Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: P Ob–143/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ulica 30. svibnja 130, zastupane po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ulica 30. svibnja 130, s adresom stalnog boravišta u [adresa], zastupanog po punomoćniku Radomiru Borotiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić u Virovitici, radi razvoda braka, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 15. rujna 2025., u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su 9. listopada 1999. u Virovitici sklopili tužiteljica UO, djevojački U, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1965. u [adresa], iz [adresa], Ulica 30. svibnja 130, i tuženik ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1965. u [adresa], iz [adresa] **.**.0130., s boravištem u [adresa], koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Virovitica za godinu 1999. pod rednim brojem 142.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od 22. rujna 2025. do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi razvoda braka. U tužbi navodi da su stranke sklopile brak 9. listopada 1999. u [adresa], a što je evidentirano u maticu vjenčanih za 1999. matičnog područja [adresa] pod rednim brojem 142, zatim da stranke nemaju maloljetne, pozakonjene ili usvojene djece, odnosno djece o kojoj bi se trebalo brinuti ili bi ih trebalo uzdržavati, te da su posljednje zajedničko prebivalište stranke imale u Rebublici Hrvatskoj u [adresa], na adresi tužiteljice.

1.1. Navodi se da su se između stranaka tijekom braka ispoljile nesuglasne naravi stranaka, njihovi različiti svjetonazori i uopće različite navike, težnje i sklonosti, te je došlo između stranaka do trajnog nesporazuma i nerazumijevanja, tako da stranke već duže vrijeme ne žive zajedno i to od ljeta 2017., pa od tada sve do podnošenja tužbe stranke nemaju nikakve bračne veze niti kontakta. Brak se kroz naznačeno razdoblje niti na koji način ne konzumira, a nema niti izgleda da bi se brak stranaka mogao održati i da bi imao bilo kakvog smisla i razloga za opstanak. Stoga se predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva da sud razvede brak.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je točno da su stranke sklopile brak 9. listopada 1999. u [adresa], da je točno da su zajednička djeca stranaka punoljetna, no protivi se navodima da postoje razlozi za razvod braka, iznoseći da tuženik dolazi iz Austrije svaki tjedan kući i živi zajedno sa tužiteljicom. Kuća u kojoj stranke žive vodi se u zemljišnim knjigama na tuženika, jer je tuženik kupio kuću prije zaključenja braka sa tužiteljicom, a sve ostalo što se navodi su neistine. Nadalje se u odgovoru na tužbu iznosi da tuženik svaki tjedan kada dolazi iz Austrije plaća sve račune i ostavlja tužiteljici 150,00-200,00 eura za troškove. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u vjenčani list za parnične stranke, te dokaz saslušanja parničnih stranaka.

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zajedničke punoljetne djece stranaka jer je taj dokazni prijedlog tuženika ocijenjen neodlučnim za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, sve budući je iste u potpunosti bilo moguće utvrditi na temelju iskaza parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke zaključile brak 9. listopada 1999. u [adresa], te da su roditelji sada punoljetne djece.

6. Sporno je jesu li bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, sve budući da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tužiteljičine navode iz tužbe o teško i trajno poremećenim bračnim odnosima, a kod kojih navoda je ustrajao i u svome iskazu danom na ročištu održanom 15. rujna 2025. na kojem su saslušane parnične stranke.

7. Odredbom čl. 51. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) je propisano da će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili 3.ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

8. Tužiteljica je u svome iskazu navela da su unazad dugi niz godina odnosi zahlađeni, nema razumijevanja, nema zajedničkih ciljeva, pokušaja za dogovorom. Tuženik dolazi i odlazi u kuću u kojoj zajedno žive, tuženik ima pravo u kuću doći radi sebe, no unazad dugi niz godina, od 2017., 2018., 2019. godine su njihovi odnosi poremećeni, nema komunikacije, nema zajedničkih ciljeva. Točno je da tuženik daje 150,00 do 200,00 eura svaki tjedan za troškove, a od siječnja ove godine daje samo 200,00 eura za režije mjesečno.

8.1. Iskazala je da je tuženik dobar za njihovih troje djece, no da tuženik za tužiteljicu osobno nije dobar, ne poštuje ju kao ženu, na prste jedne ruke može nabrojati gdje su zajedno išli. Tuženik razgovara puno sa svojim prijateljima i prijateljicama, a s tužiteljicom se komunikacija svodi na dobar dan, laku noć; nju i djecu je zanemario. Iskazala je da tuženik samo vodi brigu o svojoj mirovini, samo da ode u svoju Bosnu gdje s bratom ima kuću. Samo imaju zajedničku djecu, tužiteljica nikad nije bila voljena, nemoguć joj je opstanak u braku, nije dužna biti u braku gdje nije kao žena. Ne voli ga, nije njezin čovjek, žena mu je samo na papiru.

8.2. Tuženik sam odlučuje o financijama, o svemu, ona ne zna koliku tuženik ima plaću, kada ju je dobio i koliko uopće ima novaca. Iskazala je da od 2019. spavaju u odvojenim sobama i nemaju nikakvih fizičkih kontakata, te nema mogućnosti da se bračni odnosi poprave, to je poremećeno od samog početka, no da zbog zajedničke tada maloljetne djece je bila u braku. Od 2019. su znali ići na neke fešte, rođendane, krizme u najužoj obitelji.

8.3. Tužiteljica je navela da bi zajednički ciljevi bili da stvaraju zajedno za zajedničku djecu, da obnove kuću, da se djeca ne stide, primjerice da se obnovi krov, a na što je tuženik uvijek imao izgovor da treba čekati da se legalizira, a kuća je onakva kakva je bila kad je i kupljena, nikad nije bilo veće akcije na kući, tuženik bi samo došao, otišli bi s djecom u trgovinu kupiti hranu da nisu gladni i to je to - samo misli kako će uložiti u nekretnine u Bosni. Ponekad popiju kavu zajedno, ali ona sama, a tuženik sam. Kad tuženik dođe iz Austrije, tužiteljica je kuhala za sve nijh sve do siječnja ove godine, a nakon toga kad djeca dođu kod njih, svi bi zajedno jeli što tužiteljica skuha, ne želi da djeca osjete nesklad i svađu.

9. Tuženik je u svome iskazu naveo da misli da nije bio savršen muž ni otac, sada to shvaća, a prije je mislio da je dobar, sad vidi da je nekada bio samovoljan, to je zbog toga što je patrijarhalno odgojen, ali misli da su on i tužiteljica imali dosta dobre odnose. I kad je radio po 16 sati vikendom je dolazio kući, radio je na kući, stalno je nešto obnavljao. Kad je povratio kuću u [adresa], išao je dolje, obnavljao, tu je malo zapostavio i ženu i djecu, ali i oni su išli dolje. Nema ambicije da bi se vratio u Bosnu, nema za to ni uvjeta, to je zajednička kuća, još nije podijeljeno, a njegovo je mjesto u [adresa].

9.1. Tuženik je naveo da nije takav da bi pod svaku cijenu trudio se materijalno nešto postići, radi koliko može, 1991. je prebolio meningitis, malo je zbog toga usporeniji, smatra da ne mora biti sve "pod muss". Jako mu je bolno za što ga tužiteljica optužuje, poželio je umrijeti na licu mjesta da ga više nema vezano za ovu tužbu.

9.2. Iskazao je da pravi razlog zahlađenih odnosa nije želja da se ne živi u nećistoći, već je pravi razlog to što je tužiteljica mislila da je on nešto napravio njihovoj maloj djeci, mislila je da ih je on silovao dok su išli sa njim u Bosnu. Zahlađeni odnosi su počeli puno prije dok su djeca bila mala, oko 2010. U zadnje dvije godine nije išao u [adresa] već je sa obitelji išao na more. Naveo je da više nisu zahlađeni odnosi osim što nisu zajedno spavali, a sve ostalo je bilo normalno, prošle godine je bila u Austriji, samo nisu imali intimne odnose. Jest sa drugim ženama pisao na internetu, ali nikad se nije ni s jednom našao, tj. zato što dugi niz godina tužiteljica i on nisu zajedno spavali. Da je znao pravi razlog prije, vjeruje da bi to puno prije riješio.

9.3. Do unazad pola godine su tužiteljica i on znali zajedno piti kavu, znali su po sat vremena pričati uz kavu zajedno, pričati primjerice o problemima njezine sestre s njezinim mužem i čuditi se kako se sad pod stare dane ljudi rastavljaju. Misli da njima treba razgovor, otvorena komunikacija i bračni savjet. Jučer su pili kavu, on skuha kavu, ne sjede zajedno, ali su tu blizu, u istom prostoru. Iskazao je da voli tužiteljicu, da joj sve oprašta.

10. Iskazu tuženika je punomoćnik tužiteljice prigovorio u dijelu koji je suprotan iskazu tužiteljice, a pogotovo dijelu da je tuženika optužila za kazneno djelo silovanja maloljetne djece.

10.1. Na upit suda da pojasni navode iz svoga iskaza da je uzrok pokretanja ovog postupka to što je tužiteljica optužila tuženika da je silovao njihovo dvoje djece dok su bili mali, otprilike oko 2010. kad su bili s njim u Bosni, tuženik je iskazao da je tužiteljica te tvrdnje iznijela tek sad u 2025. kada je pokrenuta ova parnica. Na upit kada je tužiteljica zadnji put bila u Bosni je naveo 2018. godine, a na pitanje da pojasni kako to da je tužiteljica od 2018. kada je zadnji put bila u Bosni i ispričala za to (silovanje) poznanicima zajedničkim u [adresa], pa sve do 2025. tužiteljica živjela s tuženikom bez da mu je išta rekla ili prigovarala o tom silovanju, tuženik je naveo: „tužiteljica se satima i satima molila, ona je bila uvjerena u to (silovanje), meni nije govorila, a rekla je djeci“.

11. Iz naprijed, skoro u cijelosti reproduciranih, iskaza stranaka je jasno razvidno da je između stranaka došlo do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa.

12. Naime, neovisno o tvrdnjama tuženika koji smatra da bračni odnosi između njega i tužiteljice nisu teško i trajno poremećeni, tužiteljica u ovome postupku jest na jasan i nedvojben način iskazala da više ne želi biti u predmetnoj bračnoj zajednici, da tuženika ne voli i da mu je žena samo na papiru, a i iz iskaza samoga tuženika jasno proizlazi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, jer tuženik u svome iskazu navodi i da ga je tužiteljica optužila za silovanje zajedničke djece dok su ista bila maloljetna (da bi to bio povod za ovu tužbu), doduše obrazlažući to, po ocjeni ovoga suda, na neuvjerljiv i kontradiktoran način, dok tužiteljica nije iznosila nikakve tvrdnje da bi tuženik bio loš kao osoba, već je iskazala da tuženik za nju kao bračni drug nije dobar, da nema razumijevanja, a da je dobar za njihovu zajedničku djecu (sada punoljetnu) protiveći se prijedlogu tuženika da se u ovome postupku zajednička djeca saslušavaju kao svjedoci navodeći da su djeca odrasla, i da njih ne treba zvati zamarati ovim.

13. Bez obzira na navode tuženika o motivima tužiteljice za pokretanje ovoga postupka, iz svega naprijed navedenoga je vidljivo da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, da nema nikakove mogućnosti da se bračna zajednica obnovi, jer stranke ni na koji način ne održavaju uređenu životnu zajednicu muškarca i žene u smislu skladnog bračnog odnosa. Stoga su ispunjene pretpostavke iz čl. 51. t. 2. Obiteljskog zakona za razvod braka, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

14. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka u ovoj statusnoj stvari je odlučeno primjenom čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona, pa je, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja i ishodu postupka, valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom u pravilno zahtijevanom iznosu od 500,00 eura primjenom Tbr. 7. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.), a odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, slijedom čega je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke.

15. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 22. rujna 2025.

Sudac

Martina Kozar

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka. Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Matični ured Virovitica – nakon pravomoćnosti

4. Spis