- 1 -              Rev 95/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 95/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača Z. O., iz S. Đ., OIB: ..., odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1399/2020-3 od 20. travnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Sp-21/2020-7 od 25. veljače 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (točka 1. izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (točka 2. izreke), oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike:

 

1. osnova – presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-388/15 IZ.NA od 5. travnja 2016., koja je kod Financijske agencije zaprimljena 3. svibnja 2017., vjerovnika, C. o. d.d., Z., H., OIB: ..., za:

- glavnicu: 3.884,33 kn,

- kamate: 2.616,89 kn,

- trošak: 300,00 kn.

 

Temeljem osnova za plaćanje od 1. do 1. Financijska agencija, OIB: ... je vjerovnik po osnovi naknade za provedbu/izvršenje osnova za plaćanje u ukupnom iznosu od 229,00 kn, i to po:

- osnovi broj P-388/15 IZ.NA, iznos 229,00 kn.

 

2. osnova – presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: K-394/13-20-IZ.NA od 5. travnja 2016., koja je kod Financijske agencije zaprimljena 22. studenog 2016., a koju je Financijska agencija prestala izvršavati 25. studenog 2019.

 

vjerovnika, Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Z., H., OIB:..., za:

- glavnicu: 0,00 kn,

- kamate: 209,36 kn,

- trošak: 800,00 kn.

 

Temeljem osnova za plaćanje od 1. do 1 Financijska agencija, OIB: ... je vjerovnik po osnovi naknade za provedbu/izvršenje osnova za plaćanje u ukupnom iznosu od 222,00 kn, i to po:

- osnovi broj K-394/13-20-IZ.NA, iznos 222,00 kn.(točka 3. izreke).

 

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena kao neosnovana žalba vjerovnika Republike Hrvatske te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3973/2021-2 od 21. rujna 2022. dopustio vjerovniku Republici Hrvatskoj podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnih pitanja:

 

-„da li je sud u jednostavnom postupku stečaja potrošača dužan po službenoj dužnosti pribaviti podatke o osuđivanosti potrošača (kaznena evidencija) radi provjere zakonskih uvjeta iz čl. 75. st. 1. točka 1 Zakona o stečaju potrošača;

 

- u situaciji kada je potrošač pravomoćno osuđen zbog nekog kaznenog djela protiv imovine i/ili kaznenog djela protiv gospodarstva, da li sud donosi svoju procjenu o tome da li okolnosti počinjenog kaznenog djela upućuju na potrošačevu nesavjesnost i poštenje ili je za primjenu čl. 75. st. 1. točka 1 Zakona o stečaju potrošača dovoljna sama činjenica osuđivanosti za kaznena djela protiv imovine ili protiv gospodarstva, budući da su ona izrijekom istaknuta u čl. 75 st. 1. točka 1. Zakona o stečaju potrošača;

 

- da li sud za primjenu čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona o stečaju potrošača mora uvijek ispitivati da li pravomoćna osuda za kazneno djelo upućuje na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti te da li je u tom slučaju vezan sadržajem kaznene presude;

 

- da li pravomoćna osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva presumira potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu Zakona o stečaju potrošača;

 

- da li pravomoćna osuđivanost u smislu čl. 75. st. 1. točka 1. Zakona o stečaju potrošača dovodi do uskrate oslobođenja od obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača u odnosu na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača ili samo u odnosu na one obveze proizašle iz kaznene osude?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenja vjerovnik Republika Hrvatska je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsko rješenje, ili ukine prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. U ovom postupku Financijska agencija (dalje: FINA) je 7. siječnja 2020. podnijela sudu prvog stupnja prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, na temelju odredbe članka 79.d Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15 i 67/18 - dalje: ZSP), te je sud prvog stupnja utvrdio:

 

- da je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA na dan odlučivanja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača evidentirana jedna neizvršena osnove za plaćanje za ukupni iznos nenaplaćene glavnice 3.884,00 kuna,

 

- da je evidentirane i jedna osnova za plaćanje koju je FINA prestala izvršavati na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s ukupnim iznosom nenaplaćene glavnice 800,00 kuna,

 

- da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo 1188 dana.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje propisane odredbom čl. 79.a st. 2. ZSP te za osnove za plaćanje koje je Financijska agencija prestala izvršavati na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima na temelju čl. 79.a st. 3. ZSP.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 172. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) i 173. OZ o primanjima izuzetim od ovrhe i o ograničenju ovrhe, utvrdio da potrošač nema nikakve imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, te oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike kako je navedeno pod točkom 3. izreke prvostupanjskog rješenja.

 

11. Drugostupanjski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, kao i za oslobođenje potrošača od preostalih obveza po navedenim osnovama. U odnosu na žalbene navode kojima vjerovnik Republika Hrvatska ukazuje na primjenu odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP, vezano uz osnovu za plaćanje pravomoćnu presudu Općinskog suda u Čakovcu broj K-394/13 od 5. travnja 2016., drugostupanjski sud je obrazložio da ne proizlazi da bi kazneno djelo protiv imovine teškom krađom zbog kojeg je potrošač tom presudom pravomoćno osuđen na kaznu zatvora upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da prigovor vjerovnika, prema kojemu nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje potrošača od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP, nije osnovan.

 

12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je dopuštena revizija, radi davanja odgovora na postavljena pitanja treba poći od odredaba ZSP.

 

13. Tako je odredbom čl. 2. st. 1. ZSP propisano da je cilj ZSP poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok je st. 2. propisano da poštenje potrošača sud utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja  provjere ponašanja, u skladu s tim Zakonom.

 

14. Sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike (čl. 24. st. 3. ZSP).

 

15. Odredbom čl. 73.a st. 1. ZSP propisano je da će sud potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza na prijedlog stečajnog vjerovnika, ako potrošač tijekom razdoblja provjere ponašanja povrijedi svoju dužnost i time onemogući namirenje vjerovnika odnosno ako se ostvari neki od razloga iz članka 75. ZSP.

 

16. Odredbom čl. 75. st. 1. ZSP propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:

1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti

2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza

3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja

4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu ili

5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

 

16.1. Prema st. 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.

 

17. Odredbom čl. 79.o ZSP propisano je da se u jednostavnom postupku stečaja potrošača na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 21. - 30., čl. 37. - 39., čl. 40. st. 1. i 3., čl. 41. - 43., čl. 54., čl. 56. i 57., čl. 59.a - 62., čl. 65., čl. 68., čl. 69. st. 2. podstavka 3., čl. 73.a, čl. 74. st. 2. i 3., čl. 75., čl. 76. st. 1., 3. i 4., čl. 77. - 79. ZSP.

 

18. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, ovaj sud je iznio pravno shvaćanje u odluci broj Rev 1170/2022 od 25. travnja 2023.:

„Povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a i odredbu čl. 75. ZSP-a dolazi se do zaključka da će sud postupati po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a.“.

 

19. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa predmeta proizlazi da revident, vjerovnik Republika Hrvatska, nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP pa stoga nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.

 

19.1. Naime, revident je tek u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja prigovorio nesavjesnosti i nepoštenju potrošača zbog postojanja okolnosti iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP. Budući da revident tijekom prvostupanjskog postupka nije postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP te predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza zbog razloga na koje upućuje odredba čl. 75. st. 1. ZSP, sud nije bio dužan po službenoj dužnosti utvrđivati činjenice u odnosu na (ne)poštenje potrošača i pribavljati podatke o njegovoj kaznenoj osuđivanosti, u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.

 

20. U odnosu na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje, valja reći da sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP, vjerovnik može predložiti donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza zbog razloga navedenih u odredbi čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona. Dakle, sud može donijeti rješenje kojim će potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza zbog njegove pravomoćne osude zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti (čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP) samo u slučaju kad je vjerovnik postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZPS, pravovremeno predlažući donošenje takvog rješenja s određeno navedenim razlogom iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP.

 

20.1. Stoga, obzirom na postavljena pitanja, valja reći da sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva nije dovoljna za „primjenu“ odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZPS niti opstojnost takve presude presumira nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti, dovodeći (bez posebnog prijedloga vjerovnika) do donošenja rješenja o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza.

 

21. Ovaj sud je pravno shvaćanje glede petog postavljenog pitanja izrazio u odluci broj Rev 1268/2022 od 23. svibnja 2023., sukladno kojemu se uskrata oslobođenja od obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP odnosi na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača. Međutim, u konkretnom slučaju sud nije donio rješenje kojim bi uskratio potrošaču oslobođenje od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 1. ZSP, već je donio rješenje kojim je potrošač oslobođen preostalih obveza (čl. 76. st. 1. ZSP).

 

22. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, te čl. 23. ZSP u vezi s čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17 i 36/22), odbiti reviziju vjerovnika.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.