- 1 -              Poslovni broj: Usž-745/2023-4

                        

Poslovni broj: Usž-745/2023-4

 

 

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. Š. iz S.1, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., radi prava na stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za poboljšanje uvjeta stanovanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I - 661/2022-7 od 29. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu,

poslovni broj: 6 Us I - 661/2022-7 od 29. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: 371-06/19-01/697, URBROJ: 522-04/2-2-21-13 od 22. prosinca 2021. i utvrđenja da tužitelju pripada pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za poboljšanje uvjeta stanovanja u odgovarajućoj visini. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim u postupku povodom zahtjeva tužitelja za dodjelu financijske potpore za poboljšanje uvjeta stanovanja (za k.č.zgr. 409 k.o. G. na kojoj je tužitelj suvlasnik), predmetni zahtjev tužitelja je odbijen zbog zapreke za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore, prema odredbi članka 84. stavka 1. e) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj:121/17., 98/19. i 84/21., dalje u tekstu: ZHBDR).

2.              Tužitelj pravovremenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Citira navode iz pobijane presude te sadržaj odredbi članka 84. ZHBDR-a i članka 90. stavak 1. ZHBDR-a te ističe da je nekretnina, izgrađena na dijelu k.č.br. 1368/1 k.o. S.2, čiji je udio u vlasništvu (1/3 dijela) njegova supruga ustupila svom bratu u ostavinskom postupku, upisana u zemljišne knjige s kvadraturom od 97 m2 te da nije upisana u katastar zemljišta. S obzirom na prethodno navedeno, mišljenja je da ustupljeni dio od 1/3 iznosi 32,33 m2, a ne 67,03 m2, kako je to u upravnom postupku utvrđeno, pa da ustupljeni dio nije „odgovarajući“ dio te ne predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje propisanu člankom 83. ZHBDR-a. Poziva se na načelo istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga. Ističe da nije utvrđeno koliku je površinu kuća u S.2 imala u trenutku smrti majke supruge tužitelja, odnosno ustupa u ostavinskom postupku te da površina koja je utvrđena zapisnikom od 26. studenog 2021. ne predstavlja stvarnu površinu kuće kakva je bila u trenutku smrti majke supruge tužitelja, nego je predmetna površina dobivena nadogradnjom kata od strane brata supruge tužitelja, a nakon provedenog ostavinskog postupka, čime je došlo do povećanja ukupne površine te je u tom pogledu dostavio i javnobilježnički ovjerenu izjavu brata supruge tužitelja, I. K. Smatra da je prvostupanjski sud s tim u vezi trebao izvesti dokaz saslušanjem svjedoka. U odnosu na navod suda o tome da je tužitelj bio prisutan očevidu 26. studenog 2021. te potpisao zapisnik bez prigovora, poziva se na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-747/2022-7 od 15. srpnja 2022. godine. Smatra da prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu te riješiti upravnu stvar.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnom, ističe da tužitelj ne predlaže niti jedan materijalni dokaz u prilog tome da je kuća u vrijeme ostavinskog postupka bila drugačije površine, a smatra da se uvidom u slike priložene zapisniku Stručne komisije Ministarstva branitelja može prema arhitekturi zgrade utvrditi da je kuća u postojećim gabaritima izgrađena u vrijeme ustupa, odnosno da se ne radi o rekonstrukciji. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.               Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 73. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6.              Odredbom članka 84. stavka 1. e) ZHBDR-a propisano je da se pravo na stambeno zbrinjavanje ne ostvaruje ako osoba iz članka 83. ZHBDR-a i članovi njenog obiteljskog kućanstva drugom ustupe ili diobenim ugovorom zamijene svoj odgovarajući nasljedni dio kuće ili stana za drugo stvarno pravo prema propisima o nasljeđivanju, bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi.

7.              Odredbom članka 90. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da se odgovarajuća stambena površina u postupku stambenog zbrinjavanja HRVI određuje prema broju članova uže i šire obitelji i to 35 m2 - za prvog člana obitelji, 45 m2 za dva člana obitelji, 60 m2 za tri člana obitelji, 70 m2 za četiri člana obitelji, 80 m2 za pet članova obitelji te 10 m2 za svakog sljedećeg člana obitelji.

8.              Odredbom članka 11. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata ("Narodne novine", broj: 57/18. i 147/20.) propisano je da se članovima uže obitelji smatraju bračni i izvanbračni drug i djeca (bračna, izvanbračna, pastorčad i posvojena) koja u trenutku podnošenja zahtjeva s podnositeljem zahtjeva žive u zajedničkom kućanstvu do punoljetnosti odnosno do završetka redovnog školovanja, kao i djeca koja su proglašena nesposobnom za privređivanje, odnosno samostalan rad, neovisno o godinama života

9.              Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, nad poslovni broj: O-725/03 od 22. travnja 2003., utvrđeno je kako je supruga tužitelja, u ostavinskom postupku iza pok. majke S. K., umrle 21. veljače 2003., ustupila bratu I. K. naslijeđeni dio (1/3) kuće u S.2, … izgrađene na dijelu k.č.br. 1368/1 k.o. S.2.

10.              U postupku je sporno je li taj ustupljeni dio odgovarajući dio u smislu odredbe članka 84. ZHBDR-a.

11.              Naime, iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj po prvi puta tek u žalbi protiv pobijane presude iznosi navode o tome da je kvadratura nekretnine izgrađene na dijelu k.č.br. 1368/1 k.o. S.2 povećana nakon smrti majke supruge tužitelja, dogradnjom kata od strane brata supruge tužitelja, koji da je predmetnu dogradnju vršio isključivo vlastitim sredstvima. Sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice pa ovaj Sud takve navode nije dužan razmatrati. No, ipak drži svrsishodnim ukazati da iz javnobilježnički ovjerene Izjave I. K., brata supruge tužitelja, od 7. travnja 2023., koju je u spis dostavio upravo tužitelj, proizlazi da je I. K. dogradnju kuće izvodio 1990., dok su njihovi roditelji bili živi. Iz toga proizlazi da nisu točni navodi tužitelja da je predmetna nekretnina nadograđivana nakon provedenog ostavinskog postupka.

12.              Što se tiče knjižnog stanja u zemljišnoj knjizi, ono, i prema ocjeni ovog Suda, nije od utjecaja na drugačiju odluku, obzirom da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako se radi o stjecanju izvanknjižnog vlasništva.

13.              Stoga, tužitelj prema ocjeni ovog Suda nije uspio osporiti činjenice utvrđene zapisnikom Stručne komisije o pregledu spomenute kuće s pripadajućim fotografijama, kojem je tužitelj bio prisutan te predmetni zapisnik potpisao, a iz kojeg proizlazi da je nekretnina izgrađena na dijelu k.č.br. 1368/1 k.o. S.2, čiji je udio u vlasništvu (1/3 dijela) njegova supruga ustupila svom bratu u ostavinskom postupku, uvjetna za stanovanje te je površine 201,09 m2, slijedom čega je površina ustupljenog dijela kuće iznosila 67,03 m2. Kako je u postupku utvrđeno da obiteljsko kućanstvo tužitelja ima tri člana (tužitelj, supruga i zajednički sin), time je za stambeno zbrinjavanje u vidu financijske potpore za poboljšanje uvjeta stanovanja ostvarena prepreka iz članka 83. stavka 1. e) u vezi s člankom 90. stavkom 1. ZHBDR-a.

14.              S tim u vezi, osnovano je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaznih prijedloga vezano uz kvadraturu nekretnine u trenutku ostavinskog postupka, ispravno obrazloživši da je činjenice koje su bitne za rješavanje ovog upravnog spora bilo moguće utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta.

15.              Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu. 

 

 

U Zagrebu 13. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.