REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-825/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenice, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, Ulica Ivana Cankara 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Savska cesta 32, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba ZFG, radi poništenja registracije, 22. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-211-02/25-01/2, URBROJ: 511-01-202-25-2 od 25. ožujka 2025. i rješenja Autoservisnog centra dioničko društvo, Stanice za tehnički pregled vozila H018 "Autoservisni centar", KLASA: UP/I-211-04/24-01/1, URBROJ: 2186-1-32-018/25-6 od 4. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Autoservisnog centra dioničko društvo, Stanice za tehnički pregled vozila H018 "Autoservisni centar", KLASA: UP/I-211-04/24-01/1, URBROJ: 2186-1-32-018/25-6 od 4. veljače 2025., poništena je registracija vozila marke Audi Q3, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 2021., registrirano na ime ZF, ovdje tužitelja, te je poništena prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole].
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-211-02/25-01/2, URBROJ: 511-01-202- 25-2 od 25. ožujka 2025., odbio žalbu tužitelja.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je 18. prosinca 2024. podnio tuženiku Prijedlog kojim se traži prekid postupka obnove registracije iz razloga što se u Republici Njemačkoj vodi kazneni postupak zbog sumnje na krivotvorenje dokumenata temeljem kojih je izvršena registracija vozila, a o kojem prijedlogu tuženik da nije donio odluku, odnosno Rješenje. Navodi da je riječ o prethodnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez kojeg rješavanja nije bilo moguće riješiti upravnu stvar. Obveza tuženika da je bila da postupak prekine jer se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, a o kojem tuženik ne može donijeti odluku. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik da navodi da je nakon primljenog prijedloga za prekid postupka zatražio dodatno očitovanje nadležnog tijela o statusu njemačkih isprava, te obzirom da su od tijela za registraciju primili odgovor da se njemačke isprave (isprave koje je Tužitelj koristio prilikom registracije) vode kao ukradene, smatra da je to dovoljan razlog da se odbije prijedlog za prekid postupka i da se donese meritorna odluka. Predmetno pribavljeno očitovanje njemačkog tijela da nije valjani dokaz u utvrđivanju prethodnog pitanja, odnosno očitovanje njemačkog tijela da nije pravomoćna odluka suda kojom se rješava prethodno pitanje, a niti je valjani i zakoniti dokaz u upravnom postupku, a koji postupak tuženika ponovno predstavlja nezakonito postupanje. Također, u nezakonitom rješenju navodi se da je tuženik utvrdio da se u SR Njemačkoj vodi kazneni postupak zbog sumnje da bi ključne prometne isprave bile krivotvorene, no predmetno utvrđenu činjenicu tuženik da zanemaruje i smatra nevažnom, iako je odredbom člankom 55. stavak 2. ZUP-a jasno, nedvosmisleno i decidirano navedeno: „Postupak će se prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela…“. Činjenica da se vodi kazneni postupak pod sumnjom da su prometne isprave (temeljem koji je u RH izvršena registracija vozila i koje isprave su sada sporne) krivotvorene, obvezuje tuženika na primjenu navedenog članka, a što da je odlučio zanemariti i dalje postupati i donijeti odluku o glavnoj stvari. Tijekom postupka obnove registracije vozila tuženik da nije utvrdio da su isprave ukradene, a još manje da su iste poništene ili krivotvorene, već da se sumnja na isto, što proizlazi iz svih dopisa stranih tijela upućena RH. Nadalje, dopisi o tome da se isprave vode kao poništene, ukradene ili krivotvorene da nije vjerodostojan i valjan dokaz. Isti dopisi čak da niti ne sadrže informacije o tome kada i zbog kojeg razloga su isprave poništene, te da li takvo poništenje ima učinak ex tunc ili ex nunc. Sve navedene, a ključne činjenice tuženik u postupku obnove registracije da nije uopće utvrdio, a riječ je utvrđenju odlučnih činjenica bez kojih se ne može donositi odluka. Činjenica da njemačka tijela nadležna za registraciju vozila u svojim evidencijama, prometne isprave koje su korištene u postupku registracije vozila, vode kao poništene, ukradene ili krivotvorene bez dodatnih sudskih odluka ili službenih isprava da su nezakoniti dokaz u upravnom postupku u Republici Hrvatskoj. Naime, tijela koja provode upravne postupke u RH da mogu kao dokaze koristiti isprave, vještačke nalaze i mišljenja i ispitivati svjedoke. Isprave mogu biti javne ili privatne isprave, a dopisi nadležnih tijela da nisu isprave već ostala popratna dokumentacija. Da je nadležno tijelu Republike Njemačke tuženiku dostavilo ispravu o poništenju prometnih isprava koje su u RH korištene ili odluku koja poništava takvu ispravu, tada bi tuženik imao valjanu ispravu kojom je dokazano poništenje isprava. Dakle, tuženik da je donio nezakonita rješenja, a odluku temelji na nezakonitim dokazima, odnosno dopisima tijela da su neke isprave poništene koji dopisi da se ne mogu ispitati i temeljem kojih dopisa se ne mogu provjeriti informacije, dakle takvi dopisi da ne sadržavaju podatke koje prema zakonskim odredbama moraju sadržavati da bi se mogle smatrati ispravama, kao što su vrijeme poništenja isprava, razlog poništenja isprava i valjanost postupka poništenja. Dakle dopise koje je tuženik prilikom donošenja nezakonitog rješenja koristio ima se smatrati nezakonitima jer ne udovoljavaju zakonskim uvjetima iz članka 58., 60. i 61. ZUP-a. Prvenstveno se ističe kako su nezakonita rješenja koje je tuženik donio i koje je potvrdio odbijanjem žalbe i to iz razloga što je u obnovi postupaka utvrdio da postoje zakonski uvjeti „da je vozilo registrirano na osnovi nevažeće isprave, netočnih podataka u ispravi ili su utvrdili druge dokaze…“, iz razloga što su njemačke prometne isprave ukradene i jer se predmetno vozilo u Njemačkoj i nadalje vodi kao registrirano, a tužitelj da nije dokazao da bi isti bio vlasnik vozila – a koje utvrđenje da je netočno i ne proizlazi iz dokaza koji se nalaze u spisu tuženika. U obrazloženju nezakonitog rješenja da se navodi da se pobija registracija vozila, prometna dozvola i registarske oznake iz razloga što se prometne isprave temeljem kojih je provedena registracija u [adresa], vode u SR Njemačkoj kao ukradene. No, činjenica da je vozilo registrirano na temelju ukradenih isprava, ne čini isprave nevažećima, krivotvorenima ili podatke u ispravama netočne. Također, činjenica da su dokumenti ukradeni, također nije dokazana, jer se krađa dokazuje jedino pravomoćnim sudskim odlukama, a takve odluke tuženik, prilikom donošenja rješenja nije imalo niti nema, jer se kazneni postupak u SR Njemačkoj tek vodi. Nadalje, da nije točno da se u Republici Njemačkoj vozilo i dalje vodi kao registrirano jer je vozilo odjavljeno 8. listopada 2024., a što da je isto tako tuženik bio dužan utvrditi po službenoj dužnosti, ali je to propustilo učiniti. Iz navedenog da je razloga tužitelj sam pribavio dokaz o navedenom na način da je uspostavio direktan kontakt sa Saveznom upravom za motorni promet u Flensburgu u Njemačkoj. Iz dostavljenog e- maila da proizlazi da je vozilo odjavljeno 8. listopada 2024. te je tuženik bio dužno sam utvrditi da se predmetno vozilo više ne vodi kao registrirano u dvije različite države. U nezakonitim rješenjima da se navodi da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo, a što da nije točno. Vlasništvo vozila tužitelja, odnosno GF, da proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 8. svibnja 2025. i na temelju odredbe članka 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također, nitko niti ne spori vlasništvo vozila tužitelju; niti njemačka tijela u svojim podnescima i dopisima, a niti bilo koja treća osoba, niti u trenutku postupka registracije vozila, a niti tijekom postupka obnove registracije, o čemu da se u privitku dostavljaju izviješća CarVertical- a, iz kojih da jasno proizlazi da niti u jednome trenutku, niti u bilo kojoj državi nije pokrenut postupak za osporavanje vlasništva vozila, niti je ikada prijavljena krađa vozila, niti itko drugi tvrdi da bi upravo on bio vlasnik vozila. Također, skreće pozornost sudu i na činjenicu da je tužitelj svakako bio „kupac u dobroj vjeri“. Dakle, ukoliko su u Republici Njemačkoj postojali bilo kakvi sumnjivi ili nezakoniti poslovi ili postupci prilikom prodaje vozila ili nastanka dokumentacije, to da tužitelj nije znao. Tužitelj da je vozilo provjerio po broju šasije preko aplikacije Car Vertical i to prije kupnje automobila (6. svibnja 2025. – izviješće priloženo u privitku) u kojem da je jasno stajalo da je s automobilom sve uredu i da nema pravnih nedostataka. Tužitelj da je i telefonskim putem s policijom u Njemačkoj, a prije kupnje vozila provjerio status vozila, gdje da je također dobio informaciju da je s automobilom i dokumentacijom sve u najboljem redu. Dakle, iz svega navedenoga vidljivo je da tužitelj prije i prilikom kupnje vozila nije znao, niti je mogao znati, niti je imao razloga sumnjati, da s automobilom ili dokumentacijom vozila nešto nije uredu ili da bi dokumentacija istog automobila bila krivotvorena ili ukradena ili bilo što slično, pa je evidentno da je tužitelj svakako kupac u dobroj vjeri. Dakle, tuženik tijekom postupka da pogrešno utvrđuje da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo, a koje je dokazao kupoprodajnim ugovorom, dok činjenica da nitko ne spori njegovo vlasništvo i to do danas, dodatno potvrđuje da je isti jedini zakoniti vlasnik predmetnog vozila. Također skreće sudu pozornost na nelogičnosti koje tuženik utvrđuje tijekom postupka a to je da tužitelj kao vlasnik vozila, posjeduje ukradenu dokumentaciju za svoje vozilo – prema stavu tuženika. Naime, prometne isprave koje se odnose na vozilo smatraju se pripatkom tog istog vozila, te je vlasnik glavne stvari ujedno i vlasnik takvog pripatka. Kako je onda vlasnik vozila GF mogao posjedovati ukradenu dokumentaciju od vozila, kada je on ujedno i zakoniti vlasnik takve dokumentacije, pogotovo kada ne postoje dokazi da bi vlasnik vozila posjed predmetne dokumentacije stekao na nezakonit ili nepošten način!? Upravo suprotno, tužitelj da je dokazao svoj zakonit i pošten posjed vozila i dokumentacije i to upravo Kupoprodajnim ugovorom od 8. svibnja 2024., a koji dokument da dokazuje da je tužitelj na zakonit način, naplatnim pravnim poslom s prethodnim vlasnikom stekao vlasništvo vozila, a ujedno i vlasništvo popratne dokumentacije vozila, pa tako i sam posjed predmetnih isprava. Dakle, nezakonito tuženik donosi rješenje o poništenju registracije vozila, prometne dozvole i registarskih pločica u postupku obnove postupka, utvrdivši da je registracija vozila izvršena na temelju ukradenih prometnih isprava, smatrajući da su na taj način ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka, jer da tužitelj na taj način nije ispunio uvjet iz članka 6. stavak 1. točke 1. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila. Tužitelj prije svega ukazuje da krađa nije dokazana, ali i u situaciji da je tijelo i dokazalo da su prometne isprave, dakle ne vozilo, već isprave vozila ukradene – a što nije – da ne čini iste isprave nevažećima ili podatke na takvim ispravama netočnima. Tuženik da tijekom postupka donošenja odluke postupa nezakonito i zbog pogrešne primjene materijalnih propisa i to odredbe članka 6. stavak 1. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila taksativno su navedeni uvjeti potrebni za registraciju vozila. Sve predmetne uvjete tužitelj da je ispunio u trenutku pokretanja postupka za registraciju vozila, a niti jedan od navedenih uvjeta ili dokaza da nije otpao niti naknadno niti je to tuženik utvrdio u postupku obnove. Tužitelj da je prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju vozila priložio valjan dokaz o vlasništvu vozila – Ugovor o kupoprodaji sklopljen 8. svibnja 2024. i dokazao da u svom posjedu ima predmetno vozilo. Kad se dakle vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja prema zakonskim odredbama, a isto da se odnosi i na pertinencije ili pripatke takve stvari, odnosno u ovome konkretnom slučaju na prometne isprave, tužitelj je itekako dokazao i to nedvojbeno, da je isti vlasnik vozila. Slijedom svega navedenog, evidentno je da u ovome predmetu nisu bile ispunjene pretpostavke za obnovu postupka registracije vozila, a isti stav zauzima i Upravni sud u Splitu o čemu se u privitku dostavlja sudska odluka. Konačno, tužitelj smatra da je tuženik prije samog postupka registracije vozila propustio ispuniti svoju dužnost propisanu stavkom 4. članka 12. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila koji propisuje: „Stručna organizacija prije registracije vozila putem ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, po potrebi razmjenjuje elektroničkim putem podatke o statusu vozila u državi članici Europske unije u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano.“ Dakle, u slučaju da je stručna organizacija imala bilo kakvu sumnju glede dokumentacije potrebne za registraciju vozila ista da je imala mogućnost prije samog postupka registracije zatražiti podatke o statusu vozila u Republici Njemačkoj i na temelju tako dobivenih informacija eventualno odbiti izvršiti registraciju vozila. Obzirom da je tuženik propustio izvršiti odgovarajuću provjeru s nadležnim tijelima u Republici Njemačkoj to da ne može ići na štetu stranke, odnosno tužitelja. Citirana odredba zakona daje tuženiku ovu mogućnost u postupku registracije vozila, no ne i u postupku obnove registracije. Tuženik da je u postupku registracije mogao koristiti ovu mogućnost, a činjenica da tu mogućnost nije koristio jer je sam tako odlučio, da mu ne daje mogućnost da ovaj postupak provjere podataka koristi u postupku obnove registracije, jer nije riječ o postupku provjere kojeg ranije nije moglo koristiti, već je samo propustio koristiti. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu uglavnom ponavlja navode iz osporavanog rješenja i ističe da je Ministarstvo unutarnjih poslova 3. lipnja 2024. u redovnoj proceduri o navedenoj registraciji izvijestilo nadležno njemačko tijelo Kraftfahrt Bundesamt iz Flensburga, jer je navedeno vozilo bilo uneseno iz SR Njemačke gdje je prethodno bilo registrirano. Dana 2. rujna 2024. njemačko tijelo Kraftfahrt Bundesamt iz Flensburga da je dostavilo dopis kojim navode da su njemačke prometne isprave broj ZB II Gl445792 i ZBI 286260095, koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila broja šasije [broj šasije], krivotvorine i da se za istima vodi potraga te da navedeno vozilo nije odjavljeno u Njemačkoj nego da se i dalje vodi kao registrirano. Navode da stoga ne mogu odobriti registraciju vozila u Republici Hrvatskoj. Dana 31. siječnja 2025. njemačko tijelo Kraftfahrt Bundesamt iz Flensburga da je dostavilo dopis kojim ponovno potvrđuju da se za njemačkim prometnim ispravama broj ZB II Gl445792 i ZBI 286260095, koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila broja šasije [broj šasije], i dalje vodi potraga te da za registraciju navedenog vozila trebaju biti priložene najnovije izdane isprave a što da ovdje nije bio slučaj. Navodi da je utvrđeno da je i tužitelj neposredno komunicirao s njemačkim tijelom Kraftfahrt Bundesamt iz Flensburga te da mu je 4. studenog 2024. odgovoreno da se za njemačkim prometnim ispravama broj ZB II Gl445792 i ZBI 286260095, koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila broja šasije [broj šasije], i dalje vodi potraga i da za registraciju vozila u Republici Hrvatskoj treba biti priložena najnovija izdana isprava broj ZBI II HC359137. Izvijestili su i da je vozilo u međuvremenu odjavljeno u Njemačkoj 8. listopada 2024. Također da je utvrđeno je da je Policijska uprava varaždinska sa tužiteljem obavila razgovor kojom prilikom da je isti izjavio da je vozilo kupio od AF iz [adresa] a da je vozilo dovezao u [adresa] BF iz [adresa], G, koji da mu je predao njemačke prometne isprave a on mu je vratio njemačke registarske pločice kako bi isti mogao odjaviti vozilo u Njemačkoj, te da je naveo i da je na internetskoj stranici Car Vertical provjeravao predmetno vozilo te nije bilo u evidenciji kao ukradeno vozilo i svi podaci da su bili u redu te mu ništa nije ukazivalo da bi papiri bili krivotvoreni. Naveo je i da je bio kupac u dobroj vjeri, smatrajući da je sve ispravno i vjerodostojno. Stanica za tehnički pregled vozila HOI 8 Autoservisni centar, [adresa], da je pozvala tužitelja zaključkom, KLASA: UP/l-21 1-04/24-01/ 1 , URBROJ: 2186-1-32-018/24-2 od 5. studenog 2024. da se očituje na okolnosti koje su razlog za poništenje registracije predmetnog vozila, odnosno da je njemačko tijelo izvijestilo da se nije mogla izvršiti registracija navedenog vozila jer su njemačke prometne isprave koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila, krivotvorine. Kao odgovor na navedeni zaključak tužitelj da je dostavio podnesak kojim se predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u SR Njemačkoj u kojem se rješava prethodno pitanje odnosno da je u tijeku kazneni postupak u kojem se rješava jesu li sporne isprave priložene za registraciju vozila u Republici Hrvatskoj krivotvorene. Slijedom navedenoga, da je neosnovan navod tužitelja da je trebalo prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka u SR Njemačkoj u kojem se rješava prethodno pitanje jer da je u tijeku kazneni postupak u kojem se rješava o krivotvorenju isprava priloženih za registraciju vozila u Republici Hrvatskoj. Naime, za registraciju, odnosno poništenje registracije vozila u konkretnom slučaju da nije meritorno je li tužitelj ili netko drugi krivotvorio njemačke prometne isprave koje su bile priložene prilikom registracije predmetnog vozila, nego je bitno jesu li navedene isprave vjerodostojne na način da se iste mogu prihvatiti kao valjan dokaz koji se traži za registraciju vozila a što ovdje nesumnjivo da nije slučaj jer je Ministarstvo unutarnjih poslova izvješteno od strane nadležnog njemačkog tijela Kraftfahrt Bundesamt iz Flensburga da njemačke prometne isprave broj ZB II Gl445792 i ZBI 286260095, koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila, nisu vjerodostojne i da je za istima raspisana potraga u SR Njemačkoj i da za registraciju vozila u Republici Hrvatskoj treba biti priložena najnovija izdana isprava ZBI II HC359137 te da zbog toga ne mogu odobriti preregistraciju predmetnog vozila u Republici Hrvatskoj. Registracija vozila da je upravni postupak i nije na tijelu koje vodi postupak registracije da posebno utvrđuje na koji način je tijelo države u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano, utvrdilo da navedene isprave nisu vjerodostojne, ili da utvrđuje tko ih je krivotvorio, odnosno je li pokrenut kazneni postupak protiv te osobe, nego tijelo koje vodi postupak registracije utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za registraciju vozila, odnosno priloženi svi potrebni dokumenti a što u konkretnom slučaju temeljem ranije navedenog, nesumnjivo da nije učinjeno. Napominje i da jedino tijelo koje može dati potvrdu jesi li određene isprave valjane ili nisu, je ono tijelo koje je te isprave navodno izdalo. Stoga da se i postupa na način da se nakon registracije vozila koje je prethodno bilo registrirano u nekoj drugoj državi članici Europske unije, uvijek o tome šalje obavijest toj državi kako bi ista mogla ažurirati svoju evidenciju registriranih vozila, odnosno izvijestiti postoje li neke okolnosti koje bi priječile preregistraciju vozila a što da je upravo ovdje bio slučaj. Naime i Ministarstvo unutarnjih poslova na svakodnevnoj bazi da šalje obavijesti o postojanju nekih okolnosti koje bi priječile preregistraciju vozila, odnosno odgovara na upite o vjerodostojnosti hrvatskih prometnih isprava priloženih prilikom preregistracije vozila u nekoj drugoj državi članici Europske unije. Slijedom navedenoga, budući da je nadležno njemačko tijelo nedvojbeno izjavilo da isprave koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila, nisu vjerodostojne te da se na temelju istih nije smjela napraviti registracija predmetnog vozila, nije postojala osnova za prekid postupka dok se ne završi kazneni postupak u SR Njemačkoj niti je prvostupanjsko tijelo imalo druge mogućnosti nego poništiti navedenu registraciju jer je nesumnjivo da su ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavkom 3. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila gdje je propisano da će ako se utvrdi da je vozilo registrirano na osnovi nevažeće isprave, netočnih podataka u ispravi ili se utvrde drugi razlozi koji utječu na valjanost registracije, stanica za tehnički pregled vozila nakon provedenog postupka donijeti rješenje o poništenju registracije i poništiti prometnu dozvolu i registarske pločice. Neosnovan da je i navod tužitelja da je stanica za tehnički pregled vozila sukladno odredbi članka 12. stavka 4. Pravilnika, prije registracije vozila putem ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, trebala utvrditi ispravan status vozila u državi članici Europske unije u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano. Prilikom registracije vozila unesenih iz druge države članice Europske unije se za već registrirana vozila uz račun ili ugovor, kao dokaz o vlasništvu prilaže i prometna dozvola (tzv. potvrda o registraciji), koja se zadržava i trajno pohranjuje u evidenciji, odnosno dosjeu vozila. Ukoliko neke države pored prometne dozvole imaju i drugi dio potvrde o registraciji (primjerice to je u Republici Hrvatskoj ranije bila knjižica vozila), zadržava se i ta isprava. O izvršenoj preregistraciji vozila da se obavještava država gdje je vozilo bilo registrirano, kako bi ista mogla izvijestiti postoje li neke okolnosti koje bi priječile preregistraciju vozila te po potrebi mogla zatražiti povrat navedenih prometnih isprava. Ukoliko nedostaje neki dio potvrde o registraciji, nadležna tijela da mogu odlučiti ponovno registrirati vozilo, ali su dužna od nadležnih tijela u državi u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano, ishoditi potvrdu u pisanom ili elektroničkom obliku da podnositelj zahtjeva ima pravo registrirati vozilo u drugoj državi. Navedeno postupanje prilikom preregistracije vozila u drugoj državi, da je usklađeno s člankom 5. Direktive Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. o dokumentima za registraciju vozila (SL L 138, 1. 6. 1999.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom 2014/46/EU Europskog parlamenta i Vijeća Od 3. travnja 2014. o izmjeni Direktive Vijeća 1999/37/EZ o dokumentima za registraciju vozila (SL L 127, 29. 4. 2014.). Kkako je ranije navedeno, člankom 5. Direktive Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. o dokumentima za registraciju vozila da je propisano da se prilikom registracije vozila unesenih iz druge države članice Europske unije, za već registrirana vozila uz račun ili ugovor, kao dokaz o vlasništvu prilažu prometna dozvola i knjižica vozila (tzv. potvrde o registraciji). Istim člankom da je propisano i da ukoliko nedostaje neki dio potvrde o registraciji, nadležna tijela mogu odlučiti ponovno registrirati vozilo, ali su dužna od nadležnih tijela u državi u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano, ishoditi potvrdu u pisanom ili elektroničkom obliku da podnositelj zahtjeva ima pravo registrirati vozilo u drugoj državi. Dakle, prethodna provjera statusa vozila u državi u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano da je obvezna samo u slučaju kada podnositelj zahtjeva ne priloži sve tzv. potvrde o registraciji vozila, a što u predmetnom slučaju da nije bila riječ, jer je žalitelj prilikom registracije vozila priložio obje njemačke potvrde o registraciji za koje da se u tom trenutku nije znalo da iste nisu vjerodostojne. Stoga da je u predmetnom slučaju tek nakon registracije vozila o tome poslana obavijest nadležnom tijelu države članice Europske unije kako bi ista mogla ažurirati svoju evidenciju registriranih vozila, odnosno izvijestiti postoje li neke okolnosti koje bi priječile preregistraciju vozila te po potrebi mogla zatražiti povrat navedenih prometnih isprava koje se zadržavaju u tijelu koje je izvršilo registraciju vozila. Neosnovan da je i navod tužitelja da je vozilo kupljeno u dobroj vjeri i da nije znao da je vozilo registrirano temeljem krivotvorene dokumentacije. Naime, naknadnim utvrđivanjem činjenice da priložene njemačke isprave o registraciji nisu vjerodostojne postalo je razvidno da prilikom registracije nisu priloženi svi valjani dokazi o vlasništvu, odnosno porijeklu vozila i prethodnoj registraciji te se time radi o novoj činjenici a koja bi da je bila poznata u trenutku registracije vozila, dovela do drugačijeg rješenja ove stvari, odnosno vozilo ne bi uopće bilo registrirano. Temeljem navedenog, stjecanje u dobroj vjeri vozila od strane tužitelja nije dovoljna osnova za stjecanje prava na registraciju istog prema odredbama Pravilnika o registraciji vozila. Prilikom registracije vozila da se ne utvrđuje vlasništvo na vozilu, već se utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za registraciju vozila, odnosno priloženi svi potrebni dokumenti a koji u konkretnom slučaju temeljem svega ranije navedenog, nesumnjivo nisu bili ispunjeni. Budući da je na temelju ranije navedenog utvrđeno da njemačke prometne isprave koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila broja šasije [broj šasije], nisu vjerodostojne, razvidno je da su bili ispunjeni uvjeti za poništenje registracije predmetnog vozila temeljem članka 12. stavka 3. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila te da je stoga prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kada je donijelo pobijano rješenje, odnosno poništilo registraciju predmetnog vozila. Slijedom navedenoga, kako je iz navedenog razvidna osnovanost i zakonitost donesenih rješenja, tuženik predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja ovog Ministarstva, dokaza koji proizlaze iz spisa koje dostavljamo u prilogu i odgovora na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 12. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i napominje kako je cijeli upravni postupak proveden nezakonito obzirom da su korištene 2-mail prepiske koje da su u suprotnosti sa Zakonom o općem upravnom postupku i da se radi o ispravama koje ne udovoljavaju formi.
7. Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te ističe kako je cijeli postupak proveden prema Pravilniku i da su do informacija došli razmjenom od stranih tijela.
8. Opunomoćenica tužitelja ističe kako i dalje smatra da postupak nije proveden u skladu sa zakonom i predlaže da se od Državnog odvjetništva u [adresa], Njemačka, zatraži uvid u izviješće o stanju predmeta i poduzetim radnjama broj 3423Js271/25, te da se sasluša i tužitelj kao stranka.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Odredbom članka 6. stavak 1. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila ("Narodne novine" broj: 130/17, dalje: Pravilnik), propisano je da će Stanica za tehnički pregled vozila registrirati vozilo ako vlasnik vozila priloži: 1. dokaz o vlasništvu vozila, 2. dokaz o plaćenim propisanim obvezama, 3. dokaz o tehničkoj ispravnosti vozila, 4. dokaz o identitetu, a za vozila pravnih osoba i ovlaštenje za registraciju vozila, 5. izjavu o sukladnosti vozila ili potvrdu o provjeri sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila ili odluku tijela nadležnog za mjeriteljstvo o izuzimanju vozila od postupka utvrđivanja sukladnosti, za vozila koja podliježu provjeri sukladnosti.
12. Odredbom članka 12. stavak 3. Pravilnika, propisano je da ako se utvrdi da je vozilo registrirano na osnovi nevažeće isprave, netočnih podataka u ispravi ili se utvrde drugi razlozi koji utječu na valjanost registracije, stanica za tehnički pregled vozila će nakon provedenog postupka donijeti rješenje o poništenju registracije i poništiti prometnu dozvolu i registarske pločice, čime prestaju uvjeti za korištenje vozila u cestovnom prometu. Stavkom 4. je propisano da stručna organizacija prije registracije vozila putem ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, po potrebi razmjenjuje elektroničkim putem podatke o statusu vozila u državi članici Europske unije u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano.
13. Odredbom članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavkom 2. točka 1. istog članka je propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.
14. Odredbom članka 126. stavak 4. ZUP-a, propisano je da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.
15. Odredbom članka 127. stavak 1. ZUP-a, propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
16. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Stanica za tehnički pregled vozila Varaždin svojim rješenjem od 4. veljače 2025. poništila registraciju vozila opisanog u točki 1. obrazloženja ove presude, iz razloga što je naknadno utvrđeno da je vozilo registrirano na temelju krivotvorene dokumentacije.
17. Predmetno vozilo registrirano je u Republici Hrvatskoj 13. svibnja 2024., reg. oznake [registarska oznaka], na ime tužitelja kojom priložio kupoprodajni ugovor sklopljen 8. svibnja 2024. između AF iz [adresa] i tužitelja, zajedno sa njemačkim prometnim ispravama broj ZB II GL445792 i ZBI 286260095. Ministarstvo unutarnjih poslova je 3. lipnja 2024. u redovnoj proceduri o navedenoj registraciji izvijestilo nadležno njemačko tijelo Kraftfahrt Bundesamt iz Flensburga, obzirom da je navedeno vozilo bilo uneseno iz Republike Njemačke gdje je prethodno bilo registrirano. Navedeno njemačko tijelo je 2. rujna 2024. dostavilo dopis Ministarstvu unutarnjih poslova u kojem se navodi da su njemačke prometne isprave broj ZB Il GL445792 i ZBI 286260095, koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila broja šasije [broj šasije], krivotvorine i da se za istima vodi potraga te da navedeno vozilo nije odjavljeno u Njemačkoj nego se i dalje vodi kao registrirano, te navodi da se zbog toga ne može odobriti registracija vozila u Republici Hrvatskoj. Dana 31. siječnja 2025. navedeno njemačko tijelo dostavlja dopis kojim ponovno potvrđuje da se za njemačkim prometnim ispravama broj ZB Il GL445792 i ZBI 286260095 i dalje vodi potraga te da za registraciju navedenog vozila trebaju biti priložene najnovije izdane isprave a što ovdje nije bio slučaj.
18. U upravnom postupku je omogućeno tužitelju da sudjeluje i istome i da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima i to na način da je Policijska uprava varaždinska sa tužiteljem obavila razgovor, što je učinila i Stanica za tehnički pregled vozila H0I8 Autoservisni centar, [adresa], na način da je pozvala tužitelja zaključkom od 5. studenog 2024. da se izjasni o konkretnom slučaju.
19. Kao što je to i sam tuženik naveo registracija vozila predstavlja upravni postupak i nije na tijelu koje vodi postupak registracije da posebno utvrđuje na koji način je tijelo države u kojoj je vozilo prethodno bilo registrirano, utvrdilo da navedene isprave nisu vjerodostojne, ili da utvrđuje tko ih je krivotvorio, odnosno je li pokrenut kazneni postupak protiv te osobe. Tijelo koje vodi postupak registracije samo utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za registraciju vozila, odnosno da li su priloženi svi potrebni dokumenti, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno zbog čega je po službenoj dužnosti pokrenuta obnova postupka i poništena registracija vozila.
20. Odredbom članka 5. Direktive Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. (dalje: Direktiva), propisano je da radi identifikacije vozila u cestovnom prometu, države članice mogu zahtijevati da vozač sa sobom nosi Dio I potvrde o registraciji. Radi ponovne registracije vozila prethodno registriranog u drugoj državi članici, nadležna tijela u svakom će slučaju zahtijevati dostavu Dijela I. prethodne potvrde o registraciji i dostavu Dijela II. ako je izdan. Ta će tijela povući dio(eve) prethodne dostavljene potvrde o registraciji i čuvati potonju najmanje šest mjeseci. U roku od dva mjeseca obavijestit će tijela države članice koja je izdala potvrdu o njezinu povlačenju. Povučenu potvrdu vratit će tim tijelima ako to zatraže u roku od šest mjeseci od njezina povlačenja. Ako potvrda o registraciji sadrži dijelove I i II, a nedostaje dio II, nadležna tijela u državi članici u kojoj je zatražena nova registracija mogu u iznimnim slučajevima odlučiti o ponovnoj registraciji vozila, ali tek nakon što od nadležnih tijela u državi članici u kojoj je vozilo prethodno registrirano dobiju potvrdu, pisanu ili elektroničkim putem, da podnositelj zahtjeva ima pravo ponovno registrirati vozilo u drugoj državi članici.
21. Tužitelj prigovara da su u postupku korištene e-mail prepiske kao dokaz i za koje smatra da nisu vjerodostojne niti u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Kao što je to naprijed navedeno, ovdje se ne radi o istražnom postupku, niti nadležno tijelo prilikom registracije vozila provodi istragu da li su određene isprave krivotvorene. Sukladno naprijed citiranoj Direktivi, nakon registracije vozila izvršena je provjeru statusa vozila u državi u kojoj je vozilo bilo prethodno registrirano, odnosno poslana je obavijest nadležnom tijelu države članice Europske unije kako bi se izvršila provjera. To je učinjeno elektroničkim putem što je sukladno naprijed navedenoj Direktivi i članku 12. stavak 3. Pravilnika. Navedeno proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2613/22-2 od 22. rujna 2022.
22. Stoga, budući da je nadležno njemačko tijelo nedvojbeno izjavilo da isprave koje su bile priložene prilikom preregistracije vozila, nisu vjerodostojne te da se na temelju istih nije smjela napraviti registracija predmetnog vozila, poništena je registracija vozila i nije postojala osnova za prekid postupka dok se ne završi kazneni postupak u Republici Njemačkoj, obzirom da su bili ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavkom 3. Pravilnika.
23. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
24. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 22. rujna 2025.
S u t k i nj a
Danica Vučinić
UPUTA U PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- opunomoćenicama tužitelja, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, Ulica Ivana Cankara 3
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Savska cesta 32
