REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-1361/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Simić i Lara Tončić u Puli, Dobrilina 12, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija Zagreb, OIB: 02958272670, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 22. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25- 01/216, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 28. svibnja 2025. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/216, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 28. svibnja 2025 odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/25-02/6781. URBROJ: 338-18-02-25-2 od 27. veljače 2025. kojim u t. 1. izreke tužiteljici nije priznata dijagnoza šifre prema MKB-u: S06.4, S00.8 i S06.6, ozljedom na radu, koja se dogodila 24.siječnja 2025., te u svezi navedenih dijagnoza, nisu joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Istim rješenjem u točki 2. izreke određeno je, da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/216, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 28. svibnja 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 27. veljače 2025., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 16. srpnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj tužiteljica u bitnome navela da je 24. siječnja 2025. u Puli stradala za vrijeme radnog vremena na radu kod poslodavca Plodine d.d. Rijeka, na način da je pala sa stolca koji je kupcima i zaposlenicima od strane poslodavca dat na raspolaganje radi dosezanja viših polica u trgovini Plodine u kojoj je tužiteljica radila, a prilikom pada pretrpjela je tešku tjelesnu ozljedu.

3. Tužiteljica se zbog teških ozljeda glave i mozga koje je pretrpjela, ne sjeća točno okolnosti koje su prethodile samom štetnom događaju, ali je uspjela donekle rekonstruirati što se tog dana dogodilo navodeći da je oko ¸18,00 sati, na polovici radnog vremena, tužiteljica koristila dnevni odmor na kojeg je imala pravo tog radnog dana i za vrijeme trajanja dnevnog odmora tužiteljica je razgledavala proizvode i ponudu dućana u kojem je zaposlena, a sve kako bi se odmorila od posla i pripremila za drugi dio radnog dana. Popela se na za to predviđeni stolac da promotri visoke proizvode i prilikom silaska izgubila ravnotežu i pala.

4. Iz tog razloga, radnja koju je tužiteljica u pauzi radila bila je poduzeta u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavak radnog procesa, zbog čega se predmetna ozljeda ima smatrati ozljedom na radu. Na navedene okolnosti iz tužbe, tužiteljica je predložila svoje saslušanje, po potrebi saslušanje svjedoka te po potrebi vještačenje po vještaku zaštite na radu i vještaku medicine rada te uvid u spis predmeta upravnog postupka, a u tužbenom zahtjevu predložila je da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. svibnja 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, sve uz nadoknadu troška upravnoga spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 8. kolovoza 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te je odgovarajući na tužbene navode tužiteljice, što će u nastavku presude biti dalje obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer u konkretnom slučaju do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo u okviru radnopravnih aktivnosti tužiteljice u smislu odredbe čl. 66. t. 1. Zakona o obveznim zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 u nastavku teksta: Zakon), već pri obavljanu aktivnosti koje nisu u svezi ispunjavanjem radnih zadataka tužiteljice (prodavačica odjela delikatesa) pa se stoga ne mogu dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu s poslovima, koje je po nalogu poslodavca u vrijeme štetnog događaja trebala tužiteljica obavljati, niti su štetne posljedice nastupile u okviru radnog odmora s ciljem obnove psihofizičke i radne sposobnosti, slijedom čega nije opravdano priznati poslovni karakter ozljedi koju je tužiteljica zadobila propisan na način odredbom čl. 67. st. 1. t. 2. Zakon.

6. U podnesku zaprimljenim 18. rujna 2025. netom prije održavanja niže zakazanog ročišta, tužiteljica je ostala kod navoda iznesenih u tužbi dostavljajući medicinsku dokumentaciju i izjavu koju je dala Državnom inspektoratu 7. veljače 2025., a koja prileži i spisu predmeta upravnog postupka.

7. U ovom upravnom sporu 18. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljice, a prisutnosti službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je službenoj osobi tuženika u skladu s odredbama čl. 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijeno izvođenje dokaza (po potrebi) vještačenjem po vještaku zaštite na radu i vještaku medicine rada, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Također, istim rješenjem je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem, jer je ista bila saslušana u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pa radi ekonomičnosti postupka nije potrebno tužiteljicu ponovno saslušavati, kao i dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka, jer odlučne činjenice bitne za rješavanje ovog upravnog spora nisu sporne. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je poslodavac tužiteljice 17. veljače 2025. podnio prvostupanjskom tijelu prijavu o ozljedi na radu za ozljedu tužiteljice nastalu 24. siječnja 2025. po dijagnozama šifri prema MKB: S06.4, S00.8 i S06.6, a iz koje proizlazi da je tužiteljica bila zaprimljena na liječene u Općoj bolnici Pula od 24. siječnja do 28. siječnja 2025. zbog ozljede glave i subarahnoidalnog krvarenja, da je tužiteljica zaposlena kao prodavačica u Plodinama supermarket Pula 2, Mutilska 60b, u radnom vremenu od 14:00 do 22:00 gdje je predmetnog dana nakon četiri sata rada, pri skidanju robe s police na odjelu drogerije, silazila sa „gljive“ na način da je zakoračila u prazno i pala na leđa te glavom udarila o policu. Poslodavac smatra da je uzrok ozljede nepredvidivi prirodni događaj ili ljudska radnja koja se nije mogla spriječiti, izbjeći niti otkloniti.

9. Utvrđeno je, da je proveden inspekcijski nadzor te nadležni inspektor rada za zaštitu na radu, temeljem provedenog očevida na mjestu događaja, pregledao je video snimke nadzorne kamere, razgovarao s ozlijeđenom, ovdje tužiteljicom te svjedokinjom ZH i zamjenicom poslovođe OH te uvidom u radnu dokumentaciju utvrdio propust tužiteljice u primjeni mjera zaštite na radu. Na stranici 8. inspekcijskog zapisnika od 12. veljače 2025. naveo je, da je tužiteljica za svoje osobne potrebe – odabir i kupnju deterdženta odlučila se poslužiti stolčićem, odnosno gljivom koja u trgovini služi za pomoć za penjanje i dohvaćanje artikala na višim policama i na kojeg se popela te nakon što je uzela deterdžent, zakoračila je nogom unazad u prazno i pala te udarila glavom u policu na suprotnoj strani, dok na strani poslodavca nisu utvrđeni propusti u primijeni mjera zaštite na radu.

10. Pregledom video snimke na kojoj je događaj zabilježen, utvrđeno je, da je u 18:01 sati tužiteljica stajala desetak sekundi na pomoćnoj stolici, sišla sa „gljive“ na način da je prvo desnom nogom zakoračila unazad u „prazno“ te pala leđima unazad prema suprotnoj polici.

11. Pregledom mjesta rada, inspektor je utvrdio, da podna obloga (pločice) nisu oštećene, a korištena stolica („gljiva“) je ispravna te ista funkcionira na način da se kotačići pod težinom radnika koji na nju stoji uvlače i tada je stolica fiksna i oslonjena na gumeni prsten koji je montiran na obodu „gljive“ na dnu. Na stolici su istaknuta piktogramske obavijesti, način rukovanja i postavljanja iste na ispravan način, dozvoljena težina i način upotrebe.

12. U sklopu inspekcijskog nadzora tužiteljica je službenoj osobi 7. veljače 2025. izjavila da je tog dana radila kao i inače kao prodavačica na odjelu delikatesa. Ne zna reći u koliko sati, ali u jednom trenutku je otišla po deterdžent za suđe koji je bio na policama i kojeg je namjeravala kupiti za svoje potrebe u kući. Popela se na stolčić koji u trgovini služi za pomoć za penjanje, nakon čega se dalje više ničega ne sjeća. Od zaštitne opreme je imala radne papuče, pregaču, majicu odnosno odjeću.

13. Uvidom u ugovor o radu tužiteljice sklopljen na neodređeno vrijeme,. utvrđeno je, da je tužiteljica sklopila s poslodavcem 8. veljače 2023. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da je radni odnos zasnovan radi obavljanja poslova prodavača odjela, opis kojih je poslova sadržan u Pravilniku o radu.

14. U procjeni rizika od studenoga 2021. godine, izrađenog od strane Službe zaštite na radu Plodine d.d. obrađeni su rizici od pada za navedeno radno mjesto te je također uvidom u Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način , obrazac ZOS br. 2020/229 utvrđeno, da je tužiteljica s danom 9. ožujka 2020. osposobljena za rad na siguran način za poslove prodaje robe, čišćenje i uređivanje prodajnog prostora, slaganje robe, prenošenje robe, slaganje robe na police stojeći ili čučeći i drugo, a nakon čega prvostupanjskim rješenjem od 27. veljače 2025. tužiteljici nisu priznate dijagnoze prema šifri MKB: S06.4, S00.8 i S06.6 ozljedom na radu koja se dogodila 24. siječnja 2025. i u svezi navedenih dijagnoza, nisu joj priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, uz obrazloženje da je do ozljede tužiteljice, došlo prilikom obavljanja radnje za osobne potrebe, koja se ne može uzročno povezati sa obavljanjem redovitih poslova radnog mjesta na koje je tužiteljica raspoređena (prodavačica na odjelu delikatesa) pa je pozivom na čl. 67. st. 1. t. 2. Zakona doneseno prvostupanjsko rješenje. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica tuženiku izjavila žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 28. svibnja 2025. na način, da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve imajući u vidu da je tužiteljica po mišljenju tuženika brzopletim i nepromišljenim silaskom sa stolice, bez primjene dužne pažnje, prilikom spuštanja sa povišenoga, postupila protivno odredbi čl. 68. st. 1. i 2. t. 2. Zakona o zaštiti na radu, da pri radu vodi računa o vlastitoj sigurnosti i zaštiti zdravlja te da sredstva rada koristi na ispravan način, čime su ostvarena obilježja skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu, a koja okolnost sukladno odredbi čl. 67. t. 1. Zakona isključuje mogućnost priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

15. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost osporavanog rješenja tuženika tužiteljica pokrenula upravni koji se vodi pred ovim Sudom pod gore navedenim poslovnim brojem.

16. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

17. Prema odredbi članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju , prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema istom Zakonu obuhvaćaju. 1, pravo na zdravstvenu zaštitu, 2. pravo na novčane naknade.

18. Prema odredbi članka 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatra se:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

19. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radním odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

20. Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14) 79/15., 139/15, 105/16., 40717., 66/1, 109/17 „ 132/17., 119/18., 41/19., 22/20, 39/20. i 2/22; u daljnjem tekstu: Pravilnik), u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uređuju se prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti te postupak utvrđivanja i priznavanja druge/drugih bolesti kao posljedice već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

21. Sukladno odredbi članka 10. Pravilnika osiguraniku za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću pripada pravo na naknadu plaće u skladu s člankom 39. točkom 10. Zakona, ako je: 1, privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, odnosno radi liječenja ili medicinskih ispitivanja vezanih uz priznatu ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest smješten u zdravstvenu ustanovu 2 privremeno nesposoban za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika 3. izoliran kao kliconoša, a što je posljedica priznate profesionalne bolesti. Pod privremenom nesposobnošću za rad u smislu ovog Pravilnika smatra se odsutnost s rada iz razloga navedenih u stavku Iv istog članka zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili pojedinačnim aktom.

22. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4, Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

23. Prema odredbi članka 37, Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

24. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

25. Sukladno odredbi članka 47. stavka 1. Pravilnika prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi se:

- za slučaj ozljede na radu u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu

- za profesionalnu bolest u roku od 8 dana od dana kada je osigurana osoba primila ispravu zdravstvene ustanove, odnosno ordinacije doktora specijaliste medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subjekata medicine rada, kojom joj je dijagnosticirana profesionalna bolest.

26. Prema stavku 2 članka 47. Pravilnika osigurana osoba za koju Zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od isteka rokova iz stavka 1 , istog članka gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.

27. Zakonom o zaštiti na radu („Narodne novine” br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. u daljnjem tekstu ZZR), u članku 1. stavku 1-3. propisano je, da se istim Zakonom uređuje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu, nadzor i prekršajna odgovornost te se osniva Zavod za unapređivanje zaštite na radu i utvrđuje njegova djelatnost i upravljanje. Svrha istog Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom. Radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika $ poslodavcima i njihovim ovlaštenicima.

28. Člankom 19. ZZR-a je propisano, da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zašite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. Stavkom 5. istog članka je nadalje navedeno, da na odgovornost poslodavca iz potonje opisanog stavka 1 istog članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu.

29. Odredbom članka 25. ZZR-a propisano je, da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

30. Odredbom članka 27. ZZR-a propisano je da je poslodavac dužan osposobiti radnika za rad na siguran način.

31. Člankom 68. stavkom ZZR-a propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Prema stavku 2. smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da:

1. prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika

2 pravilno koristi sredstva rada

3. pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto

4. pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada

5. odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu

6. posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca

7. prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada

8. surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

32. Naime, u predmetnom upravnom sporu, nije sporno da je do ozljede tužiteljice došlo tijekom radnog vremena i na mjestu rada tužiteljice (Plodine d.d., Poslovnica [adresa]) 24. siječnja 2025. uslijed pada s pomoćne stolice koju je poslodavac stavio radnicima na raspolaganje radi dohvaćanja, odnosno slaganja robe na povišene police trgovine, nije sporno da je tužiteljica sa stolice silazila na način da je desnom nogom zakoračila unazad u „prazno“ zbog čega je izgubila ravnotežu, pala leđima na tlo, udarivši pritom glavom u nasuprotnu policu, a sve kako je to razvidno iz Zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu od 12. veljače 2025. Nije sporno da je tužiteljica bila propisno educirana iz područja zaštite na radu i osposobljena za rad na siguran način i na korištenoj stolici su dodatno istaknute upute za korištene.

33. Sporno je može li se tužiteljici gore navedeni događaj od 24. siječnja 2025. koji je rezultirao zadobivenim ozljedama, dijagnoza šifra prema MKB-u 10: S06.4, S00.8 i S06.6. priznat ozljedom na radu.

34. Nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je do ozljede tužiteljice došlo u korištenju stanke za odmor, jer o tome nema podataka u dokumentaciji koja prileži spisu predmeta upravnog postupka koju je tuženik dostavio ovom Sudu uz odgovor na tužbu, dok je tužiteljica službenoj osobi u okviru inspekcijskog nadzora 7. veljače 2025. izjavila (stranica 6. inspekcijskog zapisnika) da je tog dana bila raspoređena na odjel delikatese, a kako je to bio prvi dan bojkota trgovina, bilo je manje kupaca nego inače te je napustila svoje mjesto rada i otišla na drugi odjel drogerije uzeti deterdžent za suđe, kojeg je namjeravala kupiti za svoje potrebe u kući. Iz navedene izjave ne proizlazi niti je tužiteljica inspektoru rada izjavila da bi bila na pauzi.

35.Također, iz iskaza OH, zamjenice poslovođe, proizlazi da joj nije poznato što je tužiteljica radila na mjestu nesreće, zašto se nalazila na drugom odjelu jer je trebala raditi na Odjelu delikatesa, no zbog zatečene boce deterdženta kraj njene glave dok je ležala na podu, pretpostavlja da si je tužiteljica „otišla pogledati robu na policu da bi je kupila ili slično.

36. Naime, sve i da se uzme da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica bila u korištenju stanke, kupovina kućanskih potrepština, uzimanje artikala koje tužiteljica namjerava kupiti po završetku radnog vremena, a koji ne služe trenutnoj okrijepi (hrana koju namjerava konzumirati tijekom stanke), ne može se shvatiti kao aktivnost poduzimanja s ciljem obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, a koja jedina vrsta aktivnosti tijekom radnog odmora se smatra osiguranom za rizik od ozljede na radu u obveznom zdravstvenom osiguranju.

37. S tim u svezi valja ukazati tužiteljici, da je ovaj Sud utvrdio da je tužiteljica bila raspoređena na rad na Odjelu delikatesa, isto je i sama tužiteljica izjavila, dok nadređena OH nema saznanja da bi tužiteljica u tijeku dana bila premještena na Odjel drogerije, pa nije logično da bi tužiteljica imala radni zadatak kontrolirati proizvode na drugom Odjelu ili ih poravnavati na policama, dok je iz tužiteljičinog iskazivanja razvidno da je uslijed pada tužiteljica izgubila kratkoročno sjećanje samog trenutka pada, ali ne i događanja koja su prethodila, odnosno koja su uslijedila pri dolasku k svijesti, pa se tužiteljica prisjetila da je nosila svu propisanu osobnu zaštitnu opremu (nabrojila je radne papuče, pregaču majicu odnosno odjeću) i da se penjala na stolicu kako bi dohvatila deterđent kojeg je namjeravala kupiti za svoje potrebe pa nije razvidno zbog čega se ne bi sjećala razloga zašto je koristila stolicu i zašto bi dala takvu decidiranu izjavu inspektoru.

38. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju po mišljenju Suda, kao i tuženika, do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo u okviru radnopravnih aktivnosti tužiteljice u smislu odredbe čl. 66. t.1. Zakona, već pri obavljanju aktivnosti koje nisu u vezi s ispunjavanjem radnih zadataka tužiteljice (prodavačica Odjela delikatesa) i stoga se ne mogu dovesti u direktno uzročno-posljedičnu vezu s poslovima koje je po nalogu poslodavca u vrijeme štetnog događaja trebala obavljati niti su štetne posljedice nastupile u okviru radnog odmora s ciljem obnove psihofizičke i radne sposobnosti,a kako to tužiteljica ističe u tužbi, zbog čega je pravilno tuženik pozivom na odredbu čl. 67. st. 1. t. 2. Zakona odlučio kao u izreci osporavanog rješenja.

39. Iz tog razloga nije bilo potrebno izvoditi predložene dokazne prijedloge od strane tužiteljice, jer ovako utvrđeno činjenično stanje, gdje osnov zahtjeva nije sporan niti osnovan, ne bi mogla dovesti do drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Naime, iz same izjave tužiteljice proizlazi, da je tužiteljica za svoje osobne potrebe i kupnju deterdženta, odlučila se poslužiti stolčićem odnosno „gljivom“ koja u trgovini služi kao pomoć za penjanje i dohvaćanje artikala na višim policama i na kojeg se popela te nakon što je uzela deterdžent zakoračila nogom unazad u prazno i uslijed toga pala i udarila glavom u policu na suprotnoj strani, a niti su kod poslodavca utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, a niti tužiteljica u tijeku upravnog spora tvrdi da su na strani poslodavca utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, već ističe, da je u pauzi poduzela radnju u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavka radnog odnosa, zbog čega da se navedena ozljeda može smatrati ozljedom na radu. Po mišljenju ovoga Suda, namjera tužiteljice uzimanjem artikala koje tužiteljica namjerava kupiti po završetku radnog vremena, odnosno kupovina deterdženta se ne može shvatiti kao aktivnost obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavak radnog procesa.

40. Stoga je ovaj Sud odbio izvesti dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza zaštite na radu i medicinsko vještačenje, jer u predmetnom upravnom sporu nisu sporne odlučne činjenice utvrđene u sklopu obavljenog inspekcijskog nadzora inspektora rada za zaštitu na radu, jer iz same izjave tužiteljice proizlazi da je tužiteljica za svoje osobne potrebe i kupnju deterdženta odlučila poslužiti se stolčićem odnosno „gljivom“ koja u trgovini služi kao pomoć za penjanje i dohvaćanje artikala na višim policama i na kojeg se popela te nakon što je uzela deterdžent zakoračila nogom unazad u prazno i uslijed toga pala i udarila glavom u policu na suprotnoj strani niti su kod poslodavca utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu niti tužiteljica u tijeku upravnog spora tvrdi da su na strani poslodavca utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, već ističe da je u pauzi poduzela radnju u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavka radnog odnosa, zbog čega se navedena ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu, dok po mišljenju ovoga Suda, uzimanje artikala koje tužiteljica namjerava kupiti po završetku radnog vremena, odnosno kupovina deterdženta se ne može shvatiti kao aktivnost obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavak radnog procesa.

41. Vezano za ostale tužbene navode, ovaj Sud je u cijelosti suglasan sa navodima koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu,odgovarajući na tužbene navode tužiteljice, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužiteljicu na isto.

42. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 116. ZUS – a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Simić i Lara Tončić u Puli, Dobrilina 12

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcija Zagreb,

Margaretska 3