REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-641/2018-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu i Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja Stipe Vuletića, odvjetnika u Zagrebu i pun. Marije Perić, odvj. u Splitu i zam. pun. tuženice Rikarda Pavlovića, odvjetnika u Splitu, a objavljene 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 354.308,26 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. kolovoza 2015. godine do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo u iznosu od 74.000 EUR-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 91.062,82 EUR-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 19. studenog 2018. (15. studenog 2018. poštom preporučeno) tužitelj navodi da su stranke bile u bračnoj zajednici. Brak između stranaka zaključen je dana 29. ožujka 2008. godine. Bračna zajednica prestala je postojati dana 17. studenog 2013. godine, a formalno je brak razveden dana 24. travnja 2014. godine pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-688/2013, a iz obrazloženja navedene presude razvidno je kako je bračna zajednica prestajala postojati od dana 17. studenog 2013.godine kada je tužena napustila bračnu zajednicu. Tužena je pred Općinskim sudom u Splitu pokrenula protiv tužitelja postupak koji se vodi pod br. Ovr-1234/2015, a radi osiguranja nenovčane tražbine tužene određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina tužitelja u ovom predmetu i zabranom raspolaganja novčanim iznosima sa kunskih i deviznih računa ovdje tužitelja. Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-1234/2015 od dana 27. lipnja 2016. godine odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja (tužene) radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere pobliže navedene u samom rješenju, te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak postupka. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-856/2016 od dana 2. studenog 2016. žalba tužene se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja prihvaća te se rješenje br. Ovr- 1234/2015 od dana 27. lipnja potvrđuje u točki I., a ukida u točki II. izreke (u odnosu na trošak postupka) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U navedenom postupku tužena je predlagala određivanje privremene mjere u odnosu na privatnu imovinu tužitelja. Tužena je predlagala i određivanje privremene mjere u odnosu na trgovačko društvo Plavetnilo d.o.o., a koje Društvo je tužitelj osnovao prije sklapanja braka s tuženom. Vrhovni sud u predmetu Rev-1176/2010 zauzeo je stajalište "ako bračni drug prije sklapanja braka ima vlastite dionice ili poslovne udjele čija je dividenda i/ili dobit došla na naplatu za vrijeme trajanja bračne zajednice ili čak i nakon prestanka braka, radi se o vlastitoj imovini, budući su plodovi (dividenda i/ili dobit) nastali iz vlastite imovine. U pravomoćnom rješenju Općinskog suda posl. br. Ovr-1234/2015 utvrđeno je kako tržišna vrijednost Plavetnila d.o.o. koja je de facto generirala isplatu dobiti protivnika (u ovom predmetu tužitelja NL) kao osnivaču/vlasniku jest i može biti samo njegova vlastita imovina. Zaključno, bračna stečevina nije, a niti može biti vlastitima imovina protivnika koju je isti stekao prije sklapanja braka vlastitim radom ili nekim pravnim poslom, a koja imovina glasi na protivnika, a niti plodovi iste te imovinu nisu, bračna stečevina. Takav stav potvrđuje i Vrhovni sud u presudi Rev- 2128/2010 od 18.12.2012.godine. Na str. 11. pravomoćnog rješenja br. Ovr- 1234/2015 Naslovnik je zauzeo stajalište: " U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda, predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim da je za vrijeme bračne zajednice radila na imovini protivnika osiguranja, stečenog prije braka i time pridonijela stjecanju dobiti trgovačkog društva Plavetnilo d.o.o. u iznosu od 6.360.807,00 kn ". To stoga što u prilog svojoj tvrdnji predlagateljica osiguranja (u ovom predmetu tuženik) u spis nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi učinila vjerojatnim da je upravo uslijed njenog rada, njenih ideja, intelektualnih i materijalnih ulaganja, trgovačko društvo Plavetnilo d.o.o kao posebna imovina protivnika osiguranja, steklo predmetnu dobit. Dakle, predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim da bračna stečevina predstavlja dobit koja potječe od posebne imovine protivnika osiguranja".

1.1. U navedenom predmetu Naslovnik je na prijedlog ovdje tužitelja zatražio od poslovnih banaka podatke o sredstvima na računu ovdje tužene u razdoblju trajanja braka od dana 29.03.2008.godine do 24.travnja 2014. godine, te su poslovne banke i dostavile navedene podatke u spis predmeta. Naime, tužitelj je svoju vlastitu imovinu

-novčane iznose koje je na ime dobiti iz tvrtke Plavetnilo d.o.o. davao tuženoj u gotovini na način da je ista oročila i položila na svoje račune navedene iznose koje joj je predao. U to vrijeme kada je tužitelj davao tuženoj novac radi oročenja bračni odnosi su bili idilični, te iako je riječ o vlastitoj imovini tužitelja, isti su bili formalno oročeni na ime tužene. Međutim, nakon isteka roka oročenja, tužena je zadržala oročene iznose na način da ih je ili sama zadržala ili prenijela na račun svog oca AL, a što je tužitelj saznao pribavi navedene dokumentacije u predmetu Ovr-1234/2015. Dio navedenih iznosa koje tužena nije proslijedila svom ocu na račun, ista je odnijela iz zajedničkog sefa prilikom napuštanja zajedničkog domaćinstva dana 17. 11. 2013. godine. Dakle, tužena je vlastitu imovinu tužitelja zadržala nakon prestanka bračne zajednice. Tužitelj je dio dobiti tvrtke Plavetnilo d.o.o. oročavao na svoje ime, dio dobiti je oročeno na ime tužene, a dio dobiti tužitelj je stavljao u sef koji se nalazi u stanu parničnih stranaka, te je tužena navedeni novac stavljala i oročavala na svoje račune, ali ih nije vraćala. Ista je u više navrata oročila i uzela cca 400.000 Eura, te je jedan dio navedenog novca i njegov tijek razvidan iz dokumentacije banaka, a ostatak je tužena uzela prilikom napuštanja zajedničkog domaćinstva 17.11.2013.godine, odnosno dio novca se nalazi i kod banaka od kojih u predmetu Ovr-1234/2015 nisu pribavljeni zatraženi podaci. Tako je OTP Banka d.d. dostavila dokumentaciju koja se odnosi na račun čiji je vlasnik ovdje tužena. Tako je u odnosu na devizni račun koji je tužena imala kod OTP Banka razvidno da je 12. prosinca 2009. godine na ime tužene uplaćena dobit tužitelja u iznosu od 55.000,00 Eura a iz razloga jer je HNB garantirala za depozite građana do 55.000,00 Eura. Potom je dana 17. prosinca 2009. godine navedeni iznos od 55.000,00 Eura prenesen na depozit. U studenom 2011. godine ( ne vidi se datum ) tuženoj je isplaćen iznos od cca 57.000,00 Eura ( ne vidi se datum kako su stranice spojene). Dakle, tužena je zadržala iznos od 57.000,00 Eura koja je vlastita imovina tužitelja, jer je stečeno iz dobiti tvrtke Plavetnilo d.o.o. Dakle, riječ je o vlastitoj imovini, koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koju je u cijelosti zadržala tužena. Plavetnilo d.o.o., ponavlja se, osnovao je tužitelj dok nije niti poznavao tuženu, skoro 6 godina prije sklapanja braka. U listopadu 2012. godine tužena je oročila iznos od 100.000,00 Eura, te u lipnju 2014. godine, nakon prestanka bračne zajednice tužena je prijevremeno raskinula oročenje i zadržala 100.000,00 Eura. Navedeni iznos ponavlja se i predstavlja dobit koju je tužitelj ostvario u svojoj tvrtci, a ista dobit oročena je na ime tužene, koja je nakon prestanka bračne zajednice istu zadržala za sebe i to nakon prestanka bračne zajednice. Isto tako zadržala je i daljnji oročeni iznos od 20.000,00 eura koje je dana 23. lipnja 2014. godine i 79.760,00 Eura koje je isplaćeno dana 24. lipnja 2014. godine. Svi navedeni iznosi su vlastita imovina tužitelja, koji je tijekom bračne iste iznose oročio na račun tužene, a ista je navedene iznose zadržala za sebe nakon prestanka bračne zajednice. Iz navedenih podataka nesporno je kako je predlagatelj osiguranja zadržao 199.760,00 Eura.

1.2. Splitska banka d.d. također je dostavila svoje podatke u predmetu Ovr- 1234/2015 Naslovnika. U odnosu na Splitsku banku iz tekućeg kunskog računa jasno je kako je tužena primala plaću, koju je uglavnom trošila na svoje osobne potrebe. 2008. godine tužena je imala mjesečnu plaću u iznosu od 6.000,00 Kn u Profectusu d.o.o. Potom je ista bila na porodiljinom dopustu, gdje je prvih šest mjeseci imala primanja cca 5.500,00 Kn, a potom cca 2.600,00 Kn. To su podaci iz 2009. godine. Potom od rujna 2009. godine tužena opet prima plaću od Profectus d.o.o. , sada cca 5.400,00 Kn. Od 20.kolovoza 2010. godine tužena od HZZO prima naknadu cca 4.000,00, a potom naknadu za rodilje u iznosu od cca 5.000,00 Kn. Od 2013. godine tužena prima plaću u Automobilia d.o.o. u iznosu od 1.800.00 kn. S obzirom na obujam dokumentacije koja se odnosi na navedeno predlaže se uvid u spis Ov- 1234/2016 u kojem se navedena dokumentacija nalazi. Navedenim tužitelj ukazuje kako tužena nije mogla ništa uštedjeti od svojih primanja, dakle, nije mogla svoje novce oročiti i to prethodno navedene pa je jasno i iz navedenog kako je riječ o vlastitoj imovini tužitelja, a koje je tužena nakon prestanka bračne zajednice zadržala. Isto tako iz navedene dokumentacije Splitske banke d.d. vidljivo je kako tužena nije plaćala nikakve svakodnevne troškove. Sve navedeno tijekom trajanja bračne zajednice plaćano je s računa tužitelja i iz njegove vlastite imovine. U odnosu na devizni račun Splitske banke d.d. br. 40265112009 16. siječnja 2009. godine uplaćeno je na ime tužene iznos od 1.000,00 Eura i stalno je uplaćivano cca 1.500,00 Eura, dakako novac tužitelja. 27. prosinca 2012. godine uplaćen je iznos od 15.900,00 Eura na račun tužene. U odnosu na devizni račun br. 402651120009 kod Splitske banke dana 22.09.2008. godine uplaćeno je na ime tužene iznos od 10.086,00 Kn, a dana 16. siječnja 2009. godine isplaćen je iznos od 7.303,23 Eura. Potom je uplaćeno 2.710,00 Eura 25. rujna 2009. godine, te je novac neprestano bio oročen na ime tužene. Dana 09. listopada 2012. godine oročen je iznos od 60.000,00 Eura, te je potom dana 11. listopada 2013. godine iznos od 62.698,29 Eura uplaćen na ime oca tužene AL, kao i iznos od 21.690,57 Eura. Navedene isplate obavljene su neposredno prije prestanka bračne zajednice stranaka. Sve navedeno uplaćivano je za vrijeme trajanja bračne zajednice, a i navedene iznose nakon prestanka bračne zajednice zadržala je tužena. Kod ove banke riječ je o daljnjih 84.388,86 Eura.

1.3. U odnosu na dopis PBZ Zagreb 11. prosinca 2009. godine dobit - vlastitu imovinu tužitelja u iznosu od 55.000,00 Eura oročeno je na račun i ime tužene. Oročeni iznos od 60.899,44 Eura isplaćena su ocu tužene. Dakle, vlastiti novac tužitelja koji je bio na računu tuženika isplaćen je ocu tuženika, te je i taj iznos tuženik zadržao. Inače tužitelj nije imao niti punomoć na navedeni račun, a iz dopisa PBZ jasno je kako takvu punomoć imao otac tužene, na čiji je zahtjev i zatvoren predmetni račun. Po saznanjima tužitelja dio vlastitih sredstava tužitelja nalaze se i kod Hrvatske poštanske banke. Tužitelj osobno ne može pribaviti navedeni podatak, budući banka takve podatke može dati samo po traženju suda, pa isti predlažu uputit dopis Hrvatskoj poštanskoj banci s upitom da li je tužena bila vlasnik računa u navedenoj banci u periodu od 29. ožujka 2008. godine do 24. travnja 2014. godine,te da isti dostave podatke o uplatama i isplatama na račun tužene u cijelom navedenom razdoblju. Isto se predlaže pribaviti i od Sberbank d.d., Varšavska br. 9, Zagreb Erste Steiermaerkische Bank d.d. i Raiffeisen Bank d.d.

1.4. U privitku se dostavlja potvrda MUP RH od dana 05. siječnja 2016. godine" iz kojeg je razvidno kako je tužena nakon prestanka bračne zajednice zadržala osobno marke Mazda CX-5 CD 150 Challenge, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], te je potom istu prodala i zadržala novac. Navedeno vozilo je kupio tužitelj vlastitim sredstvima, na način da je polovicu iznosa platio sa svog privatnog računa na račun tvrtke u vlasništvu brata tužene, a drugu polovicu platio na način da je predao tuženoj novčani iznos koja je ista platila svom bratu u gotovini. Predmetno vozilo prodano je trećoj osobi, a vrijednost vozila u trenutku prodaje bila je 40.000,00 Eura, te je navedeni iznos zadržala tužena, iako je predmetno vozilo kupljeno isključivo novčanim sredstvima tužitelja.

1.5. U predmetu Ovr-1234/2015 izveden je dokaz saslušanjem stranaka i to dana 31. svibnja 2016.godine. Na navedenom ročištu tužiteljica je izrijekom navela kako dobit tvrtke Plavetnilo d.o.o. bila 500.000,00 Eura, te je tužena navela kako tijekom braka nikakav novac nije se stvorio na njenom računu. Za napomenuti je kako je tužitelj imao tvrtku Plavetnilo d.o.o. prije stupanja u brak, ista je osnovana 2003. godine, te je u trenutku stupanja u brak sa tuženom, tvrtka Plavetnilo bila renomirana tvrtka sa urednim poslovanjem i ista je ostvarivala neprestano dobit. Tužitelj je u trenutku sklapanja braka na svojim računima ima znatno veće novčane iznose, nego u trenutku prestanka bračne zajednice, dok je tužena na ročištu dana 31. svibnja 2016.godine navela kako je brak unijela 20.000,00 Eura do 30.000,00 Eura, a po dokumentaciji proizlazi kako je iz braka izašla sa cca 400.000,00 Eura na računima. Po prestanku bračne zajednice tužena je iz zajedničkog domaćinstva odnijela i umjetničke slike, darove od svadbe i sl. Tužena je odmah nakon prestanka bračne zajednice kupila stan u [adresa] navedenim novčanim sredstvima i to na ime AL, te je navedeni stan luksuzno opremila i u tom stanu danas ima prijavljeno prebivalište, a stan koji ista od ranije ima na svom imenu ista iznajmljuje u turističke svrhe. Ista je kupila i novo osobno vozilo marke Ford. S obzirom da je nakon prestanka bračne zajednice 17. studenog 2013. godine tužena zadržala navedene novčane iznose, čiji je vlasnik isključivo i jedini vlasnik tužitelj, jer je riječ o vlastitim sredstvima, a čiju visinu u određenom dijelu je tužitelj saznao po pribavljanju podataka od strane poslovnih banaka u predmet br. Ovr-1234/2015 tužitelj ovom tužbom potražuje navedene iznose. Samu visinu tužbenog zahtjeva tužitelj zadržava pravo specificirati po pribavljanju podataka od ostalih poslovnih banaka, a koji dokazni prijedlog je predložio u samoj tužbi kako u RH, tako i iz poslovne banke u Austriji. Do pribavljanja navedenih podataka tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev ne načinda od tužene potražuje isplatu iznosa od 385.048,26 Eura (199.760,00 OTP banka, 84.388,86 Eura Splitska banka, 60.899,40 Eura Pbz d.d. te 40.000,00 Eura za vozilo marke Mazda te predlaže sudu donijeti slijedeću presudu:

"Nalaže se tuženoj SL zz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 385.048,26 Eura protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 18. studenog 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine prema stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2012. godine do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotne poena.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove uzrokovane ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

2. Sud je tužbu dostavio tuženoj uz pisani poziv na davanje odgovora na tužbu. Tužena je po zaprimanju tužbe, sudu podnijela odgovor na tužbu, koji je kod suda zaprimljen 21. prosinca 2018. i u njemu je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da u historijatu tužbe tužitelj ne prilaže nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno potraživanje koje spominje u tužbi, pa da nije razvidna ni osnovanost tužbenog zahtjeva niti pravna legitimacija stranaka, nije razvidna pasivna legitimacija tuženice te je istu porekla. Tuženica ističe da tužitelj uz tužbu ne prilaže nikakvog meritornog dokaza biti u prilog postojanja svoje aktivne legitimacije pa istoj je prigovorila. Također se navodi kako tužitelj ne prilaže nikakvog relevantnog dokaza vezano za postojanje njegovog navodnog potraživanja prema tuženici. Tuženica navodi kako nije vidljiv nikakav pravni odnos između stranaka s utuženog osnova, dok su većinom isti i nerazumljivi te ne mogu biti dokazi u prilog postojanja nikakvog potraživanja prema tuženici. Tuženica navodi kao prijedlog tužitelja da se saslušaju kućne pomoćnice na okolnosti iz tužbe se ne mogu smatrati meritornim niti suvislim dokazima. Tuženica je navela kako tužba ne sadrži nikakvu relevantnu dokumentaciju, te je osporila i relevantnost priložene dokumentacije. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da tužba bude odbačena, podredno odbijena uz nalog tužitelju da naknadi tuženici parnične troškove.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-688/13 od 24. travnja 2014., rješenja Općinskog suda u Split posl. br. Ovr-1234/15 od 27. lipnja 2016., rješenja Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-856/16-3 od 2. studenog 2016., dokumentacije poslovnih banaka iz predmeta Ovr-1234/15 priloženih uz tužbu, dopisa MUP-a PU SD od 5. siječnja 2016., zapisnika o saslušanju stranaka u predmetu Ovr-1234/15, dopisa Nove Hrvatske Banke od 3. svibnja 2022., dopisa HPB d.d. banke od 2. svibnja 2022., dopisa Raiffeisen banke d.d. od 3. svibnja 2022., dopisa Erste bank d.d. od 9. svibnja 2022., spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-1234/15, dopisa PBZ-a d.d. od 26. veljače 2024., dopisa OTP banke od 21. veljače 2024., i spisa Bilanci računa i dobiti i gubitka za obrt [obrt] za 2009. do 2014. godine, dopis MUP-a od 26. ožujka 2025., rješenja o nasljeđivanju od 10. kolovoza 2009., javnog bilježnika Željene Biuk u Trogiru posl. br. O-313/08-5, UPP/OS-Trogir-07/09, dopis HEP-a od 2. travnja 2025., Ugovor o kupoprodaji od 22. rujna 2008., podatke e-plovila, e-mail Hrvatskih Autocesta od 14. svibnja 2025., financijski izvještaj za 2009. do 2013. godine za tvrtku Auto2 d.o.o. u stečaju, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, tuženice i svjedoka GL i AL.

4. Stranke su popisale parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Podneskom od 30. lipnja 2022. tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev navodeći kako je zaprimio dokumentaciju poslovnih banaka, te sada od tužene potražuje isplatu iznosa od 440.308,26 Eura (199.760,00 Eura OTP banka, 84.388,86 Eura Splitska banka, 60.899,40 Eura PBZ d.d., iznos od 55.260,00 Eura kod Nove hrvatske banke d.d. te 40.000,00 Eura za vozilo marke Mazda), slijedom čega predlaže sudu donijeti presudu koja glasi:

"Nalaže se tuženoj SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju NL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 440.308,26 Eura protuvrijednost u Kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 18. studenog 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine prema stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove uzrokovane ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

6.1. Vezano za navedeno, u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva jer je tužitelj nakon što je sud pribavio službenu dokumentaciju od Nove hrvatske banke d.d. saznao za dodatne novčane iznose koje je tužena zadržala nakon prestanka bračne zajednice s tužiteljem i u skladu s tim je uredio svoj tužbeni zahtjev, što sud smatra dopuštenim.

6.2. Nadalje, tužitelj je na ročištu održanom 13. veljače 2024. nakon izvođenja dokaza saslušanjem tuženice učinio nespornim tržišnu vrijednost automobila u iznosu od 28.000 eura te je precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženice potražuje iznos od 428.308,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja NL da mu tuženica SL isplati novčani iznos od 428.308,26 eura na ime stečenog bez osnove. Naime, tužitelj tvrdi kako je svoju vlastitu imovinu – novčana sredstva koja je na ime dobiti iz tvrtke Plavetnilo d.o.o. koju je osnovao prije sklapanja braka sa tuženom, tijekom trajanja bračne zajednice dao tuženoj, da je ona ta novčana sredstva oročila i položila na svoje račune te ih je nakon prekida bračne zajednice većim dijelom zadržala, a dijelom prenijela na račun svog oca AL, a što je tužitelj saznao po pribavi službene dokumentacije banaka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom pod posl. br. Ovr-1234/2015.

8. Pregledom presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-688/13 od 24. travnja 2014. utvrđeno je da je tom presudom razveden brak sklopljen između HL, rođene AL i NL zaključen dana 29. ožujka 2008. Među strankama u tom i u ovom postupku nije bilo sporno da je njihova bračna zajednica prestala u studenom 2013. godine, točnije 17. studenog 2013.

9. Prije svega za kazati je da je neosnovan prigovor zastare koji je tuženica istaknula. Naime, tužbeni zahtjev tužitelja se odnosi na isplatu novčanih sredstava prema tuženici te se u konkretnom slučaju radi o obvezno-pravnom zahtjevu koji svoju pravnu osnovu nalazi u institutu stjecanje bez osnove (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO) i na koji se primjenjuju odredbe iz članka 225. ZOO-a o općem zastarnom roku od pet godina. Prema odredbi iz članka 215. ZOO- a, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Budući da je bračna zajednica tužitelja i tuženice prestala 17. studenog 2013., što je među strankama nesporno, to je posljednji dan za podnošenje tužbe bio 17. studenog 2018. godine. Predmetna tužba je podnesena putem pošte preporučeno dana 15. studenog 2018., što znači da je ista podnesena u zakonom propisanom roku, slijedom čega je prigovor zastare neosnovan.

10. Sud je izvršio pregled cjelokupnog spisa Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovr- 1234/2015 te je utvrdio da je u istome tuženica podnijela prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine tuženice određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina tužitelja i zabranom raspolaganja novčanim iznosima sa kunskih i deviznih računa tužitelja. Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr- 1234/2015 od dana 27. lipnja 2016. godine odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja (tuženice) radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere pobliže navedene u samom rješenju, te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak postupka. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr- 856/2016 od dana 2. studenog 2016. žalba tuženice se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja prihvaća te se rješenje br. Ovr-1234/2015 od dana 27. lipnja potvrđuje u točki I., a ukida u točki II. izreke (u odnosu na trošak postupka) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U navedenom postupku tuženica je predlagala određivanje privremene mjere u odnosu na privatnu imovinu tužitelja, odnosno predlagala je i određivanje privremene mjere u odnosu na trgovačko društvo Plavetnilo d.o.o., a koje Društvo je tužitelj osnovao prije sklapanja braka s tuženom.

10.1. Naime, sud je pregledom povijesnog izvatka iz sudskog registra koje se nalazi u predmetu pod posl. br. Ovr-1234/2015 utvrdio da je trgovačko društvo Plavetnilo d.o.o. osnovao NL kao jedini osnivač dana 25. veljače 2003. godine. Pregledom bilance i računa dobiti i gubitka za trgovačko društvo Plavetnilo d.o.o. utvrđeno je da je isto u 2007. godini ostvarilo dobit u iznosu od 619.952,00 kuna, u 2008. godini u iznosu od 445.440,00 kuna, u 2009. godini u iznosu od 667.127,00 kuna, u 2010. godini u iznosu od 768.998,00 kuna, u 2011. godini u iznosu od 1.647.828,00 kuna, u 2012. godini u iznosu od 2.104.429,00 kuna te u 2013. godini u iznosu od 726.985,00 kuna. Pregledom Ugovora o prijenosu i stjecanju udjela utvrđeno je da je NL kao jedini član/osnivač trg. društva Plavetnilo d.o.o. prenio FL cjelokupni svoj poslovni udjel, a što iznosi 100% udjela u temeljnom kapitalu društva zajedno sa svim pravima koja proizlaze iz tog poslovnog udjela. Navedeni ugovor je sklopljen 14. ožujka 2014., dakle nakon prestanka bračne zajednice tužitelja i tuženice.

11. Nadalje, sud je pregledao svu poslovnu dokumentaciju banaka u kojima je tuženica tijekom trajanja bračne zajednice s tužiteljem imala otvorene račune i koji se nalaze u predmetu pod posl.br. Ovr-1234/2015, a dijelom i u ovom predmetu te je utvrdio slijedeće.

12. Pregledom dopisa Privredne banke Zagreb d.d. utvrđeno je da je u razdoblju od 29. ožujka 2008. do 24. travnja 2014. tuženica HL imala u toj banci Ugovor o nenamjenskom oročenom depozitu - PBZ Premium štednja Plus paket sklopljen dana 11. prosinca 2009. na iznos od 55.000,00 eura. Pregledom prometa po računu razvidno je da je HL osobno izvršila uplatu iznosa od 55.000,00 eura te da je ista naznačena kao platitelj. Dakle, utvrđeno je da je HL je dana 11. prosinca 2009. osobno sklopila ugovor o oročenom depozitu - Premium štednjom na godinu dana, da je ista uplatila iznos od 55.000,00 eura, da je na taj iznos u prvoj godini imala kamatu u iznosu od 3.338,50 eura, a drugu godinu iznos od 2.560,77 eura te da je dana 12. prosinca 2011. izvršena gotovinska isplata sa računa oročenja u iznosu od 60.899,44 eura.

13. Pregledom dopisa Nove hrvatske Banke (ranije: Hrvatske poštanske banka) utvrđeno je da je HL bila vlasnica dva računa u toj banci i to eurskog i kunskog računa. Uz prilog navedenog dopisa dostavljen je ispis prometa po eurskom računu za period od 29. ožujka 2008. do 24. travnja 2014., dok po kunskom računu u tom periodu nije evidentiran promet. Tako je pregledom prometa po eurskom računu br. HR 8125030073201711605 utvrđeno da je navedeni račun otvoren 11. prosinca 2009. godine na ime HL, da je ista uplatila iznos od 55.000,00 eura te da je sve transakcije po navedenom računu obavljala osobno i jedino HL (Vukman). Konačno, ista je dana 11. listopada 2013., mjesec dana prije formalnog prestanka bračne zajednice podignula sa navedenog računa iznos od 55.269,08 eura te je navedeni račun zatvoren 1. siječnja 2014.

14. Pregledom dopisa HPB-a d.d. od 2. svibnja 2022. utvrđeno je da SL nije imala račun u navedenoj banci. Isto je utvrđeno i pregledom dopisa Raiffeisen bank d.d. od 3. svibnja 2022. kao i dopisom Erste bank d.d. od 9. svibnja 2022. u kojem se navodi kako SL nije imala otvorenih računa u toj banci u razdoblju od 29. ožujka 2008. do 24. travnja 2014.

15. Pregledom dopisa OTP banke d.d. od 21. veljače 2024. utvrđeno je da je u periodu od 29. ožujka 2008. do **.**.2014. SL u toj banci kao i u ranijoj Splitskoj banci d.d. imala otvorenih niz računa i to kunskih, eurskih i USD-a te oročenih depozita, s tim da su na eurskom računu br. 40265112007 kao punomoćnici bili ugovoreni roditelji tužene i to AL od 8. listopada 2010., a LL od 9. listopada 2012.

15.1. Pregledom tekućeg računa br. HR 87 2330 0033 2006 4893 7 (40265112000) otvorenog u Splitskoj banci d.d. utvrđeno je da je na navedeni račun tuženica primala mjesečnu plaću te je tako 2008. godine tužena imala mjesečnu plaću u iznosu od 6.000,00 kn u Profectusu d.o.o. Potom je ista bila na porodiljinom dopustu, gdje je prvih šest mjeseci imala primanja cca 5.500,00 kn, a potom cca 2.600,00 kn kroz 2009. godinu. Od rujna 2009. godine tuženica je ponovno primala plaću od Profectus d.o.o.u iznosu od cca 5.400,00 kn. Od 20. kolovoza 2010. godine tužena je od HZZO-a primala naknadu u iznosu od 4.000,00 kn, a potom naknadu za rodilje u iznosu od cca 5.000,00 kn. Od 2013. godine tužena prima plaću u Automobilia d.o.o. u iznosu od 1.800.00 kn.

15.2. Pregledom prometa po računu br. 40265112007 otvorenog u Splitskoj banci d.d. utvrđeno je da su na istome ugovoreni kao punomoćnici roditelji tuženice i da je na istome tuženica imala depozit u eurima. Detaljnim pregledom prometa po tom računu utvrđeno je da je dana 9. listopada 2012. izvršen prijenos sredstava u iznosu od 60.000,00 eura sa računa AL, br. 40171074008 na navedeni račun tuženice. Nadalje, utvrđeno je da je dana 11. listopada 2013., mjesec dana prije prekida bračne zajednice, HL izvršila prijenos sredstava u iznosu od 62.698,29 eura na račun AL, a sve po nalogu AL. Dalje, utvrđeno je da je 15. travnja 2014. po nalogu AL izvršen prijenos sredstava u iznosu od 21.690,57 eura na račun majke tužene ČL.

15.3. Pregledom deviznog računa br. 40265112009 utvrđeno je da je isti otvoren 16. siječnja 2009., da je isti otvorila tužena te da su se stalno vršile uplate. Taj račun je zatvoren za vrijeme trajanja bračne zajednice i to 27. prosinca 2012. godine. Pregledom deviznog računa br. 01008379286 utvrđeno je kako je isti otvoren od strane tužene 12. srpnja 2011. na iznos od 13.000,00 eura na dvije godine te da je dana 12. srpnja 2013. tužena podignula depozit u iznosu od 13.899,03 eura. Tužena je otvorila i oročenje br. 01008793927 dana 28. veljače 2012. te je isti odmah zatvorila i to za iznos od 2.450,22 eura kao i oročenje u iznosu od 6.524,48 eura koje oročenje je zatvoreno i novac podignut 15. travnja 2014. Pregledom računa br. 01009259927 utvrđeno je da je isto otvoreno za vrijeme trajanja bračne zajednice i to 19. prosinca 2012., da ga je otvorila tuženica za iznos od 8.523,94 eura te je navedeno oročenje zatvorila dana 15. siječnja 2014. godine. Navedena novčana sredstva nisu predmet tužiteljevog potraživanja.

15.4. Pregledom računa br. 3206403967 otvorenog u OTP banci d.d utvrđeno je da je HL dana 12. prosinca 2009. izvršila uplatu od 55.000,00 eura te da je dana 17. prosinca 2009. navedeni iznos od 55.000,00 eura prenijela na depozit. Sa istog računa dana **.**.2011. HL je isplaćen iznos od 50.000,00 eura i 7.640,00 eura. Dana **.**.2012. HL je uplatila iznos od 100.000,00 eura koji je potom dana 15. listopada 2012. oročila te je dana 23. lipnja 2014. prijevremeno raskinula oročenje i predignula iznos od 100.000,00 eura. Daljnji iznos od 20.000,00 eura sa tog računa joj je isplaćen dana 23. lipnja 2014. a iznos od 79.760,00 eura joj je isplaćen dana 24. lipnja 2014. Dakle, sveukupno po ovom računu tuženica je predignula novčani iznos od 199.760,00 eura, koliko tužitelj potražuje te je uvijek kao uplatitelj navedena tužiteljica.

16. Nadalje, pregledom dopisa MUP-a, PU Splitsko-dalmatinske od 05. siječnja 2016. utvrđeno je da je SL bila evidentirana kao vlasnica osobnog automobila Mazda CX-5 CD 150 Challenge, broja šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] u periodu od 04. siječnja 2013. do 06. veljače 2014. Pregledom prometa po računima tužitelja dostavljenom na ročištu 13. veljače 2024. utvrđeno je da je dana 19. prosinca 2012. tužitelj sa svojeg tekućeg računa u PBZ d.d. uplatio iznos od 120.396,54 kuna Automobiliji d.o.o. u svrhu "uplate dijela za auto Mazda CX-5 za HL". Tužitelj vezano za kupnju navedenog automobila navodi kako je isti kupio vlastitim sredstvima, na način da je polovicu iznosa platio sa svog privatnog računa na račun tvrtke, a drugu polovicu da je platio na način da je predao tuženoj novčani iznos koji je ista platila svom bratu u gotovini. Isti, međutim, u prilog svojih navoda da je automobil platio vlastitim sredstvima, a ne onima ostvarenim radom tijekom trajanja bračne zajednice, tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze, a na njemu je bio teret dokaza. S obzirom na to da je nedvojbeno utvrđeno da je automobil Mazda CX-5 CD 150 Challenge kupljen za vrijeme trajanja braka i da ga je tužitelj kupio tuženoj, što ista ni ne spori, za iznos od 28.000 eura, te da je navedeni iznos tužitelj platio iz sredstava ostvarenih radom tijekom braka, jer tijekom postupka nije dokazao da bi to bilo iz sredstava njegove vlastite imovine, to je sud primjenom odredbe čl. 248. i 249. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje: ObZ) utvrdio da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 14.000 eura na ime bračne stečevine koja je utrošena na kupnju osobnog automobila.

17. Naime, odredbom čl. 247. ObZ-a propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Stavkom 2. istog članka određeno je da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnom ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Odredbom čl. 250. ObZ određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

18. Na ročištu održanom 13. veljače 2024. saslušani su tužitelj i tuženica u svojstvu parničnih stranaka. Tako se iz iskaza tužitelja NL saznaje da su brak sklopili krajem trećeg mjeseca 2008., da su živjeli u njegovom stanu koji je kupio 2005. godine, ružno je završila bračna zajednica jer ga je supruga lažno prijavila za obiteljsko nasilje te je ona izašla iz kuće. Ovom tužbom traži novčana sredstva koje je stekao na svoju firmu, koja je osnovana 2003. godine njegovim sredstvima, prije je plovio, bio je časnik palube. Počeo je sa poslom koji sada radi 2001. godine i njegova firma se godinama razvijala. Firma se zove "Plavetnilo d.o.o." Sredstva su bila ulaganja u Internet marketing, kupovina Internet i razvoj domena, počeo je 2004. godine kupovinom brodova, pa se to počelo razvijati jer se firma počela baviti i iznajmljivanjem plovila. Prije 2008. godine, prije ulaska u brak, imao je svoja sredstva te je imao oko 300.000 do 350.000 eura. Firma je 2008. imala desetak zaposlenika te je radila jako dobro. Firma se bavila najmom i prodajom plovila. Kada je sklopio brak s tuženicom, živjeli su u njegovom stanu na adresi [adresa], to je bio njegov privatni stan koji je kupio od svojih novaca i 2008. su dobili kćer. Svaku godinu firma je progresivno rasla, povećavali su se prihodi sa investicijama u brodove i Internet domene, rasla je dobit. Radio je kao agent za iznajmljivanje te je do 2012. godine dobit u firmi ostvarena preko 2 milijuna i 100.000,00 kn. Ostvarenu dobit je podizao u kompletnom iznosu, kada mu je trebalo nešto privatno u firmi stavljao bi onda privatne pozajmice koje je djelomično na kraju godine ili u potpunosti vraćao. Budući da drugih prihoda osim plaće i nešto ušteđevine nije imao, tako je uzimao dio dobiti od plaće za život, a dio bi spremao kao ušteđevinu. Imali su zajednički sef u stanu koji je bio pod ključem, jer su imali veće novčane iznose te su u jednom momentu kada je razgovarao sa tuženicom odlučili dio novaca oročiti na privatne račune. Banke su tada garantirale do nekih 55.000 eura depozita, a kasnije se štedni ulog digao na 100.000,00 eura za koje su bake garantirale. To je bilo u periodu od 2009. - 2012. godine kada je imao najveće prihode u firmi. U početku je znao za te njene postupke, naime bili su u skladnim odnosima u braku. Tuženica je posebno otvarala više računa u više banaka kako bi mogla oročiti navedene novce u svaku od njih te mu je tako poznato da je imala račune u Splitskoj banci, OTP banci, PBZ banci, Banco Populare banci. U početku mu je tužena govorila da će staviti novce u banku i oročiti ih budući da su kamate bile visoke, a on je želio da se od tih novaca i ostvari dodatni prihod jer su od toga i živjeli. On je 2013. godine saznao da je tuženica prvi put prenijela dio novaca na račun svog oca AL te misli da su bile dvije transakcije, prva je iznosila oko 55.000 eura oročenih plus kamate, a druga transakcija je bila oko 65.000 eura. Ona mu je rekla da je to prebacila na račun oca te je više puta pokušao s njom razgovarati da mu vrati te novce, ali je ona to odbila. Po prestanku bračne zajednice odnijela je umjetničke slike, automobil i sve svoje stvari. On joj je prvi kupio automobil Ford, a nakon toga Mazdu koja je predmet ovog postupka. Za navedeni automobil platio je privatno sa svog računa 50% iznosa, a drugih 50% iznosa je podigao u gotovini na traženje njezinog brata koji je vlasnik auto kuće. On je tijekom njihovog braka plaćao sve troškove života, režija itd., znači apsolutno sve. Dok su bili u braku, radila je u firmi Profectus za sajam brodova, radila je u prodaji sajamskog prostora. Imala je plaću od 5.000-6.000 kn osim kada je bila na porodiljinom dopustu kada je imala znatno manju plaću. Kada su se ženili imala je stan u svom vlasništvu koji joj je otac kupio te ga je tijekom braka iznajmljivala, radilo se o dugoročnom najmu za nekih 500 eura mjesečno. Što se tiče nekih novčanih sredstava nije mu poznato da ih je imala, a ako ih je imala misli da to nije bilo u nekom većem iznosu. Za vrijeme trajanja braka nije radila za njegovu tvrtku, dok je prije braka radila u toj firmi. Po prestanku bračne zajednice zadržala je Mazdu te je zadržala novčana sredstva u visini od cca. 400.000,00 eura. Nakon prestanka braka otac joj je kupio novi stan na St3, pretpostavlja od njegovih sredstava, dok je nakon toga ona prodala onaj stan, misli da je to bilo godinu dvije dana nakon ovoga. Na upit pun. tužiteljice da li može pojasniti razloge do kojih je došlo do povišenja dobiti tvrtke u 2009. godini, isti je naveo da je firma do 2008. godine bila kompletno razvijena firma koja je ulagala u marketing, brodove, jednostavno su se generirali prihodi iz prethodnih ulaganja, firma je uspješna zbog produkta kontinuiranog rada i povećanja brodova i klijenata. Na daljnji upit da li je novac koji je predmet tužbe koji je on ostvario iz poslovanja svog društva, isti je naveo da jest, da je to njegova dobit ostvarena iz tvrtke Plavetnilo d.o.o. Na daljnji upit kada je nabavio sef za držanje novca, isti je naveo da se ne sjeća točno možda otprilike 2007. godine, a možda i 2008. godine. Na daljnji upit kada je počeo stavljati sredstva u taj sef, isti je naveo kada bi isplaćivao dobit, podigao bi u banci i stavljao u sef. Na daljnji upit koliko je imao novca kada je zaključen brak isti je naveo da je to oko 300.000 eura i da li je upoznao tuženicu s novcima koje on ima, isti je naveo da nije skrivao iznose te da je ona znala. Na daljnji upit koliko su zaradili ukupno novaca u braku, isti je naveo da ono što je zaradila firma nije predmet bračne stečevine, te da su tijekom braka zarađivali svatko svoju plaću koja se trošila tijekom trajanja braka. Na daljnji upit zbog čega je ovaj spor pokrenut 5 godina nakon prestanka njihove bračne zajednice, a ne prije, tužitelj je naveo da je pokušao nekoliko puta to riješiti mirnim putem, ali su oni pokrenuli nekoliko sporova jer ona ne želi vratiti novce. On je znao za te iznose, ali kako je tuženica odbila vratiti, iako je mislio da mu hoće mirnim putem vratiti, jer je imala dovoljno sredstava za život. Na daljnji upit da li postoji bilo kakva poruka, sms, Whatsapp poruka gdje je pitao da mu vrati te novce, isti je naveo da je bio jedan upit porukom, ali ona je samo napisala "sve je ošlo". Poslije su usmeno razgovarali, pa mu je rekla "zajebavat ću te do kraja života". Na daljnji upit da li je istina kada je tužitelj otvorio firmu da je njezin otac bio jamac, isti je naveo da je to netočno, da njezin otac nikada nije bio jamac.

18.1. Iz iskaza tuženice SL se saznaje da nije sporno kada su sklopili brak i kada je prestala bračna zajednica između nje i tužitelja, to je bilo 17. studenog 2013. Ona je u trenutku sklapanja braka imala u vlasništvu stan, kao i auto. Stan je iznajmljivala za oko 600 eura mjesečno, kada su se upoznali radila je u firmi tužitelja te se nakon toga zaposlila u Profectusa kao booking manager, plaća joj je iznosila oko 6.000 kn. Na porodiljinom dopustu je bila dva puta oko godinu dana. Misli da je za vrijeme trajanja braka imala svoje štednje u iznosu oko 20.000,00 eura te je imala punomoć na sve očeve račune. Njen otac je uspješan poslovni čovjek već 50 godina te je sve veće stvari u životu on njoj kupio. Ona nije dizala novce s očevog računa. Nije imala nikakav uvid u račune, poslovanje tvrtke Plavetnilo d.o.o kao ni privatne račune tužitelja, ali je znala da firma odlično posluje. U predmetnom sefu je bilo nešto malo novaca, tužitelj bi njoj davao novce za kućnu pomoćnicu, te je vodio računa o svakoj kuni. Potvrđuje da je imala ključ od sefa, da je u njemu bilo nešto novaca te je isti uzimala za svakodnevne troškove. Što se tiče računa otvorenih u više banaka, ista je kazala da je imala zaista otvorene sve te račune, ali predmetni novac bi stavljao njezin otac na te račune, a ne tužitelj. Odnosno, navedeno novac je bio novac njenog oca, on bi formalno to stavljao na njene račune, a kasnije bi taj novac dalje ulagao i s njim raspolagao. Ona ima dokaz za navedeno, odnosno da je njezin otac vršio uplate na njene račune. Nisu imali zajednički račun u braku. Vezano za automobil Mazdu navodi da je tužitelj platio 26.000 eura, a ona je dodala nekih 2.500 eura, vrlo lako je dokazivo koliko je to auto vrijedilo u to vrijeme, ali to sigurno nije bilo 40.000 eura koliko tužitelj tvrdi. Po prestanku bračne zajednice živjela je neko vrijeme kod svojih roditelja nakon čega joj je otac kupio stan na St3, ima 105 kvadrata te isti glasi na njegovo ime. Na upit pun. tužiteljice da li je za vrijeme braka polagala iznose na iti jedan račun koji glasi na njeno ime, ista je navela da to nije radila već da je to radio otac u njezino ime.

18.2. Nakon što je tužena kazala da ona nikada nije osobno polagala ili predizala novčane iznose na račune banaka koje su navedene u postupku, pun. tužitelja je predložila da sud tuženoj predoči primjerice promet na računu Nove Hrvatske banke koji je dostavljen sudu na str. 84 spisa od 3. svibnja 2022. godine, na kojem je prikazan promet u razdoblju od 11. prosinca 2009. do 31. prosinca 2013. godine. Na ostalim izvodima banaka koji se nalaze u pribavljenom spisu ovog suda Ovr- 1234/2015 je na isti način prikazan promet odnosno navodi se ime tužene. Od strane suda istoj je predočena navedena dokumentacija te je ista izjavila da navedeno dokazuje da ima novaca po računu. Na daljnji upit da li joj je poznato da su neka sredstva bila oročavana, ista je kazala da ne zna jer se ne bavi financijskim pitanjima. Njen otac ima punomoć po njenim računima te je isti oročavao sredstva. Na daljnji upit da li ima saznanja kada su oročavana sredstva i podizani novci ista je kazala da ne zna jer ona nije educirana po tom pitanju. Što treba potpisati ona potpiše. Na daljnji upit koji je njezin bio interes da njezin otac radi po njenim računima, ista je navela da ne može to odgovoriti jer je to povjerljivo budući da se radi o financijskom poslovanju njezinog oca. Na daljnji upit da li zna da li su ti računi otvoreni ili zatvoreni, ista je navela da joj to nije poznato. Na daljnji upit zašto je neposredno prije prestanka braka, a po dokumentaciji Splitske banke podigla sa računa 84.387,86 eura i prebacila na ime svog oca, ista je navela da ne razumije zašto je se to pita, te da je to privatno pitanje te da se ne sjeća. Na daljnji upit da li je otac imao punomoć na sve račune, ista je navela da vjerojatno jest, ali da se ne sjeća. Na daljnji upit da li je raskinula kod OTP banke oročenje i zadržala oko cca. 200.000 eura nakon prestanka bračne zajednice, ista je navela da se ne sjeća i da su to njeni privatni računi. To je novac njenog oca i nema dokaz za navedeno. Na daljnji upit zašto otac nije prebacio novac bankovnim transferom na njezin račun, ista je navela da ne zna da misli da je možda tako njemu bilo zgodnije. Na daljnji upit kako se poklapa podizanje navedenih iznosa novaca baš za vrijeme trajanja braka, ista je navela da je to bio trend koji je trajao i prije braka, za vrijeme i nakon trajanja braka. Na daljnji upit zašto bi njezin otac kao uspješan poduzetnik koji je legalno zaradio novce polagao baš na njezino ime, a ne na svoje ime, ista je navela da je možda njezin otac htio polagati novce na više računa jer mu je to bilo poslovno isplativije. Na upit tužitelja zašto bi ona navedeni novac vraćala nazad svome ocu preko računa ako kaže da je bilo isplativije na njezino ime, ista je navela da su sigurno bili neki financijski benefiti. Na upit suda da li je otac polagao nekakav novac i na račun njezinog brata, ista je navela da misli da je, ali da zna da je on polagao novac i na majčine račune. Na daljnji upit da li je tužitelj rekao njoj koliko je imao sredstava kada su sklopili brak, ista je navela da su imali oko 7.000 eura nakon prve godine braka, a nakon toga više ništa nije znala jer se sve tajilo. Sve što zna o firmi je preko njene prijateljice koja je tu radila. Na daljnji upit da li je znala koliko je bilo sredstava u sefu, ista je navela da nije bilo puno novaca, jednom je bilo oko 40.000 eura u sefu, sef je bio manje veličine te misli da nije niti mogao stati neki veći iznos u njega. Na daljnji upit da li je tužitelj ikada dao osobno novaca za vrijeme trajanja braka da stavi na račun, ista je navela da nije nikad ništa polagala.

19. Cijeneći iskaze parničnih stranaka za navesti je da se iskaz tužitelja ukazuje životnim, logičnim i vjerodostojnim budući da je isti prilikom saslušanja iskazivao životno, jasno i argumentirano te je njegov iskaz u skladu sa dokazima koji se nalaze u spisu. S druge strane, iskaz tuženice je u većem dijelu nelogičan, neuvjerljiv i nevjerodostojan. Većina iskaza tuženice se svodi na odgovor "ne znam, ne sjećam se" te na izbjegavanje davanja odgovora na pitanje ("ne razumije zašto je se to pita, to je privatno pitanje"). Ista na početku iskazivanja tvrdi kako ima dokaze da joj je otac AL vršio sve uplate po računima, dok kasnije navodi kako je to sve novac njenog oca i kako nema dokaz za navedeno. Tuženica, međutim, u svojem iskazu priznaje važne činjenice - da je trg. društvo "Plavetnilo d. o. o." uspješno poslovalo, da je postojao sef u stanu stranaka u kojem su držali novčana sredstva čiji ključ je ista imala te da je ona imala otvorene račune u različitim bankama na kojima je polagala novčana sredstva.

20. Na navedenom ročištu tužitelj je odustao od izvođenja predloženog dokaza vještačenjem automobila i saslušanjem svjedoka TL i ŠL, dok je sud odbio kao neosnovan zahtjev za saslušanjem svjedokinje ML, prijateljice tužene jer tužitelj protiv iste vodi nekoliko postupaka i zbog te činjenice njen iskaz ne može smatrati vjerodostojnim.

21. Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka tuženice – njenog oca AL i brata GL.

21.1. Iz iskaza AL, saznaje se da je tuženica prije sklapanja braka imala stan u [adresa] na adresi [adresa], auto, on joj je dao tu imovinu. Tijekom braka nije dobila ništa sa strane osim što joj je davao, a to su novci na mjesečnoj razini, kad god joj je nešto trebalo on joj je dao, radila je nešto sitno u firmi. Sve do njezine udaje živjela je sa njim, no s obzirom da je on imao jako puno prihoda između 2000. i 2012.-2015. godine, on je koristio mogućnost koju je zaradio legalno je distribuirao članovima svoje obitelji uključujući i njegovu kćer. Manje je davao svojem sinu jer je on imao svoj posao i svoje novce. Mjesečno je davao sitni novac u iznosu od 500,00, 1.000,00 eura kako bi joj trebalo, davao joj je i veće iznose i to na banke Splitska, Erste, Privredna jer je država garantirala do 100.000,00 eura i to su bili njegovi novci koje je legalno zaradio. Novci su bili oročavani radi kamata, te su dizani po potrebi, 2010. je počeo graditi novi centar pa je te novce po potrebi dizao, imao je punomoć nad njenim računima i to je radio. 12. prosinca 2011. godine je moguće da je podignuo iznos od 60.000,00 eura, bilo je dosta transakcija i on ih ne pamti. Nije mu poznato koliko je novaca podizao sa njenih računa. Imao je punomoć nad bankama Splitska, misli da je bila Erste, Privredna, ne zna sve napamet. Misli da je bila u pitanju i Nova Hrvatska banka. Za sve transakcije ima dokaze koje su išle preko uplatnica jer su to bilo velike cifre. Ona je za vrijeme trajanja braka radila u nekoj agenciji, ali ona nije dala neke rezultate, nije imala veliku plaću, imala je stan koji je iznajmljivala. Nakon što su se razveli živjela je kod njega kući, a kasnije joj je kupio stan, prodala je stan u [adresa] rata i kupila stan u [adresa] na ST3. On je keširao taj stan u iznosu od 270.000,00 eura otprilike. Kupio ga je vlastitim novcima. Vezano za automobil Mazdu CX5 misli da je imala auto na svoje ime i da ga je kupila ona, on joj davao novce misli i za taj automobil jer od bivšeg supruga nije vidjela niti cenat. Misli da je sada prodala taj auto. Ne zna da li su u stanu njih dvoje imali sef gdje su čuvali novce, to mu nije uopće poznato. Misli da zajednički račun nikad nisu imali, i to mu se ona žalila jer je on skrivao novce od nje, već od 2009. godine su počele velike trzavice u braku jer je on imao ljubavnice i putovao je s njima, nakon toga ju je počeo tući i ona to njemu nije htjela reći jedno dvije tri godine. To je bilo sve, a ne samo brak. Njegova kćer je imala punomoć nad njegovim računima, a ima ih i danas, jer on jako puno putuje i svi članovi njegove obitelji imaju punomoć nad njegovim računima. Ponekad je ona dizala novce, ali ne bez njegovog pitanja, ne može se sjetiti točno koliki su bili iznosi, ali misli da su bili maksimalno do 20.000,00 eura, ali opet kaže ne može se točno sjetiti, nije siguran. O biznisu tužitelja zna dosta, jer ga je on prije braka vodio u Austriju da bi ga upoznao s ljudima gdje će novce položiti, jer po zakonu sve preko 10.000,00 se mora ispuniti papir kojim se opravdava taj iznos pa ga je on upoznao s tim ljudima kako on to ne bi morao popunjavati, on je tamo nosio novce na koje nije plaćao porez, s tim da nitko a ni njegova kćer nije imala šifre ni pristup tim novcima, ona i ne zna koliko je bilo novaca tamo. Kada je upoznao njegovu kćer nije imao ništa, spavao je u iznajmljenom stanu, vozio je auto njegove kćeri pa ga je razbio, on mu je pomagao, davao mu novce i onda kada je došao do nekih novaca onda je postao ono što je danas. Igrom slučaja je počeo dosta zarađivati i o njegovim poslovima nitko nije imao ni punomoć ni saznanja, ali su bile ogromne pare, pomagao mu je da kupi neke poslovne prostore da to odradi. Na upit pun. tužitelja može li reći kojom se djelatnošću bavi već više od 50 godina, isti je naveo prodajom i servisiranjem vozila. Na daljnji upit za razdoblje od 2008.-2014. godine na koji način je obavljao svoju djelatnosti, isti je naveo kako je to bio obrt koji je prelaskom prometa od 2 milijuna kuna dobio obveze poduzeća. Obrt se zvao [obrt]. Na daljnji upit da li je u razdoblju od 2008. -2014. godine bio obveznik plaćanja poreza na dobit ili na dohodak s ovim obrtom, isti je naveo kako ne zna odgovor na to pitanje, o tome vodi računa njegov knjigovođa. Ne želi se izjasniti kakav promet je imao u tom razdoblju. Na daljnji upit za novac koji je davao kćeri u razdoblju od 2008. do 2014. godine da li je to novac koji je zaradio prilikom obavljanja djelatnosti preko obrta [obrt], isti je naveo da se ne odnosi na obrt [obrt], naime 2006. je prodao poslovni prostor u Dubrovačkoj 10 za 300 tisuća eura, od fonda Zajib dobio je 190 tisuća eura, od tvrtke Jadran Trans Nova 2006. dobio je oko 160 tisuća eura što se iselio iz prostora, 2008. su mu Hrvatske Autoceste isplatile oko 250 tisuća eura i sl. Na daljnji upit da li je podizao novce koje je davao kćeri na račun, isti je kazao kako svaka uplata od tih novaca je njemu išla na račun osim kad je prodao poslovni prostor jer je on išao na ime, a ne na ime firme, tako da je te novce dobio na ruke i položio ga na račun, ali ne zna na koju banku, to je bilo misli 2006. do 2008. godine. Ne zna je li tada njegova kćer bila u braku. Prebacivao je novac fizički sa svoje banke i odnio na račun u njenu banku. Na daljnji upit vezano za novac od fonda Zajib da li je sjeo na njegov račun ili na PBZ, isti je naveo s obzirom da je taj novac dobio od Splitske banke, tako je taj novac i sjeo tu na banku. Od svih novaca koje je dobivao stavljao je kćeri na račun, ali ne može se točno sjetiti od kojih novaca joj je davao iznose. Na daljnji upit je li njegova kćer imala na Splitskoj banci račun gdje je polagao novac isti je naveo kako je imala, to je već ranije rekao. Na daljnji upit zbog čega nije onda prebacivao sa svog računa na Splitskoj banci na njezin, već je podizao i uplaćivao, isti je naveo kako je to njegova privatna stvar, kako može raditi sa svojim novcem kako želi. Možda ih je želio i fizički vidjeti. Na daljnji upit kada je dobio od Jadran Transa novac za iseljenje, da li je to bilo na nekom računu i od koje banke, isti je naveo kako je njegova matična banka Splitska banka pa su najvjerojatnije ti novci bili na Splitskoj banci. To je moglo biti 2009. godine. Na daljnji upit vezano za Hrvatske autoceste gdje je išao novac i na koju banku, isti je naveo zemljište je bilo u njegovom privatnom vlasništvu tako da [obrt] nema s tim nikakve veze, te pare koje su mu isplatili su išli na njegov privatni račun. Na daljnji upit da li je bilo pored ovoga još nešto bilo značajnije za poslovanje obrta, kad je ušao u investiciju Mazde na ulazu u grad Split, isti je naveo kako je investicija bila 2011. godine, dijelom je bila i od sina jer je i on poduzetnik sa svojom firmom. Zemlja na koju se gradilo je kupljena 2006. godine na privatno ime, i to na ime GL, to je njegov sin. Nije to u potpunosti financirao sam, oni djeluju kao porodica i surađuju zajednički. Mazda je centar koji je na ime GL i to je privatna imovina financirana od porodice i to se ne miješa sa prihodima njegovog obrta. Obrt nema nikakve veze sa njegovim ulaganjima, priča je o privatnim parama. Na daljnji upit koliko je trajala gradnja zgrade i koliko je koštalo isti je naveo 16. kolovoza 2011. godine, useljeno 19. veljače 2012. godine, ali iznos neće reći. Gradnja je financirana od njihovih zajedničkih novaca. Na daljnji upit za prodaju prostora u Dubrovačkoj, iseljenje iz Jadran prostora i ostalo što je ranije naveo došlo se do iznosa do 980 tisuća eura, je li taj iznos bio dostatan za izgradnju Mazde, odnosno je li se od tih novaca gradila Mazda, isti je naveo djelomično je služio, ali je i on imao novaca prije, jer je davno prije ostvario iznimne prihode. Njemu nikad ne fali novaca za išta. Mazda se financirala iz njegovih privatnih para, a ne od dobiti ostvarene od firme jer je dobit služila za daljnje ulaganje i širenje firme. Na računu njegovog obrta su vidljivi prihodi, zarada i podizanje novca. Na daljnji upit da li je imao još koju značajniju investiciju pored Mazde u razdoblju od 2008. do 2014. godine ili netko iz njegove obitelji, isti je naveo kako misli da ne. Njegov sin je ulagao u kuću, renovirao je i on je vlasnik te kuće. On je stavljao ploče, centralno grijanje, kuća je od prije 1968. godine, a renovirao je misli 2006., 2005., 2007. godine, ali je renovirana. Ne sjeća se točno koje godine je renovirana, on je vjerojatno davao neke novce njemu, ali ne zna koje točno iznose. Na daljnji upit koliko je kuća imala katova 1968., isti je naveo prizemlje i kat, a sada ima i prizemlje, kat i polukat ( terasa sa dvije sobe). To je nadograđeno između 2006. i 2007. godine. Na daljnji upit kako mu se zvao otac i kad je umro, isti je naveo ŽL, umro je 2008. godine, i naslijedio je oko 150 do 180 tisuća eura, iza je vođen ostavinski postupak, ali te pare nisu spominjane već su te novce on i brat podijelili. Svaki od njih je dobio taj iznos. Navedeni novci su bili izvan domašaja RH. Taj novac je bio u Austriji, nije siguran da li je unesen u RH, to je njegova privatna stvar. Sestra je isplaćena 1979. u potpunosti. Na daljnji upit tko je kupio stan u kojem njegova kćer živi, isti je naveo kako ga je sam kupio, svojim novcima jer ne može kupiti stan novcima od firme. Kupljen je 2016., 2017. godine tu negdje. Stan koji je prije imala prodan je mjesec dva dana razlike, ne zna koji je stan prije kupljen, a koji prodan. 250 tisuća eura je koštao taj stan. Njegov sin je imao dvije tvrtke, Automobilia 2010., 2011. pa do danas i Auto2 2004. do 2005., ali ta je tvrtka ugašena misli 2010., 2011. godine. Na daljnji upit da li misli da je imao jako puno prihoda tijekom cijelog vremena ili samo u periodu od 2008. do 2014. godine, isti je naveo kako od 1974. godine do 2025. je imao puno prihoda. To se odnosi i na period od 2008. do 2014., nije bilo neke krize, stagnacije. On nije megaloman, zadovoljan je svojim prihodima te se brine o svojoj obitelji, unucima i njihovim školovanjima. Na upit tužitelja kako objašnjava da ima kopije uplata za dva automobila Mazda Cmax i za Mazdu Cx5 kupljene za SL, a navodi da je bogata obitelj i da se drže zajedno, isti je naveo kako firma ne može pokloniti firmi auta, on ne zna da li ih je ona kupila na svoje ime, to ga nije zanimalo. Na daljnji upit u kojem izjavljuje da nije sinu pomagao, a napravio mu je kuću pokraj svoje, otvorili su Mazda centar, da li je sinu još nešto financijski pomagao, isti je naveo kako su otvorili zajedno Mazda centar, kako žive kao porodica, kao jedno, on je njemu pomagao, on i kćer iza njega ostaju to je sve njihovo. Na upit pun. tuženice da li je njegov obrt zastupnik neke marke vozila, isti je naveo da od 17. srpnja 1968. ima ovlaštenu licencu za Ford vozila, a od 2003. do 2010. godine je imao ovlaštenje za Jaguara i Land Rovera, za Forda još ima licencu. Ima ugovore s Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom obrane, Hrvatskim vatrogascima, HEP-om, sve je to na nivou za SD i Šibensko kninsku županiju.

21.2. Tužitelj je uz podnesak od 23. svibnja 2025. dostavio dokumentaciju koja se odnosi na iskaze saslušanih svjedoka AL i GL i koju dokumentaciju sud prihvaća kao dokaz u ovom postupku sukladno odredbi čl. 299. st.2. ZPP-a, jer ju tužitelj nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

21.3. Tako je pregledom ispisa bilance i računa dobiti i gubitka za 2009. godinu za [obrt] utvrđeno da je isti u 2009. godini ostvario prihode u iznosu od 122.413 kuna. Pregledom bilance i računa i dobiti i gubitka za 2010. godini za [obrt], vl. PL utvrđeno je da je isti ostvario dobit u iznosu od 50.370,00 kuna, u 2011. u iznosu od 64.350,00 kuna, u 2012. 56.363 kune, u 2013. isto 56.363 kune te u 2014. u iznosu od 32.451,00 kunu.

21.4. Iskaz svjedoka AL je u suprotnosti sa dokazima izvedenim u ovom postupku. Isti u svojem iskazu tvrdi da je obrt [obrt] u razdoblju od 2008. do 2014. ostvarivao izvrsnu dobit i da je prešao prometom iznos od 2 milijuna kuna, međutim iz navedene dokumentacije je zapravo razvidno da [obrt] nije ostvarivao toliku dobit, te da u periodu od 2009. do 2014. ukupna dobit nije prešla iznos od 383.000,00 kuna. Nadalje, isti je kazao kako je AL Motor imao zaključene ugovore za održavanje voznog parka sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i HEP-om što je u suprotnosti sa dokazima koji prileže spisu.

21.5. U dopisu MUP-a Uprave za materijalno financijske poslove od 26. ožujka 2025. navodi se da MUP trenutno nema važeći ugovor za uslugu održavanja i nabave rezervnih dijelova za vozila s obrtom [obrt] niti s tvrtkom Automobilia d.o.o. U dopisu HEP-a d.d. od 2. travnja 2025. navodi se da HEP d.d. nema sklopljene ugovore o održavanju voznog parka sa obrtom [obrt] ili Automobilia d.o.o. na području Splitsko-dalmatinske županije i Šibensko-kninske županije.

21.6. Dalje svjedok AL navodi kako je ostvario velike prihode jer je 2006. prodao poslovni prostor u Dubrovačkoj 10 za 300 tisuća eura, od fonda Zajib dobio je 190 tisuća eura, od tvrtke Jadran Trans Nova 2006. dobio je oko 160 tisuća eura jer se iselio iz prostora te su mu 2008. Hrvatske autoceste isplatile oko 250 tisuća eura. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da navedeno ne odgovara istini. Naime, pregledom Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 22. rujna 2008. utvrđeno je da je AL kao prodavatelj prodao poslovni prostor u Dubrovačkoj ulici 10, K. O. [katastarska općina], tvrtki Gotovac tehnologija d.o.o. za iznos od 188.109,52 kune, što u eurima predstavlja iznos od 25.000 eura, i što je protivno iskazu ovog svjedoka u kojem tvrdi da je taj poslovni prostor prodao za iznos od 300.000 eura. Pregledom podataka putem interneta sud ne nalazi podataka o postojanju ZAJIB fonda, kao ni o tome da li je ikad postojala tvrtka Jadran trans nova budući da nema podataka u sudskom registru. Vezano za tvrdnju da je od Hrvatskih Autocesta d.o.o Zagreb 2008. dobio iznos od oko 250.000 eura, za kazati da se u e-mailu Hrvatskih Autocesta d.o.o Zagreb od 14. svibnja 2025. navodi da Hrvatske Autoceste d.o.o. Zagreb nisu s AL nikad zaključile Ugovor o kupoprodaji niti su vršile nikakve isplate naknade za otkup nekretnina u njegovom vlasništvu, pa su i u tom dijelu neistiniti navodi svjedoka.

21.7. Svjedok AL je naveo kako je zajedno sa sinom GL financirao izgradnju Mazde centra i to privatnim sredstvima, a ne sredstvima ostvarenim dobiti od [obrt] jer je navedena dobit služila za daljnje ulaganje i širenje firme. U tom smislu nejasno je kojim sredstvima je financirana izgradnja tog centra posebice kada je notorna činjenica da se radi o velikom centru koji se nalazi na ulazu u grad Split i za čiju izgradnju su bila potrebna velika novčana sredstva. Svjedok AL je imao i daljnje rashode u vidu renovacije stare obiteljske kuće iz 1968. godine na način da je davao novac sinu GL za renovaciju, a renovacija se sastojala u gradnji i novog kata koji se sastoji od terase i dvije sobe. Iz izvatka e-plovila razvidno je da je obitelj GL vlasnik broda od 11 metra koji je kupljen u gotovini 2008. godine.

22. Iz iskaza svjedoka GL, brata tuženice, se saznaje kako se za vrijeme trajanja braka stranaka vidjelo da firma tužitelja dobro posluje, a to je primijetio po tome da se počeo voziti bolji auto, kupio se stan, dakle da se bolje živi. Ne zna ništa o dobiti koju je ostvarivala tvrtka. Nije mu poznato da li je tužitelj davao njegovoj sestri novčana sredstva ostvarena od dobiti firme i da li je ona to oročavala na banci. Sigurno je imala otvorene račune u bankama, jer je u obitelji funkcioniralo na takav način da svi imaju punomoći unutar obitelji na svojim računima, otac je imao njegovu punomoć, on njegovu, sestra njegovu, on njenu, koji iznosi su to bili ne zna. Ne može se sjetiti koje su banke to bile, misli da je bila Splitska banka u pitanju i da je to bilo kod više banaka. Njegova sestra i otac su imali međusobni dogovor oko polaganja novaca na račun jer je i sam imao takav dogovor s ocem sve radi zaštite depozita koji je bio garantiran do 100.000 eura u HNB-u. Nije mu poznato da li je tužitelj davao novčana sredstva njegovoj sestri da polaže na račun. Ne zna da li su imali sef u stanu i da li su tamo polagali novac. Vjerojatno je njegov otac dizao novce s računa njegove sestre, jer je to tako funkcioniralo u njihovoj obitelji i on bi dizao novce s njegovog računa. On ima autokuću Automobilie, distributer za Mazdu ovlašteni osnovanu 2011. godine, prije je imao drugu firmu od 2006. do 2011. Autodva u Dujmovači, ovlašteni distributer za Ford vozila, prije stoga je studirao i radio u očevom obrtu [obrt] koji je osnovan 70-ih godina kao Ford centar Vukmans. Od 2008. do 2014. očeva tvrtka je poslovala s plusom, jer su uvijek tako poslovali, pogotovo 2008., 2009. godine kada je bila rekordna godina što se tiče svih financijskih pitanja. Oročenja su se radila po unakrsnim računima ukućana uže familije, ne zna točno kada je otac oročavao na sestrin račun, ne zna točno ni datume. Živio je tada u kući svojih roditelja i nije inzistirao da se zna koji je točno njegov novac, jer nije ni bio oženjen, otac mu je pomogao otvoriti firme i zato nije tražio da se točno zna što je njegovo. Ne zna da li se fizički dizao novac s računa i stavljao na račun ili je išlo s računa na računa jer je to bilo jako davno pa se ne sjeća. Ne zna da li je tužitelj imao ušteđevinu u iznosu od 300.000 eura prije sklapanja braka. Na daljnji upit koji je izvor prihoda novca koji je otac stavljao na račune njega, sestre i majke, isti je naveo kako misli da bi to trebalo pitati oca. Na daljnji upit kako objašnjava tvrdnju da je njegov otac dao sestri i oročio novce ako nije vidio, a niti ni ne zna koji je izvor tih prihoda, isti je naveo kako je bio upoznat da će se takve stravi raditi, točne iznose brojeve računa ne zna napamet. Na daljnji upit je li u vrijeme polaganja novaca na račune otac imao svoj obrt, čime se tada otac bavio točno, isti je naveo kako se oduvijek bave istim biznisom, od 70-ih godina, nije bilo prekida rada ni prenamjene. Na daljnji upit je li bilo značajnih investiranja oca ili njega u to vrijeme kada se ovaj novac navodno stavljao na račun njegove sestre, isti je naveo 2010. do 2011. su gradili zgradu u [adresa] u kojoj njegova firma sada posluje ( Mazda centar Brda), vjerojatno od novaca koje su ranije zaradili. Na daljnji upit je li se Mazda centar gradio iz sredstava zarađenih u Auto2, isti je naveo kako se ne može sjetiti. Automobiliu je imao u vrijeme gradnje Mazde centra. Na daljnji upit je li se od poslovanja tih firmi gradio Mazda centar, isti je naveo vjerojatno, otac mu je davao neke novce za Mazdu centar, ali se ne može točno sjetiti. Ne sjeća se koliki su troškovi izgradnje Mazda centra, kupili su zemljište za izgradnju centra, otac je to dogovarao, ne zna tko je iskeširao novce, zgrada i zemljište glase na njega. Na daljnji upit da li je imao ušteđevinu, isti je naveo kako je imao, ali nije bilo sve na računu jer radi otkad je bio dijete. Na daljnji upit je li bilo podizanja novaca s bankovnih računa radi ulaganja u centar, isti je naveo kako se ne sjeća. Na daljnji upit Auto 2 je imala 2009. 10.247 kuna dobiti, 2010. 65.863 kune, 2011. 8.312 kuna, 2012. 14.683 kune i 2013. 2.564 kune dobiti, jesu li ti podaci točni isti je naveo kako ne može točno kazati da li su ti podaci točni ali je 2011. godine navedenu firmu ugasio, jer je zatvarao prostor i morao iseliti jer je bio u najmu i tu se radio Bauhaus, tu su dobili i dobru otpremninu od firme u kojoj su bili u najmu. Uzeo je zastupništvo za drugu marku i zato je ovu firmu ugasio i otvorio novu Automobiliu. Na daljnji upit da li je u to vrijeme građena kuća u kojoj živi, isti je naveo kuća je renovirana, kada je to točno bilo ne sjeća se. Misli da je to bilo dok je radio u Auto2, 2006., 2007. godine. Na upit suda je li bilo još investicija u vremenu od 2008. do 2014., isti je naveo kako misli da je otac u tom periodu kupio sestri stan u kojem sada ona živi. Nisu se kupovale zemlje jer su već obiteljski imali zemlju. Brod koji još uvijek imaju ima 11m, misli da je kupljen 2007. godine, ne zna od kojih novaca. Ne zna na čije ime je kupljen i cijenu. Na daljnji upit da li su podizani krediti za sve te investicije, isti je naveo kako se ne može sjetiti, ali misli da nisu. Na daljnji upit da li se sjeća koliko je osobno računa imao otvorenih u vrijeme kada mu je otac uplaćivao, isti je naveo kako je imao nekoliko, ali ne zna točno koliko. Na daljnji upit tko su članovi obitelji koji su imali račune u bankama, isti je naveo on, sestra i roditelji. Na daljnji upit kakva je kuća bila prije ulaganja u kojoj je živio, isti je naveo bila je to stara kuća, imala je prizemlje i kat, sad ima prizemlje, kat i polukat i on tu sad živi, ne zna koliko je točno uloženo jer je to bilo davno, 2006., 2007. 2011. godine nije bilo sigurno. Otac mu je pomogao u renovaciji. Na daljnji upit da li se sjeća da li je potpisivao punomoć za ostvarivanje pristupa računu sestre i oca, isti je naveo punomoć se treba potpisati, potpisao je, u kojoj banci i koliko ne sjeća se. Na daljnji upit da li se sjeća da je on kupio sa svoje firme za SL od firme Auto2 vozila Ford Cmax i Mazdu Mx5, isti je naveo kako se ne može točno sjetiti, misli da se radilo o Mazdi Cx5. Na daljnji upit da li je Mazda Cx5 prodana nakon što su prekinuli bračnu zajednicu, isti je naveo kako zna da ga više ona ne vozi, a kako se prodala ne sjeća se. Na daljnji upit da li je osobno podizao novce sa računa za kupnju zemlje i gradnje Mazda centra ili je netko drugi u Vaše ime to radio, isti je naveo kako se ne može sjetiti što je bilo prije 15-ak godina. Na daljnji upit da li je plaćao dobavljače za gradnju preko neke firme ili ih je on osobno plaćao, isti je naveo preko neke firme se ne može platiti ako nije firma vlasnik toga. Na daljnji upit da li se sjeća da je 2005. godine tužitelj imao vlastiti stan u [adresa] u [adresa] u kojem je radila kućna pomoćnica isti je naveo bonovi su bili ranije kada su se tek upoznali, a kasnije je on prisustvovao ručkovima u tom stanu dok su oni bili u tom braku, prije ne, a bonovi su se davali prije braka. Bonove mu je davala njegova sadašnja supruga.

22.1. Iz iskaza svjedoka AL i GL razvidno je da je GL bio vlasnik firmi Auto 2 i Automobilie d.o.o. Pregledom financijskih izvještaja za tvrtku Auto2 d.o.o. u stečaju utvrđeno je da je ista u 2009. godini ostvarila dobit u iznosu od 10.247 kuna, u 2010. 65.833 kune, u 2011. 8.312 kuna, u 2012.14.573 kune te u 2013. 2.564 kune, dakle ista u utuženom razdoblju i nije ostvarivala neke značajniju dobit te je ugašena 2011., i GL je u rujnu 2011. osnovao Automobiliu d.o.o. Mazda centar, prema iskazu AL se počela graditi 16. kolovoza 2011. te je useljeno 19. veljače 2012., stoga je jasno da se od dobit od tvrtke Automobilia d.o.o. nije mogla financirati izgradnja Mazda centra, jer navedena tvrtka nije bila ni osnovana.

22.2. Svjedok GL na puno pitanja tijekom svojeg iskazivanja nije znao dati odgovor pa tako nije imao ni saznanja o izvoru novca koji je stavljan na račune tužene. Isti je potvrdio da je tvrtka tužitelja ostvarivala u utuženom periodu izvrsnu dobit, potvrdio je da mu je otac pomogao u renovaciji stare kuće u kojoj je on živio te da se za sve investicije nisu nikada podizali krediti. Isti je, kao i otac AL zainteresiran za ishod ovog postupka.

23. Obojica svjedoka su ustrajali u tome da je bila obiteljska praksa da se novci polažu međusobno na račune i oročavaju zbog visokih kamata. Međutim, pregledom prometa po računima tužene razvidno je da se kao uplatitelj uvijek navodila tuženica, izuzev jednog računa u Splitskoj banci na 60.000 eura gdje se navodi kao uplatitelj AL i to na dan 09. listopada 2012. Stoga u tom dijelu sud prihvaća da je AL doista i uplatio navedeni iznos svojoj kćeri, dok za preostale utužene uplate sud nije utvrdio da su potjecale od njega. Navodi AL da bi novac fizički predizao sa svojeg računa i potom isti polagao na račun tuženice ne mogu se uzeti kao istiniti jer navedeno je u suprotnosti sa dokazima izvedenim u postupku, izuzev ranije navedene uplate. U periodu od 2008. do 2014. tvrtka [obrt] je ostvarila dobit u iznos od 380.000,00 kuna koja se ulagala u daljnji razvoj te tvrtke. Obitelj AL je imala rashode u vidu kupnje broda i renovacije stare obiteljsku kuću, te je uložila privatna sredstva za izgradnju centra vozila- [obrt]. Dakle, GL je ostvarivao prihode ali je imao i velike rashode te se ne mogu prihvatiti navodi tuženice da je njen otac položio sva novčana sredstva na njene račune, točnije iznos preko 340.000,00 EUR-a, jer navedena novčana sredstva obitelj GL nije ni imala. S druge strane, tužena i svjedoci su potvrdili da je tužitelj tijekom utuženog perioda ostvarivao izvrsnu dobit poslovanjem svoje tvrtke ("zarađivao je ogromne pare") a navedeno je razvidno i iz bilance dobiti i gubitka tvrtke Plavetnilo d.o.o. te sud zaključuje da se radi o sredstvima koja potječu iz dobiti te tvrtke.

24. Sud je po provedenom dokaznom postupku i ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da su da je tuženica stekla bez osnove novčana sredstva koja predstavljaju dobit trgovačkog društva Plavetnilo d.o.o. koje čini vlastitu imovinu tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je postao udjeličar u društvu unosom svoje posebne imovine, stvari koje je postao vlasnik prije stupanja u brak, pa slijedom navedenog, dobit društva predstavlja plodove njegove vlastite imovine i kao takva ne predstavlja bračnu stečevinu, već vlastitu imovinu tužitelja iz čl. 253. ObZ-a. U konkretnom slučaju, dobit društva koju je tužitelj stekao na temelju svoje posebne imovine, vlasničkog udjela stečenog na temelju posebne imovine unijete u društvo, također je posebna imovina tužitelja, a ne bračna stečevina stranaka, jer ta imovina nije stečena radom za vrijeme trajanja braka niti potječe iz te imovine (Vrhovni sud Republike Hrvatske posl.br.: Rev 1714/12-2). Tužitelj je radom u društvu i za društvo, kao i svaki drugi radnik, mogao ostvarivati plaću ili neke druge naknade, te bi imovina stečena tim sredstvima predstavljala u braku stečenu imovinu u smislu čl. 248. ObZ.

25. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka, odnosno primanja tužene razvidno je da tužena utužene iznose nije mogla zaraditi svojim radom, niti je iste mogla uštedjeti. Ista ni ne tvrdi da bi predizala novce s očevog računa, a njeni argumenti da joj je otac uplaćivao te novce u suprotnosti sa svim dokazima izvedenim u postupku, izuzev uplate od 60.000 eura. Tužena je osobno i otvarala i zatvarala oročenja na bankama i to ih je otvarala za vrijeme trajanja bračne zajednice, a zatvarala neposredno prije ili nakon prestanka bračne zajednice, što potvrđuje dokumentacija poslovnih banaka. Iz dopisa banaka razvidno je kako njen otac nije imao punomoć na sve račune, već samo na dva, a samo postojanje punomoći ne znači i da je isti oročavao sredstva, a upravo iz dokumentacije poslovnih banaka jasno je naznačeno kako je ta sredstva uplatila, odnosno oročila tužena. Tuženica je u iskazu danom u postupku posl. br. Ovr-1234/2015 potvrdila da je dobit tvrtke Plavetnilo bila cca 500.000,00 EUR-a godišnje te je u ovom postupku potvrdila da je postojao sef u kući stranaka u koji su se stavljali novci i da je imala ključ od tog sefa. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj tuženoj davao novčana sredstva koja je ista potom polagala na svoje račune i oročavala. Navedeno se odnosi na sredstva po računu u OTP Banci d.d. u iznosu od 199.760,00 EUR-a, u PBZ d.d. u iznosu od 60.899,40 EUR-a, u Novoj hrvatskoj banci u iznosu od 55.260 EUR-a te u Splitskoj banci d.d. u iznosu od 24.388,86 EUR-a, što sveukupno daje iznos od 340.308,26 EUR-a koji iznos je tuženica primila i neosnovano zadržala. Okolnost da je neka novčana sredstva prenijela na oca ne oslobađaju istu obveze da ih vrati, budući da su se nalazila na njenom računu i na njeno ime. Navedena sredstva predstavljaju dobit trgovačkog društva Plavetnilo d.o.o. koje čini vlastitu imovinu tužitelja i koja je tuženica dužna vratiti tužitelju. Za više zatraženo u iznosu od 60.000,00 EUR-a nije prihvaćeno potraživanje tužitelja jer je pregledom dokumentacije Splitske banke d.d. razvidno da je navedeni iznos uplatio AL. Kao što je ranije navedeno, sud je prihvatio traženje tužitelja za isplatu potraživanja za kupnju automobila Mazda u iznosu od 14.000 EUR-a, jer se ne radi o vlastitoj imovini tužitelja nego o bračnoj stečevini stranaka, dok je za više zatraženo u iznosu od 14.000 EUR-a zahtjev odbijen.

25.1. Stoga je u navedenom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 354.308,26 EUR-a, dok je za više zatraženo u iznosu od 74.000 EUR-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Tuženica je dužna platiti na navedeni iznos zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora (428.308,26 EUR-a). Uzevši u obzir osnov i visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio da je tužitelj uspio sa 91%, a tuženica je uspjela sa 9% te kada se postotak uspjeha tužitelja umanji za postotak uspjeha tuženice primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a dobije se postotak od 82%, što znači da tužitelju pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 82% ukupnog troška, vodeći računa da mu pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tužitelju bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav tužbe (Tbr. 7.1.) u visini od 3645 bodova, sastava četiri obrazložena podneska – 30.06.2022., 13.11.2023., 15.04.2024. i 23.05.2025. (Tbr. 8.1.) u visini od po 3645 bodova, sastav podneska od 11.07.2022. (Tbr.8.3.) 100 bodova, za zastupanje na ročištima (Tbr. 9.1.) u visini od po 3645 bodova za ročišta od 26.05.2021., 17.10.2022., 13.02.2024., 24.02.2025., 08.05.2025. i 14.07.2025., 50 bodova za zastupanje na ročištu (Tbr. 9.5.) od 07.07.2022., te po 1.822,5 bodova za zastupanje na ročištima od 04.07.2024. i 05.12.2024. (Tbr. 9.2.), dakle sveukupno 43.890 bodova što umnoženo sa vrijednošću jednog boda daje ukupan iznos od 87.780 EUR-a, što uvećano za PDV iznosi 109.725 EUR-a. Tužitelju nije priznat zatraženi sastav podnesaka od 27. svibnja 2021. i 07. svibnja 2025. jer se isti ne nalaze u sudskom spisu. Navedenom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 1.327,23 EUR-a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), što sveukupno predstavlja iznos od 111.052,23 EUR-a. Tužitelju je valjalo dosuditi 82% iznosa nastalih troškova, odnosno iznos od 91.062,82 EUR-a, koji iznos je tuženica dužna naknaditi tužitelju. Na navedeni iznos dosuđene su i zakonske zatezne kamate.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 22. rujna 2025.

SUTKINJA

Andreja Mikelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženice,

- u spis.