Poslovni broj: Ovr-2084/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, protiv ovršenika ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, dana 22. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda izjavljen od strane ovrhovoditelja, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod Financijske agencije 1. kolovoza 2025. na temelju osnove za plaćanje – zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Tanji Ferenc u Poreču pod posl. br. OV-812/2025 od 14. veljače 2025., kao neosnovan.

III. O naknadi troškova će se odlučiti u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ).

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 9. kolovoza 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja.

2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu FINA izvršila zapljenu sredstava ovršenika u ukupnom iznosu od 2.444,08 eura dok je ovrhovoditelj predmetnim zahtjevom potraživao još 148.346,51 eura, a koji iznos zbog trenutnog nedostataka sredstava nije zaplijenjen ni naplaćen te je ovršenik predmetnu zadužnicu izdao i predao ovrhovoditelju prema Ugovoru o kupoprodaji broda između ovrhovoditelja kao prodavatelja, društva KRILO & STOBREČ j.d.o.o. kao kupca, TI kao jamca platca, a ovdje ovršenika, kao sudužnika (dalje: Ugovor). Međutim, ovršenik smatra da je navedeni Ugovor ništetan sukladno kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), budući ne sadrži odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne može odreći unaprijed. Sukladno navedenom, navodi da je društvo KRILO & STOBREČ j.d.o.o. poslalo preporučeno pismeno ovrhovoditelju, a koje pismeno još nije isporučeno ovrhovoditelju. Međutim, čak i kada Ugovor ne bi bio ništetan, kupac po predmetnom ugovoru nije bio u zakašnjenju u trenutku predaje osporavanog zahtjeva za izravnu naplatu. Ovršenik ističe da je ovrhovoditelj kao prodavatelj bio dužan u slučaju kupčevog zakašnjenja istome dati primjereni rok za plaćanje što isti nije učinio, a uz to su se na brodu pokazali skriveni materijalni nedostaci o kojima je kupac obavijestio ovrhovoditelja kao prodavatelja, stoga traži da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenom.

2.1. Dalje ovršenik ističe da će mu u slučaju daljnje provedbe pljenidbe i prijenosa sredstava u korist ovrhovoditelja nastati nenadoknadiva šteta budući se radi o značajnom iznosu i obzirom da isti trenutno nema dostupna novčana sredstva te da postoji mogućnost da će ovršenik, ukoliko dođe do daljnje provedbe osporavane pljenidbe i prijenosa sredstava do donošenja sudske odluke, a u slučaju daljnjeg slobodnog raspolaganja imovinom od strane ovrhovoditelja, biti u nemogućnosti naplatiti se od istoga u slučaju proglašenja daljnje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime bi ovršenik daljnjom trpio nenadoknadivu štetu pa predlaže da sud donese rješenje o odgodi predmetne pljenidbe i prijenosa sredstava do pravomoćne odluke suda o predmetnom prijedlogu za proglašavanje predmetne osporavane pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenom odnosno eventualnog parničnog postupka u koji bi ovdje ovršenik bio eventualno upućen.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika. U očitovanju ovrhovoditelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti navodeći kako se u natoč izričitoj ugovornoj odredbi, predmetni prijedlog ovršenika vodi pred Općinskim sudom u Splitu koji u konkretnom slučaju nije mjesno nadležan. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj predlaže da sud donese rješenje kojim će utvrditi svoju mjesnu nenadležnost te odbaciti prijedlog ovršenika. Isto tako, ovrhovoditelj se usprotivio prijedlogu ovršenika navodeći kako je u cijelosti neosnovan i da ga treba odbiti i predlaže da, ukoliko sud ne donese rješenje kojim se proglašava mjesno nenadležnim i odbacuje prijedlog ovršenika, naslovni sud uputi ovršenika u parnicu pred Općinskim sudom u Pazinu te ga obveže da ovrhovoditelju naknadi troškove ovog postupka.

4. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti koji je uputio ovrhovoditelj, ovaj sud prigovor smatra neosnovanim. Naime, bez obzira na tvrdnje ovrhovoditelja da je člankom 14. Ugovora o kupoprodaji broda izričito ugovoreno da će u slučaju spora koji proizađe iz tog ugovora stranke nastojati spor riješiti mirnim putem, a ako u tome ne uspiju, da ugovaraju mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Pazinu uz primjenu hrvatskog materijalnog prava i da je luka upisa broda Pula, valja imati na umu da je sukladno čl. 171. OZ-a propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, a ako ovršenik nema prebivalište u [adresa], nadležan je sud na čijem se području nalazi ovršenikovo boravište, dok je sukladno čl. 38. OZ-a mjesna nadležnost isključiva. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. rješenja.

5. Člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

6.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi kako postoji mogućnost da će ovršenik biti u nemogućnosti naplatiti se od ovrhovoditelja u slučaju proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime bi trpio nenadoknadivu štetu. Međutim, ovršenik svoje tvrdnje ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

6.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. II. ovog rješenja

7. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a., pa je tako čl. 53. OZ-a propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

7.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

7.2. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč.7., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a, odlučeno kao u izreci zaključka.

U Splitu, 22. rujna 2025.

SUDAC

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju po pun.

- ovršeniku po pun.

- FINA-i

- u spis