Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

K-118/2025-9

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Maji Pavišić Cmrk, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Sedlaček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženoga AĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u daljnjem tekstu KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-1301/2020-1., od 20. listopada 2020., nakon održane javne rasprave dana 17. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru DĆ, optuženika LĆ, branitelja optuženoga odvjetnika BĆ, oštećene VĆ i punomoćnika oštećene odvjetnika Predraga Labana, dana 19. rujna 2025. godine, objavio i

p r e s u d i o  j e

I.OPTUŽENI AĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i FĆ, rođene D, rođenog **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],državljanin RH, automehaničar, zaposlen u Kutini u Lonji Strug, s mjesečnom plaćom u iznosu od 1.000,00 eura, oženjen, otac dvoje maloljetne djece u dobi, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog automobila marke "Fiat", godina proizvodnje 2002. ili 2003. godine vojsku služio u Koprivnici, Dugom Selu, Kerestincu i Zagrebu, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 19. rujna 2020. godine, nakon 14,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući, uslijed narušenih partnerskih odnosa i tijekom verbalnog sukoba sa suprugom PĆ, u cilju da ju ustraši, rekao da će ju ubiti i zapaliti kuću, a koje riječi su kod imenovane izazvale opravdani strah život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje KZ/11),

II. pa se temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11 optuženi AĆ

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem člana 56. KZ/11 izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od 1 (jedne) godine, pod uvjetom da optuženik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi stavka 145. st. 2. toč.1-8 ZKP optuženi AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je oštećenoj VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na njezine nužne izdatke i troškove zastupanja po punomoćniku, o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem.

IV.Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženom AĆ se nalaže da u roku od 15 dana u državni proračun naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 s naslova paušala u iznosu od 100,00 eura.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je optužnicu br. KO-DO- 1301/2020-1 od 20. listopada 2020. godine protiv optuženog AĆ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 koja je potvrđena rješenjem ovog suda Kov-364/2020-3 dana 23. studenog 2020. godine. Optuženi AĆ upitan u smislu čl. 146. ZKP/08 o tome kakav stav zauzima prema optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

2. Optuženik AĆ u svojoj izjavi o osnovanosti optužbe očitovao se da ne smatra krivim (list 304).

3. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka reproducirana je snimka o ispitivanju okrivljenika (list 23), izvršen je uvid u zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 27-28) reproducirana je snimka o ispitivanju optuženika (list 44) izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije (list 45) pročitan je iskaz oštećene (list 68 i 69), zapisnici Centra za socijalnu skrb Čazma (list 72 i 73) iskaz žrtve (list 113 i 114), iskazi svjedoka ŽĆ (list 131-132 i 187) podnesak optuženika (list 213-216) iskaz svjedoka IĆ (list 227-228) iskaz svjedoka RĆ (list 241-242), izvršen uvid u podneske teleoperatera (list 252-253 i 255), pročitan iskaz svjedoka ĐĆ (list 258-260).

Sud je pročitao zapisnike o ispitivanju svjedoka primjenom odredbe članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08, s obzirom da su se stranke suglasile sa čitanjem svjedoka ispitanih pred drugim sucem.

4.Tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženi AĆ i oštećena PĆ bračni drugovi te da je dana 19. rujna 2020. godine u njihovoj obiteljskoj kući na adresi [adresa] uslijed narušenih partnerskih odnosa došlo do verbalnog sukoba.

5.Bilo je sporno da li je tom prilikom optuženi svojoj supruzi, u namjeri da ju ustraši, rekao da će je ubiti i zapaliti kuću.

6. Sud je primjenom članka 421. stavka 1. točke 3 ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem podataka o prekršajnim postupcima vođenim protiv oštećene nakon inkriminiranog događaja i primjenom iste odredbe odbio dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem medicinske dokumentacije za oštećene nakon inkriminiranog razdoblja, s obzirom da sud smatra da se pribavljanjem navedene dokumentacije ne bi mogla utvrditi odlučna činjenica je li na štetu oštećene PĆ dana 19. rujna 2020. godine počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

7. Optuženik AĆ iznoseći svoju obranu ostao je kod ranije iznesene obrane, navoda da je oštećena njega tukla kada bi popila, da su se inkriminiranog događaja posvađali, da ga je oštećena polila vrućom vodom i gađala, nakon nekog vremena tražila novac od njega i ponašala se kao da je sve u redu, da bi došla policija. Oštećena mu je jednom prilikom kamenom razbila glavu od čega je bio sav krvav, a jednom zgodom ga je gađala nožem i pogodila u predio čela. Dodao je da 19. rujna 2020 između njih bilo svađe, niti sukoba već ga je ona tjerala van iz kuće, govoreći da joj on ne može ništa jer njezin tata radi na policiji. Odgovorio joj je ga ne može istjerati jer je kuća njegova koliko i njezina jer je on kupio kuću za koju otplaćuje kredit i polovicu vlasništva je prenio na oštećenu. Naveo je da ranije nije iskazivao da ga je oštećena tukla, jer ga je bilo sram o svemu tome iskazivati, ali su ga roditelji nagovorili da kaže kako je bilo.

8. Iz iskaza svjedoka VĆ proizlazi da mu je kćer, ovdje oštećena rekla da joj je optuženik prijetio ubojstvom i da će joj zapaliti kuću, i to u drugoj polovici rujna prošle godine. Kćer mu je rekla da joj je optuženik prijetio istoga dana kada ga je ona nazvala preko telefona. Poznato mu je da je između kćeri i optuženika prije bilo svađa i razmirica, no za ovu svađu je znao jer mu je kći ispričala. Kćer je isto rekla i majci, njegovoj ženi. Pri tom je to rekla drhtavim glasom, te je čuo da je bila uplakana. Kćer mu je u kasnijem razgovoru opet to ponovila i rekla da je optuženik razbijao namještaj, stol, stolice, vrata te je zbog toga zvala policiju.

9. Svjedokinja IĆ u iskazu navodi da poznaje i optuženog i oštećenu jer stanuje preko puta njihove kuće. Poznato joj je da je iz njihove kuće znala čuti zvukove svađe i galame te zapomaganje AĆ: Nemojte me tuči. Pretpostavlja da je te riječi upućivao svojoj supruzi i djeci koja žive s njima. Koliko zna jedno dijete je staro 16 godina, a drugo 13. Puno puta čula je takve svađe i galamu, a samo jednom čula optuženika kako zapomaže. Poznato joj je da je oštećena konzumirala alkohol, nije mogla uparkirati auto u dvorište već ga je ostavila na cesti, vidjela ju je u dućanu kako kupuje alkohol. Njena kuća je preko puta njihove kuće, udaljena nekih 10 metara. Ona je domaćica, a njihovu kuću može vidjeti s terase.

10. RĆ u svom iskazu navodi da je majka oštećene, poznato joj je da je oštećena kritičnog dana nazvala njenog supruga na telefon, svoga oca i za svog supruga AĆ rekla da ju vrijeđa, galami, govori pogrdne riječi, da joj prijeti da će je ubiti, zapaliti kuću. Ona je čula da s nekim razgovara na telefon, a on joj je poslije ispričao što mu je kćer rekla. Ona o tom događaju s kćerkom poslije toga nije razgovarala. Poznato joj je da su odnosi između kćeri i optuženika bili poremećeni u zdanje dvije godine. Po njezinom mišljenju razlog tome je bila ljubomora optuženika jer kćer nije smjela razgovarati s muškim osobama na radnom mjestu. Otprilike prije godinu dana suprug i ona su došli na kavu kćeri, ali kada su ušli, čuli su galamu pa su se okrenuli i otišli. Osobno nije vidjela da je optuženik nasilan prema oštećenoj, ali im je ona pričala da ju je udario ispod oka te se vidjelo crno ispod oka, a isto tako pričala im je da ju je udarao i gurao. Nekoliko dana nakon događaja kći joj je ispričala što se dogodilo kritičnog dana, da kada su došli oboje s posla krenula je prepirka, opsovao joj je majku, govorio joj pogrdne riječi, nazivao ju kurvom, razbijao je po kući. Rekao je da će zapaliti kuću i nju ubiti. Kćer je kritičnog dana pobjegla van jer se bojala da će ju ubiti i zapaliti kuću, ali joj nije rekla da ju je fizički napao. Koliko se sjeća, kćer je kritičnog dana nazvala između 17 i 18 sati, nije sasvim sigurna kada. Njezina kćer je imala crnjavku ispod oka otprilike prije dvije godine. U vezi toga rekla joj je da probaju vidjeti da li mogu nastaviti dalje živjeti ili ne. U vezi tih događaja između optuženika i oštećene njezin suprug nije poduzeo ništa te je suprug tada bio u mirovini, a prije toga bio je automehaničar u policiji. Mislim da suprug, nakon što ga je kritičnog dana nazvala kćer, misli da joj je rekao da u vezi toga mora nešto napraviti te da odluči da li treba zvati policiju. Kritičnog dana oštećena je supruga nazvala na mobilni telefon [broj telefona]. Kćer nikada nije imala problema s konzumacijom alkohola. Nema saznanja da bi kći fizički napadala optuženika.

11. ĐĆ ispitan kao svjedok naveo je da je optuženikov kum, a poznaje i oštećenu. Primijetio je loše odnose između optuženika i oštećene, optuženi mu se požalio da ga oštećena tuče i maltretira ,a da je tome uzrok konzumacija alkohola od strane VĆ. Optuženik mu je rekao da ga je VĆ polila vrućom vodom te da ga je jednom pogodila kamenom u glavu. Ne zna da li je kome pričao o tome osim njemu. Savjetovao mu je da to prijavi, ali je optuženi smatrao da će biti bolje.

12. Ispitana kao svjedok, žrtva PĆ u svojem iskazu kod Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru navodi da je sa okrivljenim EĆ u braku već 14 godina te da je u tom braku rođeno dvoje djece i to JĆ i GĆ. U vrijeme nesretnog događaja živjeli su zajedno u obiteljskoj kuća na adresi [adresa]. Dana 19. rujna 2020. kada su se ona i suprug vratili s posla nakon što ju je suprug optužio da je na radnom mjestu bludno radila s jednim radnikom, počeo je omalovažavati, vrijeđati i prijetiti riječima da će ju ubiti i zapaliti kuću. Kako djece nije bilo u kući, nitko nije čuo prijetnje. Osjećala se uplašeno jer je suprug i prije znao biti nasilan. Oko 16 sati pokušala je nazvati policiju, no suprug joj je oteo mobitel iz ruku. Kada ju je zatražio da mu pokaže što ima u mobitelu, uzela je mobitel, stavila ga u džep i izašla po kruh te tom prilikom nazvala policiju. Taj dan suprug je nije fizički zlostavljao, no to je znao činiti, a istome su izrečene mjere opreza. Za vrijeme trajanja mjere opreza suprug je nije zvao, no znao je ispitivati sina gdje je i što radi. Napominje da nije u nikakvoj izvanbračnoj vezi, pa tako niti sa osobom iz Siščana.

12.1 U svome iskazu kod ovoga suda na raspravi dana 16. prosinca 2020. godine oštećena se očitovala da ostaje pri onome što je iskazala prilikom prvog ispitivanja kod općinskog državnog odvjetništva te je nadodala da je nakon kritičnog događaja od 19. rujna 2020. godine telefonski nazvala svoga oca ŽĆ i ispričala mu što se dogodilo na što ju je savjetovao da mora ići na policiju. I prije događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka optuženik ju je psihički i fizički maltretirao, a nekoliko dana prije svađe udario ju je smotanom dekom preko oka kojem događaju nitko nije bio nazočan, no sin je čuo da je jauknula i došao je do boravka. O tom događaju pričala je radnicima na poslu ĆĆ i TĆ, no taj događaj nije prijavljivala. Optuženi ju je i prije ovoga šamarao, a prije 15 godina pretukao. Psihički je trpjela maltretiranje kroz duže vrijeme jer joj je predbacivao aferu sa svakim radnikom. Navodi da su se odnosi između nje i supruga poremetili prije 5 godina kada je nakon rođenja zadnjeg djeteta ponovno počela raditi, no i prije toga joj je suprug znao prijetiti, nekad i pred djecom pa da će i sebe ispikati. Oštećena opisujući suprugovo nasilno ponašanje navodi da se razlog nalazi u tome što mu je potrebna stručna psihološka pomoć. Protiv njega nije vođen nikakav prekršajni postupak zbog obiteljskoga nasilja, no oduzet mu je plinski pištolj prilikom jedne policijske intervencije.

12.2 O predmetnom događaju oštećena je dala izjavu i kod Centra za socijalnu skrb Čazma u kojoj navodi da ostaje pri svom iskazu danom u policiji, no dodaje kako je njen suprug nekoliko dana nakon svađe rekao svom kolegi da se ide ubiti u kojem naumu ga je kolega spriječio. Napominje kako ga je više puta savjetovala da mu je potrebna pomoć psihijatra jer se prije 15 godina pokušao ubiti, često je depresivan i bez volje. Slijedom svega, oštećena je odlučila pokrenuti postupak za razvod braka

13. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi da inkriminiranog događaja ni optuženik niti oštećena nisu bili pod utjecajem alkohola.

14. Iz dokumentacije CZSS Čazma (list 72-73) proizlazi da su povodom obavijesti policije o nasilju na razgovor pozvani optuženi i oštećena te da je optuženi izjavio da je tog dana došlo do svađe između njega i oštećene, da su se međusobno vrijeđali, da joj nije rekao da će ju ubiti, ali joj je rekao da će zapaliti kuću. Njihov partnerski odnos je loš, istina je da je ljubomoran jer se oštećena udaljila od njega, u afektu je rekao da se ide objesiti. Ima osjećaj da oštećena emocionalno djecu odvaja od njega. Oštećena u izjavi kod CZSS Čazma navodi da je da su unazad dvije i pol godine narušeni odnosi između nje i optuženog. Optuženi je ljubomoran i ne brine za djecu, što dovodi do čestih svađa. Potvrdila je prethodne navode da joj je optuženi prijetio. Optuženi često zna biti depresivan i ona mu je predložila da potraži psihičku pomoć.

15.Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud nalazi utvrđenim činjenično stanje kako je navedeno u izreci ove presude.

16. Sud je prihvatio iskaz oštećene kao istinit i životan, jer ga u jednom dijelu potvrđuje i iskaz svjedoka ŽĆ, oca oštećene, koji, iako nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, u svom iskazu potvrđuje da ga je kćer nakon inkriminiranog događaja nazvala, opisuje njezino psihičko stanje prilikom telefonskog razgovora, odnosno da je oštećena bila uzrujana i uplakana zbog riječi koje joj je izgovorio optuženi, navodi što mu je tom prilikom kćer rekla, a što odgovara iskazu oštećene, navodi i druge situacije u kojima je optuženik vrijeđao njegovu kćer, a čemu je bio prisutan u jednom navratu, opisuje ozljede koje je primijetio na kćeri, a za koje mu je kćer rekla da je zadobila od optuženika. Nadalje, sud iskaz oštećene smatra uvjerljivim i vjerodostojnim jer ona tijekom trajanja ovog kaznenog postupka, nije odstupala od svojeg iskaza , nije ga mijenjala, za razliku od obrane optuženika koja se mijenjala kroz postupak, sukladan je izjavi koju je neposredno nakon događaja dala na Centru za socijalnu skrb Čazma pa ga sud u cijelosti prihvaća.

17. Sud prihvaća iskaze svjedoka ĐĆ i IĆ o njima poznatim navodima, a to je da je odnos između optuženika i oštećene bio narušen, da je dolazilo do svađa i potencijalno međusobnog i obostranog fizičkog nasilja između optuženog i oštećene, da je oštećena konzumirala alkohol, međutim sve što su ti svjedoci naveli nije relevantno za ovaj kazneni postupak jer navedeni svjedoci nisu bili prisutni inkriminiranog događaja i nemaju saznanja o riječima koje je spornog dana optuženik uputio oštećenoj pa čak da sud i prihvati navode ispitanih svjedoka o tome da je oštećena u inkriminiranom razdoblju konzumirala alkohol, činjenica je da oštećena, kao i optuženi nisu spornog dana bili pod utjecajem alkohola, da alkohol nije bio povod ovom događaju, već prvenstveno loši odnosi supružnika, uzrokovani ljubomorom optuženika, koji je smatrao da se njegova supruga, ovdje oštećena nalazi s drugim muškarcima, a što je prema mišljenju suda bio povod za ovaj događaj te da je optuženik 19. rujna 2020. godine prijetio oštećenoj na način naveden u izreci presude, revoltiran činjenicom da se ona emocionalno i na drugi način udaljila od njega te prema njegovom mišljenju se nalazi s drugim muškarcima, što je utjecalo na njegovo ionako narušeno psihičko zdravlje.

Navedeno proizlazi iz iskaza žrtve, materijalne dokumentacije u spisu, odnosno izjave optuženika kod CZSS Čazma neposredno nakon događaja pa i djelomično iz prvotne obrane optuženika u kojoj je naveo da nije siguran koje je točno riječi izrekao oštećenoj, a koja obrana se kasnije mijenjala, prema mišljenju suda, kako bi umanjio svoju kaznenopravnu odgovornost.

18.Sud smatra neprihvatljivom obranu optuženika u kojoj poriče da bi počinio kazneno djelo za koje ga se tereti s obzirom da su bračni odnosi između bračnih drugova već duže vrijeme bili poremećeni, da je optuženi u više navrata znao suprugu zlostavljati kako fizički, tako i psihički i da je optuženi bio ljubomoran u odnosu na suprugu. Sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi prigodnom zgodom u namjeri da ustraši oštećenu rekao istoj da će je ubiti i zapaliti kuću, koje riječi su kod nje izazvale strah za vlastiti život i sigurnost. Prema ocjeni ovoga suda, izgovorene riječi prijetnje u promatranim okolnostima takvog su karaktera da bi izazvale osjećaj straha za vlastiti život ne samo kod oštećene, nego i kod svake prosječne osobe.

19.Zbog svega navedenoga sud je utvrdio da je optuženi AĆ izgovorenim inkriminiranim riječima prijetećeg sadržaja ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje te da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. u vezi stavka 3. KZ/11, kako mu se i to stavlja na teret optužnicom.

20. Optuženi je počinio navedeno kazneno djelo s izravnom namjerom, bio je svjestan obilježja djela, nije bio u zabludi o biću djela, htio je njegovo ostvarenje, išao je za tim da djelo počini, a tijekom postupka nije dovedena u pitanje njegova ubrojivost, nije bilo razloga za isključenje protupravnosti, a nije utvrđeno niti postojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga.

21. Kako nije bilo dvojbe oko krivnje optuženika za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 sud ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

22. Pri odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženika, okolnosti u kojima je djelo učinjeno kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio da je optuženi otac dvoje maloljetne djece, dosadašnju nekažnjavanost u kaznenim i prekršajnim postupcima, kao i zdravstveno stanje optuženika odnosno sklonost depresivnom ponašanju te na neki način izraženo žaljenje zbog počinjenog djela, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir dugogodišnje psihičko i fizičko zlostavljanje oštećene.

23. Sud smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti i primjenom uvjetne osude, odnosno da će i takva kazna utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, te da će se i time postići generalna svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

24. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi stavka 145. st. 2. toč.1-8 ZKP optuženi AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je oštećenoj VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na njezine nužne izdatke i troškove zastupanja po punomoćniku.

25. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je da je optuženi AĆ dužan platiti troškove kaznenog postupka i to trošak iz čl. 145. st. 2. toč.1 – 6. ZKP/08 s naslova paušala u iznosu od 100,00 eura, uplatom u državni proračun, u roku od 15 dana pri čemu je sud cijenio činjenicu da je optuženik zaposlen, ima redovna primanja te ocjenjujući da taj trošak može namiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba o kojima je dužan brinuti.

Bjelovar, 19. rujna 2025.

Sudac

Maja Pavišić Cmrk

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda.