Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-60/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Livii Petričić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika CITY CONNECT d.o.o.,, OIB 29282612336, Varaždin, Cehovska ulica 1, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., iz Osijeka, radi nedopuštenosti otkaza, te po protutužbi tuženika-protutužitelja CITY CONNECT d.o.o.,, OIB 29282612336, Varaždin, Cehovska ulica 1, protiv tužiteljice-protutužene ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 1. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i odsutnosti tuženika te objave presude 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. veljače 2023. godine koju je tužiteljica-protutuženica dala tuženiku-protutužitelju nezakonita i nedopuštena.

II/ Nalaže se tužiteljici-protutuženici da tuženiku-protutužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 eura (devetsto trideset sedam eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a koji glasi:

" I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.03.2023. godine te da ista ne proizvodi nikakve učinke.

II/ Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice prestao dana 28.02.2023. godine i to temeljem izvanrednog otkaza tužiteljice.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka s kamatom koja na iznos prema određenju suda teče od dana donošenja presuda po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.", kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da se nalazila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. listopada 2022. i to na radnom mjestu u Kontaktnom centru 1-specijalist za povezivanje. Nadalje da je dana 28. veljače 2023. pismenim putem dostavila tuženiku izvanredni otkaz ugovora o radu, a obzirom na vrstu otkaza to znači da je radni odnos prestao danom izjavljivanja otkaza jer da nema obveze poštivanja otkaznog roka. Tuženik je i potvrdio primitak navedenog otkaza istoga dana, ali je naveo da taj otkaz ne smatra utemeljenim te je zatražio da tužiteljica odradi otkazni rok u trajanju od 7 dana. Tužiteljica se prednjem usprotivila te nije dolazila na posao, a zatražila je od tuženika da ju ujedno i odjavi sa nadležnih službi sukladno propisima. Isto tako je u odgovoru tuženiku navela da nije u njegovoj ovlasti utvrđivati nezakonitost otkaza već to može jedino sud. Tuženik je bez obzira na to donio novu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 10. ožujka 2023., a kojom je otkazao ugovor o radu tužiteljici i protiv koje odluke je tužiteljica podnijela i zahtjev za zaštitu prava dana 27. ožujka 2023. na koji zahtjev tuženik nije odgovorio pa je podnijela ovu tužbu. Tužiteljica ističe da je ona izvanredno otkazala ugovor o radu 28. veljače 2023. i smatra da je taj otkaz zakonit i da zbog toga jer je i obrazložen nema obveze odraditi otkazni rok, a tuženik ju je dužan odjaviti u roku od 24 sata. Čak da je tužiteljica i odradila otkazni rok radni odnos bi prestao već dana 7. ožujka 2023., a što znači da svakako na dan 10. ožujka 2023. taj radni odnos nije postojao pa stoga nije mogao niti prestati toga dana. Prema tome je podnijela ovu tužbu kojom je tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. ožujka 2023., zatim utvrđenje da je radni odnos tužiteljice prestao s danom 28. veljače 2023., nadalje ovlaštenje da može temeljem ove presude pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje zatražiti i ishoditi promjenu podataka o prestanku osiguranja te konačno naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice te je prvenstveno istaknuo da toč. III/ tužbenog zahtjeva ne ulazi u sudsku nadležnost već se radi o nadležnosti upravnih tijela, a slijedom čega bi u tom dijelu tužbu trebalo odbaciti. Nadalje je naveo da je tužiteljici otkazan ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu zbog činjenice da od 28. veljače 2023. je neopravdano izostala s posla i prestala s radom, a što je uostalom i nesporno između stranaka obzirom jer je ona sama tada izvanredno otkazala ugovor o radu. Taj ugovor o radu tuženik smatra nezakonitim i smatra da je prvenstveno u ovom postupku potrebno utvrditi da li je izvanredni otkaz od strane tužiteljice zakonit i dopušten. Tuženik osporava navode iz sporne odluke o izvanrednom otkazu od strane tužiteljice smatrajući da je ista u tom otkazu dala potpuno nejasne i uopćene razloge poput širenja glasina o njoj, zatim kleveta, dezinformacija i određenih sumnji bez navođenja o osobi koja takve glasine širi. Pa stoga i smatra da je navedena odluka nezakonita jer ne postoji niti jedan valjani razlog za takav otkaz. Dapače upravo je radnik u takvoj vrsti otkaza u obvezi dokazati osnovanost istog. Tuženik osporava u cijelosti tvrdnje iz odluke o otkazu tužiteljice te je slijedom navedenog i u odgovoru na tužbu postavio protutužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 28. veljače 2023., a koju ju tužiteljica dala tuženiku, nezakonita i nedopuštena te da se tužiteljicu obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U odgovoru na protutužbu tužiteljica je osporila sve navode naznačene u odgovoru na protutužbu, pa tako i protutužbeni zahtjev. Navela je da upravo sud dužan utvrditi dan prestanka radnog odnosa jer je obveza poslodavca izvršiti promjenu osiguranja temeljem radnog odnosa kod nadležnih službi 24 sata dok je tuženik u ovom slučaju izvršio tek nakon 20 dana kada je tužiteljicu odjavio s danom 20. ožujka 2023. Zbog toga je tužiteljica i zatražila da ju se ovlasti da sama ishodi promjenu podataka o prestanku osiguranja. Ujedno je osporila da bi neopravdano izostala s posla od dana 28. veljače 2023. jer je toga dana dostavila pisani i obrazloženi izvanredni otkaz ugovora o radu pa smatra da nije trebala niti dolaziti na posao jer je radni odnos prestao dostavom otkaza bez otkaznog roka. Osim toga je navela da joj je praktično istoga dana bilo i onemogućeno raditi zbog predaja poslovnih kartica, a također nije imala pristup niti službenom e-mailu te joj je radna jedinica bila i odspojena, a zbog čega nije niti imala uvjete za rad. Osim toga smatra da u najgorem slučaju je tužiteljici prestao radni odnos već sa danom 7. ožujka 2023., a ne 10. ožujka 2023. kada je ugovor o radu od strane tuženika formalno otkazan. Ujedno je tužiteljica u međuvremenu primila i obavijest Državnog inspektorata kojem se obratila zbog toga što ju tuženik kao poslodavac nije odjavio s osiguranja u roku od 24 sata, a iz koje obavijesti je vidljivo da je tuženik postupio protupravno. Predložila je da se protutužba tuženika odbije kao neosnovana i isti obveže na naknadu troškova tužiteljici.

4. Ističe se da je tijekom ovog postupka sud već donio jednu presudu pod br. Pr-53/2023-17 od 28. veljače 2024., a također u okviru presude i rješenje kojim je odbacio tužbu tužiteljice u djelu u kojem traži da ju se ovlasti da temeljem ove presude pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje zatraži i ishodi promjenu podataka o prestanku osiguranja zbog nenadležnosti suda. Povodom žalbe tuženika Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž R-72/2024-3 od 18. lipnja 2024. ukinuta je naprijed citirana presuda te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje ovome sudu dok je rješenje sadržano u presudi ostalo neizmijenjeno.

5. Tijekom dokaznog postupka u ponovnom postupku sud je prije svega saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja, a ujedno je pročitao iskaze saslušanih svjedoka iz prethodno dijela postupka AG, ČG, ĐG i NG sa zapisnika od 23. listopada 2023. Izvršio je u uvid u ugovor o radu sa listova 5-13 spisa, izvanredni otkaz ugovora o radu sa lista 14-15 spisa, e-mail prepisku sa listova 16-20 spisa, potvrdu o zaprimljenim dokumentima sa lista 21 spisa, rješenje sa lista 22 spisa, odluku o izvanrednom otkazu sa listova 23-25 spisa, zahtjev za zaštitu prava sa listova 26-27 spisa, u obavijest podnositelju predstavke sa listova 47- 49 spisa te u dokumentaciju predanu po svjedokinji AG sa listova 64-67 spisa.

6. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, dok je protutužba tuženika u cijelosti osnovana.

7. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu u Kontaktnom centru 1-specijalist za povezivanje i to počevši od 17. listopada 2022., a kako to proizlazi iz Ugovora o radu od istoga dana (listovi 5-13 spisa),

- da je tužiteljica dana 28. veljače 2023. dala izvanredni otkaz ugovora o radu obrazlažući isti povredama obveza iz radnog odnosa od strane tuženika, a koje povrede se odnose na mobing te narušavanja njezinog dostojanstva od stane nadređenih djelatnika pa i suradnika te neprijateljske atmosfere prema njoj na radnom mjestu,

- da je tužiteljica navedeni izvanredni otkaz ugovora o radu dostavila tuženiku putem e-maila,

- da je tuženik zaprimio istoga dana navedeni izvanredni otkaz čije navode je osporio te je pozvao tužiteljicu na odrađivanje otkaznog roka od 7 dana,

- da tužiteljica nije odradila otkazni rok već je tražila odjavu sa Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje u roku od 24 sata od prestanka radnog odnosa, a čemu tuženik nije udovoljio,

- da je tuženik dana 10. ožujka 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a kojom je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog neopravdanog izostanka sa radnog mjesta (ne odrađivanje otkaznog roka), a čime da je po mišljenju tuženika počinila osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa,

- da je tužiteljica dana 27. ožujka 2023. podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke tuženika, a na koji zahtjev joj tuženik nije odgovorio pa je nakon toga dana 25. travnja 2023. podnijela ovu tužbu.

8. Sporno je između stranaka da li je zakonit izvanredni otkaz ugovora o radu kojega je dala tužiteljica tuženiku 28. veljače 2023., a također i da li je zakonit izvanredni otkaz kojega je tuženik dao tužiteljici dana 10. ožujka 2023.

9. Ovdje se ističe da je sud u prethodnoj odluci odbacio dio tužbe tužiteljice, a budući se taj dio odnosio na davanje ovlaštenja tužiteljici da pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje zatraži i ishodi promjenu podataka o prestanku osiguranja, a to iz razloga što se u ovom slučaju radi o upravnom postupku, a ne sudskom, pa dakle bilo kakvo odlučivanje o navedenom zahtjevu ne ulazi u sudsku nadležnost u smislu odredbe iz čl. 16. st. 2. ZPP-a. Navedena odluka je i potvrđena naprijed citiranom odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu.

10. Odredbom iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 151/22 ~ dalje ZR) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom iz čl. 116. st. 2. ZR-a je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Kao što je već rečeno prije svega za rješenje ovog spora između stranaka treba utvrditi zakonitost izvanrednog otkaza kojega je dala tužiteljica tuženiku 28. veljače 2023. Tužiteljica je navedeni otkaz obrazložila na način da istog daje zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog kršenja etičkih načela Zakona o radu, mobinga od strane mentorice L.K. i voditeljice projekta I.R. i niza izrečenih kleveti. Nastavno iz daljnjeg obrazloženja proizlazi da tužiteljica tvrdi da ju poslodavac nije zaštitio od neprimjerenog ponašanja i to iako se obratila voditeljici vezano na "problematiku" što je dovelo do grupnog audio sastanka gdje se zadiralo u njezino privatnost te navele i neistinite tvrdnje o njoj što je čuo veći broj osoba, nadalje da smatra da joj je narušeno dostojanstvo kao radnika na području rada i uvjeta rada jer da poslodavac nije zaštitio njezino dostojanstvo reagiranjem na postupanje nadređenih, suradnika i drugih osoba s kojima radnik dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova već je preko mentorice L.K. i sam u tome u sudjelovao. Tužiteljica je dalje obrazložila svoju odluku da su u ponašanju određenih zaposlenika tuženika, a to je prvenstveno mislila na mentoricu L.K. te I.R. i A.B. postojala obilježja mobinga, a što se prvenstveno ogledalo u činjenicu da su njezin radni rezultat predavali drugim osobama i imali neprimjerenu komunikaciju, a to naročito voditeljica projekta I.R. Konačno je tužiteljica obrazložila svoj izvanredni otkaz isticanjem određenih kleveta od strane nekih djelatnika i to A.B., I.R. i L.K., a koji su navodili određene neistine za tužiteljicu i koje su neistine davali na znanje trećim osobama. Iz navedenog je vidljivo da je tužiteljica ustvari temeljila svoju tužbu na odredbi iz čl. 7. st. 5. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim zakonom i posebnim zakonima. Sukladno odredbi iz čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za takav otkaz je na radniku, a što je ovdje tužiteljica.

11. Kao što je već rečeno tuženik je tek kratko osporio navedeni otkaz u odgovoru koji je dostavio istoga dana tj. 28. veljače 2023. putem e-maila tužiteljici navodeći samo da takve tvrdnje smatra neutemeljenim i da tužiteljica treba odraditi otkazni rok od 7 dana. Doduše ovdje se navodi da u Ugovoru o radu u čl. 7. je propisan otkazni rok u slučaju izvanrednog otkazivanja, ali je trajanje tog otkaznog roka određeno na način da će se utvrditi sukladno Zakonu o radu u dijelu koji regulira otkazivanje ugovora o radu. Dakle u samom ugovoru ipak nije definirano trajanje otkaznog roka. Zakon o radu ne propisuje trajanje otkaznog roka u slučaju izvanrednog otkaza već tek da se u slučaju izvanrednog otkaza ne treba poštivati propisani ili ugovoreni otkazni rok time da je odredbom iz čl. 122. st. 7. ZR-a propisano da u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana ako on ima za to osobito važan razlog. Na isti način je tuženik osporio tvrdnje izvanrednog otkaza kojega je dala tužiteljica i u odgovoru na tužbu tek navodeći da su tvrdnje tužiteljice koje spominje u otkazu neosnovane i nejasne jer se ne navode konkretni radnici tuženika, a koji su narušavali dostojanstvo tužiteljice te se neetički ponašali prema njoj. Upravo iz tog razloga je ovdje na tužiteljici teret dokazivanja da su postojali takvi razlozi, a tužiteljica je to dokazivala predloženim dokazima i to prvenstveno sebe kao stranke i saslušanjem predloženih svjedokinja AG, ČG i ĐG dok je sa druge strane tuženik predložio saslušanje svjedokinje NG, kao mentorice tužiteljice. Na temelju tih iskaza je sud utvrdio da je doista kod tuženika postojalo neprimjereno ponašanje od strane nadređenih osoba tužiteljice i to u vidu nekorektnog i uvredljivog ponašanja prema samoj tužiteljici kako govorenjem neprimjerenih i uvredljivih izraza tužiteljici tako i iznošenja činjenica o privatnom životu tužiteljice pred većim brojem ljudi, također zaposlenika tuženika. Takvo ponašanje je prvenstveno bilo od strane PG, voditeljice projekta, a time i voditeljice Odjela ovdje u Varaždinu, ali i od kontrolora (trenera) BG koji je i po uputi PG došao provjeriti pritužbe tužiteljice na lice mjesta u Varaždin. Nedvojbeno jest da tužiteljica u svom izvanrednom otkazu upravo i spominje ponašanje tih osoba, a obzirom na inicijale, kao i svoju mentoricu NG koja je također navedena u izvanrednom otkazu po inicijalima. Sud smatra da bez obzira što su te osobe naznačene samo inicijalima u izvanrednom otkazu tužiteljice se vrlo lako može utvrditi identitet tih osoba tim više što se kod inicijala L.K. i spominje naziv mentorica, a kod inicijala I.R. voditeljica projekta. Neprimjerenost i nekorektnost ponašanja tih osoba prema tužiteljici proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedokinja AG, ČG i ĐG kao i same tužiteljice, a koje su u svojim iskazima navele da su se ustvari PG te BG odnosili podcjenjivački prema tužiteljici te i uvredljivo umanjujući njezine sposobnosti kao i njezin dosadašnji rad od početka zaposlenja. Svjedokinja NG u svom iskazu tvrdi da se ipak u svojoj suradnji te funkciji mentora same tužiteljice ponašala korektno dok je upravo tužiteljica ta koja nije prihvaćala njezine sugestije. Iz navedenog sud jedino zaključuje da je doista tužiteljica bila nezadovoljna odnosom svojih nadređenih prema sebi smatrajući da su joj isti trebali priznati zasluge za dobro obavljeni posao s tim da je smatrala da su podržavali neke druge radnike (agente) i pripisivali im posao koji je odradila tužiteljica, ali te tvrdnje sud iz provedenih dokaza nije utvrdio. To čak niti iz e-mailova koje je predala sudu svjedokinja AG iako se iz tih e-mailova i to naročito iz e-maila sa lista 66 spisa koji je slala PG može vidjeti da ista smatra da tužiteljica ipak neosnovano iznosi pritužbe te je s tim u vezi malo oštrije upućuje na suradnju s mentoricom kao i na daljnji trud u ovom poslu. Sud u navedenom e-mailu nije našao nikakve uvredljive i nekorektne izraze prema tužiteljici osim "oštrijeg" tona nadređene osobe tužiteljici. Tu treba također imati u vidu da je tužiteljica ipak bila relativno kratko vrijeme zaposlena kod tuženika u vremenu navedene komunikacije (početak veljače 2023.) jer se zaposlila tek u drugoj polovici listopada 2022. No isto tako iz provedenih dokaza i to iskaza svjedokinja i same tužiteljice je sud utvrdio da je tužiteljica ipak shvatila bit odrađivanja svojeg posla pa se uključila u stjecanje određenih bonusa i nagrada, a što također proizlazi i iz sadržaja predmetnih e-mailova sa listova 64-67 spisa. Posebno se dodaje da je sud te e-mailove prihvatio kao dio iskaza svjedokinje AG, a ne kao dokaze predložene od stranaka koje su dokaze stranke mogle predlagati do zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu.

12. Nadalje se ovdje mora reći da je ustvari tužiteljica dala svoj otkaz kada je po povratku sa bolovanja utvrdila da je ustvari njezino radno mjesto praktično rasformirano i da na tom radnom mjestu nema sredstava za njezin rad, a to pogotovo kompjutera, monitora te pisane dokumentacije potrebne za rad, a što joj je očito moralo biti pripremljeno i spremno da bi tužiteljica mogla početi odmah raditi od početka radnog vremena. Naime iz provedenih dokaza je sud utvrdio da je ustvari tužiteljica radila kao operator na telefonskoj prodaji roba i usluga telekomunikacijske tvrtke A1, a kojoj tvrtki je tuženik pružao usluge putem svojih agenata, među kojima je i bila ovdje tužiteljica. Isto tako je utvrđeno da je tuženik svojima zaposlenicima nudio i određenu nagradu u slučaju uspješnog obavljanja posla, a što ustvari znači obavljenih više prodaja i to posebno bonusa i time je poticao trud svih agenata za veći angažman u prodaji paketa tj. proizvoda i roba tvrtke A1. Isto tako je sud utvrdio da je tužiteljica ipak u ovom kratkom razdoblju u kojem je radila kod tuženika shvatila način rada, a očito da je i uspješno obavljala, što se zaključuje iz iskaza svih saslušanih, ali i iz navedenih e-mailova sa listova 64-67 spisa. Međutim se ističe, kao što je već prethodno rečeno, da je tužiteljica neposredno prije davanja izvanrednog otkaza bila na bolovanju te je izvanredni otkaz dala kada nije našla pripremljeno svoje radno mjesto sa svim alatima sa kojima je trebala raditi na dan povratka već je njezino radno mjesto praktično bilo rasformirano. Tužiteljica u svom iskazu i ističe da je upravo ta činjenica tj. da je njezino radno mjesto bilo rasformirano utjecalo na njezinu odluku da toga dana preda svojoj mentorici NG izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužiteljica međutim u samom pismenom izvanrednom otkazu uopće ne spominje tu činjenicu nego uopćeno navodi ponašanje nadređenih osoba prema sebi, a u kojem ponašanju ona smatra da postoje elementi mobinga kao i da joj se narušava dostojanstvo kako na području rada i uvjetima rada, a što tuženik kao njezin poslodavac nije zaštitio. Tužiteljica u samom otkazu spominje i klevete, a koje da su iznošene za vrijeme bolovanja od strane djelatnika BG, zatim PG te NG, međutim tužiteljica u tom otkazu pa čak niti u svom iskazu kojeg je dala na ročištu 11. lipnja 2025. ne konkretizira te klevete, a uostalom imajući u vidu da tužiteljica je izvanredni otkaz dala tek nakon što je utvrdila da joj je radna jedinica raseljena su smatra da se ipak ne radi o činjenicama niti razlozima koji bi opravdali izvanredni otkaz. Osim toga ovdje se mora reći da većina događaja na koje se referira tužiteljica u svom pismenom otkazu te iskazu kod suda kao i iskazi saslušanih svjedokinja AG, ČG i ĐG su se dogodili prije njezinog odlaska na bolovanje, dakle izvan roka od 15 dana, a u kojem roku bi se mogao dati izvanredni otkaz u smislu odredbe iz čl. 116. st. 2. ZR-a. Naime ta odredba propisuje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Kao što je već rečeno tužiteljica u svom izvanrednom otkazu se tek u malom dijelu referira na određena ponašanja koja su se događala unutar navedenog roka kada je bila na samom bolovanju te je tek u svom iskazu navela da su joj nadređene osobe BG i PG kontaktirali za vrijeme bolovanja dok je za neka druga ponašanja saznala od svojih kolegica. No, imajući u vidu njezin iskaz sud smatra da ti kontakti ipak nisu bili temelj za davanje izvanrednog otkaza već je temelj izvanrednog otkaza tužiteljice bila činjenica što po povratku sa bolovanja nije našla pripremljenu njezinu radnu jedinicu kako bi mogla odmah započeti s radom. No ta činjenica se uopće ne spominje u pisanom izvanrednom otkazu tužiteljice (listovi 14- 15 spisa). To tim više što iz sadržaja pisanog otkaza, ali i iskaza tužiteljice sud nije mogao utvrditi da bi ti kontakti i navodi imali takvu snagu i takvu važnost da bi tužiteljica zbog njih dala izvanredni otkaz, a to tim više iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da ni ona nije davala takvu važnost jer je uredno došla na posao nakon isteka bolovanja. Naime odredba iz čl. 116. st. 1. ZR-a propisuje da se izvanredni otkaz ugovora o radu može dati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice te uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz navedenog jasno proizlazi da tužiteljica svojim dolaskom na posao nakon isteka bolovanja kao i željom i spremnošću za početak rada toga dana nije pridavala kontaktima svoj nadređenih osobama za vrijeme bolovanja prema njoj takvu važnost zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. To jasno proizlazi iz iskaza tužiteljice u dijelu u kojem navodi da ju je na otkaz natjerala tek činjenica da njezina radna jedinica nije bila pripremljena i spremna kako bi ona počela raditi odmah po povratku na posao.

13. Obzirom na prednje sud nije usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice koji je preostao nakon drugo stupanjske odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu obzirom je utvrdio da navedeni izvanredni otkaz ne ispunjava uvjete u smislu odredbe iz čl. 116. st. 1. i st. 2. ZR-a jer tužiteljica iznosi kao razloge za izvanredni otkaz događaje koji su se dogodili izvan roka od 15 dana, koji rok treba biti poštovan za pravovremenost izvanrednog otkaza kao i činjenice za koje ona osobno ne smatra da su osobito važne za prestanak radnog odnosa. S tim u vezi je sud dakle odbio tužiteljicu sa njezinim tužbenim zahtjevom, dok je usvojio protutužbeni zahtjev.

14. Što se tiče dokaza sud navodi da je u cijelosti prihvatio iskaze tužiteljice te svjedokinja AG, ČG i ĐG smatrajući da su iste iskazivale logično i uvjerljivo te njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju ostalim provedenim dokazima, ali ni tvrdnjama tuženika. Iskaz svjedokinje NG je prihvaćen tek djelomično, a to u dijelu gdje potvrđuje da je bila mentorica tužiteljici i da je upravo njoj i predan otkaz, a i u dijelu gdje potvrđuje činjenicu postojanja poremećaja u njihovoj međusobnoj komunikaciji te ulozi PG u povredi dostojanstva tužiteljice. Međutim isti nije prihvaćen u dijelu da se tužiteljica mogla odmah vratiti na radno mjesto obzirom da na radnom mjestu tužiteljice nisu bili instalirani svi uređaji koji su joj bili nužno potrebni za rad. Ostale dokaze koje su posebno ne spominje sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je presudio kao u izreci.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 1. ZPP-a . Međutim sud je tuženiku priznao kao opravdani trošak jedinstveni trošak zastupanja u radnim sporovima sukladno odredbi iz tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT) u iznosu od 500,00 eura kao i trošak sastava žalbe prema tbr. 10. toč. 2. OT u iznosu od 200,00 eura te pripadajući PDV na gornje iznose od 175,00 eure odnosno sveukupno 875,00 eura. Napominje se da sud nije priznao tuženiku dodatni trošak za zastupanje nakon ukidne odluke jer se radi ipak o jedinstvenom postupku, tako da sud smatra da mu pripada jedan jednokratni trošak, a ne dvostruki. Trošak je dosuđen sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, te je isti po mišljenju suda bio potreban prema čl. 155. ZPP-a. Na dosuđeni trošak je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 22. rujna 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnica Livia Petričić, Zagreb (za tužitelja)

2/ OD RG i JG, Osijek (za tuženika)