Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž R-56/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariu Skejić, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupan po punomoćniku Katarini Zrilić, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Pr-1847/2023. od 25. travnja 2025., dana 22. rujna 2025.,+

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pr-1847/2023. od 25. travnja 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: Pr-1847/2023. od 25. travnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se obveže tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za razdoblje od 1. studenoga 2018. do 30. rujna 2024. u iznosu od 0,07 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci.

Istom presudom naloženo je tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troška.

3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači uz dosudu troška.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik je osporio žalbene navode smatrajući da je žalba u cijelosti neosnovana.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet ovog postupka bio je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 852,00 EUR-a a zatim prema uređenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja iznos od 0,07 EUR-a a po osnovu neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te naknade za korišteni godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

7. S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 852,00 EUR-a odnosno 0,07 EUR-a, to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 567. stavak 1. istoga Zakona presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. istoga Zakona osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. a prema stavku 2. istoga članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. istoga Zakona.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju te navode stranaka u žalbama, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Ovaj sud nije našao niti da je donošenjem prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku a niti je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev odbio.

10. Prvostupanjski sud je naime proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje radi utvrđenja visine potraživanja te je vještak utvrdio da po utuženim osnovama ne postoje potraživanja odnosno da iznose 0,00 EUR-a ali je tužiteljica i pored toga što je u podnesku od 23. prosinca 2024. navela da nema primjedbi na nalaz vještaka ipak uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 0,07 EUR- a a što je izvukla dva iznosa i to od 0,02 EUR-a i 0,05 EUR-a iz tablica za dvije stavke i to kolovoz 2021. i kolovoz 2022. očito radi opravdanja troškova vještačenja što je neprihvatljivo, pa je protivno žalbenim navodima tužiteljice tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika.

Naime, na ročištu 18. ožujka 2025. kada je glavna rasprava i zaključena tuženik je samo naveo da se protivi umanjenju tužbenog zahtjeva i da se protivi tužbenom zahtjevu u točki II. kojim se zahtijeva isplata troškova postupka direktno na račun punomoćnika o čemu odlučuje sud.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s obzirom na vrijednost predmeta spora postavljenog u konačnom tužbenom zahtjevu odnosno od 0,07 EUR-a pa tako tuženiku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak te su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika i u odnosu na odluku o trošku.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe stranaka odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 22. rujna 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak