REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-84/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Pivcu, odvjetniku iz Splita, protiv tužene PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nikoli Milakoviću, odvjetniku iz Omiša, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 22. svibnja 2025., u nazočnosti pun. tužitelja, tužene i zam. pun. tužene, a objavljene dana 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naspram tužene PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik za po ½ dijela novčanih sredstava po računima na ime tužene i to:

a) OTP banka d.d. transakcijski kunski račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren 5. siječnja 2004. zatvoren 18. prosinca 2018.; za novčana sredstava koja je tuženica otuđila:

- 19. prosinca 2017. - 2.100,00 kuna (sada 278,72 Eura),

- 27. travnja 2018. - 450,00 kuna (sada 59,73 Eura),

- 15. svibnja 2018. - 3.600,00 kuna (sada 477,80 Eura,)

- 14. lipnja 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),

- 2. srpnja 2018. - 1.350,00 kuna (sada 179,18 Eura),

- 3. srpnja 2018. - 800,00 kuna (sada 106,18 Eura),

- 30. srpnja 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),

- 28. kolovoza 2018. - 1.300,00 kuna (sada 172,54 Eura),

- 28. rujna 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),

- 3. listopada 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),

- 5. listopada 2018. - 800,00 kuna (sada 106,18 Eura),

- 10. listopada 2018. - 1.000,00 kuna (sada 132,72 Eura),

- 15. listopada 2018. - 400,00 kuna (sada 53,09 Eura),

- 19. listopada 2018. - 1.000,00 kuna (sada 132,72 Eura),

- 30. listopada 2018. - 1.340,00 kuna (sada 177,85 Eura),

- 23. studenog 2018 - 1.350,00 kuna (sada 179,18 Eura),

b) OTP banka d.d. devizni (EUR) štedni računi broj 21311978 01009714890 i broj 2131197801009714919 otvoreni 12. rujna 2013., zatvoreni 20. prosinca 2018. i 22. prosinca 2018. za novčana sredstva koja je tuženica otuđila:

- 20. listopada 2017. - 25.015,00 Eura.

c) Zagrebačka banka d.d. transakcijski kunski račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren 29. rujna 2017., zatvoren 19. listopada 2017. za novčana sredstva koje je tuženica otuđila;

- 4. listopada 2017. 17,320,00 kuna (sada 2.298,76 Eura),

pa se tuženoj NO nalaže isplatiti tužitelju GO iznose koji odgovaraju ½ dijela otuđenih sredstava i to kako slijedi:

c) za novčana sredstva pod a) iznos od 9.485,00 kn (sada 1.258,88 Eura), d) za novčana sredstva pod b) iznos od 12.507,50 Eura,

e) za novčana sredstva pod c) iznos od 8.660,00 kuna (sada 1.149,38 Eura), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 139,36 Eura od 7. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 29,87 Eura od 28. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 238,90 Eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 26,55 Eura od 15. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 89,59 Eura od 3. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 53,09 Eura od 4. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 88,93 od 31. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 86,27 Eura od 29. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 88,93 Eura od 29. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 26,55 Eura od 4. listopada pa do isplate,

- na iznos od 53,09 Eura od 6. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 66,36 Eura od 11. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 26,55 Eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 66,36 Eura od 20. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 88,93 Eura od 1. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 89,59 Eura od 24. studenog 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje ja obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje je glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a za više zatraženo u iznosu od 3.000,00 Eura odnosno 1.500,00 Eura zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po odvjetniku, tužena je dužna isplatiti tužitelju iznos od 331,81 Euro na ime polovine troškova predujma vještačenja po sudskim vještacima sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 22. rujna 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena dana 7. veljače 2018., a radi utvrđenja bračne stečevine kako na nekretninama, tako i na pokretninama. Presudom Općinskog suda u Makarskoj broj P Ob-31/2019-56 od 1. listopada, a koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-31/2019-67 od 16. kolovoza 2023. utvrđeno je što predstavlja bračnu stečevinu i u kojem suvlasničkom dijelu u odnosu na nekretnine, u odnosu na pokretnine donesena je presuda na temelju priznanja, a u daljnjem tijeku postupka, a temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-1385/2021-8 od 16. siječnja 2024. ostalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži utvrđenje da u bračnu stečevinu ulaze i novčana sredstva koja su bila položena na računima tužene, a koja novčana sredstva je tužena otuđila nakon prestanka bračne zajednice, a što nije smjela, jer da jedna polovina tih novčanih sredstava koja su bila položena na računima tužene predstavljaju bračnu stečevinu, te da je tužitelj suvlasnik tih novčanih sredstava za ½ dijela. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uredio podneskom od 17. ožujka 2021., a nakon što je sud prethodno zatražio podatke o svim računima koje glase na ime tužene bilo tada u kunskim iznosima, bilo u deviznim iznosima.

1.1. Ranije donesenim presudama tužbeni zahtjev tužitelja je bio odbijen, međutim Županijski sud u Zagrebu je prihvatio žalbu tužitelja u pogledu pitanja vlasništva i tih novčanih sredstava i njihovog raspolaganja. Naime, prvostupanjski sud je prethodno smatrao da je tužena ta novčana sredstva koristila za plaćanje računa za potrebe obitelji, za usluge poliklinike Sunce, za plaćanje režijskih troškova, međutim nadležni viši sud je u tom dijelu postupak vratio na ponovno suđenje jer u ponovljenom postupku je nužno utvrditi vrijeme prestanka bračne zajednice, te utvrditi je li se obitelj mogla uzdržavati od sredstava koji su bili zarađeni tijekom turističke sezone 2017., odnosno je li bilo nužno podizanje novčanih sredstava s računa kao i unovčenje udjela u investicijskom fondu.

2. Tužena je tijekom postupka kako prvostupanjskog tako i sada ponovljenog postupka isticala da je ona sredstva podizala s računa koji se vodio na njeno ime, a sve radi potreba obitelji, pa tako i režijskih troškova, potreba djece, tijekom postupka se u svom podnesku od 13. studenog 2024. pozvala na knjigu prometa zarade nakon turističkih sezona, međutim sve do zaključenja glavne rasprave tužena sudu nije dostavila knjigu prometa, a bitno je napomenuti da je taj dokazni prijedlog iznijela tek nakon što je dovršen prethodni postupak. Tužena je istina tijekom postupka u spis dostavila neke od računa o plaćanju režijskih troškova, pa je tako pregledom računa izdanih od poliklinike Sunce, izdanih 7. studenog 2017. i 27. studenog 2017. za zdravstvene usluge tužena platila ukupno 9.250,00 kuna. Iz dostavljenih računa je nadalje utvrđeno da je tužena platila trošak operateru Hrvatski Telekom d.d. dana 15. prosinca 2017.u iznosu 407,81 kunu, s osnova potrošnje vode i komunalnih usluga za studeni 2017. je platila 260,96 kuna, dana 11. prosinca 2017. s osnova potrošnje struje tri paušalne naknade za HRT,i potrošnje struje je platila ukupno 1.376,76 kuna, te je dana 10. prosinca 2017. platila ukupno 1.500,00 kuna s osnova operatera Hrvatski Telekom d.d. Iz svih tih dostavljenih računa proizlazi da su te usluge pružane u studenom 2017. Pregledom računa u 2018. je utvrđeno da je tužena dana 3. siječnja 2018. uplatila 151,02 kn gradu Omišu (komunalna naknada za dva mjeseca), da je dana 10. siječnja platila 1.042,77 kuna s osnova potrošnje električne struje, a što se odnosilo za cijeli prosinac 2017., dana 10. siječnja 2018. je platila 1.609,25 kuna za operatera HT i to za prosinac 2017. Nadalje, dana 6. veljače 2018. tužena je podmirila trošak vodovoda i za tvrtku Peovica d.o.o. sveukupno 1.856,53 kune (proizlazi da tvrtci Peovica d.o.o. dulje vrijeme nije bilo uredno plaćano, pa je račun s osnova tih zaostataka iznosio 1.654,32 kune). Dana 10. veljače 2018. tužena je platila operatera HT za siječanj 2018. iznos od 1.755,94 kune. Dana 14. veljače 2018. tužena je platila 434,73 kn za operatera HT.

3. Pitanje prestanka bračne zajednice je bitno u ovom postupku, a sve kako bi se utvrdilo je li tužena neovlašteno podizala novčana sredstva sa svog računa, a koja novčana sredstva su predstavljala bračnu stečevinu, što je između stranaka nesporno, međutim pitanje je je li tužena mogla samostalno raspolagati s novčanim sredstvima, a koji su predstavljali bračnu stečevinu nakon što je prestala bračna zajednica.

4. U tijeku postupka sud je pregledao vjenčani list za stranke, rodne listove za mal. djecu, račune dostavljene od strane tužene (stranice spisa 50-62), podatci o otvorenim računima tužene dostavljenih od strane FINA-e (stranice spisa 169 i 170), pregledana je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-12/2018-53 od 31. listopada 2019., saslušani su tužiteljica i tuženik u svojstvu stranaka.

5. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme otvaranja računa na ime tužene, a kako su računi otvarani najranije 2004. sud smatra da se treba primijeniti Obiteljski zakon (NN 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013 i 5/2015) kao i Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23).

6. Sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013 i 5/2015), a odredbom čl. 247. (sada čl. 35. ObZ-a) je propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, čl. 248. (sada čl. 36. ObZ-a) propisuje da je bračna stečevine imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, čl. 249. (sada čl. 36. ObZ-a) propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Odredbom čl. 253. (sada čl. 39. ObZ-a) je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drugi stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitog od onoga navedenog u čl. 248. zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Odredbom čl. 255. (sada čl. 40. ObZ-a) je propisano da se bračnim ugovorom mogu odrediti imovinsko pravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, a bračni ugovor se sklapa u pisanom ugovoru, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

7. Tužitelj je tijekom ovog postupka saslušan i isti je u svom iskazu naveo da je u njihovim odnosima kao bračnih drugova počelo neslaganje negdje u drugom ili trećem mjesecu 2017., tužena je bila ozlijeđena, odnosno imala je probleme zbog puknuća mišića na nozi, te je ista tužitelju izjavila da se više ne bi bavila iznajmljivanjem, tj. gostima, nego da bi radila u nekom od hotela. On je održavao apartmane koje su do tada iznajmljivali, negdje u kolovozu 2017., zapamtio je taj datum da je bio 22. kolovoza je izbio incident između njih kao bračnih supružnika, policija je došla nakon prijavljenog incidenta, vodili su se postupci kod suca za prekršaje zbog obiteljskog nasilja, nakon tih višekratnih prekršaja kada im je oboma kazano da će završiti u zatvoru tužena je u siječnju 2018. samovoljno napustila kuću i otišla u podstanarstvo s djecom, odjavila je sve rezervacije za apartmane za 2018. Naveo je da su u razdoblju od 2014. kada se kuća s apartmanima iznajmljivala, znali zarađivati najmanje oko 45.000,00 Eura. On je prethodno radio kao pomorac, s radom kao pomorac je prestao u prosincu 2014., supruga kroz vrijeme dok je on radio kao pomorac nije bila u redovnom radnom odnosu, već je ista brinula o obitelji i bavila se iznajmljivanjem apartmana. Istakao je da su od zarade od turizma u razdoblju od 2015. do 2017. zajedno kupili grobnicu, da se nešto malo ulagalo u kuću, a sva ostala sredstva su se nalazila na računima tužene, kao i u kući. Kada je tužena napustila kuću on smatra da je u kući trebalo ostati najmanje 80.000,00 Eura, a na kraju ljeta 2017. mu je tužena rekla da joj je ostalo 11.000,00 Eura, s čime se on ne slaže.

7.1. Tužena je u svom iskazu istakla da se ona za vrijeme dok je suprug radio kao pomorac brinula o obitelji, gradila se kuća, pomagala je radnicima koji su radili na kući, kuhala. Od sredstva koji su se zarađivali od turizma i iznajmljivanja apartmana su se uređivali apartmani, odnosno katovi na kući kako su se gradili, te uređivali. Navela je da je sve što se od turizma zarađivalo se ulagalo u kuću, a novac koji bi ostao od iznajmljivanja bi se polagao na račun u Zagrebačkoj banci, a koji da je bio otvoren na ime supruga, kako bi zimi od tih novaca podmirivali troškove. Zbog promjena koje je ona vidjela u odnosu na supruga, tj. da je suprug počeo kockati kako se počeo i nekontrolirano ponašati, postajao bi agresivan, nervozan, na kuću su dolazili sumnjivi ljudi, u obitelji je došlo do nasilja i to verbalnog i fizičkog, te je ona po savjetu osoba iz Centra za socijalnu skrb uzela djecu i iz kuće otišla bez ičega (sredinom siječnja 2018.). Po prestanku te zajednice da su podijelili novac koji je bio u kući, svakome od njih pod 5.000,00 Eura. S obzirom da je kuća i sve režije koje su glasile na njeno ime, ona je otkazala kuću za turizam jer nije mogla i nije htjela podmirivati sve obveze kada je otišla iz kuće, te je s djecom otišla u podstanarstvo. Navela je da je njena majka digla kredit kako bi ona kupila auto, a kojeg ona plaća. Iznijela je podatak da su po sezoni zarađivali preko 30.000,00 Eura i to kada je kuća u cijelosti bila sređena i kada su iznajmljivali pet apartmana. Navela je da tijekom braka nije bila nigdje zaposlena, da ne zna je li išta ostalo na računima.

8. Sud je pregledao presudu Općinskog suda u Splitu u postupku razvoda braka i dr. P Ob-12/2018-53 od 31. listopada 2019., a koja je i potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1355/2019-2 od 7. siječnja 2020. temeljem koje presude je razveden brak između tužitelja i tužene, odlučeno je s kojim će roditeljem mal. djeca stanovati, odlučeno je o roditeljskoj skrbi u odnosu na mal. djecu, o održavanju osobnih odnosa mal. djece s roditeljem s kojim ne stanuju, te je odlučeno o obvezi oca da s osnova uzdržavanja tada mal. kćerke G mjesečno doprinosi mjesečno iznosi od 1.317,00 kuna i mal. sina P mjesečni iznos od 1.200,00 kuna. Postupak u toj pravnoj stvari je započet podnesenom tužbom od 11. siječnja 2018., bračni drugovi su tada pred sudom istakli da je njihova bračna i obiteljska zajednica prekinuta 15. siječnja 2018. Sud je u tom postupku pregledao dostavljene nepravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu od 6. listopada 2017., 23. listopada 2017. i 26. siječnja 2018., te pravomoćne presude istog suda od 12. studenog 2017. i 21. ožujka 2019., u svim tim postupcima je utvrđeno postojanje prekršaja nasilja u obitelji u prisutnosti mal. djece, oboje bračnih drugova je bilo kažnjavano novčanim kaznama, a svi ti prekršaji su bili počinjeni u razdoblju od kolovoza do prosinca 2017. Roditeljima je u listopadu 2017. bila izrečena mjera stručne pomoći i potpore na razdoblje od godine dana.

9. Pitanje prestanka bračne zajednice, sud utvrđuje da je bračna zajednica, unatoč tome što nije došlo do fizičkog razdvajanja tužene s mal. djecom od tužitelja polovinom siječnja 2018., prestala u listopadu 2017., baš zbog visoko konfliktnih odnosa između stranaka, i vođenja nekoliko prekršajnih postupaka zbog nasilja u obitelji, bilo od strane tužitelja i tužene. Naime, u tako nesređenim odnosima u bračnoj zajednici ne može se govoriti da je ona postojala u to vrijeme iako je do fizičkog razdvajanja došlo tek sredinom siječnja 2018. Iz svih izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da su svi računi koji su se vodili na ime tužene otvoreni za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je tijekom bračne zajednice tužitelj bio zaposlen, a od 2014. nije bio zaposlen, a tužena je vodila brigu o domaćinstvu, o djeci svo vrijeme trajanja braka, vodila je poslove oko gradnje kuće, iznajmljivanja kuće s apartmanima. Svi računi tužene su zatvarani od listopada 2017. pa do prosinca 2018., da su po turističkim sezonama od 2014. do 2017. stranke zarađivale preko 30.000,00 Eura, kako je to kazala tužena, a tužitelj je istakao da su zarađivali oko 45.000,00 Eura. O tim zaradama tijekom sezona stranke nisu doprinijele dokaze, osim što se tužena pozvala u svom podnesku od 13. studenog 2024. da ima knjigu prometa jer su se bavili obrtom koji je glasio na ime tužene do 2018., međutim takav dokaz tužena nije predložila tijekom trajanja prethodnog postupka, a niti je sud mogao izvesti taj dokaz makar i naknadno bez obzira na krivnju tužene što nije dostavila sudu taj dokaz, jer iako se pozivala na taj dokaz sudu ga nije priložila. Sud svoju odluku može jedino temeljiti na pisanim dokazima koji su pribavljeni od strane banaka za račune koji su se vodili na ime tužene, a što se tiče računa tužitelja kojeg je isti imao otvoren u Zagrebačkoj banci od 1. siječnja 2016., tj. nakon što je već godinu dana ranije prestao raditi kao pomorac, je vidljivo da su bile uplate i isplate od strane tužitelja, kao i tužene u iznosima od najviše 2.000,00 Eura, a iz kojih sredstava su se znali plaćati režijski troškovi. S obzirom na sve navedeno sud smatra da su i ta sredstva koja su bila na računima tužene, da ista predstavljaju bračnu stečevinu stranaka jer su stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, jer nisu drugačije ugovorili, a niti je između stranaka sačinjen bračni ugovor kojim bi oni uredili svoje imovinsko pravne odnose na postojećoj ili budućoj mirovini. Ni tužiteljica, ni tuženik sudu nisu dokazali da bi ta sredstva na računima tužene predstavljali njenu vlastitu imovinu, niti je ta imovina tijekom trajanja bračne zajednice stečena na drugi način.

10. Pregledom podataka dobivenih od OTP banke d.d. isplate s transakcijsko kunskog računa koji je glasio na ime tužene, a koji je otvoren 5. siječnja 2004., a zatvoren 18. prosinca 2018. broj IBAN: [broj bankovnog računa] je utvrđeno da je tužena otuđila novčana sredstva: 19. prosinca 2017. - 2.100,00 kuna, 27. travnja 2018. - 450,00 kuna, 15. svibnja 2018. - 3.600,00 kuna, 14. lipnja 2018. 400,00 kuna, 2. srpnja 2018. - 1.350,00 kuna, 3. srpnja 2018. - 800,00 kuna, 30. srpnja 2018. 1.340,00 kuna, 28. kolovoza 2018. - 1.300,00 kuna, 28. rujna 2018. - 1.340,00 kuna, 3. listopada 2018. - 400,00 kuna, 5. listopada 2018. - 800,00 kuna, 10. listopada 2018. - 1.000,00 kuna, 15. listopada 2018. - 400,00 kuna, 19. listopada 2018. - 1.000,00 kuna, 30. listopada 2018. - 1.340,00 kuna, 23. studenog 2018. - 1.350,00 kuna. Iz dostavljenih dokaza o plaćanju troškova (stranica spisa 58 i 59) proizlazi da je tužena u studenom 2017. imala troškove za privatno liječenje kod tvrtke Sunce, poliklinika, u iznosu od 9.250,00 kuna, da je u prosincu 2017. i to dana 15. prosinca platila trošak operatera HT – Hrvatski Telekom u iznosu od 407,81 kunu, da je dana 11. prosinca 2017. platila s osnova potrošnje vode za studeni 2017. iznos od 196,90 kuna i za tvrtku Peovica d.o.o. iznos od 57,06 kuna, što ukupno s naknadom iznosi 260,96 kuna, da je tužena dana 11. prosinca 2017. s osnova potrošnje električne energije za studeni 2017. platila 650,56 kuna, za paušal HRT-u za razdoblje lipnja, srpnja, studenog i prosinca 2017. platila 240,00 kuna, da je platila s osnova potrošnje električne energije za cijeli studeni 2017. za tri stambene jedinice i to u iznosima od 134,38 kuna, 112,46 kuna i 131,27 kuna, tako da je tog dana sveukupno s naknadom platila 1.376,76 kuna. Tužena je dana 10. prosinca 2017. s osnova operatera Hrvatski Telekom za studeni 2017. platila 1.478,13 kuna, to znači tog prosinca 2017. s osnova troškova za obitelj je potrošila ukupno 3.523,66 kuna, ali po mišljenju suda s obzirom na zaostatke u plaćanjima ne bi se moglo govoriti o tome da je tužena opravdano koristila sredstva koja je dizala s računa OTP banke kako je prethodno navedeno, pa se ni ti troškovi ne mogu nikako dovesti u vezu s isplatama s računa kako je to tužitelj naveo. U situacijama kada nema kontrole od strane državnih institucija o cjelokupnoj zaradi koju ostvaruju pojedinci, kao i o redovnim troškovima jedne obitelji sve bi bilo samo arbitriranje prilikom donošenja odluke koliki su stvarno troškovi jedne obitelji po pitanju režija, hrane, sveukupnih potreba obitelji, kako odraslih, tako i mal. djece. Stoga, sud smatra da iznose koje je tužena podizala sa svog računa, a sredstva na tom računu predstavljaju bračnu stečevinu i suvlasništvo su bračnih drugova svakoga za ½ dijela, nije smjela podizati i sudu nije uspjela dokazati da su ta sredstva korištena za potrebe obitelji u vrijeme od listopada 2017. do siječnja 2018., kada je došlo i do fizičkog razdvajanja bračnih drugova, a niti su opravdane isplate s tog računa nakon toga, tj. od travnja do studenog 2018.

11. Pregledom podataka dobivenih od OTP banke d.d. – ranije Splitska banka d.d. (stranica spisa 222), broj računa – devizni EUR štedni računi broj 2131197801009714890 i broj 2131197801009714919 koji su otvoreni 12. rujna 2013., a zatvoreni 20. prosinca 2018. i 22. prosinca 2018. proizlazi da je tužena dana 11. travnja 2017. podigla iznos od 3.000,00 Eura, a dana 20. listopada 2017. je podigla 25.015,00 Eura. Sud smatra da tužitelj ne bi imao pravo na traženje isplate polovine iznosa od 3.000,00 Eura, a sve iz razloga što je taj novac podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice.

12. Pregledom podataka dobivenih od Zagrebačke banke d.d. (stranica spisa 238), po tekućem računu koji se vodi na ime tužene broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], koji je otvoren 29. rujna 2017., a zatvoren 19. listopada 2017. proizlazi da je tužena dana 4. listopada 2017. podigla iznos od 17.320,00 kuna, a sve temeljem prodaje udjela u otvorenom investicijskom fondu ZB plus i to ukupno 98,492 udjela koji su 26. svibnja 2009. bili plaćeni iznosom od 15.000,00 kuna. Znači, također ovi udjeli u ZB invest predstavljaju bračnu stečevinu koje je tužiteljica prodala dana 4. listopada 2017. za iznos od 17.320,00 kuna.

13. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uredio podneskom od 17. ožujka 2021. kojim traži isplatu polovine sredstava koje je tužena otuđila s računa na OTP banci i to kunskog računa u iznosu od 9.485,00 kuna, sa deviznog računa kod OTP banke u iznosu od 14.007,50 Eura i sa računa u Zagrebačkoj banci u iznosu od 8.660,00 kuna. Sud međutim ne može priznati zahtjev tužitelja za isplatom polovine iznosa od 3.000,00 Eura koje je tužena otuđila 11. travnja 2017. jer su bračni drugovi još bili u funkcionalnoj bračnoj zajednici. Sud smatra da je osnovano traženje tužitelja za isplate jedne polovine novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 9.485,00 kuna, tj. onih sredstva koje je tužena otuđila sa svog kunskog računa kod OTP banke. Sud smatra da je osnovano potraživanje tužitelja u odnosu na isplatu polovine novčanih sredstava koje je tužena podigla 20. listopada 2017., pa je tako priznato da je tužena dužna platiti tužitelju iznos od 12.507,50 Eura, te da je osnovano potraživanje tužitelja za isplatom polovice iznosa kojeg je tužena ostvarila prodajom udjela ZB invest, tj. 8.660,00 kuna. Sud ističe da s obzirom na ostvarenu zaradu tijekom turističke sezone 2017. nije trebalo tražiti isplate s bankovnih računa kao ni unovčenje udjela u investicijskom fondu, jer su stranke i do tada funkcionirale na način da bi vršile mjesečne uplate na račune banaka i s tim sredstvima pokrivali redovite troškove života.

13.1. Tužitelj traži da se tuženoj naloži plaćanje zakonske zatezne kamate za svaki podignuti iznos sa računa banaka i to sve počev od dana kada je utuženo, tj. počev od 7. veljače 2018. pa do isplate, međutim sud smatra da takav zahtjev tužitelja nije osnovan s obzirom da su neke isplate s računa tužene vršene nakon podnošenja tužbe pogotovo za novčana sredstva podizana s kunskog računa tužene kod OTP banke (novčana sredstva pod a), a što se tiče tijeka zakonskih kamata koje se odnose na isplate vršene s računa tužene kod OTP banke deviznog računa i sa transakcijskog kunskog računa Zagrebačke banke, sud smatra da je zahtjev za isplatom zatezne kamate osnovan od dana podnošenja tužbe, s obzirom da bi ostalo bilo prekoračenje tužbenog zahtjeva, a što nije dopušteno. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se traže podatci s računa majke tužene ĆO, tj. je li tužena izvršila uplate na račun svoje majke, s obzirom da bi to bilo zadiranje u privatnost osobe – majke tužene, a sud smatra da je imao dovoljno dokaza za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a također je odbijen i prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka VO kao nepotreban, s obzirom n sve izvedene dokaze. Radi svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Naime, tužitelj je u ovoj pravnoj stvari tražio utvrđenje da je suvlasnik na nekretnini za ½ dijela, međutim pravomoćno je utvrđeno da je isti suvlasnik za 2/5 nekretnina. Nadalje, tužitelj je tražio utvrđenje suvlasništva za ½ dijela na svim pokretninama, a što je tužena priznala pa je donesena presuda na temelju priznanja u tom dijelu. Tužitelj je potraživao isplatu polovine novčanih sredstava koje je tužena otuđila, a što je predstavljalo bračnu stečevinu, to je tužitelj u tome većim dijelom i uspio u sporu, a tužena je podnijela protutužbeni zahtjev za isplatom novčanih sredstava koja se nalaze na računu tužitelja kod Zagrebačke banke što je pravomoćno odbijen zahtjev. Sud smatra da s obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora u odnosu na koju visinu znatno utječe vrijednost predmetne nekretnine, da je taj neuspjeh tužitelja anuliran dijelom prihvaćanja tužbenog zahtjeva isplate sredstava koje je tužena otuđila. Stoga, sud smatra da bi stranke trebale podjednako snositi trošak vještačenja koji je bio nužan za vođenje ovog postupka, a s obzirom da je tužitelj predujmio cjelokupan iznos od 5.000,00 kuna, da je tužena dužna naknaditi tužitelju polovinu tog iznosa od 2.500,00 kuna, odnosno 331,81 Eura, sve to u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 22. rujna 2025., pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

U Splitu, 22. rujna 2025.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tužene,

- u spis.