Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Benkovcu
Benkovac, Stjepana Radića 10
Poslovni broj: P-1987/2019-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, temeljem prijedloga sudske savjetnice Tee Lorene Sinovčić, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 03. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, 29. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku i to: ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju: OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.137,16 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na:
− iznos od 12,18 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine
− iznos od 12,85 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine
− iznos od 21,46 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
− iznos od 22,28 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
− iznos od 32,90 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine
− iznos od 25,22 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine
− iznos od 30,54 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
− iznos od 32,55 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
− iznos od 70,33 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 62,30 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
− iznos od 60,64 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
− iznos od 63,03 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
− iznos od 57,28 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
− iznos od 58,52 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine
− iznos od 61,87 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine
− iznos od 86,79 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 73,78 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
− iznos od 99,01 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 103,31 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
− iznos od 105,46 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
− iznos od 99,72 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 100,55 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 94,86 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
− iznos od 89,13 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 90,42 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 92,97 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 92,75 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 90,75 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
− iznos od 95,01 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 98,89 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 102,66 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
− iznos od 102,88 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
− iznos od 110,64 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 109,21 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 113,12 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
− iznos od 135,96 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 127,20 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
− iznos od 146,10 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 140,89 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 130,37 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
− iznos od 150,19 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 162,38 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 146,83 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 152,81 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 145,87 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 147,14 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 176,51 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 179,37 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 214,67 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
− iznos od 191,31 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 177,51 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 155,57 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 154,56 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 154,56 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 166,29 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 167,03 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
− iznos od 163,24 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 165,80 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 167,55 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 164,61 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 165,38 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 163,18 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 157,57 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
− iznos od 163,56 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
− iznos od 165,99 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
− iznos od 164,22 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
− iznos od 154,64 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
− iznos od 162,78 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
− iznos od 163,57 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
− iznos od 160,30 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 150,38 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 149,98 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
− iznos od 152,57 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 156,47 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 161,88 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 159,09 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 161,07 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 163,31 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
− iznos od 83,71 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
− iznos od 86,09 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
− iznos od 85,31 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 82,68 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
− iznos od 72,15 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
− iznos od 82,22 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
− iznos od 85,20 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
− iznos od 86,53 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
− iznos od 87,20 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
− iznos od 89,37 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
− iznos od 90,07 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine
− iznos od 89,98 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
− iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine,
i to do 31. prosinca 2007. sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku i to: ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju: OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak postupka u iznosu od 3.530,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev Tuženika ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 za isplatu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 05. prosinca 2006.g. zaključio ugovor s tuženicom na iznos kredita od 89.300,00 CHF. Navodi kako ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski frank, a da kao trgovac tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, ugovorena je kamatna stopa od 3,88%. Tužena je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet. Istaknuo je kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope ništetne stoga da je tužena dužna isplatiti tužitelju isplaćenu razliku.
2.Tužena je podnijela opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je zahtjev tužitelja zastario, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima.
3. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: ugovor o kreditu (l.s. 8-14), aneks uz ugovor o kredit (l.s. 15-18), izjavu OTG od 24.08.2020. (l.s. 244-247),obavijesti i otplatni plan (l.s. 250-420), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 432-450), dopuna nalaza i mišljenja (l.s. 488-502) te je proveden dokaz saslušanjem stranke OT (list spisa 481-482).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 05.prosinca 2006.g. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje ukupan iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 89.300,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te da su 28.01.2016. sklopili dodatak istog ugovora. Sporno je pitanje statusa potrošača, pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovora, odnosno ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, značenja konverzije te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
6. S obzirom da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, to se na konkretan pravni odnos ima primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u nastavku teksta: ZOO), prema kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
7. Odredbom članka 3. ZOO je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
8. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
9. Odredbom članka 3 predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 3,88 % godišnje. Odredbom članka 4 Ugovora propisano je da se kredit i kamata otplaćuju na rok od 30 godina.
10. Analizirajući sadržaj Ugovora o kreditu, a imajući u vidu rezultate cjelokupnog postupka, osobito uzimajući u obzir navode tužitelja koje sud ocjenjuje istinitima budući je isti iskazivao uvjerljivo, životno i u skladu s materijalnim dokazima u spisu, ovaj sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je tužitelju dao informacije o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, iako mu je bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak i rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz ovu valutu, slijedom čega se radi o ništetnoj i nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Nije sporno da su tužitelju ugovorne odredbe bile jasne i razumljive u formalnom i jezičnom smislu, ali zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na navedeno već i na razumljive i precizne informacije temeljem koji može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene odredbe Ugovora mogu imati na njegove financijske obveze. Tuženik nije dokazao da je takve informacije dao tužitelju prije sklapanja Ugovora, već samo navodi da tužitelj nije tražio nikakvo dodatno pojašnjenje svojih ugovornih obveza te da je sam svjesno odlučio sklopiti predmetni ugovor o kreditu jer je ocijenio da mu isti najviše odgovara. Štoviše, iz iskaza tužitelja može se zaključiti da mu je podizanje kredita u valuti CHF od strane osobnog bankara bilo prezentirano kao najpovoljnija i najstabilnija opcija te da se upravo zbog toga tužitelj odlučio sklopiti takav ugovor, a da ga pri tom niti jedan djelatnik banke nije upozorio na moguće rizike sklapanja takvog ugovora.
11. Naime, da tužitelj ima status potrošača proizlazi iz činjenice što je Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa je time dokazao svojstvo potrošača prema definiciji iz čl. 3. st. 1. alineja 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, u nastavku teksta: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a što tuženik tijekom postupka nije argumentirano osporio.
12. S obzirom na prethodno, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj svoj zahtjev osnovano utemeljio na odredbi čl. 502. c ZPP-a i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, u nastavku teksta: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u nastavku teksta: ZZP/07) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
13. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika ugovarajući u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak te su prihvaćeni razlozi navedeni u toj presudu u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima koje su tužene banke kao trgovci u naznačenim razdobljima sklapale s korisnicima kredita kao potrošačima uz ugovorenu valutu uz koju je veza glavnica bio švicarski franak, a kojima su na taj način povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. U obrazloženju presude se navodi kako je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, te da su znale za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a da nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka da nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Imajući u vidu odredbe čl. 138. a ZZP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 14/14, 110/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZZP/14), te čl. 502. c ZPP-a, koji propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na ovaj slučaj primijenio citirana pravna shvaćanja vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak.
15. U navedenom postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno je odlučeno o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.
16. Dakle, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu nije bila jasna ni lako razumljiva, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj odredbi. Stoga, tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu, po pravilima o stjecanju bez osnova, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja sukladno odredbi članka 1115. ZOO.
17. U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO- a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30.siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .
18. Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.
19. Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a. Navode tuženika kako je konverzijom određen dio eventualne pretplate tužitelja prema tuženiku prebijen, sud nije posebno ispitivao obzirom da u odnosu na isto tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor.
20. Prema čl.323 st.1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111 ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
21. Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majdi Korljan. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj prema gore navedenim parametrima (kurs CHF– HRK na dan isplate kredita i početno ugovorena kamatna stopa 3.88% godišnje) preplatio
iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u ukupnom iznosu od 11.137,16 EUR.
22. Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka istaknuo prigovor da nije razvidno iz kojeg razloga je vještak prikazao manji iznos zatezne kamate te da vještak nije uračunao anuitet naplaćen 30.09.2015., međutim isto nije ni potrebno s obzirom da isto razdoblje nije ni obuhvaćeno tužbenim zahtjevom. Provedeno je dopunsko vještačenje kojim su otklonjeni nedostatci u odnosu na prigovor da manji iznos zatezne kamate nije naveden u mišljenju.
23.Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu istog, prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.
24.Slijedom navedenog, a sukladno članku 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te su na iznos glavnice od 11.137,16 EUR dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 111. stavka 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a. Tuženik je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tuženik plaćao mjesečne anuitete te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta. Visina zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
25. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( " Narodne novine" 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
26.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak sastava podneska od 11. srpnja 2022., 31. listopada 2022., 09. prosinca 2022., 24. travnja 2024., 10. svibnja 2024., 17. siječnja 2025. i 23. lipnja 2025., svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima 27. rujna 2022., 13. prosinca 2022., 21. veljače 2025. i 03. rujna 2025. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 2.400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 3.000,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 398,16 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 66,36 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u plaćenom iznosu od 66,36 EUR što sveukupno iznosi 3.530,88 EUR.
26.2. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška preko dosuđenog iznos obzirom da je isti zahtjev protivan OT pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
26.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova postupka sud je donio na zahtjev tužitelja, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o kojim sud odlučuje na zahtjev stranke.
27. Budući da je tuženik u cijelosti nije uspio u sporu to je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
Benkovac, 29. rujna 2025.
Sudska savjetnica
S u d a c
Tea Lorena Sinovčić
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnicima
