REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-706/2017-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Češo-Žanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. srpnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i tuženika, dana 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se tuženikova Odluka Klasa: 4.5.1-17/771-2, Broj: 01/006 od 07. veljače 2017. o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika te da je tuženik po ravnatelju dana 07.02.2017. donio Odluku o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan pod brojem Klasa: 4.5.1- 17/771-2 Broj: 01/006 od 07.02.2017., koju Odluku je zaprimila dana 17.02.2017. Navodi da je protiv citirane Odluke uložila prigovor Upravnom vijeću tuženika u roku od 15 dana, i to dana 02.03.2017. putem preporučene poštanske pošiljke s povratnicom, koji je tuženik zaprimio dana 06.03.2017. Tužiteljica navodi da je kod tuženika formirano Radničko vijeće te je obzirom na tu činjenicu i činjenicu da se radi o odluci koja je važna za položaj radnika, sukladno čl. 150 st. 1 Zakona o radu bila obveza poslodavca, tj. tuženika da se savjetuje s radničkim vijećem. Navodi da takovog savjetovanja nije bilo i da je stoga pobijana Odluka ništetna prema čl. 150 st. 12 Zakona o radu. Dalje navodi da je ravnatelj tuženika donio osporavanu Odluku pozivom na čl. 17 st. 2 toč. 3 Statuta KBC Zagreb.

Tužiteljica osporava da je tijekom godine dana rada na radnom mjestu Pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode postupala na način da bi svojim nesavjesnim i nepravilnim radom prouzročila štetu KBC-u, klinici, odnosno kliničkom zavodu ili da bi zanemarila ili nesavjesno obavljala svoje dužnosti tako da su nastale ili mogle nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti KBC-a Zagreb, klinike, odnosno kliničkog zavoda, a naročito da bi bila nanesena šteta zdravlju ili da bi bio ugrožen život bolesnika.

Dalje navodi da je osporavanom Odlukom odlučeno da se radnica razrješava s danom 07.02.2017., a obzirom je Odluku zaprimila 17.02.2017. smatra da je takovo razrješenje nedopušteno i protuzakonito. Tužiteljica se poziva na obrazloženje pobijane Odluke, gdje se navodi da su ravnatelju tuženika upućene anonimne i neanonimne prijave zaposlenika Zavoda za neonatologiju te pisano očitovanje prof.dr.sc. MA kao predstojnika Klinike o funkcioniranju samog Zavoda. Dalje navodi da je putem svog punomoćnika zatražila uvid u dokumentaciju na temelju koje je ravnatelj tuženika donio pobijanu Odluku, koju je dobila putem maila dana 27.02.2017., pri čemu se ta dokumentacija sastoji od: 1) pisma potpisanog po izv.prof.dr.sc. RA od dana 23.01.2017. koje je naslovljeno na prof.dr.sc. MA, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, bez navoda kada je isto pismo protokolirano unutar tuženika, tj. kada je točno predano i da li je uopće predano na način da se evidentira kroz urudžbeni zapisnik tuženika; 2) anonimnog pisma naslovljenog na Predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode prof. MA i na mjestu potpisa s naznakom "Sestre s postintenzivne" bez datuma kada je isto pismo pisano i bez navoda kada je isto protokolirano unutar tuženika, tj. kada je točno predano i da li je uopće predano na način da se evidentira kroz urudžbeni zapisnik tuženika; 3) pisma koje je potpisao Predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode prof.dr.sc. MA s datumom 08.02.2017. Ur.br.: 021-1/15-17, naslovljeno na KBC Zagreb prof.dr.sc. ŽA Ravnatelj i koje je uredno predano na urudžbeni zapisnik tuženika dana 09.02.2017. te je tog istog dana i zaprimljeno pod brojem Broj: 01/001 Klasa: 4.5.1- 17/750-2, dakle nakon što je osporavana Odluka donijeta te 4) zapisnika koji je sastavljen dana 07.02.2017. pod brojem Klasa: 4.5.1-17/750-1 Broj: 01/006. Tužiteljica navodi da je iz teksta zapisnika vidljivo da ravnatelj nije omogućio radnici da se očituje o svim eventualnim prigovorima na njezin rad i da je iz teksta zapisnika vidljivo da je ravnatelj donio Odluku o razrješenju prije nego što je sazvao sastanak.

U odnosu na obrazloženje pobijane Odluke, navodi da se ravnatelj poziva na očitovanje prof.dr.sc. MA, ali da tog očitovanja nema u spisu. Ukazuje da je tek dva dana nakon sastanka o kojem postoji zapisnik od 07.02.2017. i donošenja osporavane Odluke, imenovani prof. preko urudžbenog zapisnika poslodavca dostavio ravnatelju svoje pismo, koje predstavlja njegovu osobnu zahvalu ravnatelju jer je donio pobijanu Odluku.

Tužiteljica ukazuje da sve prije navedeno upućuje da tuženik prilikom donošenja osporavane Odluke nije utvrdio pravo činjenično stanje, nije omogućio tužiteljici da se očituje o eventualnim prijavama, nije utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između navoda prijava i pravne kvalifikacije iz čl. 17 st. 2 toč. 3 Statuta KBC-a Zagreb, nije utvrdio da je rad tužiteljice bio nesavjestan i nepravilan i to kojim radnjama i u kojem obliku, da je zbog toga nastala šteta i u kojoj visini, nije utvrdio da je zbog rada tužiteljice (točno kojim radom) nastala veća smetnja u obavljanju djelatnosti KBC-a i Zavoda te da je nanesena šteta zdravlju i da je ugrožen život bolesnika i točno kada i kojeg bolesnika i zbog kojeg propusta osobno tužiteljice. Smatra i da je nedopustivo da se tužitelj (ispravno bi trebalo pisati tuženik) u pobijanoj Odluci poziva na očitovanje prof. MA, a kojeg očitovanja nema u spisu, kao niti među dokumentacijom temeljem koje je donijeta osporavana Odluka.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom kao u tužbi tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je tuženikova Odluka o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan pod brojem Klasa: 4.5.1-17/771-2 Broj: 01/006 od 07.02.2017., ništetna.

Podredno, ukoliko prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ne bi bio osnovan, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se poništava tuženikova Odluka o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan pod brojem Klasa: 4.5.1-17/771-2 Broj: 01/006 od 07.02.2017. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su sukladno čl. 29 Zakona o radu protekli svi zakonski rokovi za zaštitu prava iz radnog odnosa, budući se u tužbenom zahtjevu traži utvrđenje ništetnosti Odluke od …, jer je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio dana 06.03., pa stoga predlaže odbacivanje tužbenog zahtjeva. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu koju smatra u potpunosti neosnovanom. Tuženik navodi da tužiteljica u tužbi točno navodi kako je tuženik po ravnatelju dana 07.02.2017. donio Odluku o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je tužiteljica imenovana, pod brojem Klasa: 4.5.1-17/771-2, broj 01/006, a koju Odluku je tužiteljica zaprimila dana 17.02.2017. Tuženik smatra da tužiteljica netočno navodi kako je tuženik prije donošenja Odluke o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata bio u obvezi savjetovati se s Radničkim vijećem, budući se radi o odluci važnoj za položaj radnika. Naime, sukladno čl. 17 Statuta KBC-a Zagreb radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan, odnosno ravnatelj je dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka mandata za koje (pravilno bi trebalo pisati koji) je imenovan u sljedećim uvjetima: 1. na osobni zahtjev; 2. ako ne postupa po propisima i općim uvjetima KBC-a Zagreb ili neosnovano ne izvršava odluke Upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih službi ili postupa protivno njima; 3. ako svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči KBC-u, odnosno kliničkom zavodu štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti KBC-a Zagreb, klinike, odnosno kliničkog zavoda, a naročito ako je nanesena šteta zdravlju ili ugrožen život bolesnika; 4. ako se ne pridržava utvrđene financijske politike i financijskih planova KBC-a Zagreb i 5. ako djeluje suprotno financijskim poslovima i profesionalnim interesima KBC-a Zagreb. Tuženik navodi da je tužiteljica razriješena dužnosti pročelnice Zavoda temeljem citiranog čl. 17 st. 2 toč. 3, s time da je i dalje nastavila s radom kod tuženika na poslovima na kojima je radila i prije imenovanja, a to je voditeljica Odjela u tom Zavodu. Tuženik smatra da u konkretnoj situaciji tuženik nije bio u obvezi savjetovati se s Radničkim vijećem, a iz razloga što se u konkretnom slučaju u prvom redu radilo o nesavjesnom radu i nepravilnom radu na poslovima pročelnice Zavoda, kojim radom je tužiteljica prouzročila štetu Zavodu Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb te je sukladno tome ravnatelj na temelju Statuta KBC-a Zagreb tužiteljicu bio dužan razriješiti i prije isteka mandata na koji je imenovana. Stoga tuženik nije bio u obvezi postupati sukladno odredbi čl. 150 Zakona o radu, jer tužiteljici nije uručio otkaz ugovora o radu, već je ravnatelj sukladno svojim ovlaštenjima donio Odluku o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata. Tuženik navodi da je tužiteljica Odlukom ravnatelja od 28.01.2016. izabrana na mandatno razdoblje od 4 godine na radno mjesto pročelnice Zavoda, a budući je ravnatelj sukladno prije navedenim ovlaštenjima iz Statuta donio Odluku o razrješenju radnika prije isteka mandata, to je tužiteljica kao liječnik specijalist pedijatar dana 08.02.2017. s tuženikom zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto v.d. voditelja Odjela za novorođenčad rođenu prirodnim putem. Tuženik napominje da je tužiteljica prije zaključenja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto v.d. voditelja Odjela bila obaviještena da ukoliko nije suglasna sa zaključenjem tog ugovora, da će tuženik pokrenuti postupak otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a što znači i postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Navodi da to nije bila obveza tuženika prilikom donošenja Odluke o razrješenju, jer se radi o mjestu pročelnika Zavoda za koje se radnik izabire na mandatno razdoblje od 4 godine s mogućnošću razrješenja i prije isteka mandata, pa time tužiteljici nije doveden u pitanje radni odnos na neodređeno vrijeme i moguća ponuda za radna mjesta koja može obavljati kao liječnik specijalista. Tuženik smatra da tužiteljica netočno navodi kako joj nije bila dana mogućnost očitovanja o svim eventualnim prigovorima na njezin rad. Tuženik ukazuje da je tužiteljica kao prilog tužbi dostavila i Zapisnik sa sastanka od 07.02.2017. na kojem su uz tužiteljicu i ravnatelja bili prisutni i prof.dr.sc. MA, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode, AA, pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor i prof.dr.sc. L (ispravno je RA) RA, v.d. voditeljica Odjela za intenzivno liječenje novorođenčadi u Zavodu za neonatologiju. Navodi da su tom prilikom tužiteljici iznijeti svi prigovori i upoznata je sa sadržajem anonimne prijave, a što se u suštini svodi na to da od kada je tužiteljica pročelnica Zavoda, da je na istom prisutan nered u funkcioniranju i radu medicinskih sestara i liječnika, da je pogoršan međusobni odnos liječnika i drugog osoblja Zavoda te da postoji osnovana sumnja u neprofesionalnost i neodgovarajuće postupanje prema najmlađim pacijentima, a sve sukladno pristiglim prijavama od strane medicinskog osoblja na Zavodu, a posebice: - liječnici imaju "svoje" male pacijente, pa pojedinog pacijenta pregledava i terapiju mu određuje samo neonatolog "zadužen" za to dijete ukoliko je prisutan u trenutku potrebe, što je nedopustivo, jer u bolnici svi liječnici liječe sve i dežurni liječnik brine o zdravlju sve djece, a ne samo "svojih" pacijenata; - prema prijavi medicinskih sestara tako je jedna dežurna liječnica, koja je imenovana u podnesenoj prijavi, u nekoliko navrata na upit medicinske sestre o promjeni terapije za dijete pacijenta odgovorila vulgarno uz napomenu da to dijete nije njezin pacijent, s tim da navedena liječnica nije prijavljena zbog takvog ponašanja i da je to rezultat odluke tužiteljice da svaki liječnik ima "svoje" male pacijente; - takvim postupanjem dežurnog liječnika medicinske sestre ne znaju što mogu i koga pitati, za što je tko odgovoran te se tako uz neorganizirani proces rada i neposredno ugrožava zdravlje i život malih pacijenata; - obavezna liječnička vizita nije bila organizirana i stvarao se nered, a u viziti koja se povremeno ipak obavi istovremeno se ili pojavi više neonatologa ili nitko nije prisutan, što je nedopustivo; - primopredaje dužnosti između dežurnih liječnika su kratke i nepotpune, pa dežurni liječnik koji preuzme službu ima tijekom dežurstva dileme i probleme u obavljanju posla zbog neznanja o detaljima vezanim uz stanje pacijenta; - liječnici su prestali ujutro pregledavati tijekom noći rođenu zdravu novorođenčad niti obilaze druge odjele, a rijetko to čine i u Odjelu za intenzivno liječenje, što je također nedopustivo zbog mogućih posljedica; - prestala je s radom ambulanta za praćenje novorođenčadi, značenje ne treba obrazlagati i – prisutno je bilo nezadovoljstvo kod većeg dijela osoblja Zavoda te su mlađi liječnici iskazivali namjeru odlaska iz Zavoda i od tuženika zbog načina rukovođenja, odnosa među zaposlenicima i sl.

Dalje navodi da je tužiteljica prilikom iznošenja svog osvrta na stanje u Zavodu navela kako ne smatra da postoji nered u Zavodu za neonatologiju, nego samo problemi u komunikaciji i da je sve prethodno nabrojano rezultat toga što je u Zavod donijela mnoge novine za koje treba vremena da se prihvate te je tom prilikom priznala da svaki pacijent treba imati svog doktora, kako je pitala djelatnike Zavoda da li žele imati "svoje pacijente" što je većina prihvatila te da liječnici nisu željeli ići pregledavati djecu u postintenzivnu skrb. Stoga tuženik smatra da ne samo da je tužiteljici dana mogućnost da iznese svoje očitovanje o prigovorima, već je ista i priznala da postoje problemi u radu Zavoda kojeg je ona pročelnica te je iz njezinog iskaza vidljivo kako nije mogla uspostaviti rad (pravilno bi bilo red) na Zavodu, već je dapače svojim djelovanjem dovela u pitanje život i zdravlje pacijenata. Tuženik još navodi da je tužiteljica kao pročelnica Zavoda sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta bila odgovorna za sve poslove Zavoda, osobito stručni rad Zavoda, tj. skrb i liječenje malih pacijenata te za red i disciplinu osoblja i slično, koje poslove nije bila u stanju obavljati, a kako se naknadno pokazalo, što je rezultiralo vrlo teškom situacijom vezano uz proces rada i nedisciplinom medicinskog osoblja na Zavodu, a što je neposredno ugrožavalo živote najmlađih pacijenata, slijedom čega je ravnatelj morao donijeti Odluku o razrješenju tužiteljice. Obzirom na sve prethodno izneseno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan Klasa: 4.5.1- 17/771-2 Broj: 01/006 od 07.02.2017. (list 4 spisa), preslik povratnice (list 5 spisa), prigovor tužiteljice od 02.03.2017. (list 6-8 spisa), preslik povratnice (list 9 spisa), izvadak iz Statuta Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 12.05.2016. (list 10-12 spisa), e-mail komunikaciju (list 13 spisa), dopis (pismo) RA od 23.01.2017. (list 14 spisa), dopis (pismo) Sestara s Postintenzivne bez datuma (list 15 spisa), dopis (pismo) MA od 08.02.2017. (list 16 spisa), Zapisnik sa sastanka održanog 07.02.2017. (list 17-18 spisa), opis poslova za pročelnika Zavoda (list 23-24 spisa), preslike povratnica (list 29 spisa), ispis s Internet stranica tuženika vezano za Radničko vijeće KBC Zagreb (list 30 spisa), Odluku o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme za tužiteljicu od 19.05.2017. (list 54-55 spisa), Odluku tuženika od 28.01.2016. (list 59 spisa), dopis tuženika od 28.02.2017. (list 60 spisa), Ugovore o radu sklopljene između tužiteljice i tuženika od 20.02.2017. i 28.01.2016. (list 61-62 spisa), cjeloviti Statut tuženika od 12.05.2016. (list 63-82 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika - I od 30.03.2015. s obavijesti od 08.04.2015. o objavi na oglasnoj ploči tuženika i stupanju na snagu istog (list 83-85 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika - III od 21.07.2016. s obavijesti od 30.07.2016. o objavi na oglasnoj ploči tuženika i stupanju na snagu istog (list 86-100 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika - II od 19.08.2015. s obavijesti od 29.08.2015. o objavi na oglasnoj ploči tuženika i stupanju na snagu istog (list 101-111 spisa) i ostalu dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 20.07.2021. (list 112-524 spisa). U postupku su saslušani svjedoci NA, ĐA, ŠA, LAŠ, KA, MAŠ, HA, MA i RA te je saslušana i tužiteljica kao stranka u postupku.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti, i to na način da sud poništi tuženikovu Odluku o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan Klasa: 4.5.1- 17/771-2 Broj: 01/006 od 07.02.2017.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica Odlukom Sanacijskog upravitelja tuženika od 28.01.2016. izabrana na reizborno radno mjesto pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode te da je tog istog datuma 28.01.2016. s tužiteljicom sklopljen Ugovor o radu za obavljanje poslova tog radnog mjesta. Nadalje, nije niti sporno da je tuženik donio Odluku o razrješenju radnika na reizbornom radnom mjestu prije isteka mandata na koji je imenovan Klasa: 4.5.1-17/771-2 Broj: 01/006 od 07.02.2017. (dalje u tekstu - Odluka tuženika od 07.02.2017.), koju je tužiteljica zaprimila dana 17.02.2017. Nadalje, nije niti sporno da je tužiteljica protiv Odluke tuženika od 07.02.2017. izjavila prigovor, tj. zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio dana 06.03.2017. (navod tuženika iz odgovora na tužbu), a u odnosu na koji tuženik nije donio drugostupanjsku odluku. Među strankama nije niti sporno da tuženik prethodno, prije donošenja Odluke od 07.02.2017., nije proveo savjetovanje sukladno čl. 150 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu ZR). Nadalje, nije niti sporno da je tužiteljica nakon donošenja Odluke od 07.02.2017. s tuženikom sklopila novi Ugovor o radu od 20.02.2017. za obavljanje poslova radnog mjesta v.d. Voditelja Odjela za novorođenčad rođenu prirodnim putem, a u istom Zavodu (za neonatologiju) i u istoj Klinici (za ženske bolesti i porode). Zaključno, među strankama nije niti sporno da je tužiteljici na njezin zahtjev prestao radni odnos kod tuženika dana 04.06.2017., i to donošenjem Odluke tuženika od 19.05.2017. o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

7. Među strankama je sporan pravni osnov, odnosno je li ništetna ili se ima poništiti tuženikova Odluka od 07.02.2017., kojom je ravnatelj tuženika razriješio tužiteljicu s radnog mjesta pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode prije isteka mandata od 4 godine za koji je imenovana počam od 01.02.2016., jer su nastali razlozi koji uzrokuju razrješenje sukladno čl. 17 st. 2 toč. 3. Statuta tuženika. Nadalje, među strankama je sporna i pravovremenost predmetne tužbe, a sporno je i je li Odluka tuženika od 07.02.2017. ništetna sukladno čl. 150 st. 12 ZR-a. Osim navedenog, za tuženika je sporno i postojanje pravnog interesa tužiteljice za vođenje ovog spora, i to iz dva razloga, odnosno jer je došlo do prestanka njezinog radnog odnosa kod tuženika dana 04.06.2017. i jer je prihvatila ponudu za obavljanje poslova v.d. Voditelja Odjela sklapanjem Ugovora o radu od 20.02.2017.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Odluke tuženika od 07.02.2017., a podredno zahtjev za poništenjem te iste Odluke.

9. Obzirom na prigovor nepravovremenosti kako zahtjeva za zaštitu prava, tako i predmetne tužbe, sud je u prvom redu utvrđivao da li su bili pravovremeni i zahtjev za zaštitu prava i predmetna tužba te je utvrdio da je tužiteljica ispoštovala rokove propisane odredbom čl. 133 st. 1 i st. 2 ZR-a. Sud u prvom redu ističe da se tuženik u odgovoru na tužbu, kada predlaže odbacivanje tužbenog zahtjeva, pogrešno poziva na odredbu čl. 29 ZR-a, jer ista uređuje pitanje zaštite privatnosti radnika.

Vezano za zakonske rokove iz čl. 133 ZR-a, tuženik je u odgovoru na tužbu potvrdio činjenični navod iz tužbe da je tužiteljica pobijanu Odluku tuženika od 07.02.2017. zaprimila dana 17.02.2017., pa je uzevši u obzir rok od 15 dana iz čl. 133 st. 1 ZR-a tužiteljici taj rok od 15 dana za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava započeo teći dana 18.02.2017., time da je posljednji dan toga roka bio ponedjeljak, 06.03.2017. Sud je uvidom u preslik povratnice koja prileži sudskom spisu na listu 9 utvrdio da je tužiteljica unutar zakonskog roka iz čl. 133 st. 1 ZR-a izjavila pravovremeni zahtjev za zaštitu prava kao preporučenu pošiljku dana 02.03.2017., koji je tuženik zaprimio dana 06.03.2017. Stoga je dana 07.03.2017. započeo teći rok od 15 dana za očitovanje poslodavca, odnosno za donošenje II° odluke, koju poslodavac, tj. tuženik nesporno nije donio, pa je dana 21.03.2017. istekao rok za donošenje II° odluke. Zbog navedenog je dana 22.03.2017. započeo teći rok od 15 dana iz čl. 133 st. 2 ZR-a unutar kojeg je tužiteljica bila dužna zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, time da je 15.-ti dan toga roka bio 05.04.2017. Budući je tužba predana na pošti kao preporučena pošiljka dana 04.04.2017., a što je vidljivo iz preslike povratnice koja prileži sudskom spisu na listu 29, to iz svega prije navedenog proizlazi da je osim pravovremenog zahtjeva za zaštitu prava, tužiteljica podnijela i pravovremenu tužbu.

10. U odnosu na primjenu odredbe čl. 150 ZR-a koja uređuje pitanje obveze savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem, tj. sindikalnim povjerenikom prije donošenja odluke važne za položaj radnika, sud smatra da tuženik u predmetnoj pravnoj situaciji nije povrijedio obvezu savjetovanja. Isto iz razloga što su odredbom čl. 150 st. 3 ZR-a pobrojane sve važne odluke prije donošenja kojih se poslodavac obvezan savjetovati, međutim Odluka koja je predmet ovog spora, nije važna odluka iz čl. 150 st. 3 podst. 1-10 ZR-a, jer se ne radi o odluci o otkazu tužiteljičinog ugovora o radu. Stoga Odluka koja je predmet ovog spora nije ništetna prema čl. 150 st. 12 ZR-a, jer nije donijeta protivno odredbama ZR-a o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem.

11. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema pravni interes za vođenje predmetnog spora, sud smatra da je ovaj prigovor neosnovan, što se obrazlaže na sljedeći način. Tuženik je ovaj prigovor istaknuo na ročištu održanom dana 05.03.2021., kada navodi da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog spora zbog prestanka njezinog radnog odnosa kod tuženika dana 04.06.2017. Osim toga, tuženik isti prigovor ponavlja i u podnesku od 20.07.2021., kada predlaže odbačaj tužbe, a u kojem podnesku ističe da je prihvaćanjem ponude za obavljanje poslova v.d. Voditelja Odjela sklapanjem Ugovora o radu od 20.02.2017. prestao tužiteljičin pravni interes u ovoj pravnoj stvari.

U odnosu na prednje navode tuženika, sud navodi da je tužiteljica spornu Odluku koja je predmet ovog spora zaprimila dana 17.02.2017., dakle prije sklapanja novog Ugovora o radu od 20.02.2017. Kako je tužiteljica svoje razrješenje s radnog mjesta Pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode smatrala nezakonitim, to je i pokrenula ovaj spor, pri čemu, prema mišljenju ovoga suda, za osnovanost njezinog tužbenog zahtjeva u ovom postupku nije od utjecaja okolnost što ona nije odbila sklapanje Ugovora o radu za novo radno mjesto v.d. Voditelja Odjela od 20.02.2017.

Naime, sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 28.02.2017. (list 60 sudskog spisa), kojim se tužiteljica poziva vratiti potpisane primjerke Ugovora o radu od 20.02.2017., jer će se u protivnom provesti postupak otkaza Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu. Isto tako je od strane suda izvršen uvid i u novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 20.02.2017., koji je potpisan od strane tužiteljice (list 61 sudskog spisa), a prema kojem Ugovoru će tužiteljica obavljati poslove na radnom mjestu v.d. Voditelj Odjela za novorođenčad rođenu prirodnim putem u Zavodu za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode te da radnik, tj. tužiteljica započinje s radom 08.02.2017. (čl. I., II., III. i IV. Ugovora). U odnosu na prije navedeno, sud smatra da tuženik nesporno nije postupio sukladno čl. 123 st. 1 ZR-a (otkaz ugovora o radu i istodobno predlaganje sklapanja novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima), već je tužiteljici samo dostavio novi Ugovor o radu od 20.02.2017., koji je ona nesporno potpisala i prihvatila. Stoga tuženikov propust zakonitog postupanja (na koje se tuženik obvezao i u toč. 2. izreke Odluke od 07.02.2017.) u smislu istodobnog otkaza ranijeg ugovora o radu i ponude novog ugovora o radu ne može ići na štetu tužiteljice, na način da bi ona izgubila pravni interes za vođenje ovoga spora.

U svezi prigovora tuženika o nepostojanju pravnog interesa tužiteljice za vođenje ovog spora zbog prestanka njezinog radnog odnosa kod tuženika dana 04.06.2017., sud smatra da je prigovor istaknut i u ovom smjeru također neosnovan i da je usmjeren na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, sud je izvršio uvid u Odluku tuženika od 19.05.2017. o prestanku Ugovora o radu tužiteljice na neodređeno vrijeme, prema kojoj tužiteljici prestaje radni odnos dana 04.06.2017. (toč. 4. izreke ove Odluke). Ista Odluka prileži sudskom spisu na listovima 54-55 i iz obrazloženja iste vidljivo je da je tužiteljica podnijela zahtjev za otkaz Ugovora o radu zaključenog dana 20.02.2017. na neodređeno vrijeme, radi prelaska u KBC Sestre milosrdnice iz Zagreba na iste poslove. U odnosu na ovu Odluku, sud smatra da nesporna činjenica prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, pa i na njezin zahtjev, ne utječe na okolnost da je prethodno razrješenje tužiteljice prije isteka mandata s reizbornog radnog mjesta bilo nezakonito, odnosno da ta nezakonitost nije prestala zajedno s prestankom radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Stoga tužiteljica doista ima realan pravni interes za vođenje ovoga spora, pri čemu je mišljenje ovoga suda da za predmet ovoga postupka uopće nije relevantno da li će i što će tužiteljica dalje poduzimati po pravomoćnom dovršetku ovog radnog spora. Pri tome se tužiteljica na ročištu održanom dana 05.03.2021. očitovala da je njezin pravni interes pitanje plaće za razdoblje nakon razrješenja do prestanka radnog odnosa, pri čemu je i iskazom tužiteljice kao stranke utvrđeno da je njoj prema novom Ugovoru o radu ponuđeno niže plaćeno radno mjesto. Zaključno, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravo na razliku plaće za razdoblje od razrješenja (neosnovanog i nezakonitog) do isteka mandata od 4 godine, između plaće Pročelnika Zavoda za neonatologiju i v.d. Voditelja Odjela, ali to će biti predmet nekog eventualnog budućeg radnog spora.

12. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku tuženika od 07.02.2017. (list 4 sudskog spisa), koju je donio tadašnji ravnatelj tuženika prof.dr.sc. ŽA, a temeljem čl. 17 st. 2 toč. 3 Statuta KBC Zagreb. U izreci ove Odluke navodi se da se doc.dr.sc. RAŠ (tužiteljica) razrješuje poslova reizbornog radnog mjesta Pročelnice Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode, prije isteka mandata na koji je imenovana, s danom 07.02.2017. (toč. 1.). Prema toč. 2. izreke ove Odluke provest će se postupak otkaza ugovora o radu koji je imenovana sklopila za obavljanje poslova Pročelnice Zavoda za neonatologiju, Klinike za ženske bolesti i porode, s ponudom izmijenjenog ugovora o radu prema stručnoj spremi, znanju i sposobnostima doc.dr.sc. RAŠ. U obrazloženju ove Odluke navedeno je da je doc.dr.sc. RAŠ Odlukom sanacijskog upravitelja od 28.01.2016. izabrana za reizborno radno mjesto Pročelnice Zavoda za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode i da je nakon sklopljenog ugovora o radu na mandatno razdoblje od 4 godine, dana 01.02.2016. započela s radom na navedenom radnom mjestu. Dalje je navedeno da je obavljajući poslove Pročelnice spomenutog Zavoda radnica, po vlastitim riječima, uvela brojne novine u organizaciji rada Zavoda, ali bez znanja i potrebne suglasnosti predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode i Uprave KBC-a Zagreb na čelu s ravnateljem. Navedeno je da su posljedice tih novina problemi u funkcioniranju Zavoda, narušeni međuljudski odnosi zaposlenika Zavoda, nered u radu kako medicinskih sestara, tako i mlađih liječnika te neprofesionalno i neodgovarajuće postupanje prema malim pacijentima i moguću ugrozu zdravlja i života tih pacijenata.

Navodi se i da su ravnatelju KBC-a Zagreb zbog opisanog upućene anonimne i neanonimne prijave zaposlenika Zavoda za neonatologiju te pisano očitovanje prof.dr.sc. MA, predstojnika Klinike o funkcioniranju samog Zavoda. Dalje je navedeno da je kao nesporno utvrđeno da u Zavodu za neonatologiju, kao posljedica uvedenih novina pročelnice dr.sc. RAŠ: - liječnici imaju "svoje" male pacijente, pa pojedinog pacijenta pregledava i određuje terapiju neonatolog "zadužen" za to dijete ako je prisutan; - prema prijavi medicinskih sestara jedna dežurna liječnica, koju su imenovale u podnesenoj prijavi, u nekoliko navrata je na upit o terapiji za neko dijete odgovorila vulgarno uz primjedbu da to dijete nije njezin pacijent. Takvim postupanjem dežurnog liječnika medicinske sestre ne znaju koga mogu što pitati (ako "zadužen" liječnik nije u procesu rada), za što je tko odgovoran te se time uz neorganiziran proces rada i neposredno ugrožava zdravlje i život malih pacijenata, što je nedopustivo; - vizita nije organizirana i stvara se nered. U viziti se istovremeno pojavi više neonatologa ili nije nitko prisutan; - primopredaje su kratke i nepotpune, pa dežurni liječnik ima tijekom dežurstva dileme i probleme u obavljanju posla; - liječnici više ujutro ne pregledavaju tijekom noći rođenu zdravu novorođenčad, niti obilaze odjele, a rijetko to čine i u Odjelu za intenzivno liječenje; - prestala je s radom ambulanta za praćenje novorođenčadi i – prisutno je nezadovoljstvo i mlađi liječnici iskazuju namjeru odlaska iz Zavoda i KBC-a Zagreb zbog načina rukovođenja, odnosa među zaposlenicima i sl. Zaključno je navedeno da je zbog opisanog valjalo žurno poduzeti mjere da se takav način rada i funkcioniranja u Zavodu i rukovođenja prekine, popravi i otkloni svaka opasnost po zdravlje i živote malih pacijenata, pa je sukladno iznesenom činjeničnom stanju donijeta Odluka kao u izreci.

13. Sud je, nadalje, tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u prigovor tužiteljice protiv Odluke tuženika od 07.02.2017. zaprimljen od strane tuženika dana 06.03.2017. (sukladno spisu priležećoj preslici povratnice s lista 9 sudskog spisa) te je uvidom u isti utvrdio da se sporna Odluka od 07.02.2017. u bitnome osporava iz istih razloga kao što to tužiteljica navodi u predmetnoj tužbi.

14. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u spisu priležeću dokumentaciju relevantnu za predmet ovoga spora, pa je tako uvidom u Odluku Sanacijskog upravitelja tuženika prof.dr.sc. ĐA od 28.01.2016. (list 59 sudskog spisa), utvrdio da je tužiteljica izabrana za radno mjesto pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode.

Nadalje, sud je utvrdio da su tuženik i tužiteljica tog istog dana, 28.01.2016., sklopili i Ugovor o radu (list 62 sudskog spisa) na neodređeno vrijeme, za obavljanje prije navedenih poslova Pročelnika Zavoda za neonatologiju, u mandatnom razdoblju od 4 godine, počevši od 01.02.2016. do 31.01.2020. te da tužiteljica započinje s radom 01.02.2016., sve sukladno čl. I., II. i IV. toga Ugovora.

15. Nadalje, sud je izvršio uvid u izvadak iz internog akta tuženika koji uređuje pitanje opisa poslova i odgovornosti Pročelnika Zavoda (list 23 sudskog spisa), a kojim je pod opisom poslova toga radnog mjesta navedeno sljedeće: organizira i vodi rad ustrojstvene jedinice; vodi stručni, nastavni i znanstveni rad; provodi plan i program rada ustrojstvene jedinice; izrađuje prijedloge planova ustrojstvene jedinice; vodi brigu o prostoru i opremi ustrojstvene jedinice; podnosi zahtjeve za nabavu u okviru planiranih financijskih sredstava ustrojstvene jedinice; raspodjeljuje financijska sredstva ustrojstvene jedinice; kontrolira potrošnju utvrđenih financijskih sredstava ustrojstvene jedinice; poduzima mjere za provođenje racionalne potrošnje u okviru planiranih sredstava; nadzire rad i disciplinu; provodi mjere zaštite na radu i zaštite od požara; obvezan je odgovorno, sadržajno i kvalitetno unositi podatke za potrebe medicinske dokumentacije te obračuna izvršenih zdravstvenih usluga u Bolnički informatički sustav (BIS) te obavlja i druge poslove po nalogu predstojnika.

Za pročelnika Zavoda određeno je da je odgovoran za: zakonitost rada ustrojstvene jedinice te rad Dnevne bolnice i Poliklinike unutar Zavoda; stručni rad ustrojstvene jedinice; red i disciplinu ustrojstvene jedinice; poslovanje ustrojstvene jedinice; osnovna sredstva i sitni inventar ustrojstvene jedinice; čuvanje tajnosti dodijeljene zaporke kojom ostvaruje pravo pristupa informatičkim servisima KBC-a Zagreb (BIS, AX …) čime potvrđuje vjerodostojnost svoga rada te čuva povjerljivost podataka pacijenata i odgovarajuću razinu sigurnosti sustava; financijsko poslovanje ustrojstvene jedinice prema planiranim sredstvima; sukladno čl. 5. Uredbe o sastavljanju i predaji Izjave o fiskalnoj odgovornosti i izvještaja o primjeni fiskalnih pravila ravnatelj prenosi fiskalnu odgovornost na Pročelnika koji je dužan potpisati Izjavu; zakonitost provođenja postupaka iz područja klinike/kliničkog zavoda te se sukladno čl. 61. Prekršajnog zakona određuje kao odgovorna osoba za zakonito provođenje i obavljanje poslova iz područja ustrojstvenih jedinica kojima rukovodi te da je za svoj rad odgovoran predstojniku.

16. Nadalje, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i u cjeloviti Statut tuženika od 12.05.2016. (list 63-82 sudskog spisa), a posebice u čl. 17 istoga, koji uređuje pitanje mogućnosti razrješenja radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka vremena na koje je imenovan (st. 1), odnosno dužnost razrješenja takvog radnika i prije isteka mandata za koji je imenovan (st. 2). Sud navodi da je pobijana Odluka tuženika od 07.02.2017. donijeta temeljem čl. 17 st. 2 toč. 3 citiranog Statuta, a u kojem je navedeno da je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka mandata za koji je imenovan ako svojim nesavjesnim i nepravilnim radom prouzroči KBC-u, klinici odnosno kliničkom zavodu štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti KBC-a Zagreb, klinike odnosno kliničkog zavoda, a naročito ako je nanesena šteta zdravlju ili je ugrožen život bolesnika.

17. Kako je tuženik u spornoj Odluci od 07.02.2017. naveo da je ista donijeta temeljem anonimne i neanonimne prijave zaposlenika Zavoda za neonatologiju te pisanog očitovanja prof.dr.sc. MA o funkcioniranju Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode, to je sud izvršio uvid i u tu dokumentaciju.

Uvidom u pismo, tj. dopis dr. RA od 23.01.2017. (list 14 sudskog spisa), koje je naslovljeno na prof.dr.sc. MA kao predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode, sud je u prvom redu utvrdio da isto nije predano kroz urudžbeni zapisnik poslodavca, tj. tuženika, jer na istom nije vidljiv datum prijama tog pisma, tj. dopisa kod tuženika. Uvidom u sadržaj toga pisma u bitnome je vidljivo da dr. RA navodi da je tužiteljica kao novoizabrana pročelnica Zavoda za neonatologiju uvela niz promjena, koje je dr. RA u tome pismu, tj. dopisu i opisala, a koje promjene, po mišljenju dr. RA, nisu unaprijedile rad u Zavodu.

Nadalje, uvidom u anonimno pismo koje prileži sudskom spisu na listu 15, koje je također naslovljeno na predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode prof. MA, a koje je potpisano samo s tekstom "Sestre s Postintenzivne", sud je utvrdio da na istome nije naveden datum pisanja istog, a isto tako nije utvrđeno da je to pismo predano na urudžbeni zapisnik tuženika, tj. da to pismo, također kao i pismo dr. RA od 23.01.2017., nije protokolirano od strane tuženika. U odnosu na sadržaj ovog pisma s lista 15 sudskog spisa, sud navodi da su u istome vidljivi prigovori na organizaciju rada na Zavodu za neonatologiju, ali bez navođenja imena tužiteljice.

Nadalje, sud je izvršio uvid i u dopis - pismo pisano i potpisano od strane Predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode prof. dr. sc. MA (list 16 sudskog spisa), a iz kojeg je vidljivo da je isto pisano dana 08.02.2017. te da je urudžbirano od strane tuženika dana 09.02.2017., pri čemu su oba navedena datuma kasnija u odnosu na datum 07.02.2017., kada je tuženik donio spornu Odluku koja je predmet ovoga postupka. Iz ovog pisma, tj. dopisa vidljivo je da se imenovani prof. dr. sc. MA zahvaljuje ravnatelju prof. dr. sc. ŽA što je riješio već duže vremena nagomilane probleme Zavoda za neonatologiju. U istom pismu, tj. dopisu u bitnome se najprije problematizira samo imenovanje tužiteljice kod izbora za Pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode, a u daljnjem tekstu obrazlaže se promjena dotadašnjeg načina rada Zavoda, a na što je prof. dr. sc. MA u više navrata bio upozoravan od pojedinih liječnika i iskusnijih sestara, što je, prema mišljenju prof. dr. sc. MA, stvaralo dodatnu zbrku u radu. U istom pismu, između ostalog, navedeno je i da se radi o vrlo osjetljivom Zavodu i životima djece i da bi svako pogoršanje međuljudskih odnosa i zbrka u organizaciji posla neminovno moglo imati za posljedicu ugrožavanje života i zdravlja djece, što imenovani predstojnik nije mogao dopustiti.

18. Nadalje, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid i u Zapisnik sa sastanka održanog dana 07.02.2017. (list 17-18 sudskog spisa), iz kojeg je vidljivo da su na tom sastanku bili prisutni prof.dr.sc. ŽA kao ravnatelj, prim.dr. AA kao pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor, prof.dr.sc. MA kao predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode, doc.dr.sc. RAŠ (tužiteljica) kao pročelnica Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode te prof.dr.sc. L (ispravno je RA) Juretić kao v.d. voditeljica Odjela za intenzivno liječenje novorođenčadi u Zavodu za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode.

Iz sadržaja toga zapisnika u bitnome je vidljivo da je taj sastanak inicirao tadašnji ravnatelj prof.dr.sc. ŽA, koji se pozvao na primljene anonimne i neanonimne prijave zaposlenika Zavoda za neonatologiju i pisano očitovanje prof.dr.sc. MA. Nadalje je vidljivo da je ravnatelj upravo na tome sastanku upoznao prisutne s time da donosi Odluku o razrješenju tužiteljice, jer je to jedini način da se žurno popravi način rada i funkcioniranja Zavoda, uspostave bolji međuljudski odnosi između zaposlenika Zavoda i spriječi moguća ugroza po zdravlje i živote malih pacijenata. Nadalje je iz sadržaja ovog zapisnika vidljivo da je tek nakon toga, tj. nakon što je ravnatelj tuženika izvijestio prisutne da donosi Odluku o razrješenju tužiteljice, tužiteljici dana mogućnost da se osvrne na iznesene navode od strane ravnatelja. Pri tome se tužiteljica očitovala da ne postoji nered u Zavodu za neonatologiju, već problem u komunikaciji te da je ona uvela brojne novitete za koje treba period za prihvaćanje istih.

19. U odnosu na sporne okolnosti, u postupku su saslušani po strankama predloženi svjedoci i tužiteljica kao stranka.

20. Iskazom svjedokinje NA sud je utvrdio da je počela raditi kod tuženika 1991. godine i da je od 2016. predsjednik Radničkog vijeća u trećem mandatu te da joj nije poznat slučaj tužiteljice i da nisu imali njezin predmet.

21. Iskazom svjedoka JA sud je utvrdio da je počeo raditi kod tuženika kao pripravnik i da je od svibnja 2005. bio znanstveni novak te da radi u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb i da predaje na Medicinskom fakultetu kao nastavnik. Navodi da je bio natječaj 2015. i da je imenovano Povjerenstvo te da je on kao ravnatelj prisustvovao većini sjednica te da je tužiteljica bila kandidatkinja i da je dala program te da je i izabrana na temelju programa i zahtjeva Uprave sukladno reformi zdravstva i poslovnoj politici tuženika. Naveo je da je tužiteljica u pisanom programu navela kraći boravak pacijenata, način vođenja vizite i racionalno poslovanje, pripadnost pacijenata liječniku, odnosno da je svaki pacijent imao vodećeg liječnika. Naveo je da je kandidatkinja na tome natječaju bila i L (ispravno ime je RA) Juretić. Svjedok je izjavio da mu nije poznat razlog razrješenja tužiteljice, a za istu je izjavio da je ozbiljna i odgovorna, da je odgovorno brinula o potrebama djece i nabavci novih uređaja, da je bila prisutna na prezentacijama udruga (primjerice Udruge Palčić) i da su stekli naziv "Bolnica prijatelj majki i djece". Dalje je naveo da pročelnik Zavoda određuje vizite i da se neki nisu htjeli prilagoditi novom načinu, a da je pročelnica htjela unaprijediti kvalitetu i sigurnost liječenja djece. Navodi da nije postojao ugovor s HZZO-om u vezi ambulante za praćenje novorođenčadi do 2015. Navodi i da je cilj bilo skraćivanje boravka, odnosno kraće liječenje i da je posao pedijatra vrlo težak, posebno u Petrovoj. Naveo je i da je većina bila zadovoljna izborom tužiteljice, a da možda nije bila zadovoljna prof. RA koja nije bila izabrana za pročelnicu. Zaključno je izjavio da je u zadnjih 10 godina otišlo 7 liječnika, time da su neonatolozi otišli u KBC Sestre milosrdnice, a spomenuo je i odlaske drugih liječnika.

22. Iskazom svjedokinje ŠA sud je utvrdio da radi kao medicinska sestra 41 godinu i da je glavna sestra Zavoda za neonatologiju te joj je poznato da je tužiteljica razriješena, ali ne zna detalje. Navela je da su vizite funkcionirale i da je posao išao normalno te da su bile primopredaje koje su po njezinom mišljenju bile dostatne. Navela je da je liječnik primio malog pacijenta i da ga je vodio te se znalo koje su dvije zamjene, i to u slučaju godišnjeg ili dežurstva. Svjedokinja je navela da je glavni liječnik razgovarao s roditeljima svaki dan i da je bio korektan odnos sestara i dežurnih liječnika te da se liječnik u dežurstvu odazvao ako je bio pozvan.

23. Iskazom svjedokinje LAŠ sud je utvrdio da radi kod tuženika od 2006. u Zavodu za neonatologiju i da je bila zamjena tužiteljici kada ista nije bila prisutna te ima saznanja u vezi razrješenja tužiteljice. Navela je da je cijelo vrijeme radila s tužiteljicom i da je tužiteljica sazvala sastanak te da je bila novina da svatko ima svog pacijenta, a da su inače dežurali 24 sata. Navela je da je svako zdravo dijete pregledavao pedijatar u jutarnjoj smjeni u 08,00 sati, da ne bi došlo do nekog previda s obzirom na noćna dežurstva. Dalje je navela da su imali bolje rezultate, jer je svaki liječnik brinuo o troje ili četvero djece koji su bili na intenzivnoj skrbi, a za vizite je izjavila da su bile ujutro, oko 14,00 sati, tj. popodne i navečer. Svjedokinja je navela da nisu znali za anonimne prijave dok nije došlo do smjene i da su imali dobre međuljudske odnose, a u vezi Ambulante za praćenje novorođenčadi izjavila je da su radili bez uputnica jer nije bila ugovorena na HZZO, time da je tužiteljica zatražila papire da se uvede ta ambulanta. Svjedokinja je još izjavila da je tužiteljica dobro radila i da je uvijek bila dostupna te da su svi brinuli za dobrobit djece te da mlađi liječnici nikada ne bi dali otkaz zbog tužiteljice. Još je navela da je u vrijeme mandata prof. RA prestala s radom Ambulanta za praćenje novorođenčadi i nedonoščadi. Dalje je izjavila da su uvijek bili dostupni za potrebe djece i da su se mlađe kolege žalili jedino na slobodne dane prema odredbama Kolektivnog ugovora, a što nije imalo veze s radom tužiteljice. Još je navela da se radi o kleveti u odnosu na navod da se ona, tj. svjedok nije odazvala na poziv sestre, jer bi se inače ta osoba potpisala. Zaključno je navela da se radilo o slučaju kada su je sestre pozvale i da je ona odmah došla i da je stavila dvoje rizične djece na neinvazivnu njegu te da je pozvala prof. RA da dođe i da se takve komplikacije uvijek događaju.

24. Iskazom svjedoka VA sud je utvrdio da je počeo raditi kod tuženika 2009., a da je od 2014. liječnik specijalist te da je radio s tužiteljicom dok je bila na čelu Zavoda. Izjavio je da je dolaskom tužiteljice dogovoreno da svatko ima svog pacijenta i da on misli da je to bolji način rada te da misli i da su roditelji pozitivno reagirali na takav način rada. Dalje je izjavio da je princip rada ostao isti i da je bio dogovor da djecu rođenu iza ponoći ujutro pregledava pedijatar. Svjedok smatra da je to sve stvar prakse i dogovora i da je bitno da su djeca pregledana. Navodi da bolesno dijete treba imati poseban tretman, što rade liječnici i sestre. Naveo je da nije bilo primjedbi na rad tužiteljice i da su sve dogovarali timski te da nije bilo poremećenih međuljudskih odnosa. Zaključno, svjedok je izjavio da radom tužiteljice nije bilo ugroženo niti jedno dijete te da to niti teoretski nije moguće.

25. Iskazom svjedokinje MAŠ sud je utvrdio da radi kod tuženika 19 godina i da je bila na specijalizaciji iz pedijatrije te da je radila s tužiteljicom dok ista nije otišla. Navodi da je u dogovoru s liječnicima tužiteljica uvela novine da svaki pacijent ima svog nadležnog liječnika te da zdrava novorođenčad što više vremena provodi s majkom. Izjavila je da joj je poznato da je bila anonimna prijava i da se povodom prijave nije ništa događalo do tužiteljičine smjene. Navela je da je svaki dan bila vizita na svim odjelima i da su primopredaje bile kao što je uobičajeno te joj nije poznato da su mladi liječnici bili nezadovoljni i da bi zbog toga otišli. Dalje je iskazala da je bila jutarnja vizita i večernja vizita te da je pneumotoraks česta komplikacija kod invazivne i neinvazivne ventilacije prijerođene djece. Zaključno je izjavila da nema saznanja da je došlo u pitanje zdravlje djece te misli da je posao dobro vođen.

26. Iskazom svjedokinje HA sud je utvrdio da radi kod tuženika 24 godine kao primalja i da je radila s tužiteljicom te da je tužiteljica uvela novine u radu na intenzivnom odjelu. Navela je da su bili dobri međuljudski odnosi dok je tužiteljica bila pročelnica i nema saznanja da bi bilo ugroženo zdravlje malih pacijenata. Navela je i da nije bilo propusta kod vizita i primopredaja te da joj nije poznato da bi mladi liječnici odlazili zbog rada tužiteljice. Navela je da je svaki pacijent imao svog liječnika i dva zamjenska liječnika te da se uvijek moglo pozvati i tužiteljicu. Dalje je navela da je načula za anonimnu prijavu za koju misli da je bila prije odlaska tužiteljice. Zaključno je navela da dr. ŽA i dr. MA ili komisija imenovana od strane tuženika nisu dolazili da vide funkcioniranje Zavoda.

27. Iskazom svjedoka UA sud je utvrdio da je on u kumulativnom radnom odnosu, i to primarno kao dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu te u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, gdje je predstojnik Klinike. Svjedok je iskazao da je on bio predstojnik Klinike, odnosno tužiteljici prva nadređena osoba u razdoblju kada je ona bila pročelnica Zavoda za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode. Naveo je da je tužiteljica bila pročelnica otprilike oko godine dana i da on osobno nije imao konkretne primjedbe na rad tužiteljice dok je bila pročelnica, obzirom da on radi u području ginekologije, dok je tužiteljica pedijatar neonatolog. Svjedok je izjavio da je dobio pritužbe na rad tužiteljice, i to od strane liječnika i medicinskih sestara sa Zavoda za neonatologiju, odnosno da je konkretno dobio dopis u pisanom obliku od kolegice M (ispravno RA) Juretić, a koja je prethodno bila pročelnica toga Zavoda. Spomenuo je i jedno pismo koje je dobio od medicinskih sestara sa Zavoda za neonatologiju, koje nisu bile pojedinačno navedene. Naveo je da je tužiteljica kao pročelnica Zavoda za neonatologiju bila prva nadređena osoba dr. RA. Na upit je li s tužiteljicom komunicirao o problematici navedenoj u spomenutim pismima, odgovorio je da on kao predstojnik nema ovlasti provoditi neke istrage, već o nekoj problematici uvijek obavješćuje ravnatelja i Upravu KBC-a. Naveo je da je tako postupio i u konkretnoj situaciji i da je priložio prije spomenutu dokumentaciju te da je ravnatelju uputio i pismo navodeći činjenice, uključujući i navod da je izbor pročelnice bio netransparentan. Nakon predočavanja listova 14-18 sudskog spisa, potvrdio je da su listovi 14 i 15 dokumentacija koju je zaprimio od dr. RA i od medicinskih sestara, da se na listu 16 nalazi pismo koje je on pisao ravnatelju te da se na listovima 17 i 18 nalazi Zapisnik od 07.02.2017. Pri tome potvrđuje da je on bio prisutan na tom sastanku od 07.02.2017. zajedno s ostalim osobama koje su navedene kao prisutne te da ostaje u cijelosti kod svega sadržanog u njegovom pismu i u njegovim navodima s tog sastanka. U svezi navoda iz Odluke o razrješenju tužiteljice prije isteka mandata, odnosno tvrdnje tuženika iz ovog postupka da je tužiteljica uvela brojne novine bez njegovog znanja i bez njegove potrebne suglasnosti kao predstojnika Klinike, naveo je sljedeće. Ponovio je da se radi o specifičnom području neonatologije vezano za rad tužiteljice kao pročelnice i da on nije kompetentan vezano za postupke koji se provode na neonatologiji, ali da uvijek inzistira da sve mora biti sukladno pravilima medicinske struke, pa i u tom području neonatologije. Vezano za njegov navod iz pisma ravnatelju gdje stoji da je tužiteljica kao pročelnica Zavoda promijenila dotadašnji način rada, odgovara da je on te svoje navode u prvom redu bazirao na navodima kolegice RA iz pisma za koje je spomenuo da mu ga je uputila. Na upit je li bilo problema u funkcioniranju Zavoda, pa ako je, da li je on o tome bio obaviješten, odnosno ako je bilo problema, koji su to bili, odgovorio je da se to u prvom redu odnosilo na međuljudske odnose i da su se sestre žalile da su neke privilegirane u odnosu na druge te da iz pisma dr. RA proizlazi da je bio bitno poremećen način rada u Zavodu, što je po navodima dr. RA izazvalo velike probleme u liječenju malih pacijenata. Naveo je da je njemu bilo opisano, a prema pismu kolegice RA, da se nije znala kompetentnost za pojedinog pacijenta te da se on morao uključiti vezano za organizacijske probleme i međuljudske odnose, pa je on shvatio da se nije znalo tko za što točno odgovara unutar Zavoda za neonatologiju. Na upit kada je napisao očitovanje koje je uputio ravnatelju, tj. je li to bilo prije smjene tužiteljice, odgovorio je da je to apsolutno bilo prije njezine smjene i da je namjera njegovog pisma bila da se taj problem razriješi na nivou Uprave. Svjedok je potvrdio da je svoje pismo uputio prije održanog sastanka, tj. sačinjenog Zapisnika od 07.02.2017., a na upit je li to pismo predao na urudžbeni zapisnik, odgovorio je da je njegov uobičajeni način komunikacije s Upravom da ne urudžbira dokumente, već ih predaje putem e-maila ili putem dostavljača koji vrši uručenje unutar kuće. Na upit može li precizirati imena liječnika i sestara koji su se prituživali, odgovorio je da se sjeća sestre prezimena R, time da ih je bilo još, ali se njihovih imena nije mogao sjetiti, a od liječnika se nije mogao sjetiti niti jednog konkretnog imena, time da se sjeća da su mu se obraćali neki mlađi liječnici s navodima da će napustiti Kliniku zbog odnosa. Na upit što je poduzeo kao odgovorna osoba vezano za narušene međuljudske odnose u konkretnoj situaciji, odgovorio je da je poduzeo jedino što je mogao, a to je da obavijesti Upravu. Na upit kako je poklonio vjeru navodima iz pisma kolegice RA, a da nije obavio razgovor osobno s tužiteljicom, odgovorio je da je dr. RA jedna od vodećih neonatologa u Hrvatskoj i da je dugo godina vodila taj Zavod za neonatologiju te je po svim mjerilima najkompetentnija osoba za tu problematiku. Također je naveo da je htio da se ta situacija pokuša razriješiti na nivou Uprave, jer je pred Upravom svatko mogao iznijeti svoje mišljenje i dokazati svoje tvrdnje, odnosno pobiti nečije tuđe. Kada mu je predočeno da iz sadržaja Zapisnika sa sastanka od 07.02.2017. ne proizlazi to što je posljednje iskazao, jer je na tom sastanku već donesena odluka o smjeni tužiteljice, na upit na koji je onda način utvrđivana odgovornost tužiteljice, odgovorio je da vjeruje da je Uprava dobro razmotrila sve što im je on predočio i da je rečeno da će doći do smjene kolegice RAŠ. Na upit sjeća li se je li na tom sastanku tužiteljici uopće dana prilika da iskaže svoju verziju, odgovorio je da je već na početku iskaza naveo da ostaje kod navoda kao što stoje na Zapisniku s tog sastanka. Svjedok je za tužiteljicu izjavio da je ona bila neonatolog na Klinici za ženske bolesti i porode, odnosno da je bila voditeljica intenzivne prije nego što je postala pročelnica. Na upit da li je anonimnu prijavu sestara koju je spomenuo urudžbirao i službeno protokolirao, odgovorio je da se sve anonimne prijave evidentiraju i prosljeđuju u Upravu, a na upit da li se sjeća da li se u toj anonimnoj prijavi spominje ime tužiteljice, odgovorio je da se toga ne može sjetiti, a nije se mogao niti sjetiti da li je on vezano za tu anonimnu prijavu nešto poduzimao i razgovarao s nekim tko se spominje u istoj. Na upit da li je svjedok ikada sumnjao u stručnost tužiteljice, svjedok je ponovio da se radi o drugoj specijalnosti i struci te da je imao maksimalno povjerenje u sve neonatologe Klinike. Na upit je li ikada posumnjao da bi tužiteljica ugrozila život djeteta, odgovorio je da on nije sumnjao u samu stručnost tužiteljice, ali je po njemu bila neadekvatna organizacija i narušeni međuljudski odnosi te je poduzeo ono što je opisao.

28. Iskazom svjedokinje RA sud je utvrdio da je umirovljena 2019. godine i da je prethodno radila 40 godina u KBC-u Zagreb. Navela je da je ona prije tužiteljice bila pročelnica Zavoda za neonatologiju, i to 10 godina te da nije vodila sudski postupak nakon što je tužiteljica izabrana za pročelnicu tog navedenog Zavoda, a za koje radno mjesto se također natjecala i ona. Navela je da se prituživala Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu uprave te samom poslodavcu i da je bila voditeljica Odjela za intenzivnu njegu u razdoblju u kojem joj je tužiteljica kao pročelnica bila prva nadređena. Nakon predočavanja lista 14 sudskog spisa, potvrdila je da je ona pisala to pismo i da ostaje u cijelosti kod sadržaja istog, a koje je naslovljeno na predstojnika Klinike MA. Svjedokinja je potvrdila i da je bila na sastanku od 07.02.2017. vezano za Zapisnik s toga sastanka, s predočenih joj listova 17 i 18 sudskog spisa. Na upit koji je bio povod pisanja toga pisma, odgovorila je da je u samom pismu isto vidljivo. Na upit da li se o novostima u radu koje su uvedene na Odjelu raspravljalo na kolegijima i da li su s istima bili upoznati liječnici, odgovorila je da djelomično jesu. Na upit je li bilo primjedbi na te novosti u organizaciji rada, odgovorila je da su ih neki prihvatili, a da su se neki prituživali. Na upit može li pojasniti navod iz tog pisma da je ona, tj. svjedok bila ignorirana i marginalizirana, odgovorila je da je ona kao voditeljica jedinice, prethodno koje je voditeljica bila tužiteljica, imala puno manje ovlasti nego što ih je kao ranija voditeljica imala tužiteljica te da je u tome pismu vjerojatno mislila na to. Na upit tko određuje ovlasti koje ima voditelj intenzivne njege, odgovorila je da je to propisano samim ustrojem KBC-a.

29. Iskazom tužiteljice kao stranke sud je utvrdio da je bila u radnom odnosu kod tuženika od veljače 1997. do lipnja 2017. te da je na radnom mjestu pročelnice Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode radila od veljače 2016. do veljače 2017. Tužiteljica je ostala u cijelosti kod činjeničnih navoda same tužbe te kod prigovora od 02.03.2017. na Odluku tuženika od 07.02.2017. Tužiteljica je izjavila da nije bilo nikakvih prigovora na njezin rad i na nove metode kada je došla na radno mjesto pročelnice Zavoda za neonatologiju, iz razloga što je na početku svoga rada odmah sazvala sastanak sa svim kolegama neonatolozima i pedijatrima na kojem su razgovarali o svemu i kada od strane kolega nije bilo nikakvih primjedbi, a određene promjene su krenule tek kasnije. Navela je da je i na sastanku koji se inače održava četvrtkom sa svim pročelnicima, također iznijela sve što je smatrala potrebnim i da je tamo bilo nekih primjedbi na to da jedan pacijent bude liječen od strane jednog liječnika. Na upit da li se nakon što je prestala biti pročelnica promijenio način rada koji je ona uvela, odgovara da nije i da je i nadalje ostalo da su određeni pacijenti od određenog liječnika. Dalje je izjavila da od strane kolegice RA ili nekih drugih kolega njezinog ranga nije bilo nikakvih primjedbi na njezin rad, a za međuljudske odnose u vrijeme kada je ona bila pročelnica navodi da su bili jako dobri. Na upit je li od strane medicinskih sestara, odnosno tog osoblja bilo ikakovih primjedbi na njezin rad, odgovorila je da nije. Na upit je li od strane ravnatelja ili njoj nadređene osobe bila ikada pozvana na sastanak na kojem bi se raspravljalo o načinu njezinog rada, također je odgovorila da nije. Na upit je li ikada bila pokrenuta kakva službena prijava ili kakav postupak protiv nje, odgovorila je da nije te dalje na poseban upit odgovara da u to vrijeme nije imala saznanja o postojanju anonimnih prijava protiv nje, odnosno protiv rada njezinog odjela. Na upit je li ikada od strane ravnatelja ili nekog od nadređenih bila pozvana očitovati se u svezi svoga rada, odgovorila je da nije. Vezano za opis odnosa s bivšom pročelnicom dr. RA, izjavila je da je ona, tj. tužiteljica njoj bila izravna konkurencija, jer se i dr. RA također prijavila na taj isti natječaj za pročelnicu te da kolegica RA to nije baš najbolje podnijela. Dalje je izjavila da je dr. RA postala voditeljica Odjela za intenzivnu terapiju novorođenčadi kada je ona, tj. tužiteljica postala pročelnica te da kolegica RA na početku baš nije bila zainteresirana za ići tamo, ali da je poslije normalno obavljala svoj posao. Na upit kako objašnjava anonimne prijave protiv nje obzirom na do sada iskazano, odnosno da li je bila na sastanku 07.02.2017. s ravnateljem ŽA i ostalima, odgovorila je da je bila na sastanku na kojem je odmah razriješena, bez ikakve mogućnosti obrazloženja s njezine strane te da je upravo na tom sastanku i saznala za postojanje anonimnih prijava, koje joj od ranije nisu bile poznate. Na upit kako obrazlaže te anonimne prijave, odgovorila je da tu može napisati tko god hoće što god hoće. Dalje je izjavila da je i nadalje ostala u dobrim odnosima s medicinskim sestrama s tog Zavoda te da je nakon razrješenja s mjesta pročelnice sklopila novi ugovor o radu za radno mjesto voditelja Odjela za novorođenčad rođenu vaginalnim putem. Tužiteljica je zaključno pojasnila da je bivši poslodavac njoj morao ponuditi novi ugovor i da ga je ona prihvatila zbog tada složenih privatnih, odnosno obiteljskih okolnosti te da joj je prema novom ugovoru ponuđeno niže plaćeno radno mjesto.

30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, kao i iskaze svjedoka ĐA, ŠA, LAŠ, KA, MAŠ i HA, jer se ovome sudu ukazuju kao logični, životno uvjerljivi i istiniti, odnosno međusobno suglasni u odnosu na činjenice koje u postupku iznosi tužiteljica. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka MA i RA u svim dijelovima koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu bile sporne, odnosno u onim dijelovima u kojima nisu u suprotnosti s iskazima svjedoka za koje je sud prethodno naveo da im je poklonio vjeru u cijelosti te iskazom tužiteljice.

31. Ocjenjujući sadržaj spisu priležeće dokumentacije te iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da je razrješenje tužiteljice s radnog mjesta Pročelnika Zavoda za neonatologiju u Klinici za ženske bolesti i porode bilo nezakonito, odnosno neosnovano. Stoga je sud zaključio da tuženik u ovome postupku nije dokazao da su za razrješenje tužiteljice postojali opravdani razlozi iz čl. 17 st. 2 toč. 3 Statuta tuženika, odnosno da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 135 st. 1 ZR-a dokazala da joj je donošenjem Odluke tuženika od 07.02.2017. povrijeđeno pravo iz radnog odnosa na odrađivanje, tj. realizaciju punog mandata od 4 godine na radnom mjestu Pročelnika Zavoda za neonatologiju u prije navedenoj Klinici.

32. U ovome postupku je utvrđeno da je tužiteljica nesporno uvela brojne novine u organizaciji rada Zavoda za neonatologiju, ali je u ovome postupku utvrđeno, i to potpuno suprotno tvrdnji tuženika iz obrazloženja pobijane Odluke od 07.02.2017., da za uvođenje tih novina nije bilo potrebno da to bude sa znanjem i sa suglasnošću predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode i Uprave tuženika na čelu s ravnateljem. Ovo stoga što tuženik nije dostavio nikakav dokaz, odnosno nikakav interni akt koji bi propisivao da je za uvođenje novina, odnosno promjena u organizaciji rada Zavoda od strane pročelnika potrebno, tj. nužno odnosno obvezujuće da to bude sa znanjem i s potrebnom suglasnošću prije navedenih osoba. Osim toga, tako nešto u svome iskazu nije naveo, a niti je tvrdio tužiteljičin prvi nadređeni prof. dr. sc. MA kao tadašnji predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode. Ocjenom izvedenih dokaza, sud je zaključio da je tužiteljica kod uvođenja tih novina postupala u skladu s opisom poslova svoga radnog mjesta kao Pročelnika Zavoda za neonatologiju te svojim Programom temeljem kojeg je izabrana na to radno mjesto, koji je bio prihvaćen od strane Uprave, pa i u dijelu da svaki pacijent ima svoga liječnika, a što je utvrđeno iskazom svjedoka ĐA. Stoga je ovaj sud utvrdio da za uvođenje novina u radu Zavoda za neonatologiju, a nakon što je tužiteljica izabrana za radno mjesto Pročelnika toga Zavoda, nije bilo potrebno niti obavezno da to bude sa znanjem i suglasnošću prije navedenih osoba.

33. U odnosu na uvedene novine u organizaciji rada Zavoda za neonatologiju od strane tužiteljice, odnosno o funkcioniranju Zavoda za neonatologiju i međuljudskim odnosima na tome Zavodu po dolasku tužiteljice na radno mjesto pročelnika Zavoda za neonatologiju, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka, kao i same tužiteljice. Pri tome je u prvom redu iskazom svjedoka ĐA utvrđeno da je tužiteljica izabrana na temelju programa, a u kojem je navela kraći boravak pacijenata što je i bio krajnji cilj, odnosno način vođenja vizite i racionalno poslovanje te da je svaki pacijent imao svog vodećeg liječnika. Njegovim iskazom utvrđeno je i da je tužiteljica kao pročelnica htjela unaprijediti kvalitetu i sigurnost liječenja djece te da se neki nisu htjeli prilagoditi novom načinu organizacije. Nadalje, iskazom svjedoka ŠA utvrđeno je da je po dolasku tužiteljice na mjesto pročelnice Zavoda za neonatologiju posao tekao normalno, da su vizite funkcionirale, da su primopredaje bile dostatne i da je liječnik primio malog pacijenta kojeg je vodio i da su se znale dvije zamjene u slučaju godišnjeg odmora ili dežurstva. Njezinim iskazom utvrđeno je i da je bio korektan odnos sestara i dežurnih liječnika. Nadalje, iskazom svjedoka LAŠ utvrđeno je da je tužiteljica po dolasku na mjesto Pročelnika Zavoda sazvala sastanak i da je bila novina da svatko ima svog pacijenta te da su imali bolje rezultate rada, jer je svaki liječnik brinuo o troje ili četvero djece. Njezinim iskazom utvrđeno je i da su imali dobre međuljudske odnose te da je tužiteljica dobro radila i da je uvijek bila dostupna te da mlađi liječnici nikada ne bi dali otkaz zbog tužiteljice, odnosno da su se oni žalili jedino na slobodne dane. Nadalje, iskazom svjedoka KA utvrđeno je da je dolaskom tužiteljice na čelo Zavoda dogovoreno da svatko ima svog pacijenta i da je to bio bolji način rada te da nije bilo primjedbi na rad tužiteljice, da su sve dogovarali timski i da nije bilo poremećenih međuljudskih odnosa, odnosno utvrđeno je i da radom tužiteljice nije bilo ugroženo niti jedno dijete, jer to teoretski nije niti moguće. Nadalje, iskazom svjedoka MAŠ utvrđeno je da je tužiteljica u dogovoru s liječnicima uvela novine da svaki pacijent ima svog nadležnog liječnika, da je svaki dan bila vizita na svim odjelima, da su primopredaje bile kao što je to uobičajeno te da je posao bio dobro vođen i da nema saznanja da je došlo u pitanje zdravlje djece. Njezinim iskazom utvrđeno je da joj nije poznato da su mladi liječnici bili nezadovoljni i da bi zbog toga otišli. Nadalje, iskazom svjedoka HA utvrđeno je da je tužiteljica uvela novine u radu na intenzivnom odjelu, odnosno da je svaki pacijent imao svog liječnika i dva zamjenska liječnika i da su bili dobri međuljudski odnosi dok je tužiteljica bila pročelnica te da nema saznanja da bi bilo ugroženo zdravlje malih pacijenata. Njezinim iskazom utvrđeno je i da nije bilo propusta kod vizita i primopredaja te da joj nije poznato da bi mladi liječnici odlazili zbog rada tužiteljice.

U odnosu na ovo za što je navedeno da je utvrđeno iskazima prije navedenih svjedoka, koji su bili dugogodišnji radnici kod tuženika, sud navodi da ne postoji niti jedan razlog da se njihovim suglasnim iskazima ne bi poklonila vjera u cijelosti. Pri tome su svjedoci LAŠ, KA i MAŠ zapravo bili tužiteljičine kolege liječnici, odnosno LAŠ bila je tužiteljičina zamjena, KA bio je liječnik specijalist, dok je MAŠ bila na specijalizaciji iz pedijatrije. Sud posebno ističe da je upravo iskazima LAŠ i KA, kao iskusnih liječnika specijalista iz područja pedijatrije, odnosno neonatologije, utvrđena jako bitna okolnost, a to je da je novost uvedena od strane tužiteljice da svaki liječnik ima svog pacijenta dovela do boljih rezultata rada, odnosno da je to bio bolji način rada. U odnosu na ŠA sud je utvrdio da je ista bila glavna sestra Zavoda za neonatologiju, dok je HA bila primalja na istom Zavodu te da su obje bile medicinsko osoblje s višedesetljetnim stažom kod tuženika. Obzirom na suglasne iskaze svih prije navedenih svjedoka, sud je zaključio da su svi oni imali temeljita neposredna saznanja o normalnom i urednom funkcioniranju Zavoda za neonatologiju te dobrim međuljudskim odnosima i da nije bilo primjedbi na rad tužiteljice, a tuženik nije prigovorio istinitosti iskaza niti jednog svjedoka predloženog od strane tužiteljice niti u jednom dijelu.

34. Kao što je već ranije rečeno, sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru u cijelosti, pa i u dijelu da nije bilo nikakovih prigovora na njezin rad i na nove metode koje je uvela te da je novost da jedan pacijent bude liječen od strane jednog liječnika i nadalje ostala nakon njezinog razrješenja. Pri tome tuženik nije prigovorio istinitosti iskaza tužiteljice niti u jednom dijelu, odnosno nije tvrdio niti dokazivao da je novost vezano za jednog pacijenta da bude liječen od strane jednog liječnika promijenjena nakon razrješenja tužiteljice s radnog mjesta Pročelnika Zavoda za neonatologiju. Nadalje, sud je iskazom tužiteljice utvrdio i da je ona na prvom sastanku izvijestila kolege neonatologe i pedijatre o uvođenju novosti u radu Zavoda za neonatologiju i da na isto nije bilo primjedbi, odnosno sud je iskazu tužiteljice poklonio vjeru i u dijelu da niti od strane kolegice RA ili nekih drugih kolega njezinog ranga, odnosno od strane medicinskih sestara nije bilo nikakvih primjedbi na njezin rad te da su međuljudski odnosi u vrijeme kada je ona bila Pročelnica Zavoda bili jako dobri. Iskazom tužiteljice utvrđeno je i da ona od strane ravnatelja ili njoj nadređene osobe nikada nije bila pozvana na sastanak na kojem bi se raspravljalo o načinu njezinog rada te da protiv nje nikada nije bila podnijeta neka službena prijava niti je bio pokrenut neki postupak, kao i da od strane ravnatelja ili nekog od nadređenih osoba nije nikada bila pozvana očitovati se u svezi svoga rada.

35. U odnosu na iskaze svjedoka koje je predložio tuženik, sud navodi da je iskazom MA utvrđeno da on osobno nije imao konkretne primjedbe na rad tužiteljice i da on nije sumnjao u samu stručnost tužiteljice, ali da je temeljem pritužbi na rad tužiteljice od strane liječnika i medicinskih sestara sa Zavoda za neonatologiju zaključio da se radilo o neadekvatnoj organizaciji rada na tom Zavodu i da su narušeni međuljudski odnosi. Njegovim iskazom također je utvrđeno da je on svoj zaključak o promjeni dotadašnjeg načina rada bazirao na navodima kolegice RA, odnosno da je temeljem njezinog pisma zaključio da je na Zavodu za neonatologiju bio bitno poremećen način rada, odnosno da se nije znala kompetentnost za pojedinog pacijenta i da se on morao uključiti vezano za organizacijske probleme i međuljudske odnose. Temeljem ovih utvrđenja sud je zaključio da svjedok MA nije osobno provjeravao niti jednu okolnost u odnosu na koju je dobio pritužbe na rad tužiteljice i organizaciju rada na Zavodu, pri čemu je on sam iskazao da kao tadašnji predstojnik Klinike nije imao ovlasti provoditi neke istrage, odnosno da kako se radilo o specifičnom području neonatologije, da on kao ginekolog nije bio kompetentan vezano za postupke koji se provode na neonatologiji. Njegovim iskazom utvrđena je i bitna okolnost da on s tužiteljicom, prije njezinog razrješenja, nije komunicirao ni na koji način o problematici navedenoj u pismima koja je dobio.

Iskazom svjedoka RA utvrđeno je da je ona prethodno, prije tužiteljice, bila pročelnica Zavoda za neonatologiju, i to 10 godina i da se također natjecala za isto radno mjesto na natječaju na kojem je tužiteljica izabrana za Pročelnika Zavoda za neonatologiju. Njezinim iskazom potvrđeno je da je ona pisala pismo za koje je već navedeno da prileži sudskom spisu na listu 14, odnosno da su dolaskom tužiteljice na mjesto Pročelnika Zavoda za neonatologiju uvedene novosti o kojima se raspravljalo na kolegijima i da su te novosti u organizaciji rada od nekih bile prihvaćene, dok su se neki na iste prituživali.

36. U odnosu na spisu priležeća tri pisma, odnosno dopise dr. RA, anonimnog pisma Sestara s Postintenzivne i dopisa prof. dr. sc. MA, sud za sve te dokumente zaključuje da to nisu vjerodostojni dokazi. Naime, dva pisma, odnosno pismo dr. RA te anonimno pismo Sestara Ž nisu bila predana poslodavcu, tj. tuženiku kroz urudžbeni zapisnik, a na anonimnom pismu u kojem doista može pisati što god tko hoće bez ikakve odgovornosti, nije niti naveden datum pisanja istog. U odnosu na pismo pisano od strane dr. RA, sud je, jednako kao i tužiteljica, zaključio da se tu radi o osobnom stavu jednog od zaposlenika u odnosu na novine koje je uvela tužiteljica, koji osobni stav ne može dokazati da su te uvedene novine bile nepotrebne. Sud također ističe da tuženik u predmetnom postupku niti tvrdi niti dokazuje da su ta pisma, odnosno anonimna i neanonimna prijava ikada ranije, prije sastanka od 07.02.2017. dana na uvid tužiteljici i da joj je u bilo kojem obliku dana mogućnost da se na njih očituje. Pri tome je iskazom same tužiteljice utvrđeno da je ona za postojanje anonimnih prijava protiv nje saznala tek na sastanku od 07.02.2017., na kojem je odmah bila razriješena, a da prije tog razrješenja njoj nije dana ikakva mogućnost obrazloženja u odnosu na ono za što se nju teretilo. Sud smatra i da je pismo pisano od strane prof. dr. sc. MA s lista 16 sudskog spisa također nevjerodostojan dokaz, jer iz istog proizlazi, a kao što je već ranije navedeno u obrazloženju ove presude, da je isto i pisano i urudžbirano nakon donošenja pobijane Odluke tuženika od 07.02.2017. Kako su sva ta tri pisma, koja prileže sudskom spisu na listovima 14, 15 i 16, bila temelj poslodavcu kod donošenja Odluke od 07.02.2017., to sud smatra i zaključuje da je odluka poslodavca donijeta temeljem prethodno nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao što to osnovano tvrdi i tužiteljica.

37. Uzevši u obzir sadržaj internog akta tuženika, odnosno izvadak iz Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, sud zaključuje da su rad i postupanje tužiteljice bili u skladu s njezinim ovlastima i odgovornostima kako su propisane za Pročelnika Zavoda, jer je tužiteljica pod opisom poslova između ostaloga bila ovlaštena organizirati i voditi rad ustrojstvene jedinice, voditi stručni, nastavni i znanstveni rad, provoditi plan i program rada ustrojstvene jedinice, izrađivati prijedloge planova ustrojstvene jedinice i nadzirati rad i disciplinu, odnosno ona je bila odgovorna za zakonitost rada ustrojstvene jedinice te Dnevne bolnice i Poliklinike unutar Zavoda, za stručni rad ustrojstvene jedinice, red i disciplinu ustrojstvene jedinice, kao i poslovanje ustrojstvene jedinice. Cijeneći sadržaj spisu priležeće dokumentacije, a posebice triju pisama na koja se poziva tuženik u obrazloženju pobijane Odluke od 07.02.2017., ali i iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice, sud je zaključio da tuženik nije dokazao tvrdnju da tužiteljica nije bila u stanju obavljati poslove za koje je bila odgovorna. Sud je mišljenja da iz rezultata provedenog dokaznog postupka, odnosno iz iskaza svih po tužiteljici predloženih svjedoka te iskaza same tužiteljice proizlazi upravo suprotno tvrdnjama tuženika.

38. Sud smatra da se (općenito) ne može smatrati utvrđenim ono što nije prethodno dokazano, a utvrđenja tuženika iz pobijane Odluke od 07.02.2017. zapravo se temelje na subjektivnim opservacijama dr. RA, koja je osobno zainteresirana za ishod ovog spora, jer je u ovome postupku iskazima svjedoka ĐA i same RA te iskazom tužiteljice utvrđeno da je dr. RA također bila kandidat za Pročelnika Zavoda za neonatologiju, na istom natječaju na kojem je za to radno mjesto izabrana tužiteljica. Stoga je ovaj sud suglasan i s navodom same tužiteljice iz njezinog stranačkog iskaza da je RA njoj bila zapravo izravna konkurencija i da joj izbor tužiteljice za to radno mjesto nije baš najbolje pao. Nadalje, ovaj sud smatra da se utvrđenja tuženika kao poslodavca ne mogu temeljiti niti na navodima anonimne prijave, jer je to nevjerodostojan dokument, a niti se mogu temeljiti na pismu predstojnika Klinike koje je i pisano i urudžbirano nakon donošenja sporne Odluke od 07.02.2017. Sud smatra da tuženik u konkretnoj situaciji nije postupio na ispravan način donošenjem pobijane Odluke temeljem citiranih pisama, odnosno prijava usmjerenih protiv tužiteljice, u kojima su se isticali prigovori na organizaciju rada samog Zavoda, a bez da je tuženik prethodno, prije donošenja pobijane Odluke, utvrdio način rada tužiteljice i funkcioniranje samog Zavoda, i to primjerice putem komisije imenovane od strane tuženika ili od strane samog ravnatelja ili predstojnika Klinike. Da je tome tako potvrđuje i dio iskaza svjedoka HA, da dr. ŽA, dr. MA ili komisija imenovana od strane tuženika nisu dolazili da vide funkcioniranje Zavoda, pri čemu tuženik nije tvrdio niti dokazivao ništa suprotno navedenome.

39. Kao što je već rečeno, iskazom tužiteljice utvrđeno je i da protiv nje nikada nije bila podnijeta neka službena prijava, odnosno da nije bio pokrenut neki postupak, a iskazom svjedoka MA utvrđeno je da on nije imao ovlasti provoditi neke istrage i da je o nekoj problematici uvijek obavještavao ravnatelja i Upravu tuženika, pa je tako učinio i u ovoj konkretnoj situaciji, kada je Upravi dostavio prijave podnijete protiv tužiteljice. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljičin prvi nadređeni od sebe otklonio bilo kakovu odgovornost utvrđenja relevantnih činjenica, jer je prema svome iskazu poduzeo jedino što je mogao, a to je da je obavijestio Upravu, odnosno da je namjera njegovog obraćanja Upravi bila da se problem razriješi na nivou Uprave. Sud nije preispitivao navod svjedoka MA da je dr. RA jedna od vodećih neonatologa u Hrvatskoj i da je po svim mjerilima najkompetentnija osoba za tu problematiku, ali je prihvatio kao nesporno da je ista dr. dugo vodila taj Zavod za neonatologiju prije tužiteljice. Ovaj sud smatra da dr. RA, iako je možda doista bila među vodećim neonatolozima u Hrvatskoj, ipak ne može biti takav neprikosnoveni autoritet čije se mišljenje bespogovorno i bezrezervno prihvaća i od strane predstojnika Klinike prof. dr. sc. MA, ali i od strane Uprave tuženika, tj. tadašnjeg ravnatelja. Ako prof. dr. sc. MA doista nije bio ovlašten provoditi istrage, onda je određeni vjerodostojni postupak utvrđivanja činjenica i provjere navoda iz pisma dr. RA trebao provesti sam poslodavac, tj. Uprava, odnosno neko povjerenstvo, komisija, tijelo ili slično, tko bi na to bio ovlašten od strane Uprave, i to sve na samom Zavodu za neonatologiju. Mišljenje je ovoga suda da od strane tuženika kao poslodavca nije ništa provedeno niti utvrđeno na samom Zavodu za neonatologiju, već je došlo do automatskog i nekritičkog prihvaćanja mišljenja dr. RA, kao tada tužiteljici podređene osobe, koja je u toj situaciji, zbog svog neizbora na mjesto Pročelnika Zavoda za neonatologiju, očito imala razloga suprotstaviti se organizaciji rada koju je uspostavila tužiteljica temeljem svog programa, odnosno temeljem opisa poslova svoga radnog mjesta.

40. Sud je temeljem onoga na što se pozvao tuženik u pobijanoj Odluci od 07.02.2017. zaključio da baš iz ničega, tj. niti iz jednog konkretnog dokaza ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 17 st. 2 toč. 3 Statuta tuženika, pa se prema mišljenju ovoga suda nije radilo o zakonitom razlogu razrješenja.

41. Slijedom svega prednje navedenog, sud je suglasan s navodima tužiteljice da tuženik prilikom donošenja pobijane Odluke od 07.02.2017. nije utvrdio pravo činjenično stanje; da tužiteljici prije donošenja te Odluke nije omogućio da se očituje o eventualnim prijavama; da tuženik nije utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između navoda prijava i pravne kvalifikacije iz čl. 17 st. 2 toč. 3 Statuta tuženika; da tuženik nije utvrdio da je rad tužiteljice bio nesavjestan i nepravilan, i to kojim radnjama i u kojem obliku; da tuženik nije utvrdio da je zbog toga nastala šteta i u kojoj visini; te da nije utvrdio da je zbog rada tužiteljice (točno kojim radom) nastala veća smetnja u obavljanju djelatnosti tuženika, tj. Zavoda za neonatologiju, odnosno da tuženik nije dokazao da je nanesena šteta zdravlju i da je ugrožen život bolesnika, i to točno kada i kojeg bolesnika i zbog kojeg konkretno propusta tužiteljice osobno.

Za postupanje tuženika u ovoj konkretnoj situaciji, sud smatra da je pobijanu Odluku donio na potpuno paušalan način, jer se u Odluci navodi da je nesporno utvrđeno nešto za što nije precizirano tko je, što je, kada i kako to utvrdio. Isto tako, sud smatra da je paušalan i zaključak tuženika iznijet u pobijanoj Odluci i u odgovoru na tužbu da se u prvom redu radilo o tužiteljičinom nesavjesnom radu i nepravilnom radu, kojim radom je ona prouzročila štetu Zavodu Klinike za ženske bolesti i porode, jer nije precizirano, tj. nije konkretizirano koji je to točno nepravilan ili nesavjestan rad bio, odnosno koja je to konkretna šteta nastala. Sud ističe da je prof. dr. sc. MA u svom pismu pisanom 08.02.2017. naveo da se radi o vrlo osjetljivom Zavodu, da se radi o životima djece i da bi svako pogoršanje međuljudskih odnosa i zbrka u organizaciji posla neminovno mogla imati za posljedicu ugrožavanje života i zdravlja djece. Obzirom na ovo posljednje navedeno, mišljenje je ovoga suda da takav Zavod zaslužuje izuzetno ozbiljan pristup i temeljitu provjeru navoda iz pisama, odnosno prijava podnijetih protiv tužiteljice, a u predmetnom postupku utvrđeno je da na samom Zavodu za neonatologiju nije bilo baš nikakove konkretne provjere od strane donositelja Odluke o razrješenju tužiteljice, niti od njega ovlaštenih osoba.

42. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice ima pravni osnov, odnosno da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan na način kao što je to sud presudio u izreci ove odluke u toč. I, kada je poništio Odluku tuženika od 07.02.2017.

Tužiteljica je osnovnim tužbenim zahtjevom predložila utvrđenje da je pobijana Odluka tuženika od 07.02.2017. ništetna, no međutim, kako je sud utvrdio osnovanim njezin podredno postavljeni tužbeni zahtjev, to sukladno uvriježenoj sudskoj praksi sud nije odlučivao o dijelu zahtjeva koji nije prihvatio, u situaciji kada je u jednoj tužbi istaknuto više tužbenih zahtjeva.

43. Sud je tužiteljici dosudio zatraženi parnični trošak u visini od 200 bodova, tj. 400,00 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/09) i to tbr. 7 toč. 2. Istim je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, i to u visini od 200 bodova, i to između ostalih postupaka i za postupak iz radnih odnosa (konkretno – poništenje odluke). Punomoćniku tužiteljice je sukladno Tbr. 42 Tarife priznat i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 100,00 eura. Stoga sveukupno priznati i obređeni trošak tužiteljice iznosi 500,00 eura.

Sud navodi da je Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) čl. 1 izmijenjen Tbr. 50 ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na način da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Sud još navodi da je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u Tbr. 54 vrijednost boda određena u iznosu 2,00 eura.

44. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe prema čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18), kao radnik u radnom sporu.

45. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2025.

SUDAC:

Melanija Centner

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku