REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 975/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik (sin) ČČ iz [adresa], i punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženika Grada Pazina, Pazin, Družbe sv. Ćirila i Metoda 10, OIB 07969842379, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 3. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice ČČ i ZČ, te punomoćnice po zaposlenju tuženika AČE, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je na temelju ove presude ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na predmetnim nekretninama u cijelosti, što je tuženik dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 1.650,79 eura (tisuću šesto pedeset eura i sedamdeset devet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te upisa prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi što je tuženik dužan trpjeti.

1. 1. U tužbi je navela da tuženik u zemljišnoj knjizi samo formalno dolazi upisan kao vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], jer su one u njenom stvarnom vlasništvu. K. č. [katastarska čestica] zgr. u naravi predstavlja poljoprivrednu gospodarsku zgradu s dvorištem, a k. č. [katastarska čestica] dvorište i vrt oko te zgrade. Živi u kući koja se nalazi u blizini navedenih nekretnina – neposredno preko ceste na k. č. [katastarska čestica] zgr. u k. o. [katastarska općina]. Nekretnine je naslijedila po smrti svojih roditelja RČ i IČ, a oni su ih kupili od Općine Pazin. Ugovor kojim su pravni prednici kupili predmetne nekretnine u cijelosti je izvršen – isplaćena je kupoprodajna cijena i predan je posjed kupljenih nekretnina. Predmetne nekretnine bile su vlasništvo talijanske državljanke KČ te su 1954. prešle u društveno vlasništvo. Nositelj prava korištenja bila je Općina Pazin koja je zatim te nekretnine prodala njenim pravnim prednicima. Prijenos predmetnih nekretnina u društveno vlasništvo, odnosno na Općinu Pazin, proveden je u zemljišnim knjigama tek na temelju rješenja Općinskog sekretarijata za upravno pravne i opće poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove od 25. travnja 1985. Njena obitelj pokušavala je i ranije ishodovati uknjižbu prava vlasništva na kupljenim nekretninama (npr. u postupku broj: 02-68/1-1978 vođenom pred Općinskim sekretarijatom za upravno pravne i opće poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove), što tada nije bilo moguće učiniti jer su nekretnine još uvijek formalno glasile na raniju vlasnicu BČ. Poštena je, zakonita i istinita posjednica predmetnih nekretnina kao što su to ranije bili njezini pravni prednici najmanje 50 godina. Navedene nekretnine koristi za skladištenje poljoprivrednih proizvoda, spremanje poljoprivrednih strojeva i alata, kao okućnicu i vrt koje kontinuirano koristi i održava. Nju, ni njezine pravne prednike nikada nitko nije sprječavao niti ometao u vršenju vlasničkih i posjedničkih ovlaštenja na tim nekretninama pa se smatra njihovom vlasnicom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljica ne dostavlja relevantne dokaze koji potkrjepljuju navode da je predmetne nekretnine naslijedila po smrti roditelja RČ i IČ, da su ih oni kupili od Općine Pazin i da je ugovor o kupoprodaji u cijelosti izvršen, odnosno da je isplaćena kupoprodajna cijena i da je predan posjed kupljenih nekretnina. Kao javnopravno tijelo, i obveznik provođenja posebnih propisa i odredaba vezanih uz raspolaganje nekretninama u svojem vlasništvu, zasigurno nije sklapao ugovore o kupoprodaji nekretnina bez da je o tome sklopljen pisani ugovor i da je proveden javni natječaj, a nije ni za razumno očekivati da je pokrenut ikakav postupak za prodaju, a da upis nije bio izvršen na njegovog pravnog prednika. Dakle, radi se o nezakonitom posjedu. Tužiteljica, sama ili putem svojih prednika, nema pošten posjed, budući da je, kako je sama navela, njezina obitelj pokušavala i ranije (1978.) ishodovati uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini (zgradi u k. o. [katastarska općina], upitnog katastarskog broja). Dakle, tog trenutka zasigurno posjed nije bio pošten budući da je pravnim prednicima tužiteljice bilo poznato da nisu zemljišnoknjižni vlasnici i da samom tom činjenicom im ne pripada pravo na posjed. Da se radi o nepoštenom posjedu potvrđuje i činjenica da se tužiteljica niti njezini prednici nisu nikada prijavili odnosno upisali kao posjednici k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u katastru i na to plaćali porez, što je u prošlom razdoblju bila obveza posjednika. Općepoznato je da za upis u katastar nije bilo potrebno imati čak ni ugovor da bi se izvršio upis. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nepoštenje posjeda potvrđuje rješenje Skupštine Općine Pazin, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 13. prosinca 1985., kojim se u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otpisuje tužiteljica kao posjednica, i upisuje društveno vlasništvo, a kasnije on. Dakle, dostavom navedenoga rješenja tužiteljica je bila upoznata da se briše kao posjednik te od toga trenutaka (ako ne i ranije) postaje nepoštena posjednica. Tužiteljica (i njezini pravni prednici), iako je znala da nije pošten posjednik, nije poduzimala nikakve pravne radnje radi usklađenja stanja vlasništva i posjeda. U dobroj vjeri i prema propisanoj proceduri je raspisao javni natječaj za prodaju spornih nekretnina. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 8 -11), ortofoto (str. 14), povijesni izvadci iz zemljišne knjige (str. 15-16), rješenje od 25. travnja 1985. (str. 17-18), isprave iz spisa Općinskog skretarijata za upravno-pravne i opće poslove Pazin (str. 19-24), natječaj za prodaju nekretnina u vlasništvu Grada Pazin (str. 27-28), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 37-38) rješenje od 13. prosinca 1985. (str. 39-40) sporazum od 31. kolovoza 2012. (str. 45-47) isprave uz podnesak tuženika od 5. ožujka 2025., (str. 64-68), ortofoto (str. 86), posjedovni listovi (str. 87-88) te izvod iz katastarskog plana (str. 89). Pored toga pregledani su izvodi iz Google Maps (str. 12-13), proveden je uviđaj, uz sudjelovanje mjerničnog vještaka (str. 77-78), te su saslušani svjedoci ČČ, FČ, ĆČ, EČ i NČ (str. 78-82).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] tuženik dolazi upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Sporno je da li je tužiteljica stekla pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. i 1003 k. o. [katastarska općina].

7. Iz rješenja Općine Pazin, Općinskog sekretarijata za upravno pravne i opće poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove, broj: 02-UP/I-32/1-1985 od 25. travnja 1985. utvrđeno je da kao vlasnica nekretnina ranije upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] (što uključuje i predmetne) dolazila upisana TČ udovica A, rođena OČ. U tom rješenju određeno je brisanje zabilježbe zabrane promjene pravnog stanja nekretnina, između ostalih, k. č. [katastarska čestica] zgr. i 1003 k. o. [katastarska općina], te je utvrđeno da su danom 18. prosinca 1954., kao danom potpisivanja Sporazuma između FNRJ i Republike Italije, sve nekretnine talijanske državljanke sa statusom optanta KČ prešle u društveno vlasništvo. Nosiocem prava korištenja navedenih nekretnina određena je Općina Pazin.

8. Kod Općine Pazin, Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove i opće poslove Pazin vodio se predmet broj: 68/1978 glede pravnog statusa nekretnina DČ udane Č i to po zahtjevu ĐČ, brata tužiteljice (sina RČ). Prema upisanoj bilješki broj: 02-68/1-1978 od **.**.1978. VČ izjavio je da je njegov, sada pokojni otac Z (Antun) Maurović iz [adresa] svojevremeno kupio od Općine Pazin zgradu sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da je ta zgrada tada bila u vlasništvu stranog državljana, on nije u zemljišnim knjigama mogao prenijeti pravo vlasništva iste u svoje vlasništvo, pa ga je zanimalo da li je u međuvremenu došlo do promjene vlasničkog stanja, odnosno da li se sada ugovor može provesti. Stranci je na to rečeno da će biti obaviještena po provjeri. Potom je u spisu sačinjena bilješka da je uvidom u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Pazinu utvrđeno da se radi o nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se pretpostavlja da zgrada nije bila prijavljena Zemljišnoknjižnoj službi Općinskog suda u Pazinu jer kao k. č. [katastarska čestica] ne postoji u toj katastarskoj općini. U spis je priložen izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da su nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. i 1003 k. o. [katastarska općina] tada dolazile upisane kao vlasništvo ŽČ. Navedeno tijelo je dana 24. travnja 1978. uputilo dopis Uredu za zaštitu jugoslavenske imovine u inozemstvu radi obavijesti da li je raspravljena imovina uknjižena na ime OČ (udane Č) u k. o. [katastarska općina], odnosno da li se ta imovina može prenijeti u društveno vlasništvo na osnovu Sporazuma između SFRJ i Republike Italije iz 1965. Ured za zaštitu jugoslavenske imovine u inostranstvu je u dopisu od 17. svibnja 1978. obavijestio Općinu Pazin da zahtjev br. 12325 GČ nije definitivno raspravljen, pa da se njena imovina za sada ne može prenijeti u društvenu svojinu. Na tom dopisu je rukom pisana službena bilješka da je stranka usmeno obaviještena o sadržaju dopisa. Ujedno je u tom predmetu zaključkom od 13. travnja 1978. određen uviđaj na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] radi utvrđivanja postojanja zgrade. Na uviđaj je bila pozvana i IČ (majka tužiteljice). Međutim, u spis nisu dostavljene daljnje isprave. Tuženik se očitovao da ne raspolaže drugim ispravama, izuzev naprijed navedenih, te da ujedno ne raspolaže ni zaključkom od 13. travnja 1978., pa da predlaže da se on ne uzima u obzir kao dokaz u spisu. Takav paušalan prigovor za izdvajanje navedene isprave kao dokaza nije prihvaćen jer tuženik nije obrazložio zašto i po kojoj osnovi to predlaže.

9. Prema povijesti promjena na katastarskim česticama k. č. [katastarska čestica] vrt površine 470 m2 je od osnutka katastarskog operata 1952. bila upisana u posjedovnom listu 74 na posjednika RČ, Blaž, iz [adresa]. Rješavajući predmet IP 18/84 na temelju prijavnog lista izlaganja brisana je k. č. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 74 s posjednika RČ iz [adresa] i upisana u posjedovni list 67 na posjednike:

AČ (tužiteljica) u 8/9 dijela te LČ pok. R u 1/9 dijela. Rješavajući predmet 875/85 na temelju rješenja posl. br. Z 792/1985 brisana je k. č. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 67 s AČ rođ. LČ i UČ i upisana u posjedovni list 154 na posjednika Društveno vlasništvo Skupštine Općine Pazin u skladu s rješenjem od 13. prosinca 1985. U dostavnoj naredbi je naznačeno da je to rješenje dostavljeno i tužiteljici. Potom 1995. kao pravni sljednik upisan je tuženik, dok je 1996. kao posjednik upisana Republika Hrvatska. Od osnutka katastarskog operata k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] po nazivu „Jelenkovići“, kulture neplodno kuća i dvorište, površine 200 m2 upisana je posjedovnom listu 154 na posjednika Društveno vlasništvo Skupština Općine Pazin, te se 1995. kao pravni sljednik Društvenog vlasništva upisuje tuženik.

10. Na temelju uviđaja i mjerničnog vještačenja vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, koje je u cijelosti ocijenjeno objektivnim i jasnim, te kopije katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnih listova, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] zgr. dolazi upisana u posjedovnom listu broj 227, kao kuća i dvorište površine 200 m2. K. č. [katastarska čestica] upisana je u posjedovnom listu broj 154 kao oranica površine 470 m2. Predmetne čestice čine skupinu na kojoj je objekt s nadodanom nadstrešnicom prema putu oznake k. č. [katastarska čestica] u [adresa] i iznad poljskog puta k. č. [katastarska čestica]. Sjeveroistočna međa je djelomično suhozid, južna međa je podzid iznad poljskog puta, a sjevernozapadna međa je linija vodoravna s putom u [adresa]. Na spoju asfaltiranog puta i poljskog puta je stara murva koja definira zapadnu među, a iznad poljskog puta i između objekta i murve nalazi se stablo badema. Okoliš objekta je održavan i košen.

11. Na okolnosti posjeda predmetnih nekretnina saslušani su svjedoci FČ, ĆČ, EČ, NČ te ČČ.

11. 1. Svjedok FČ je iskazao da od rođenja neprekidno stanuje u [adresa]. Od kad zna za sebe drži da su predmetne nekretnine od obitelji I, što je nadimak obitelji tužiteljice u selu. Djed tužiteljice bio je K, zato naziv B. Otkad pamti oni to koriste na način da su to održavali, držali stoku u štali (gospodarskom objektu) te imali vrt s istočne strane štale. Vidio je roditelje tužiteljice, oca RČ i majku IČ, brata UČ te tužiteljicu, kako to koriste, kao i njezinog sina ČČ. Iz razgovora s tužiteljicom saznao je da su oni to kupili od ondašnje Općine Pazin, negdje početkom 1970.-ih godina. Za to je čuo i od drugih susjeda u mjestu, obitelji IČ kao i od svojih starijih doma. Bilo mu je čudno da su to kupili jer je bio uvjeren da je to bilo njihovo od ranije jer otkada zna za sebe to koristi obitelj tužiteljice. Nije vidio nikog izvan obitelji tužiteljice da nešto radi na tim nekretninama, niti je vidio ni čuo da je netko od strane tuženika dolazio u vezi predmetnih nekretnina. U selu se nikad nije pričalo da je bilo sporova oko tih nekretnina. Za TČ nije čuo.

11. 2. U bitnome podudarno je iskazao i svjedok ĆČ, koji od rođenja stanuje u [adresa]. Predmetne nekretnine vidio je da koriste samo tužiteljica i njezin sin ČČ, a ranije njezini roditelji RČ i HČ (Ljuba) Maurović. U gospodarskom objektu držali su krave i svinje. S istočne strane objekta imali su vrt. U selu se govorilo, kao i njegovi stariji doma, da je to obitelj tužiteljice kupila od tadašnje Općine Pazin negdje između 1970. i 1972. S Općinom Pazin kupnju tih nekretnina dogovarao je brat tužiteljice VČ, kojeg su zvali F, a onda je te nekretnine kupio RČ, otac tužiteljice. RČ i IČ naslijedila je tužiteljica. Nije nikad vidio da bi netko dolazio ili smetao tužiteljicu i njezinu obitelj u korištenju nekretnina. Uvijek je držao da je to od obitelji tužiteljice. Tek nedavno, prije otprilike godinu i pol, je vidio da su određeni ljudi dolazili vidjeti predmetne nekretnine i to jer je tuženik oglasio predmetne nekretnine na prodaju.

11. 3. Svjedok EČ je u iskazu naveo da pamti samo obitelj tužiteljice da koristi prijepor. U štali su držali stoku i to u suterenu, dok su u prizemlju držali sijeno. Imali su i vrt, na mjestu gdje se sada nalaze traktori (s istočne strane objekta). Vrt je najviše obrađivala majka tužiteljice, po njenoj smrti nastavila je to raditi neko vrijeme tužiteljica. Vrt je ranije bio ograđen prema cesti radi sprječavanja ulaska životinja. Rođen je u [adresa] u kući udaljenoj niti deset metara od predmetnih, dijeli ih samo cesta, a gdje je nastavio gotovo svakodnevno dolaziti i nakon što je odselio. Na tim parcelama oduvijek raste trstika, pa uvijek kad mu treba za vrt pita ČČ da li si može nasjeći. Njega pita jer smatra da je tužiteljica vlasnica tih nekretnine, koje je stekla je iza oca, Ć. Njega pamti da je uvijek sjedio na kamenju ispod murve. U selu su tu murvu zvali Blaževa murva. To je nadimak obitelji tužiteljice u selu, po njezinom djedu K. Od svoj pokojnog oca R, rođenog 1909., kao i od susjeda u selu čuo je da je to obitelj tužiteljice kupila. Ne zna od koga su to kupili niti kada je to bilo. Nije čuo da bi nitko dolazio iz Općine Pazin, to jest Grada Pazina vezano za predmetne nekretnine. JČ, PČ i ŠČ su stanovali na adresi [adresa]. Za njih je čuo da su navodno bili zainteresirani za kupnju predmetnih nekretnina, ali ih nisu mogli kupiti jer ih je ranije bila kupila tužiteljica. Oni su navodno kupovali nekretnine u [adresa], ali nema saznanja koje ni od koga.

11. U bitnome je istovjetno iskazala i svjedokinja NČ. Oduvijek je mislila da su predmetne nekretnine od obitelji tužiteljice. Vidjela je kako ih korite tužiteljica te njezini roditelji RČ i IČ. Sjeća se i djeda tužiteljice E, po kojemu zovu obitelj tužiteljice B. U štali u suterenu su držali krave i svinje, kao i kokoši, a na katu (prizemlju) sijeno. S istočne strane zgrade je bio vrt kojeg je obrađivala IČ, dok je mogla, potom neko kratko vrijeme tužiteljica. Vrt je bio ograđen prema cesti s istočne strane kako ne bi kokoši i krave ulazile u vrt. Otkad ne obrađuju vrt, tamo drže traktor. Nekretnine izgledaju isto od kada pamti. Tužiteljica i njezina obitelj su to održavali i popravljali. Popravili su i krov, da to nisu učinili, sve bi se srušilo. Od udaje (1975.) stanuje u kući dvadesetak metara udaljenoj od predmetnih nekretnina. Puno puta joj je susjeda JČ pričala da su oni htjeli kupiti te nekretnine, ali da nisu mogli jer su doznali da su to ranije kupili IČ i SČ. S nikim drugim nije pričala o tome jer je držala da su te nekretnine u vlasništvu tužiteljice i njezine obitelji. IČ i MČ po smrti je naslijedila tužiteljica. Oni su imali i druge djece, ali ona su sva odselila, osim jednog brata N, koji je sada pokojni. On nije bio oženjen i nije imao potomaka.

11. 5. Svjedok ČČ je iskazao da je predmetne nekretnine kupio djed RČ negdje 1970.-tih od pravnog prednika tuženika Općine Pazin. Od tada njegova obitelj neprekidno koristi te nekretnine. O tome mu je pričala majka, ovdje tužiteljica, pokojni ujak CČ, kao i susjedi. Nije u posjedu ugovora o kupoprodaji, niti neke druge isprave; ne zna pojedinosti same kupoprodaje primjerice za koliko novaca je to kupljeno. Svi su samo govorili da je djed to kupio. Predmetne nekretnine koristili su njegov djed RČ i baka HČ. Malo ih pamti jer je djed preminuo 1976., a baka 1982. Po njihovoj smrti u cijelosti ih je naslijedila kćerka, ovdje tužiteljica, koja je nastavila koristiti te nekretnina. Njezin brat UČ nije ništa naslijedio. On je preminuo nakon roditelja, nije bio u braku i nije imao djece. Ujak UČ je nekad znao parkirati na tim nekretninama, na predjelu kod stabla badema. Njegova majka je osim UČ, imala druge braće i sestara, međutim oni su odselili svugdje po svijetu, samo tužiteljica je ostala u [adresa]. Nekretnine su koristili na način da su u gospodarskom objektu držali životinje i to krave i svinje otkad pamti do unazad dvije-tri godine, kad se majka, zbog visoke životne dobi, s tim više nije mogla baviti. U prizemlju su držali slamu i sijeno za potrebe životinja. Uz objekt, s istočne strane imali su vrt gdje su sadili rajčice, salatu, krumpir. Sada tamo drže drva i traktor. Objekt uvijek izgleda isto kao i danas. Stablo badema posadili su on i ujak LČ prije nekih 15 godina, murva je stoljetna, ona je tu od kad pamti. Nitko im nije prigovarao za korištenje predmetnih nekretnina. Nitko od strane tuženika nije došao nikad tu za predmetne nekretnine. Tužiteljica je saznala da ne dolazi upisana kao vlasnica tih nekretnina u zemljišnoj knjizi kada je tuženik objavio prodaju tih nekretnina. Za to su saznali jer su na lice mjesta došli kupci zainteresirani za kupnju tih nekretnina prema oglasu tuženika.

11. 6. Sud je prihvatio iskaze svjedoka FČ, ĆČ, EČ i NČ jer su oni suglasno iskazali da predmetne nekretnine koristi tužiteljica, ranije njezini roditelji RČ i IČ, a koje je stekao RČ kupoprodajom od Općine Pazin, pravnog prednika tuženika. Svi su u podudarno, životno i uvjerljivo iskazali da su držali da su tužiteljica, odnosno ranije njezini roditelji vlasnici predmetnih nekretnina. Oni svi imaju neposredna saznanja o posjedu predmetnih nekretnina od djetinjstva. Naime, svjedoci FČ (rođen 1957.), ĆČ (rođen 1963.) i EČ (rođen 1961) rođeni su u [adresa], dok je NČ (rođena 1956.) rođena u susjednom selu, a od udaje 1975. stanuje u [adresa] u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina. Vezano za pojedine proturječne navode svjedoka glede godina smrti i razdoblja korištenja predmetnih nekrentina, oni nisu negativno cijenjeni iz razloga što je životno i logično da svjedoci, uslijed proteka vremena, se ne sjećaju točnih godina do kada su primjerice tužiteljica i njezina obitelj držali stoku u predmetnom objektu ili do kada su obrađivali vrt. Navedeni svjedoci susjedi su tužiteljice, nisu u nikakvom srodstvu i nemaju pravnog interesa za uspjeh tužiteljice u postupku. Prihvaćen je kao istinit i iskaz svjedoka ČČ, sina tužiteljice, koji je iskazivao životno, uvjerljivo i vjerodostojno, suglasno iskazima ostalih saslušanih svjedoka.

12. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je početkom 1970.-tih (u razdoblju od 1970. do 1972.) otac tužiteljice AO kupio sporne nekretnine od Općine Pazin, pravnog prednika tužiteljice i da mu je predan posjed. Po sklapanja ugovora o kupoprodaji nastavio je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed prijepora. S obzirom na to da je AO bio u posjedu nekretnina i da pravni prednik tuženika tome nije prigovorio, sud je zaključio da je RČ ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji odnosno da je pravnom predniku tuženika isplatio cijenu u cijelosti. AO se nije upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina jer u trenutku kupoprodaje nekretnine su i dalje dolazile formalno upisane na ime ranije vlasnice TČ. Te nekretnine su kao optantska imovina 18. prosinca 1954. (danom potpisivanja Sporazuma između FNRJ i Republike Italije) prešle u društveno vlasništvo, a nosioc prava korištenja je bila Općina Pazin, pravni prednik tuženika. RČ je sve do smrti 1976. posjedovao te nekretnine pri čemu se je ponašao kao da mu pripada pravo vlasništva. On nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed tog zemljišta. Osim toga on nije ušao u posjed silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Po njegovoj smrti, samostalan, zakonit, isitnit i pošten posjed nastavile su njegova supruga HČ te kćerka, ovdje tužiteljica. HČ preminula je 1982. Tužiteljica je u cijelosti naslijedila svoje roditelje te je po njihovoj smrti nastavila samostalan, zakonit, isitnit i pošten posjed prijepora. Nitko im se nikada nije protivio da koriste prijeporne nekretnine niti im je osporio pravo vlasništva, pa tako ni tuženik (ni njegov pravni prednik). Stoga oni nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Tužiteljica je tek 2023. saznala da tuženik svojata predmetne nekretnine s obzirom na objavljeni javni natječaj kojim su nekretnine oglašene na prodaju. Okolnost da je 1985. došlo do promjene posjednika u katastru i da je o toj okolnosti eventualno bila obaviještena tužiteljica ne utječe na ocjenu njezina poštenja. Naime, pravni prednik tuženika (kasnije tuženik) je imao saznanja da je predmetne nekretnine kupio pravni prednik tužiteljice i da je u posjedu predmetnih nekretnina, što nedvojbeno proizlazi iz isprava iz predmeta tog tijela, a pravni prednik tuženika se trebao formalno upisati kao vlasnik spornih nekretnina da bi mogao prenijeti pravo vlasništva na stvarnog vlasnika – RČ. Da pravnom predniku tuženika nije bilo sporno pravo vlasništva predmetnih nekretnina vidljivo je iz postupanja tog tijela kad mu se obratio brat tužiteljice sa zahtjevom za provedbu ugovora i upisa prava vlasništva.

13. U vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji između RČ (oca tužiteljice) i pravnog prednika tuženika Općine Pazin primjenjivala su se pravna pravila iz austrijskog Općeg građanskog zakonika (nadalje: OGZ), na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine br. 73/1991.). Prema tim pravnim pravilima pravo vlasništva na nekretninama moglo se steći sklapanjem ugovora uz uvjet da je ugovor izvršen. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama posl. br. Rev 250/1990 i Rev 2064/2013.

13. 1. U takvoj situaciji, kada je u režimu primjene pravnih pravila OGZ-a bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnina, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim.

13. 2. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je RČ, otac tužiteljice, stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s Općinom Pazin, te da je taj ugovor i izvršen jer je RČ bio u posjedu tih nekretnina na način da nikome nije priznavao višu vlast. Prema tome sklapanjem ugovora i preuzimanjem samostalnog posjeda predmetnih nekretnina pravo vlasništva je stekao RČ. Poslije njegove smrti, pravo vlasništva na tim nekretninama pripalo je tužiteljici nasljeđivanjem kao stečeno pravo. Stoga su se već na temelju toga ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u korist tužiteljice u odnosu na predmetne nekretnine.

14. Sud je nadalje razmotrio jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornim česticama. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

14. 1. Prema pravnim pravilima sadržanima u § 1452. –1477. OGZ-a da bi neka osoba dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina, ona mora biti u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu tih nekretnina. Posjed je samostalan kada osoba koja stvar posjeduje ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328. i 345. OGZ- a). U odnosu na nekretnine koje su upisane kao državno vlasništvo ili vlasništvo jedinica lokalne samouprave, dosjedovni rok iznosi 40 godina (§ 1472. OGZ-a).

14. 2. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. U skladu s čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću.

14. 3. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten neprekidno trajao dvadeset godina, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao četrdeset godina. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99). Prema tome, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 1048/2023 od 3. siječnja 2024.). Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj.

14. 4. Budući da je pravni prednik tužiteljice kupivši sporne nekretnine najkasnije 1972. od pravnog prednika tuženika u vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a kada se pravo vlasništva moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, postao zakonit posjednik, to je tužiteljica, po njegovoj smrti 1976. i smrti majke 1982., kao pravna sljednica nastavila samostalni, zakonit, istinit i pošten posjed spornih nekretnina. Tužiteljica je tek 2023. saznala da joj tuženik osporava pravo vlasništva predmetnih nekretnina kada je objavio prodaju predmetnih nekretnina. Međutim, u korist tužiteljice je prije toga, protekao dvadeset godišnji rok iz čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a, pa je stekla pravo vlasništvo spornih nekretnina i dosjelošću.

15. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je na temelju ove presude ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na predmetnim nekretninama u cijelosti, što je tuženik dužan trpjeti.

16. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka.

16. 1. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj pravnoj stvari, tuženik joj je u skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) dužan naknaditi opravdane troškove postupka.

16. 2. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava tužbe 200,00 eura, sastava podneska od 27. veljače 2024. (omaškom navedeno 2023.) 200,00 eura, sastava podneska od 6. svibnja 2024. 50,00 eura, te kod pristupa ročištima 6. ožujka 2024., 9. travnja 2025. i 3. rujna 2025. po 200,00 eura, sve uvećano za PDV 25 %, troškove uviđaja i vještačenja 400,00 eura te sudske pristojbe 66,46 eura, ukupno 1.778,56 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od od presuđenja do isplate.

16. 3. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe od 14. rujna 2023. 200,00 eura (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 54. OT-e), kod pristupa ročištima 6. ožujka 2024., 9. travnja 2025. i 3. rujna 2025. po 200,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), sastava podneska od 27. veljače 2023. 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura sve uvećano za PDV 25 % (tbr. 46. OT) što iznosi 250,00 eura. Priznati su joj i troškovi uviđaja i mjerničnog vještačenja u iznosu 334,33 eura, dok će joj ostatak neutrošenog predujma biti vraćen. Odmjereni su joj i troškovi sudskih pristojbi na tužbu u podmirenom iznosu 33,23 eura (tar. br. 1. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.)) te presudu u iznosu 33,23 eura (tar. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) u vezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.). Ukupno priznati troškovi postupka iznose 1.650,79 eura.

16. 4. Nije joj priznat kao opravdan trošak sastava podneska od 6. svibnja 2024. u smislu čl. 155. ZPP-a.

16. 5. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužiteljici na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.

16. 6. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknade troškove postupka isplatom 1.650,79 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, dok je njen zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen.

U Pazinu 22. rujna 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik.