REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pr-1309/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 370,00 EUR neto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 5,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to postopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. rujna 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Zavodu za transfuzijsku medicinu, te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada I. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 kuna mjesečno. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. je propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a ista navodi da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 290,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, isti ističe da obzirom da ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) a koje odredbe da se primjenjuju od 01.12.2017.g., te kojima da je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev tako da u konačnici s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza potražuje ukupan iznos od 370,00 Eur-a neto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 14-16 spisa) navodi u odgovoru na tužbu da osporava da su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu predmetni spor jer da su uz tužbu priložili i ishodili punomoć koju da su koristili u ranijem pokrenutom postupku broj Pr-588/2021 te se navodi da su tu punomoć ishodili za vođenje sasvim drugog parničnog postupka, te da se ista nikako ne može odnositi na ovaj postupak. Također tuženik ističe da opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te navodi da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, te se predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće (list 5 – 6 spisa); Tarifnih zona Promet d.o.o. Split (list 7 spisa); Cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 9 spisa); obavijesti Prometa d.o.o. Split (list 10 spisa); izjave UK (list 39 spisa); izjave tužiteljice o načinu ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza od 03.06.2024.godine (list 41 spisa); ugovora o radu tužiteljice od 04.04.2013.godine (list 42 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice DK na ročištu od 14. srpnja 2025.godine (list 49-50 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama je nesporna činjenica da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu laboratorijskog tehničara na Zavodu za transfuzijsku medicinu kod tuženika, te da ima pravo na troškove prijevoza na posao i sa posla za I tarifnu zonu budući navedeno nedvojbeno proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu od 04.04.2013.godine zaključenog između tužiteljice i tuženika i to posebno članka 8. tog ugovora (list 42 spisa).

6. Među strankama je sporna činjenica da li tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do rada te da li tuženik ima prema istoj dugovanje s osnova manje isplaćene naknade troškova prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada. Tuženik prigovara da tužiteljica ima valjanu punomoć za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari, te ističe u podnesku od 18.12.2024.godine da je potpis na punomoći koji prileže uz tužbu potpuno različit od niza potpisa tužiteljice sa niza dokumenata koje je tužiteljica potpisala i koji se nalaze u dosjeu tuženika.

7. Što se tiče prigovora tuženika da tužiteljica nema valjanu punomoć za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari navedeni prigovor je u cijelosti neosnovan. Naime, temeljem odredbe članka 95.stavka 1. točke 1. ZPP-a ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, te osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja, a također sukladno odredbi članka 95.stavka 1. točke 3. ZPP-a odvjetnik može temeljem takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tuženik nije ničim dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu budući nije sudu predložio niti priložio ijedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da punomoć koja je priložena u predmetnom spisu (list 5 spisa) i koja je potpisana od strane tužiteljice je zapravo punomoć iz drugog predmeta Pr-588/2021 upotrebljena za ovaj spis osim što je dostavio sudu preslik punomoći na kojoj je nadopisano ''punomoć iz predmeta Pr-588/2021'', a što samo po sebi nije nikakav dokaz da punomoć na stranici 5 ovog spisa nije iz ovog predmeta. Punomoć u ovom predmetu s potpisom tužiteljice je uredno dostavljena putem e-spisa kao prilog tužbi pod rednim brojem 1. Tužiteljica je na okolnosti tuženikovih prigovora vezano za punomoć u predmetnom spisu između ostalog saslušana na ročištu od 14.srpnja 2025.godine, a na kojem je ročištu tužiteljica izričito navela da je temeljem punomoći u predmetnom spisu, a prije podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi poslovnim brojem Pr- 1309/2023 opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, a ujedno je decidirano istakla da je istu opunomoćila i da može primati za nju sve novčane iznose vezano za ovaj postupak pa i iznos na ime parničnog troška i to uplatom na račun punomoćnice, a za nju osobno. Temeljem navedenog ovaj sud smatra da je u cijelosti razjašnjena valjanost punomoći temeljem koje je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom predmetu, a slijedom čega su svi prigovori tuženika istaknuti u pravcu toga da tužiteljica nema valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu neosnovani. U odnosu na osporavanje potpisa tužiteljice na punomoći koja prileže predmetnom spisu tuženik za to sudu nije predložio nikakve relevantne dokaze , a iz iskaza saslušane tužiteljice jasno proizlazi da je ista potvrdila činjenicu da je u predmetnoj pravnoj stvari dala punomoć za zastupanje odvjetnici Martini Radić Šunjić slijedom čega se svi navedeni prigovori tuženika neosnovani.

8. Iz obračunske liste plaće tužiteljice (list 5 spisa) proizlazi da je tuženik tužiteljici za lipanj 2020.godine isplatio trošak mjesnog prijevoza u visini mjesečne karte, a u iznosu od 170,00 Kuna. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet Split (list 7 spisa) proizlazi da adresa prebivališta tužiteljice [adresa] spada u prvu tarifnu zonu. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa) proizlazi da je za prvu tarifnu zonu cijena mjesečne pokazne karte u iznosu od 290,00 Kuna.

9. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 14.07.2025.godine (list 49-50 spisa) proizlazi da joj je stalno prebivalište na adresi [adresa]. Navodi da je zaposlena na radnom mjestu laboratorijskog tehničara na Zavodu za transfuzijsku medicinu. Nadalje ističe da se radi o I. tarifnoj zoni autobusnog prijevoza, a vezano za njenu adresu stanovanja. Navodi da ona na posao putuje autobusom od mjesta prebivališta do mjesta rada te da najprije mora 400 metara dopješačiti do autobusne stanice i tada da ide do posla ili 18-icom ili 6-icom s tim da niti jedan autobus je ne vozi direktno do radnog mjesta već da treba najprije 18-icom doći u grad te onda presjeda u drugi autobus koji je vozi do mjesta rada – Spinčićeva 1, te isto tako ukoliko ide 6-icom se također mora voziti do grada te onda presjedati na drugi autobus. Napominje da ona radi na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a koji da radi na dvije lokacije od kojih je jedna u Šoltanskoj ulici na Križinama, a druga u Spinčićevoj ulici, te navodi da je i njeno radno vrijeme prilično raznoliko tako da bude dežurna 12 sati, pa 16 sati, a ujedno i da radi u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni, a subotom od 10:00 do 18:00 sati, a kad je dežurna 16 sati da to bude od 15:00 do 7:00. Navodi da ona sa organiziranim javnim prijevozom može doći uredno na posao ali je problem što uvijek barem jedan dio puta mora ići pješke i da kad radi u jutarnjoj smjeni da mora biti na stanici već u 06:10.Tužiteljica ističe da joj tuženik u cijelom utuženom razdoblju plaća manji iznos za putni trošak od iznosa mjesečne pokazne karte koju ona kupi, pa ako je karta primjerice 280,00 kn, tuženik joj isplati 220,00 kn. Ista navodi da ona smatra da joj tuženik ne može tijekom cijelog razdoblja umanjivati vrijednost mjesečne pokazne karte već to može biti samo u eventualno periodima kad se nalazi na ljetnom godišnjeg odmoru, a budući da ona kupi kartu na biljetarnici u punom iznosu a primi manji iznos od iznosa mjesečne pokazne karte. U odnosu na činjenicu da li je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku ista je istakla da je istu opunomoćila da je zastupa u ovom postupku, te je navela da je istu opunomoćila i da može za nju primati sve novčane iznose vezano za ovaj postupak pa i iznos na ime parničnog troška na račun punomoćnice, a za nju osobno.

10. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

11. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza saslušane tužiteljice jasno proizlazi da tužiteljica stalno ima adresu prebivališta [adresa], te da tužiteljica radi na radnom mjestu laboratorijskog tehničara na Zavodu za transfuzijsku medicinu, te da njeno mjesto stanovanja pripada I. tarifnoj zoni autobusnog prijevoza. Tužiteljica je u iskazu istakla da na relaciji od njenog mjesta stanovanja u [adresa] do mjesta rada postoji organiziran javni prijevoz, ali da ona najprije mora dopješačiti do autobusne stanice 400 metara i potom autobusnim prijevozom se vozi do radnog mjesta s time da nema direktnu autobusnu liniju do radnog mjesta već se prvo mora voziti do grada i potom presjedati u drugi autobus koji je vozi do posla. Tužiteljica je u iskazu istakla da radi u dežurstvima 12 sati, ali i 16 sati, te u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni, te subotom od 10,00 sati do 18,00 sati,, a kad je dežurna da to bude od 15,00 sati do 7,00 sati. Tužiteljica je potvrdila u iskazu da ima organizirani javni prijevoz s kojim dolazi na posao, ali je istakla da uvijek jedan dio puta mora proći pješke, te da kad radi u jutarnjoj smjeni da na stanici mora biti već u 06:10. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi nedvojbeno da joj je tuženik za cijelo utuženo razdoblje plaćao manji iznos za putni trošak od iznosa mjesečne pokazne karte koju ona kupi pa da ako mjesečna karta košta 280,00 Kuna da joj tuženik plati 220,00 kuna te da joj ne umanjuje cijenu mjesečne karte samo u periodima kad je na godišnjem odmoru. Navedeni iskaz tužiteljice, a iz kojeg proizlazi da joj je tuženik svojevoljno umanjivao visinu troškova prijevoza tužiteljici u utuženom razdoblju plaćajući joj manji iznos troškova prijevoza u visini karte od onih troškova prijevoza koje je trebao istoj isplaćivati ovaj sud smatra upotpunosti vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim budući i iz pregledane obračunske isprave za isplatu plaće za lipanj 2020.godine (list 5 spisa) proizlazi da je tuženik tužiteljici isplatio za lipanj 2020.godine trošak prijevoza u visini 170,00 Kuna, a prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke Promet d.o.o. Split (list 8 spisa) proizlazi da je za prvu tarifnu zonu cijena mjesečne pokazne karte za neograničen broj putovanja 290,00 Kuna, a čime je tuženik platio manje tužiteljici na ime troškova prijevoza 120,00 Kuna za lipanj 2020.godine. Tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao suprotno budući nije sudu dostavio isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu ( s točnim vremenom početka i završetka) te odluke o troškovima prijevozima za utuženo razdoblje, a iz kojih isprava bi se moglo utvrditi kolike je iznose tuženik za cijelo utuženo razdoblje plaćao tužiteljici na ime troškova prijevoza budući visina mjesečne karte prijevoza za prvu tarifnu zonu iznosi mjesečno 290,00 Kuna. Tuženik nije sudu priložio ni predložio nikakve dokaze kojim bi pobio navode tužiteljice iz kojih proizlazi da je istoj za cijelo utuženo razdoblje plaćao manje troškove prijevoza od onih koje je trebao sukladno navedenom cjeniku. Pored navedenog temeljem odredbe članka 233.stavka 2. ZPP-a propisano da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, te je stavkom 5. istog članka propisano da će sud s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim se nalaže da podnese ispravu. Ovaj sud je već na ročištu od 23.12.2024.godine istakao tuženiku da je dužan dostaviti navedene isprave koje su zajedničke za sve stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu (s točnim vremenom početka i završetka) kao i odluke o troškovima prijevoza za tužiteljicu, a sve za potrebe provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a sve kako bi se moglo utvrditi da li je u utuženom razdoblju od 01.kolovoza 2018.godine do 30.rujna 2024.godine došlo do razlike u troškovima prijevoza i u kojem iznosu. Ovaj sud je isti nalog s rokom od 15 dana za dostavu navedenih isprava ponovio i na ročištu od 28.ožujka 2025.godine. Tuženik i po navedenom ponovljenom nalogu nije dostavio sudu navedene isprave zajedničke za obje stranke, a slijedom čega je onemogućio ovaj sud u provedbi dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem budući isto nije moguće provesti bez navedenih zatraženih isprava, a slijedom čega je sud odustao od izvođenja ovog dokaza na ročištu od 14.07.2025.godine i zaključio raspravljanje prema stanju u predmetnom spisu. Budući je tužiteljica saslušana u ovom postupku na okolnosti iz tužbe, te budući je ista potvrdila činjenicu da je imala organizirani javni prijevoz u utuženom razdoblju na relaciji od mjesta svog stanovanja do mjesta rada, te da je na posao putovala autobusom, te tuženik tijekom postupka nije ničim osporio činjenicu da tužiteljica ima pravo na troškove mjesnog prijevoza budući njeno pravo na troškove prijevoza proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika 04.04.2013.godine (list 42 spisa) u kojem je odredbom članka 8. navedenog ugovora o radu decidirano istaknuto da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla za prvu tarifnu zonu , te uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica ovom sudu dostavila obračunsku listu plaće za lipanj 2020.godine iz koje proizlazi da je tuženik istoj isplatio na ime troškova prijevoza 170,00 Kuna, a trebao je 290,00 Kuna budući je visina mjesečne pokazne karte za utuženo razdoblje iznosila 290,00 Kuna za I tarifnu zonu u koju spada prebivalište tužiteljice, a što je razvidno iz pregledanog cjenika Prometa Split d.o.o., te posebno uzimajući u obzir da tuženik po nalogu ovog suda nije dostavio navedene zatražene isprave zajedničke za obje stranke, te sud radi toga nije mogao provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje ovaj sud u navedenom smislu u cijelosti poklanja vjeru iskazu saslušane tužiteljice i ispravama koje je ista priložila ovom sudu te smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan te da je tuženik tužiteljici isplaćivao u utuženom razdoblju umanjeni iznos mjesečne karte mjesnog prijevoza od one koju je trebao isplaćivati prema priloženom cjeniku Prometa d.o.o. Split (list 8 spisa) pa da tužiteljicu po osnovi razlike manje isplaćene naknade prijevoza za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine u tom smislu osnovano pripada zatraženi iznos od 370,00 Eur-a. Na navedeni priznati iznos od 370,00 Eur-a na ime glavnice potraživanja tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

12. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

13. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 16.09.2024.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 10.10.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 23.12.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 28.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 14.07.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 325 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 650,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 162,50 Eur-a ukupno iznosi 812,50 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužiteljici odnosno punomoćniku tužiteljice je rješenjem ovog suda od 14. srpnja 2025. vraćen iznos od 265,45 Eur-a kojeg je uplatila za potrebe vještačenja. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnika tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP- a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. . U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. U navedenom smislu dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 22. rujna 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćniku

2/ tuženiku