranka AO.

6.4. Iz spisu priloženog na listu 20 poreznog rješenja Porezne uprave Područnog ureda Zagreb proizlazi da je 21.5.2011. isto tijelo poreznom obvezniku RO utvrdilo porez na promet u iznosu od 45.951,93 kune po kupnji nekretnine od AO.

6.5. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, broj Z-11133/11 od 20.4.2011., proizlazi da je temeljem ugovora o prodaji nekretnina od 3.3.2011. dopušteno na istoj nekretnini u [adresa] uknjižiti pravo vlasništva za korist RO, a iz dostavne naredbe proizlazi da je isto rješenje dostavljeno i AO i RO.

6.6. Iz izvatka iz zemljišne knjige k.o. grad Zagreb broj z. k. uloška [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], a koji prileži na listu 71 spisa, proizlazi da je RO za poslovni prostor tj. lokal broj 4 u prizemlju površine 64,63 čm, upisao vlasništvo.

7. Nadalje, okrivljenik u ovom postupku ne osporava da je on sa ROI imao aranžman po kojem je ista nastavila živjeti u poslovnom prostoru koji je predmet spornog ugovora, da je potom odlučio raskinuti ugovor o tome i tražio njezino iseljenje.

7.1. Isti navodi mogu se dovesti u vezu i sa dokumentacijom u spisu. Naime, u spisu na listu 63 kao i na listovima 119-120 prileži ugovor o podstanarstvu između RO i ROI od 27.12.2011. Iz priloženog ugovora proizlazi da stranke utvrđuju da su nekretnine RO u [adresa] površine 64,63 m2 a da isti daje na korištenje za stanovanje podstanaru površinu od 20 m2, te da podstanar istu koristi sa svojim mužem AO, a podstanarski odnos započinje 1.1.2012. na neodređeno vrijeme, te je čl. 4 ugovorena najamnina. Na listu 121 nalazi se ovjera javnog bilježnika Alenke Gajski kojom je potvrđeno da je sudionicima pravnog posla ispravu pročitala te ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz istog proizlaze i da isti ugovor odgovara njihovoj pravoj volji.

7.2. Nadalje spisu prileži na listu 325 obavijest okrivljenika o raskidu ugovora o podstanarstvu iz kojeg proizlazi da je RO **.**.2014. kao najmodavac i vlasnik nekretnine u [adresa], ROI obavijestio o raskidu ugovora o podstanarstvu koji je sklopljen 27.1.2012. Također spisu prileži na l. 124 prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja RO protiv ovršenice ROI radi iseljenja i predaje u posjed prostora iz ugovora o podstanarstvu od 27.1.2012. solemniziranog po javnoj bilježnici Jadranki Gajski.

8. Međutim, okrivljenik u ovom postupku osporava da bi sporni ugovor o prodaji predmetne nekretnine bio fiktivan već tvrdi da je na traženje AO, s kojim je bio u dobrim odnosima, pristao tako predočiti njegovom sinu GO koji je odmah uzeo novac kojeg je isplatio u jednom navratu te tvrdi da je u drugom navratu preostali dio cijene isplatio AO.

9. Svjedok GO najprije u prethodnom postupku iskazuje kako je PO od obitelji GO radi realizacije inozemnog kredita u iznosu 15.500.000,00 dolara od inozemnog fonda, od kojeg iznosa bi ista isplatila kredit njima i drugim potpisnicima ugovora, tražila da joj uplate iznos od 30.000,00 eura na ime poreza Europskoj uniji. Dalje navodi da je EO znala da njegov pokojni otac AO ima poslovni prostor u Mandrovićevoj 3, pa je na inicijativu EO i PO održan sastanak na koji je došao i RO i MO, koji su trebali dati traženi iznos od 30.000,00 eura za realizaciju tog inozemnog kredita, a poslovni prostor AO je trebao biti garancija njima za povrat tog iznosa odnosno zajma pa je napravljen fiktivni ugovor o prodaji nekretnine odnosno tog poslovnog prostora po kojem je AO prodavatelj a RO kupac a kupoprodajna cijena nekretnine 80.000,00 eura. Ističe da je AO potpisao taj ugovor i ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice Alemke Gajski 4.3 2011. a s njim je bila i majka ROI. Nadalje svjedok navodi da su odmah po potpisu ugovora trebali dobiti 45.000,00 eura na ruke a od dobivenog iznosa odmah su dali MO za kamatu 4.500,00 eura koja se inače mora plaćati mjesečno do povrata glavnice i tu su kamatu mjesečno plaćali RO i MO. Od dobivenog iznosa je dio tj. 33.000,00 eura odnio 4.3.2011. zajedno sa ŽO, EO i HO u [adresa] u [adresa] PO a zna da je trebalo dati 4.000,00 eura nekom Ć za proviziju, a 6.400,00 kuna je trebalo dati nekoj teti D, a 500,00 eura je njegov otac isplatio ČO zato što je ista rekla da joj trebaju novci jer je u velikim financijskim problemima. Zbog svega navedenog obitelji AO je ostalo samo 2.000,00 eura. Međutim, PO nije realizirala obećani kredit a nakon kolovoza 2011. obitelj AO više nije imala financijskih sredstava, a RO koji je u siječnju 2012. sklopio ugovor o podstanarstvu s njegovom majkom je raskinuo taj ugovor u prosincu 2014. putem svoje odvjetnice i tada se je majka pismeno očitovala da se okrivljenik nije legalno upisao kao vlasnik predmetnog prostora jer to nije stvarna kupoprodaja već fiktivni ugovor.

9.1. Ispitan pred sudom svjedok navodi kako je njegova obitelj dala novce PO radi realizacije inozemnog kredita, a kako se je skupilo još 40-ak obitelji potpisan je ugovor o kreditu na iznos od 1.200.000,00 eura jer je PO navela da sredstva može osigurati putem afričkog fonda, pa je zato PO za realizaciju tog kredita tražila 33.000,00 eura, i to 30.000,00 eura za plaćanje poreza Europskoj uniji i 3.000,00 eura za svoje potrebe, a znala je da njegov otac ima poslovni prostor bez tereta, pa je EO pronalazila razne osobe koje se bave posuđivanjem novca, pa je našla okrivljenika i MO, pa je 2.3. bio sastanak sa njima kada je MO objasnio da može posuditi novce uz osiguranje fiducijom a kad bi oni vratili zajam on bi dao brisovno očitovanje radi brisanja fiducija jer njega nekretnina ne zanima već je samo jamstvo povrata zajma. Svjedok navodi da im je PO obećala 500.000,00 američkih dolara isplatiti u roku od 72 sata pa je njegov otac zaključio sporni ugovor 4.3.2011. kod javnog bilježnika a okrivljenik je rekao da se odmah nakon solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika ide upisati u gruntovnicu pa će tek onda isplatiti novce, ali je isplatio samo 45.000,00 eura u apoenima od 500,00 eura što je osobno prebrojao i odvojio 4.500,00 eura na ime kamate. Onda su 33.000,00 eura nosili PO u [adresa] a s njegovim novcima je raspolagala EO pa je 4.000,00 eura dala nekom Ć za proviziju a 6.400,00 kuna teti D, te svjedok ističe da je za te ljude tada prvi puta čuo, te navodi i ostale troškove uslijed čega im je u konačnici ostalo 2.500,00 eura, pa si je on uzeo 1.500,00 eura a 1.000,00 eura je ostalo za roditelje od čega su 500,00 eura dali ČO. I pred sudom navodi da PO njima nije ishodila kredit, te objašnjava da od rujna 2011. više nisu imali novaca pa ih je zvao i okrivljenik i MO koji ih je zastrašivao spominjući svoje dečke pa je njegova majka potpisala ugovor o podstanarstvu. Još je naveo kako ga je okrivljenik nagovarao da kaže da je dobio 80.000,00 eura. Na kraju ističe da je njegov otac umro a jedini nasljednici su majka ROI i on.

9.2. Odgovarajući na posebna pitanja svjedok je naveo da im je 45.000,00 eura isplaćeno po kupoprodajnom ugovoru ali dodaje da je taj ugovor bio fiktivan a temeljem istog se okrivljenik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine dok je njegova majka ostala u istoj živjeti a kad bi dobili kredit od PO onda bi isplatiti okrivljenika koji bi im vratio nekretninu u njihovo vlasništvo. Nadalje je naveo da je prava volja njegovog oca bilo sklopiti ugovor o zajmu ali je okrivljenik došao sa već sastavljenim ugovorom o kupoprodaji pa je njegov otac ipak potpisao taj ugovor dragovoljno i bez prisile a tek nakon isplate novca je sam pročitao kupoprodajni ugovor i nije ništa komentirao jer je vjerovao okrivljeniku baš kao i otac i majka.

10. Svjedokinja ROI najprije u prethodnom postupku iskazuje da im je PO obećala kredit pa je njen sin GO s njom sklopio ugovor a ista je tražila 30.000,00 eura od njenog supruga VO, a onda je EO predložila da se založi njihov poslovni prostor u Mandrovićevoj 3 i onda je EO dovela dvije osobe RO i MO u [adresa] koji su obećali dati 45.000,00 eura odmah na ruke umanjeno za 4.500,00 eura na ime kamate, a RO je doslovno rekao "napravit ćemo kupoprodajni ugovor". Međutim, svjedokinja ističe da se nije radilo o kupoprodaji već o zajmu s mjesečnom kamatom od 4.500,00 eura, a njezin muž AO je njima vjerovao i potpisao ugovor o kupoprodaji kod javnog bilježnika čemu je bila prisutna. Poslije toga je njen sin GO s EO i još dvije osobe nosio PO u [adresa] 33.000,00 eura, od čega si je EO uzela 4.000,00 eura i 6.400,00 kuna, a ČO je tražila 500,00 eura jer je u teškoj financijskoj situaciji pa joj je AO dao, pa im je onda ostalo samo 500,00 eura, a sinu GO 1.500,00. eura. Međutim, PO im nije realizirala kredit iako su oni plaćali mjesečno 4.500,00 eura.

10.1. Ispitana pred sudom svjedokinja je navela kako se svega jako dobro sjeća pa može reći da je njen suprug od PO tražio, kao jedan od 40 obitelji, kredit za koji je trebalo financirati plaćanje poreza Europskoj uniji, pa je EO našla okrivljenika i MO da im daju zajmove jer je PO trebalo platiti 33.000,00 eura, i to 30.000,00 eura za porez a 3.000,00 eura za njen boravak u Austriji, pa je PO od njenog muža, znajući da on ima poslovni prostor bez tereta, tražila da založi taj poslovni prostor, a EO je došla sa okrivljenikom i MO te je s njima pregovarala rekavši da im treba zajam od 40.000,00 eura a dobro bi bilo i 60.000,00 eura, pa su ta dvojica rekli da mogu dati i isplatiti zajam od 45 tisuća eura ako se njima odmah da 10% od visine zajma odnosno 4.500,00 eura, pa su se dogovorili s MO da radi tog zajma radi fiduciju pa vlasništvo prelazi, a nakon povrata zajma dat će brisovno očitovanje. Potom ih je nazvala istog dana EO i rekla da se zajmodavci predomišljaju. Međutim, oni nisu odustali nego su 3.3.2011. došli i nisu spominjali fiduciju nego je okrivljenik rekao da će zaključiti kupoprodajni ugovor za njihov poslovni prostor a GO je pitao zašto to a ne fiduciju i kad je EO obećala brzu isplatu kredita u Austriji tada je zaključen kod javnog bilježnika kupoprodajni ugovor, a njen muž radi Parkinsonove bolesti nije mogao brojati novce nego ih je brojao sin GO, a nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora oni su podijelili novce onima koji su bili u potrebi.

11. Svjedok BO koji je objasnio da je on živio u [adresa] a njegovi roditelji i brat u Zagrebu, u svojem iskazu navodi da su njegov pokojni otac AO, majka ROI i brat GO očekivali kredit od PO, a u čemu on osobno nije sudjelovao pa stoga nije upoznat sa svim detaljima posla iako zna da je njegova obitelj očekivala kredit od 1,2 milijuna eura sa 2,00 posto godišnje kamate, a osim njegove obitelji još 40 korisnika kredita je imala PO pa je trebala dignuti kredit od 15,5 milijuna USD, od kojih bi novaca davala kredite kako njegovoj obitelji tako i drugim korisnicima, a radi kredita su se stalno pojavljivali različiti troškovi pa se je zbog tih troškova njegova obitelj zadužila a onda je EO dovela okrivljenika i MO te se ona dogovorila da se založi poslovni prostor njegovog oca za iznos od 45.000,00 eura, uz mjesečnu kamatu od 10 %., a njegov otac nije imao iskustva jer je inače po struci bio sudski vještak za građevinarstvo i završio je Građevinski fakultet, no bio je u penziji i bolovao od Parkinsonove bolesti pa je EO obavila pregovore i otac je pristao da založi svoj prostori prostor u [adresa]. Međutim, par dana kasnije, otac nije založio prostor nego je potpisao kod javnog bilježnika kupoprodajni ugovor za koji zna da je fiktivni iz razgovora sa drugim članovima svoje obitelji, pa se okrivljenik upisao na taj poslovni prostor a ocu isplatio 45.000,00 eura umanjen za 4.500,00 eura. Svjedok ističe da je taj fiktivni ugovor o kupoprodaji bio garancija povrata zajma jer je usmeni dogovor bio pozajmica uz zalaganje poslovnog prostora što mu je poznato jer su mu to rekli i otac i majka. Na traženje pojašnjenja da li je pitao roditelje zašto nisu ako žele zajam zaključili ugovor o zajmu i zašto bi zaključivali fiktivni ugovor o kupoprodaji svjedok je objasnio da se kredit u banci morao dugo čekati a otac nije bio u mogućnosti da određuje uvjete posla. Potom je svjedok opisao kako su druge stanove u vlasništvu svoje obitelji založili kod OO, a njegov brat je prvi počeo s tim poslovima. Ovaj svjedok nije želio odgovarati na posebna pitanja o svojem odnosu sa svojim bratom pozivajući se na tešku sramotu kao zakonom propisani razlog za uskratu odgovora. Također je objasnio da je njegovoj obitelji trebao tako veliki kredit jer su htjeli uložiti u fond sa velikim prinosom. Posebno upitan svjedok je naveo da zna da otac poslovni prostor nije namjeravao prodati nego ga je namijenio njegovom bratu. Još je posebno upitan ovaj svjedok naveo da mu je otac dao uputu da tuži okrivljenika ako im ne vrati stan ali je tvrdio da se ne sjeća i ne zna kada mu je otac takvu uputu dao.

12. Kada se razmotre iskazi svjedoka članova obitelji BO tada je vidljivo da su GO i ROI sudjelovali u zbivanjima koja su prethodila zaključenju spornog ugovora dok svjedok BO očito nema neposrednih saznanja o tim zbivanjima već iskazuje o onome što je on čuo od majke, brata GO i sada pokojnog oca AO. Međutim, kada se njihovi iskazi dovedu u međusobnu vezu tada je vidljivo da oni iskazuju međusobno suglasno o nizu okolnosti pa tako oni u bitnom suglasno opisuju da su članovi obitelji ROI, GO i AO htjeli podići kredit od preko milijun eura tj. 1,2 milijuna eura na način da zajedno sa drugim korisnicima kredita podignu inozemni kredit od petnaest i pol milijuna USD preko PO kojoj su za ishođenje takvog kredita trebali platiti određene novčane iznose, pa su članovi obitelji AO odlučili taj novac za sve korisnike inozemnog kredita pribaviti putem poslovnog prostora u Mandrovićevoj 3 u vlasništvu AO radi čega su sa MO dogovarali fiducijalni zajam no taj posao nije sklopljen već je AO zaključio sa okrivljenim RO kod javnog bilježnika ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora za iznos od 80.000,00 eura nakon čega je kupac tj. okrivljenik isplatio tek 45.000,00 eura, te se je okrivljenik kao stjecatelj odmah po solemnizaciji ugovora kod javnog bilježnika upisao kao vlasnik te nekretnine.

12.1. Međutim, ovi svjedoci tvrde da je taj posao zapravo dogovarala EO i da je taj ugovor o kupoprodaji bio fiktivan jer da se zapravo radilo o zajmu za koji su trebali plaćati kamatu ali nakon par mjeseci to nisu mogli jer im PO nije realizirala kredit.

13. Svjedokinja PO, čiji je iskaz pročitan jer je ista umrla (smrtni list na listu 740 spisa), je u svojem iskazu navela da ju je AO nazvao u listopadu ili studenom 2010. jer je čuo da diže nenamjenski investicijski kredit u UBA banci u inozemstvu, a njemu je trebao kredit. Međutim, ističe da ona nije imala odmah novce a on je imao nekretnine te je sam ponudio svoje nekretnine kao zalog te joj je osobno rekao da niti jednu svoju nekretninu ne želi prodati pa tako niti poslovni prostor u [adresa] i zna da je on taj prostor založio. Navela je da poznaje EO i da je EO dovela RO kod AO vezano za taj poslovni prostor te joj je poznato da se radilo o pozajmici od 45 tisuća eura od strane RO AO a kao zalog povrata tog novca je bio taj poslovni prostor te joj je bilo poznato da je kamata na tu pozajmicu bila 10% koja se je morala plaćati tri mjeseca. Navodi da je istog dana kada je RO dao AO novce, ona dobila iznos od 33.000,00 eura koje joj je donijela EO.

14. Svjedokinja EO je u prethodnom postupku u svojem iskazu navela da je AO i njegovu suprugu upoznala kada ih je posjetila zajedno sa ČO kada se je trebalo dogovoriti da će AO financijski pomoći PO kako bi ona mogla osigurati veliki kredit, između ostalog i za njega tj. VO, ali i za nju osobno, i tad je zaključen ugovor o kreditu prema kojem su AO i njegov sin GO trebali dobiti milijun i dvjesto tisuća eura iz nekog fonda a trebali su dati 2% od tog iznosa PO. Navodi da je nakon pola godine od tog događaja sama došla u [adresa] gdje je bio poslovni prostor AO te je tamo vidjela RO i još jednog drugog za kojeg ne zna kako se zove a vidjela ih je prvi put, a tamo je bila i ČO, AO i njegova žena ROI i GO. Navodi da je došla jer ju je PO molila da zajedno sa GO nosi novce i vidjela je da je AO izbrojio 33.000,00 eura koje novce je ona uzela te sa GO i još jednom ženom su to odnijeli PO u [adresa]. Ističe da ona osobno nikakav novac nije dobila već je to radila da bi PO i njoj osigurala kredit. Nije detaljnije objasnila predmetni pravni posao.

14.1. Ispitana pred sudom svjedokinja je istaknula da ona ne zna ništa osim da su išli u Austriju nositi novce PO i da je prvi put vidjela RO pa ne zna kakav je bio dogovor o kojem je pozvana iskazivati. Stoga je sud pročitao raniji iskaz ove svjedokinje nakon čega je svjedokinja odgovarala na posebna pitanja pa je tako na pitanje tužitelja povodom čega je došla u [adresa] navela da ju je pozvao AO i da se požuri da se što prije ide u Austriju odnijeti novce, a kasnije je pojasnila i da ju je i PO molila da dođe i da odnesu novce za kredit u Austriju. Dodala je posebno upitana da sa AO nije imala nikakav odnos a sa PO je budući je od nje tražila kredit. Navela je da ne zna koja je bila uloga okrivljenika. Također je istaknula da nije bilo dogovaranja pozajmice i te zgode nije bilo potpisivanja ugovora a zadržala se je nekih 20 do 30 minuta. Još posebno upitana od tužitelja je navela da su radi kredita u Austriji oni koji su trebali kredit davali 2% kako bi dobili kredit jer je tako gđa. PO rekla. No, u konačnici ona svoj kredit nije dobila a niti se je nalazila sa okrivljenikom već ga je jednom slučajno susrela. Upitana da li je ona imala saznanja da oštećenik ima poslovni prostor ista je odgovorila da nije znala da je to u Mandrovićevoj 3 poslovni prostor jer su oni tamo živjeli, a koliko je shvatila iz pritužbi oštećenika na njegovog sina jest da se taj prostor želi prodati, a nije upoznata da bi trebalo posuditi novce da bi se dignuo kredit. Upitana tko je kritične zgode bio na sastanku u [adresa] navela je da je bila ČO, AO, ROI i GO, te RO i još jedan čovjek koji se predstavljao kao odvjetnik. Dodala je da ona tamo nije komunicirala nego je AO izbrojao novce GO pa su krenuli u Austriju, ali ne zna točan datum kada je to bilo, a tijekom putovanja su novce razdijelili radi prelaska granice i predali ih " N". Posebno je još istaknula da je PO nudila kredite pa su se ljudi koji su htjeli kredit njoj obraćali pa joj se tako i sama obratila.

15. Iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi da je 2009. imao prometnu nesreću te je tom prilikom upoznao ČO koja mu je kasnije predložila da može dobiti kredit ako prethodno uplati određeni novčani iznos koji kredit je trebala realizirati PO pa kako je povjerovao u te navode predao je PO 2.800,00 eura ali nikakav kredit nije dobio niti povrat tog novca. Svjedok je naveo da je u srpnju ili kolovozu 2011. preko ČO upoznao GO koji je također uložio veliki novac radi dobivanja inozemnog kredita koji nije bio realiziran a njegovi roditelji su davali također novce. Potom je svjedok naveo da mu je poznato iz pričanja IO da je RO dao novčanu pozajmicu obitelji GO uz kamatu a u zalog je uzeo njihov poslovni prostor u [adresa], a prilikom druženja sa GO je čuo da je RO tražio GO da treba vratiti novce a GO je stalno očekivao da će mu PO isposlovati kredit. Još je svjedok naveo da on zna da su PO i EO pronalazile ljude koji su uz kamate i garanciju na nekretninama posuđivali novce ljudima koji su htjeli realizirati taj inozemni kredit.

16. Svjedok JO najprije u prethodnom postupku iskazuje kako je upoznao GO dok je radio u jednom kreditnom uredu u kojem je isti posudio novce od firme " Đ" a kao garanciju vraćanja novaca je založio svoj stan u [adresa]. Dodaje da je GO taj novac posudio kako bi ga dao PO koja je trebala osigurati kredit njegovoj obitelji a PO nije na vrijeme realizirala kredit nego je tražila još novaca za njegovu realizaciju a radilo se o iznosu od 30 ili 40 tisuća eura ili više. Dalje svjedok navodi da mu je poznato da je GO te njegova obitelj kako bi došli do tog novca koji su trebali dati PO odlučili uzeti novu pozajmicu a kao garanciju su nudili poslovni prostor u [adresa] u prizemlju u kojem je živio teško bolestan AO sa suprugom. Navodi da mu je poznato kako je EO dovela RO da bi on posudio novce obitelji AO a kao zalog bi uzeo taj poslovni prostor te mu je poznato da RO nije kupio taj poslovni prostor nego je posudio oko 40 tisuća eura uz kamate a u zalog mu je predan poslovni prostor u [adresa] te je osobno prisustvovao predaji kamate u iznosu dvije ili dvije i pol tisuće eura sa strane obitelji AO RO jer nisu imali cijeli iznos koji je trebalo dati na ime mjesečne kamate. Nadalje navodi kako mu je poznato da je EO dobila određeni novčani iznos od novca koji je RO predao AO kao pozajmicu, kao proviziju jer je dovela RO.

16.1. Ispitan pred sudom ovaj svjedok navodi kako se sjeća da su AO, njegova supruga i sin GO bili u financijskim teškoćama i čekali su jedan veliki kredit i zbog toga tražili kako da dođu do novca te ih je sa okrivljenikom povezala gospođa EO, pa su od RO i MO njih troje dobili pozajmicu s kamatom s time da je RO tražio da se pozajmica osigura preko nekretnine tj. da daju u zalog nekretninu tako da se napravi kupoprodajni ugovor za istu, a kad bi otplatili pozajmicu RO je trebao vratiti nekretninu. Dodaje da je vidio predmetni kupoprodajni ugovor iako nije bio prisutan njegovom potpisivanju nego je bio prisutan kada je RO dao 40.000,00 do 45.000,00 € i to je dao AO u prisutnosti ROI i GO, dok je sa okrivljenikom bio prisutan i MO. Dodaje da RO nije dao cijeli iznos jer je dio dao EO. Svjedok je iznosio i svoje vlastite zaključke i razmišljanja o kvaliteti i vrsti pravnog posla, te vrijednosti predmetne nekretnine. Nakon što je svjedoku pročitan njegov raniji iskaz ustvrdio je da je potpuno točno ono što je pročitano a potom je odgovarajući na posebna pitanja naveo da se ne može sjetiti da li je novac predan u koverti ili bez nje i tko ga je brojao no ukoliko je to važno onda ga je brojao GO i uopće nije bilo govora da se po zaključenom ugovoru o kupoprodaji upiše vlasništvo. Nadalje je naveo da je kamata iznosila 10% mjesečno ali mu nije poznato koliko je obitelj GO plaćala tu kamatu nakon čega zna da je bila prijetnja od Pošteka i MO i RO i MO su došli i pokušali iseliti obitelj GO dok je on bio sakriven u kuhinjici iza staklenih cigli pa je virio i sve vidio dok drugi nisu mogli vidjeti njega. Posebno upitan zašto o tim prijetnjama nije iskazivao prilikom ranijeg ispitivanja nakon kraćeg proteka vremena od kritičnih zbivanja svjedok je objasnio da ne zna kada se sjetio tih detalja a možda je to i rekao ali to nije upisano u zapisniku a za detalje kako se skrivao nitko ga nije niti pitao. Svjedok je objasnio da mu je sve to poznato jer je morao paziti da li će GO moći vraćati zajam koji je uzeo u "Aristotelu" i za to je bio zadužen.

17. Kada se razmotre iskazi ove skupine svjedoka tada je vidljivo da u nekim bitnim okolnostima svjedokinja EO proturječi ostalim svjedocima. Naime, iz njezinog iskazivanja proizlazi da ona dosljedno tijekom cijelog postupka tvrdi da je i ona zajedno s drugim korisnicima tražila kredit iz nekog fonda od PO te istoj nosila novce zajedno sa GO iz čega sasvim jasno proizlazi da je ova svjedokinjina očito bila zainteresirana za dobivanje tog zbirnog kredita i očito je upravo zato i nosila novce " N" u [adresa] ali ona ne potvrđuje niti da bi ranije poznavala okrivljenika niti da bi s njim dogovarala posao te ističe kako je ona shvatila da AO želi prodati prostor u [adresa]. Time proturječi svjedokinji PO koja pak navodi da se je zapravo radilo o pozajmici što argumentira time da joj je AO ponudio nekretninu u zalog ali za razliku od svjedokinje EO ova svjedokinja nije bila prisutna niti zaključenju ugovora niti dogovaranju posla jer je bila u Austriji gdje su joj novac i donijeli, te ovaj sud smatra očitim da ova svjedokinja svoje tvrdnje o pozajmici temelji na onome što su joj drugi ispričali. Nadalje je razvidno da svjedok ŠO svoja saznanja temelji na onome što je čuo od PO i prilikom druženja sa GO. Kada se pak razmotri iskazivanje svjedoka JO tada je vidljivo da se ovaj svjedok nakon četrnaest godina prisjetio novih detalja oko spornih zbivanja koja ipak opisuje konfuzno kao zajam i kupoprodaju očito na temelju onog što je čuo od GO u odnosu na kojeg je bio zainteresirana strana da GO može plaćati zajam koji je uzeo u firmi "Aristotel" koja ga je za isto zadužila. Da ovaj svjedok iskazuje nekako paušalno, konfuzno i neuvjerljivo ukazuju njegovi odgovori kao primjerice kada je upitan tko je brojao novac prilikom isplate, budući tek nakon četrnaest godina tvrdi da je prisustvovao isplati, svjedok navodi da se ne sjeća ali ako je važno onda je brojao GO. Iako ovaj svjedok očito potvrđuje neke navode svjedoka GO ipak mu i proturječi kada tvrdi da nije bilo riječi o kupoprodaji jer već sam GO je naveo da je okrivljenik decidirano tražio zaključenje ugovora o kupoprodaji, a da je bilo riječi o kupoprodaji proizlazi iz iskaza svjedokinje ROI koja opisuje kako je GO pitao okrivljenika zašto kupoprodajni ugovor a ne zajam kakav su ranije dogovarali sa MO.

18. U iduću skupnu svjedoka pripadaju oni svjedoci koji tvrde kako su čuli da se prodaje poslovni prostor u [adresa] odnosno svjedoci ĐO, UO, MO, DO, NO i ĆO.

19. Svjedok ĐO najprije u prethodnom postupku navodi da je od 2003. radio kod MO u njegovom lokalu kao konobar nakon čega su ostali u dobrim odnosima te je u jednom trenutku saznao da se prodaje jedan poslovni prostor u ulici blizu Kvaternikovog trga a kako je čuo da MO traži neki prostor koji bi kupio za otvaranje kafića rekao mu je o kojem prostoru se radi pri čemu ne zna da li mu je rekao adresu ili broj telefona, a i ne sjeća se kako je došao do predmetne informacije da se poslovni prostor prodaje budući je komunicirao sa velikim brojem ljudi. Naveo je da nije poznavao vlasnika poslovnog prostora niti zna druge detalje već samo to da je MO odustao od kupnje. Navodi da mu nisu poznata imena AO, GO i RO. Također ispitan pred sudom naveo je da ne poznaje okrivljenika već može reći da je 2009. ili 2010. čuo da se prodaje jedan lokal što je spomenuo bivšem šefu MO jer je znao da on traži lokal za sina no ne sjeća se da li mu je dao broj telefona ili adresu lokala ili oboje, a poslije je od MO čuo da je odustao od kupnje jer je prijatelju prepustio tu informaciju. Posebno upitan ponovio je da mu nije poznato tko je bio prodavatelj lokala.

20. Svjedok UO najprije u prethodnom postupku iskazuje da je on vjenčani kum MO koji je prije više godina tražio prostor za kafić pa je s njime išao pogledati jedan poslovni prostor u [adresa] u prizemlju pokraj pošte gdje ih je dočekao jedan muškarac koji je teško hodao koji je sa MO pregovarao o cijeni ali MO cijena nije odgovarala i nije kupio taj poslovni prostor. Naveo je da mu nisu poznata imena RO i AO. Ispitan pred sudom dodao je da je MO kupio kafić na Ksaveru a ne taj u [adresa] kojeg su išli gledati. Također je naveo da nema saznanja tko je drugi kupio taj prostor.

21. Svjedok MO najprije u prethodnom postupku iskazuje kako je on imao kafić na Ksaveru te je bio zainteresiran za kupovinu poslovnog prostora u kojem bi otvorio novi kafić za svojeg sina pa kada mu je bivši konobar ĐO rekao da zna za jedan poslovni prostor koji se prodaje u [adresa] on ga je otišao vidjeti i tamo zatekao jednog starijeg gospodina koji se predstavio kao vlasnik AO pa je sa njim razgovarao oko kupoprodajne cijene a kako je isti tražio 100 ili 110 tisuća eura to mu je bilo preskupo pa je još jedanput došao sa svojim kumom UO kako bi s vlasnikom eventualno dogovorio nižu cijenu ali vlasnik nije htio sniziti cijenu pa su otišli. Navodi da je on nakon toga pričao o tom poslovnim prostorom sa svojim dugogodišnjim poznanikom RO koji se zainteresirao za kupovinu te ga tražio da ga odvede kod vlasnika a kada su došli tamo je bio AO i njegova supruga ROI a RO je razgovarao sa AO oko kupoprodajne cijene te je AO pristao da bi zadnja cijena bila 80 tisuća eura s tim da je tražio da mu se taj iznos isplati u dvije rate u iznosima od 35 i 45 tisuća eura pri čemu je tražio da iznos od 45 tisuća eura preda pred suprugom i sinom kako bi izgledalo kao pozajmica koju bi vraćao mjesečno po 4.500,00 eura, a RO je na navedeno pristao. Dodaje da je već tada AO imao izvađen ZK izvadak za taj poslovni prostor kojega je bio jedini vlasnik. Dalje navodi kako je nakon toga sa RO i AO i njegovom suprugom otišao kod javnog bilježnika gdje je ovjeren kupoprodajni ugovor nakon čega su se svi zajedno vratili u taj poslovni prostor u kojem je RO predao na ruke VO iznos od 35.000,00 eura a koji je novac AO stavio u ladicu stola. Navodi da su nakon toga otišli na sud u zemljišnoknjižni odjel kako bi se RO upisao u zemljišne knjige kao vlasnik te je tamo predao taj ugovor i ponovno su se vratili u taj poslovni prostor gdje je osim AO i njegove supruge bio i njihov sin GO i EO koju je tada prvi put vidio i tada je RO izvadio iznos od 45.000,00 eura i predao ga na ruke AO što je vidjela njegova supruga, sin i EO, a AO mu je od tog iznosa vratio 4.500,00 eura te je iznos od 40.000,00 eura AO dao sinu GO pa je sa EO otišao, a kad su oni otišli RO je odmah vratio AO 4.500,00 eura. Svjedok je naveo da je nakon toga u još dva navrata bio prisutan kada je AO predavao RO iznos od 4.500,00 eura u prisutnosti supruge i sina, ali je u oba navrata RO vratio taj iznos AO. Na kraju dodaje kako je AO otprilike dva do tri mjeseca nakon prodaje tog poslovnog prostora umro u bolnici. Na kraju ističe da osobno nikakve novce od RO ili AO nije primao vezano za taj poslovni prostor. Pojašnjava da iako je AO teže hodao i imao hodalicu i teže govorio ipak je bio razumljiv i djelovao prisebno i svjesno.

21.1. Ispitan pred sudom ovaj svjedok navodi kako je 2011.godine htio kupiti lokal za sina i kada je od konobara po imenu ĐO saznao da se prodaje lokal u [adresa] otišao je u taj lokal gdje je razgovarao sa FO koji je bio na hodalici, ali mu je cijena bila previsoka, te je u drugom navratu otišao sa prijateljem i kumom UO očekujući da će možda gosp. AO spustiti cijenu, ali on to nije učinio. Još je u kafiću pokraj pitao za terasu, odnosno, je li moguće koristiti ljetnu terasu u okviru navedenog lokala, na što je dobio odgovor da oni neće dati taj prostor jer da predstavnik stanara neće potpisati suglasnost, zbog čega je odustao od plana da kupi taj lokal. Navodi da je to ispričao okrivljeniku kojeg pozna dugi niz godina, pa se on zainteresirao za taj lokal pa ga je tamo doveo, a tamo su bili prisutni gosp AO i njegova supruga ROI, te se okrivljenik s njima dogovorio o kupnji, pri čemu su oni spustili cijenu na 80.000,00 eura, i okrivljeni je sa AO dogovorio način plaćanja u dva navrata od 35.000,00 eura i 45.000,00 eura, dok njegova supruga nije bila u toj prostoriji, a AO je rekao da za to ne smiju znati njegova supruga i sin, te su se dogovorili da će otići potpisati ugovor kod javnog bilježnika koji se nalazi u blizini pa su AO i okrivljenik potpisali ugovor u uredu javnog bilježnika, a njegova supruga i on sam su čekali ispred ureda, a po povratku u lokal okrivljenik je AO dao 35.000,00 eura, koji novac je on stavio u ladicu ispod stola, dok nisu bili prisutni njegov sin niti supruga, te je okrivljenik pitao VO da idu u gruntovnicu radi upisa ugovora, a AO mu je rekao da neka ode sam izvršiti upis. Svjedok ističe da je sa okrivljenikom išao u gruntovnicu i nakon upisa su se vratili u lokal gdje su zatekli pored VO i njegovog sina, suprugu i gospođu za koju je kasnije saznao da se zove EO, i pred njima je okrivljenik dao još 45.000,00 eura AO, a njegov sin i EO su se žurili da odnesu novac u Leibnitz gdje su se trebali naći sa nekom gospođom koja im sređuje veliki kredit iz Amerike. Svjedok navodi da je AO dao okrivljeniku 4.500,00 eura govoreći da je to pozajmica, i da ima strah od sina jer je već svu svoju imovinu morao založiti zbog sina. Navodi da je okrivljenik nakon toga vratio tih 4.500,00 eura.

21.2. Odgovarajući na posebna pitanja svjedok je iskazao da je to bila samo fiktivna pozajmica kako bi AO ipak osigurao neki novac za sebe jer bi mu u protivnom i taj novac uzeo njegov sin. Ističe da su AO i okrivljenik sklopili kupoprodajni ugovor a u igri nije bila nikakva hipoteka. Dodao je kako je kasnije ROI govorila da AO ima ljubavnicu u Varaždinu i da je na nju već potrošio preko milijun kuna, a AO je govorio o problemima sa sinom jer da je isti prodao i založio puno nekretnina te je rekao da je sam sebi već napisao osmrtnicu da će se ubiti a to je govorio i pred svojom suprugom koja je rekla da to nikome ne govore. Još je dodao kako se sjeća da je AO umro i da su mu išli na sprovod. Također zna da je AO bio građevinski vještak, da je bio školovan čovjek koji zna što radi, te zna da je pročitao ugovor što ga je sastavila javna bilježnica a kupoprodajna cijena na ugovoru je bila 80.000,00 eura, a po povratku iz gruntovnice nitko od obitelji AO nije pitao gdje je razlika odnosno drugi dio cijene pa mu nije jasno zašto se oni nisu žalili dok je AO bio živ. Još je svjedok istaknuo da nije istina da bi on GO prijetio. Ponovio je da je bio prisutan kada je AO dao okrivljeniku 4.500,00 eura ali ih je odmah i vratio. Posebno upitan je naveo da mu osoba imena PO nije poznata a poznata mu je osoba CO jer mu je njegov otac ostao dužan 36.000,00 maraka pa ga je CO napao zbog čega je pravomoćno osuđen.

22. Iz iskaza svjedoka DO proizlazi da je jednom prilikom sa svojom dugogodišnjom poznanicom NO bio na kavi kod MO kojeg poznaje niz godina, te im je MO rekao kako je čuo da se prodaje jedan prostor u blizini Kvaternikovog trga kod pošte. Naime, NO je u to vrijeme naslijedila dio kuće iza svoje majke i htjela je kupiti nešto za svog sina ali iako nasljedstvo još nije prodala išli su šetati i vidjeti taj prostor izvana, no nisu dalje o tome se zanimali niti o tome s nekim razgovarali te mu nije poznato ništa dalje vezano za taj prostor, a nisu mu poznate osobe RO i AO.

23. Iz iskaza svjedokinje NO proizlazi da je kao dugogodišnja poznanica sa DO sa njim bila na kavi kad im je MO, kojeg poznaju 15-ak godina, rekao da se prodaje jedan prostor u [adresa] lijevo od pošte pa je šećući sa DO prošla pored tog prostora ali nisu ulazili niti sa ikim razgovarali o tom prostoru jer još nije bila prodala dio kuće koji je naslijedila pa nije imala novaca za bilo kakvu kupovinu. Navela je da joj nije poznato što je bilo s tim prostorom niti su joj poznate osobe RO i AO.

24. Iz iskaza svjedoka ĆO proizlazi da je preko svoje dugogodišnje poznanice NO saznao da se nudi na prodaju jedan poslovni prostor u [adresa] a kako je njegova supruga po zanimanju fotograf i kako je razmišljala da otvori svoju radnju, to je htio vidjeti o kakvom se prostoru radi i za koju cijenu se prodaje, pa kad mu je NO dala broj telefona od vlasnika on je nazvao te se dogovorio doći pogledati prostor te ga je pogledao a radilo se o nekih 60-ak kvadrata u prizemlju vlasnika koji se predstavio kao AO ali se prezimena ne sjeća, koji je za taj prostor tražio oko 100 tisuća eura što mu je bila jako previsoka cijena a ni lokacija nije bila previše atraktivna pa je rekao vlasniku da nije zainteresiran za kupovinu te mu dalje nije poznato što je bilo s tim poslovnim prostorom, a za ime RO nije čuo.

25. Kada se u međusobnoj vezi razmotre iskazi ove posljednje skupine svjedoka tada je vidljivo da su zapravo jedan drugome prenosili informaciju da se prodaje poslovni prostor u [adresa] bilo da su smatrali da bi mogao biti zainteresiran onaj kojem takvu informaciju daju bilo da su sami bili zainteresirani ići ga pogledati pa čak i svjedokinja NO koja nije još bila primila nasljedstvo pa nije niti mogla kupiti poslovni prostor. Detaljnije od te opće informacije da se prodaje taj poslovni prostor u [adresa] kojeg su išli pogledati bilo izvana bilo unutra susrećući se sa vlasnikom AO, zapravo iskazuje samo svjedok MO koji navodi kako je bio zainteresiran za kupnju poslovnog prostora ali mu je bio preskup pa je informaciju prepustio drugome. Međutim, takvim svojim navodima svjedok MO proturječi iskazima oštećenika koji njegovu ulogu puno detaljnije opisuju kada navode da su s njim pregovarali da im dade fiducijalni zajam na predmetnoj nekretnini a nakon povratka zajma da bi se brisao fiducij u zemljišnim knjigama, ali im je nakon toga EO javila da se investitor premišlja pa je idućeg dana sa okrivljenim RO zaključen kupoprodajni ugovor jer je okrivljenik izričito rekao da je spreman zaključiti kupoprodajni ugovor. Osim toga, svjedok MO iskazuje i niz podataka o kupoprodaji predmetne nekretnine između RO i AO a kojima zapravo potvrđuje obranu okrivljenika.

26. Imajući u vidu proturječja između iskaza svjedoka iz obitelji AO sa iskazom svjedoka MO glede kontakata AO i MO zbog predmetne nekretnine ovaj sud nije prihvatio tvrdnje svjedoka MO da je on bio zainteresiran za kupnju od koje je odustao radi previsoke cijene jer je iz iskaza oštećenika sud utvrdio da su oštećenici upravo sa njim pregovarali o fiducijalnom zajmu i detaljima kako se isto upisuje u zemljišnim knjigama a nakon povratka zajma fiducij briše.

27. Naprotiv, sud je povjerovao suglasnim iskazima oštećenih svjedoka kako su najprije razgovarali i pregovarali sa MO, koji je na dogovore došao u društvu RO, o tome da im dade zajam uz fiducij u odnosu na koji bi im, po otplati zajma uz 10% kamate mjesečno, dao brisovno očitovanje za brisanje upisa u zemljišnim knjigama, ali taj posao nisu realizirali jer je očito MO odustao, nego je idućeg dana došao okrivljeni RO, u društvu sa MO, i okrivljeni je prema riječima GO izričito pristao na kupoprodaju poslovnog prostora očito uvidjevši priliku za povoljnom kupnjom istog, a na što je AO pristao i zaključio kupoprodajni ugovor za predmetni poslovni prostor za cijenu od 80.000,00 eura očito u hitnji radi dobivanja inozemnog kredita što ga je obećala PO. Da su pri tome članovi obitelji AO jasno uočili razliku između zajma i kupoprodaje vidljivo je iz iskaza svjedokinje ROI kada opisuje kako je njen sin GO pitao zašto se radi kupoprodaja a ne zajam o kakvom su razgovarali sa prijašnjim ponuditeljem MO.

27.1. Dakle, očito su se oštećenici nadali zajmu o kakvom su prethodno pregovarali sa MO ali ga nisu dobili jer je MO odustao nego su potom sa okrivljenikom koji je prema riječima GO pristao isključivo na kupoprodaju zaključen ugovor o kupoprodaji kod javnog bilježnika koji je naznačio da je ugovor strankama pročitan i da odgovara njihovoj pravoj volji, a da je ugovor donio AO.

28. Kada svjedoci AO unatoč tome tvrde kako se je zapravo radilo o zajmu uz plaćanje mjesečne kamate okrivljeniku a da im je temeljem kupoprodajnog ugovora isplaćen tek dio cijene od 45.000,00 eura, tada se postavlja ključno sporno pitanje ovog postupka da li je zaključeni posao o prodaji bio fiktivan tj. prividan ili je okrivljenik doista postupio po zaključenom ugovoru i AO isplatio i preostali dio kupovnine tj. cijenu u cijelosti kako to okrivljenik tvrdi u svojoj obrani a AO potvrđuje u ugovoru od 3.3.2011. da mu je isplaćena cijena u cijelosti te daje tabularnu ispravu.

29. Naime, izloženu obranu okrivljenika sud je razmotrio i u svjetlu navoda samih oštećenika kako su po isplati 45.000,00 eura od okrivljenog po zaključenju ugovora o kupoprodaji, odmah 33.000,00 eura predali tj. odnijeli PO u [adresa] za ishođenje kredita za veliki broj tj. 40-ak korisnika koje sve nisu ni poznavali očigledno u želji da se taj obećani kredit što prije realizira očekujući 1,2 milijuna eura, a da su ostatak novaca "razdijelili onima koji su bili u potrebi" tako da im je ostalo VO i ROI svega 500,00 eura a GO 1.500,00 eura, pri čemu svjedoci GO i ROI opisuju kako su novce dali ljudima za koje prvi put čuju npr. nekoj teti D. Još je sud imao u vidu i navode BO kako je njegov brat već bio založio druge stanove obitelji BO bez kojih su ostali, a imao je u vidu i iskaz svjedoka JO kako je GO digao zajam u firmi "Aristotel", iz čega je ovaj sud zaključio da se radi o krajnje nerazumnom postupanju GO sa imovinom njegove obitelji te smatra da se tada ne može razumno i sa sigurnošću isključiti obranu okrivljenika da je njega AO tražio da ostatak novca do pune kupovne cijene mu isplati bez znanja njegove obitelji odnosno bez znanja ROI i GO te da isto prikaže kao posudbu uz mjesečnu kamatu za koju tvrdi da mu ju je vraćao na samo.

29.1. Dakle, takva obrana okrivljenika nije posve neuvjerljiva i na logičan način se nadopunjuje s činjenicom da je oštećena ROI nakon spornog kupoprodajnog ugovora sa okrivljenikom zaključila ugovor o podstanarstvu 27.11.2011. i to kod javnog bilježnika koji je naznačio da je ugovor strankama pročitan i odgovara njihovoj pravoj volji, a upravo tim ugovorom okrivljenik raspolaže svojim vlasničkim pravima na spornoj nekretnini koje je upisan kao vlasnik.

30. Kada je slijedom izloženog ovaj sud našao da se ne može sa sigurnošću otkloniti obrana okrivljenika tada smatra da u postupku nije sa sigurnošću dokazano da bi po okrivljeniku zaključen kupoprodajni ugovor s AO bio fiktivan i da nije predstavljao pravu volju prodavatelja AO.

30.1. Našavši da nije sa sigurnošću dokazano da bi okrivljenik počinio onakvo kazneno djelo kakvo mu se stavlja na teret sud ga je oslobodio od optužbe za isto budući krivnja u kaznenom postupku mora biti sa sigurnošću utvrđena i nije dostatan neki stupanj vjerojatnosti glede počinjenog djela, pa je dakle sud u opisanoj dvojbi primijenio načelo in dubio pro reo i okrivljenika oslobodio od optužbe.

31. Kada je sud okrivljenika oslobodio od optužbe tada je temeljem odredbe čl. 158 st. 3 ZKP oštećenike ROI i GO uputio u parnicu sa imovinskopravnim zahtjevima.

32. Shodno takvoj oslobađajućoj odluci odlučeno je i o troškovima postupka koji temeljem u izreci citirane zakonske odredbe padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, dana, 22. rujna 2025.

Sudac:

Dubravka Čošić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u četiri (4) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dostaviti:

▪ OKDO Zagreb na broj K-DO-4709/11

▪ optuženi RO

▪ branitelj Boženko Lozo odvj.

▪ punomoćnik oštećenika Domagoj Dražić odvj.

▪ u spis