REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-365/2025-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupan po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. iz Zagrba, Ulica Ljudevita Gaja 53, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja BĐ, odvjetničke vježbenice te zamjenice punomoćnika tuženika Matijane Paljetak, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 22. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, da tužitelju LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete isplati daljnji iznos od 1.201,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.185,60 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2.6.2020.g. pa do isplate, te na iznos od 16,19 eura od 22. rujna 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, da tužitelju LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete isplati daljnji iznos od 1.900,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2.6.2020.g. pa do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 331,81 eura za period od 2. lipnja 2020. pa do 20. lipnja 2024., te od 16,19 eura za period od 2. lipnja 2020. pa do 22. rujna 2025.“

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.113,90 eura zajedno sa zakonskom kamatom s tijekom od 22. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. rujna 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i istog dana

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj LĐ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 2. svibnja 2022. navodi da je dana 2. srpnja 2018. na radnom mjestu kod poslodavca HP – Hrvatska pošta d.d. pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom uklanjanja zaštitne ograde na utovarnoj rampi došlo do propadanja utovarne rampe uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj je kao zaposlenik u trenutku štetnog događaja bio osiguran policom osiguranja kod tuženika Allianz Hrvatska d.d. (dalje u tekstu: tuženik). Uslijed predmetnog štetnog događaja kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti za koje je tužitelj ostvario djelomičnu naknadu štete u mirnom postupku zaključenjem izvansudske nagodbe dana 4. siječnja 2019. Kod tužitelja je nakon zaključenja izvansudske nagodbe nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja, a njegovo liječenje i bolovanje je nastavljeno zbog daljnjih tegoba koje su priznate kao posljedica ozljede na radu. Kod tužitelja je zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nastupilo daljnje smanjenje životnih aktivnosti, povećao se stupanj naruženosti, tužitelj je trpio dodatne bolove te mu je bila potrebna daljnja tuđa pomoć i njega. Tužitelj stoga tužbom potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.180,77 eura. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj je preinačio u podnesku od 8. studenoga 2023. tražeći isplatu ukupnog iznosa od 6.884,39 eura na ime neimovinske i imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja te činjenicu da je poslodavac tužitelja sa tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja. Tuženik ističe da je zaključena izvansudska nagodba 4. siječnja 2019., kojom je tuženik tužitelju isplatio ukupan iznos od 4.000,00 kn s naslova povrede prava osobnosti. Tuženik osporava da bi daljnje liječenje bilo u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik se u svom podnesku od 14. studenoga 2023. usprotivio preinaci tužbe sačinjenoj u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023. predloživši da sud istu ne dopusti, budući da je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 9-22 spisa), u presude Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda RH (str. 23-31 spisa), u odštetni zahtjev (str. 32-33 spisa), u nalog za isplatu nespornog iznosa štete (str. 34-35 spisa), u zdravstveni karton tužitelja (str. 36-58, 78-116 spisa), u fotografije (str. 59-60 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 126-128 spisa) te usmeno očitovanje vještaka (str. 152-153 spisa), izvršen je uvid u ovosudnu presudu i rješenje posl. br. PR-1030/2022 od 20. lipnja 2024. (str. 164-170 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-724/2024 od 11. veljače 2025. (str. 213-219 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. U ovom predmetu donesena je presuda i rješenje posl. br. PR-1030/2022 od 20. lipnja 2024. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 3.782,60 eura (toč. I/), dok je u iznosu od 398,17 eura tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. II/), te ujedno rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023. Povodom žalbe tužitelja u odnosu na toč. II/ izrijeke presude te u odnosu na rješenje, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-724/2024 od 11. veljače 2025. ukinuta je presuda pod. toč. II/ izrijeke kao i rješenje suda te je u tom dijelu predmet vraćen sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja rješenja drugostupanjskog suda proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije dopustio preinaku tužbe koja je sačinjena u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023., te da stoga nije pravilno odlučio o zahtjev u tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa štete, uzimajući u obzir odredbu čl. 1100. st. 1. i 2 Zakona o obveznim odnosima. Stoga se u tom dijelu ukida presuda suda pravog stupnja kao i rješenje, te se predmet vraća ovom sudu na ponovni postupak.

6. U odnosu na preinaku tužbe koju je tužitelj sačinio u podnesku od 8. studenoga 2023. valja navesti da se na ovaj slučaj primjenjuje odredba čl. 190 st. 2 ZPP-a prema kojoj iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ovu odredbu treba tumačiti teleološki, odnosno u skladu sa svrhom (ciljem) radi koje je donesena (izmijenjena) te u kontekstu odredbe čl. 29 Ustava RH u pogledu prava na pravično suđenje koje je zajamčeno i odredbom čl. 6. st. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom da tužitelj prije izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem nije mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev, jer mu nisu bili poznati svi kriteriji u pogledu opsega pretrpljene štete koji su relevantni za dosuđenje pravične novčane naknade, valjalo je dopustiti tužitelju preinaku tužbe i nakon zaključena prethodnog postupka i unatoč protivljenju tuženika. Navedeno pravno stajalište potvrđeno je i u odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 656/2021 od 24. svibnja 2023.

7. S obzirom da je sud dopustio preinaku tužbe sačinjenu u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023., te s obzirom da je prema presudi posl. br. PR-1030/2022 od 20. lipnja 2024. tužitelju pravomoćno dosuđen daljnji iznos naknade štete od 3.782,60 eura, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 3.101,79 eura, sve kako je to specificirano u podnesku tužitelja od 12. svibnja 2025.

8. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika. Sporna je visina štete kao i uzročno posljedična veza između štete koja je nastala nakon zaključenja izvansudske nagodbe i štetnog događaja od 2. srpnja 2018.

9. Na okolnost visine štete i uzročno posljedične veze izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je sudski vještak analizirao medicinsku dokumentaciju koja je nastala nakon zaključenja izvansudske nagodbe, odnosno nakon 4. siječnja 2019. Sudski vještak je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje i ogrebotine donjeg dijela lijeve potkoljenice. Liječenje je završeno 14. svibnja 2020. pregledom fizijatra. Vezano uz pogoršanje zdravstvenog stanja nakon izvansudske nagodbe vještak utvrđuje da je tužitelj trpio bolove srednjeg intenziteta sumarno 8 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajali su sumarno 56 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Vještak dalje navodi da kod tužitelja nije bio prisutan primarni strah koji se javlja u situaciji životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja. Kod tužitelja je došlo do pojave sekundarnog straha koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica koji je trajao 2 dana jačeg intenziteta, 9 dana srednjeg intenziteta te kumulativno 30 dana manjeg intenziteta. Ozljeda tužitelja dovela je do daljnjeg pogoršanja tjelesnog zdravlja od 6% u odnosu na nagodbu od 4. siječnja 2019., a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, oticanju u području donjeg dijela lijeve potkoljenice i lijevog gležanjskog zgloba kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama. Tužitelju je bila potrebna dodatna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Kod tužitelja je zaostao ožiljak u području lijeve potkoljenice u srednjem dijelu veličine 4 x 2 cm u boji okolne kože. Neposredno ispod koljena u srednjem dijelu gornjeg dijela lijeve potkoljenice splet je vena oko 5 cm iznad razine okolne kože oko 5 mm, plavkaste boje. Navedeni ožiljak i promjena boje kože predstavljaju naruženje između lakog i srednjeg stupnja koje je vidljivo kada tužitelj ne nosi duge hlače.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik navodeći da nije jasno radi li se o smanjenju životne aktivnosti koja se povećava na sveukupno 6% ili se radi o daljnjih 6% smanjenja životnih aktivnosti. Također nije jasno na temelju čega vještak dolazi do zaključka o potrebi za tuđom pomoći i njegom, budući da tužitelj navodi kako nema problema sa kretanjem te da ga povremeni bolovi ne sprječavaju u dnevnim aktivnostima. Također, tuženik smatra da je opseg pretrpljenog straha utvrđen u prejakom intenzitetu i u predugom trajanju.

11. Na primjedbe tuženika usmeno se očitovao sudski vještak dr. Žarko Rašić ističući da je uvidom u kasnije dostavljenu medicinsku dokumentaciju vidljivo da je kod tužitelja došlo do daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja, da je nalaz sačinjen na temelju medicinske dokumentacije koja je nastala nakon sklapanja izvansudske nagodbe te je vidljivo da se tužitelj liječio zbog tegoba i komplikacija vezano za ovaj štetni događaj. Sve kvalifikatorne okolnosti iz pisanog nalaza i mišljenja odnose se na pogoršanje zdravstvenog stanja nakon zaključenja izvansudske nagodbe 4. siječnja 2019. Opseg smanjenja životnih aktivnosti od 6% odnosi se na daljnje pogoršanje funkcije gležanjskog zgloba kao i u pogoršanju funkcije donjeg dijela lijeve potkoljenice. Učinjen je klinički pregled tužitelja koji je opisao tegobe vezano za stanje po predmetnom štetnom događaju. Vještak navodi da je procjena sekundarnog straha dana na temelju uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju, tijek i način liječenja, a nakon sklopljene nagodbe, iz koje dokumentacije proizlazi da se tužitelj u više navrata javljao kirurgu, fizijatru, učinio je dodatnu dijagnostičku obradu, a sve to su elementi koji su utjecali na procjenu sekundarnog straha. Dominantno je procijenjen strah manjeg intenziteta koji ne zahtijeva liječenje psihijatra.

12. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim te je utvrdio da je vještak u svom očitovanju odgovorio na sve primjedbe tuženika te je dao pojašnjenja na sve okolnosti koje tuženik ističe u svom podnesku od 14. studenoga 2023. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja koje je nastupilo nakon zaključenja izvansudske nagodbe od 4. siječnja 2019. trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, slabog intenziteta u trajanju od 56 dana, da je kod tužitelja došlo do pojave sekundarnog straha koji je bio jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 9 dana te manjeg intenziteta 30 dana. Kod tužitelja je nastupilo daljnje smanjenje životnih aktivnosti koje se ogleda u daljnjem ograničenju pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, u oticanju u području donjeg dijela lijeve potkoljenice kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, koje smanjenje životnih aktivnosti vještak procjenjuje u omjeru od 6%. Vještak također utvrđuje da je došlo do pojave naruženja kod tužitelja u vidu ožiljka na lijevoj potkoljenici, koje je vidljivo kada tužitelj ne nosi duge hlače, a radi se o naruženju između lakog i srednjeg stupnja. Iz nalaza i mišljenja dalje proizlazi da je tužitelju bila potrebna daljnja tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 75 sati.

13. Slijedom navedenih utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te činjenice da je do ozljeđivanja tužitelja došlo u životnoj dobi od 32 godine, da tužitelj radi na utovaru i istovaru komadnih pošiljka, razvrstavanju paketa i rukovanju transportnim jedinicama, što znači da će tužitelj u svom poslu još dugi niz godina trpjeti štetne posljedice koje se odnose na ograničenu pokretljivost lijevog gležanjskog zgloba te poteškoće kod stajanja, penjanja po stepenicama i hodanja, sud utvrđuje da tužitelju s naslova pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti ima pripasti ukupan iznos od 5.300,00 eura, i to iznos od 1.300,00 eura prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 1.000,00 eura prema kriteriju pretrpljenog straha, iznos od 1.500,00 eura prema kriteriju smanjenja životnih aktivnosti te iznos od 1.500,00 eura prema kriteriju naruženja. Sud je kod utvrđenja visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i činjenice da kod tužitelja nije utvrđen primarni strah koji proizlazi iz životne ugroženosti, te da stoga nema osnova da se tužitelju prema tom kriteriju dosudi pravična novčana naknada u iznosu većem od 1.000,00 eura. Isto tako sud je uzeo u obzir da je tužitelj ozlijeđen u mlađoj životnoj dobi, te da će stoga posljedice s naslova duševnih bolova zbog naruženja trpjeti još dugi niz godina, a da je naruženje vidljivo prilikom nošenja kratkih hlača te da se radi o naruženju između lakog i srednjeg stupnja. Sud je također utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja prema kriteriju smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.500,00 eura, jer, kao što je to navedeno, tužitelj će posljedice prema tom kriteriju trpjeti još dugi niz godina, a one su osobito izražene u obavljanju poslova tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir utvrđenu činjenicu da se radi o opsegu smanjenja životnih aktivnosti od 6%. Primjenom odredbe članka 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da će sud prilikom utvrđenja visine pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 5.300,00 eura.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, isti zahtjev je osnovan u iznosu od zatraženih 348,00 eura, budući da je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna daljnja tuđa pomoć i njega u trajanju od 75 sati, za što tužitelj potražuje iznos od 4,64 eura za sat pružene tuđe pomoći i njege, koji iznos je primjeren za cijenu sata tuđe pomoći njege, a ujedno je utvrđen kroz sudsku praksu.

15. Od ukupno utvrđenog iznosa naknade štete valjalo je oduzeti iznos od 663,61 eura, koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku, te iznos od 3.782,60 eura koji je dosuđen tužitelju prema presudi PR-1030/2022 od 20. lipnja 2024., nakon čega preostaje iznos od 1.201,79 eura koji se ima dosuditi tužitelju. (iznos od 1.185,60 eura na ime neimovinske štete te iznos od 16,19 eura na ime imovinske štete).

16. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, budući da prema utvrđenju iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, te primjenom svih okolnosti ovog konkretnog slučaja, nema osnove za dosuđenje naknade štete u većem iznosu.

17. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, samo u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete. Sukladno odredbi članka 1089 st. 2 Zakona o obveznim odnosima visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, te stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja presude, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate je osnovan. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona obveznim odnosima, koja je propisana za ostale odnose.

18. Slijedom navedenog valjalo je djelomično prihvatiti, a djelomično odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a sve kako je to naznačeno u izrijeci po toč. I/ i II/.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u visini od 5.648,00 eura, a odbijen u visini od 1.900,00 eura, to je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u visini od 75%, a u pogledu osnove u visini od 100%. S druge strane tuženik je u pogledu visine uspio sa 25%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz čl. 154 st 2 ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva, tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru od 75%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

20. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska od 29. lipnja 2022., 8. studenoga 2023. i 27. veljače 2025. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 28. veljače 2023. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/3) za sastav žalbe iznos od 250,00 eura 8Tbr. 10/1), te za pristup na jedno ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 2.000,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 500,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 238,90 eura za izvedeno medicinsko vještačenje, što sveukupno iznosi 2.738,90 eura. Primjenjujući omjer uspjeha tužitelja u sporu istom pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 2.113,90 eura, pri čemu je trošak za izvedeno vještačenje uzet u omjeru od 100%.

21. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka koji se odnosi na sastav podnesaka od 30. kolovoza 2022. i 30. travnja 2025., budući da istim podneskom tužitelj šalje požurnicu, koji trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Nije bio potreban niti trošak podneska od 19. prosinca 2022., jer istim podneskom tužitelj izražava svoje potraživanje u eurima, što je mogao učiniti u podnesku od 8. studenoga 2023., za koji mu je priznato pravo na nagradu. Isto tako tužitelju nije priznat trošak podneska od 12. svibnja 2025. u kojem specificira tužbeni zahtjev, jer je isto mogao učiniti u ranijem podnesku od 27. veljače 2025. za koji je tužitelju priznato pravo na nagradu. Također, nije priznat trošak koji se odnosi na jedan pristup ročištu za objavu presude, jer isti nije nastao. Naposljetku, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška koji prelazi tužiteljev omjer uspjeha u parnici. Ovdje valja navesti daje tužitelj prilikom sastavljanja troškovnika od 3. srpnja 2025. pogrešno zbrojio pojedine iznose troška koji potražuje, pa je tako zatražio isplatu ukupnog iznosa od 2.500,00 eura, umjesto 1.250,00 eura. Stoga je i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 22. rujna 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.