Poslovni broj: Us I-3955/24-18
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Luiju, odvjetniku iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 22. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03341021006, URBROJ: 341-99-05/3-24-001819 od 21. kolovoza 2024. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141- 02/22-01/03341021006, URBROJ: 341-25-05/3-22-90849 od 23. svibnja 2023. godine.
II. Tužitelju se počevši od 27. travnja 2023. godine priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti čiji je uzročnik ozljeda izvan rada.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 4.250,00 €, sa zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate, ako se isplata ne izvrši u ostavljenom roku.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenja kojima mu je u oba stupnja upravnog postupka odbijeno priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti. Rješenja su donesena nakon provedenih vještačenja u oba stupnja upravnog postupka.
Tužitelj u tužbi ukazuje na svoje teško zdravstveno stanje zbog ozljede na radu, ističe da ne može dobiti uvjerenje o sposobnosti za rad te smatra da je apsolutno nesposoban za rad.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Nesporno je da je tužitelj 14. svibnja 2021. godine kao radnik na kamionu Čistoće pretrpio nesreću, nakon čega mu je između ostalog i amputirana desna natkoljenica. Tužitelj je inače po struci pomoćni autolakirer.
Postupak za priznavanje prava iz čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) je pokrenut 24. lipnja 2022. godine.
Prvostupanjsko tijelo vještačenja u upravnom postupku je pregledalo tužitelja te je u nalazu i mišljenju od 27. travnja 2023. godine navelo da je potrebno daljnje liječenje i da još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju tužitelja. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 23. svibnja 2023. godine tužitelju odbijeno priznavanje prava na temelju čl. 39. ZMO-a.
U bitnom ista utvrđenja sadržava i nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja od 15. svibnja 2024. godine, iz kojeg se može zaključiti i to da se tijelo vještačenja ne usuđuje utvrditi je li tužiteljevo zdravstveno stanje posljedica ozljede na radu, s obzirom na to da se pred tijelom obveznog zdravstvenog osiguranja utvrđuje odgovornost tužitelja za nesreću, a taj je postupak pak prekinut do okončanja kaznenog postupka.
Tuženik je drugostupanjskim rješenjem od 21. kolovoza 2024. godine odbio tužiteljevu žalbu.
Sud je u ovom upravnom sporu kao neadekvatan odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja, a prihvatio je prijedlog za provedbu vještačenja, koje je povjereno stalnom sudskom vještaku - specijalistu medicine rada Mariji Zavalić. Vještakinja je po nalogu suda analizirala svu relevantnu medicinsku i drugu dokumentaciju te je obavila i neposredan klinički pregled tužitelja.
Vještakinja je zaključila da su tužiteljeve promjene u zdravstvenom stanju trajne i da nema daljnjih metoda liječenja koje bi dovele do poboljšanja zdravstvenog stanja do razine da tužitelj može obavljati ikakve poslove. Vještakinja je navela da je liječenje trajnih posljedica ozljede od 14. svibnja 2021. godine završeno i da se dalje radi samo o održavanju postojećeg stanja, odnosno o prevenciji i usporavanju degenerativnih promjena. Stoga je zaključila da se u konkretnom slučaju radi o nastupu potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja.
U pogledu uzročnika tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti vještakinja je navela da njegova ozljeda ima sve karakteristike ozljede na radu, ali da do sada nije priznata kao ozljeda na radu, jer traje proces utvrđivanja krivnje za njen nastanak pa je odluku o uzročniku prepustila sudu.
Vještakinja smatra da se kao datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti treba utvrditi datum prvostupanjskog vještačenja radne sposobnosti u upravnom postupku 27. travnja 2023. godine, s obzirom na to da je tužitelj provodio fizikalnu terapiju u kući tokom 2022. godine, kada je rehabilitacija u svrhu liječenja završena po odobrenju tijela obveznog zdravstvenog osiguranja, a tužitelj nakon toga više nije bio upućivan na kontrolu fizijatru, dok je po specijalistu traumatologu liječenje tužitelja završeno još nakon vađenja vanjskog fiksatora 2021. godine, nakon čega više nije naručivan na traumatološke kontrole.
U odnosu na utvrđenje vještakinje o tome da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti stranke nisu isticale nikakve primjedbe.
Tužitelj (kao i u tužbi) inzistira na tome da se kao uzročnik potpunog gubitka radne sposobnosti utvrdi ozljeda na radu, s obzirom na to da zadobivena ozljeda ima sve karakteristike ozljede na radu.
Tuženik je pak u spis dostavio očitovanje tijela vještačenja iz upravnog postupka koje smatra da se kao datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti treba utvrditi datum pregleda tužitelja u ovom upravnom sporu, 26. travnja 2025. godine, paušalno navodeći da u toku vještačenja u upravnom postupku nisu bili priloženi daljnji nalazi fizijatra.
Sud ne prihvaća prijedlog tijela vještačenja iz upravnog postupka u pogledu datuma utvrđivanja nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, s obzirom na to da je vještakinja Marija Zavalić u svom nalazu i mišljenju jasno i stručno medicinski obrazložila zbog čega je već to tijelo trebalo tužitelju utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno zbog čega je već tada liječenje tužitelja bilo završeno. Prema tome, sud u cijelosti prihvaća mišljenje vještakinje Marije Zavalić da su uvjeti za utvrđivanje potpunog gubitka radne sposobnosti nastupili još prilikom tužiteljevog pregleda pred prvostupanjskim tijelom vještačenja u upravnom postupku 27. travnja 2023. godine.
U pogledu uzročnika potpunog gubitka radne sposobnosti, sud može prihvatiti navod tužitelja (i vještakinje) da zadobivena ozljeda 14. svibnja 2021. godine ima sve opće karakteristike ozljede na radu.
Međutim, pravna kvalifikacija ozljede na radu se donosi tek u posebnom upravnom postupku koji se vodi po drugim propisima i pred drugim nadležnim tijelom (pred tijelom obveznog zdravstvenog osiguranja), pri čemu se ocjena o mogućnosti priznavanja ozljede na radu donosi i nakon utvrđivanja eventualne odgovornosti ili suodgovornosti radnika - oštećenika za nastup štetnog događaja i za nastanak štete. Sud u ovom upravnom sporu (koji se vodi protiv tijela mirovinskog osiguranja kao tuženika) ne raspolaže relevantnom materijalnom dokumentacijom niti drugim dokazima na temelju kojih bi mogao ocijeniti pitanje eventualne (su)odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, niti je uopće procesno moguće takve dokaze izvoditi u upravnom sporu koji se vodi protiv tijela koje nije nadležno za odlučivanje o priznavanju ozljede na radu.
Iz dostupne materijalne dokumentacije bi proizlazilo da je postupak priznavanja ozljede na radu pred tijelom obveznog zdravstvenog osiguranja prekinut do okončanja kaznenog postupka (koji i dalje traje) pa zbog svega navedenog sud nije u mogućnosti u smislu čl. 39. st. 5. ZMO-a u trenutku zaključenja rasprave utvrditi da je uzrok tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti ozljeda na radu. Dakako, ako se kao rezultat provedenog kaznenog postupka u posebnom upravnom postupku pred tijelom obveznog zdravstvenog osiguranja tužitelju ozljeda od 14. svibnja 2021. godine naknadno prizna kao ozljeda na radu, tužitelj će moći tražiti obnovu ovog upravnog spora i na taj način ishoditi da mu se kao uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti utvrdi ozljeda na radu, i to od 27. travnja 2023. godine.
U svakom slučaju, tijela vještačenja iz upravnog postupka su nepravilno zaključila da kod tužitelja nije nastupilo niti smanjenje niti potpuni gubitak radne sposobnosti pa su i osporavana rješenja utemeljena na nalazima i mišljenjima tih tijela vještačenja nepravilna i nezakonita.
Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena.
Tužitelju su potom u sporu pune jurisdikcije počevši od 27. travnja 2023. godine priznata prava iz mirovinskog osiguranja na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti čiji je uzročnik ozljeda izvan rada, na temelju čl. 39. st. 4. i 5. ZMO-a. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, čemu treba dodati i trošak vještačenja od 500,00 €. Na sveukupni opravdan tužiteljev trošak od 4.250,00 € zatražene zatezne kamate teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).
Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 27. ožujka 2025. godine i 12. rujna 2025. godine, jer u njima nisu sadržana nikakva nova činjenična ili pravna obrazloženja. Tužitelju nije priznat niti trošak sudskih pristojbi, s obzirom na to da ih zbog uspjeha u sporu niti ne plaća (čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama; NN 118/18 i 51/23).
U Zagrebu, 22. rujna 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Hrvoje Lui
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića