REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-926/2025-3

(ranije P-230/2024)

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja BR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. NR pok. BR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. LR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 4. ZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 5. GR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 6. KR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 7. VR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 8. BR pok. B, 9. ĐR ž. BR, 10. ŠR pok. BRR, 11. FR, 13. ČR pok. BRR, 14. OR ž. AR, 15. NRR, 16. LRR, 17. ZRR, 18. IR ud. AR, 19. BR pok. BRR, 20. ŽR pok. ER, 21. ER pok. N, 22. ŠR pok. NRR, 23. GRR, 24. BRR, 25. CR pok. L, 26. DR pok. L, 27. JR ž. Z, 28. ĆR ž. KRR, 29. CR pok. G, 30. PR ž. BR, 31. MR pok. G, 32. RR pok. G, 33. HR pok. G, 34. CR pok. G, 36. PR ž. BR, 37. RR pok. G, 38. HR pok. G, 39. AR pok. AR, 40. UR pok. AR, 41. SR ž. TR, 42. BB ž. KRR, 43. NB ž. BR, 44. LB pok. N, 45. TR pok. N, 46. ZB pok. N, 47. GB pok. N, 48. ŠR pok. LB, 49. KB pok. LB, 50. VB pok. LB, 51. ĐB pok. LB, 52. ŠB pok. LB, 53. FB ž. KB, 54. ŠR pok. LB, 55. ČB pok. KB, 56. OB ž. K, 57. AB ž. BRR, 58. IB ž. LB, 59. VRR, 60. ŽB V, 61. EB ud. KRR, 62. CB pok. KRR, 63. DB rođ. CB, 64. ĐRR, 65. JB ž. Mirka, 66. FR pok. LB, 67. ĆB ž. PB, 68. ŠR pok. PB, 69. MB ž. ŠRR, 70. ŠRR, 71. FRR, 72. KRR, 73. RB ud. VB, 74. ŠR pok. VB, 75. ĆB ud. PB (svi oni ad/8– ad/75, odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog), 76. HB iz [adresa], 77. UB iz [adresa] i 78. GR iz [adresa], radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 18. rujna 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 22. rujna 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj BR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine ukupne površine od 500 m² (od toga pod kućom 150 m²) i označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 178 m², čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 63 m², čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 100 m², čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 84 m², dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 41 m² i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 34 m²; položene u k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Zvonka Babića, ing. geod., na identifikacijskoj skici od 5. srpnja 2025.g., M 1:350, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-A“, a koja skica čini sastavni dio ove odluke, pa je slijedom toga ovlašten, na temelju ove presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtjeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbeni upis te nekretnine na njegovo ime u ovosudnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u tu evidenciju nad predmetnom nekretninom, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

Tužitelj je u postupku – u bitnom – naveo da su još njegovi prednici na dijelovima uparničene nekretnine, i baš njegov sada pok. djed BR pok. BRR te ŠR pok. ŠR " Đ" i SB i TB, bili izvanknjižni vlasnici tih dijelova nekretnine, a kako da su oni u njegovu korist raspolagali tim nekretninama, bilo oporučno (djed), bilo naplatno (ŠR), bilo darovno (SB i TB), njemu da su pripali svi pravni učinci ostvareni posjedovanjem ukupnosti predmetne nekretnine bilo po njegovim neposrednim prednicima, bilo po prednicima tih njegovih neposrednih prednika. Naglasio je da vlast svih prethodno pobrojanih njegovih prednika na dijelovima/ukupnosti predmetne nekretnine postoji kroz dulje nego je stotridesetogodišnje razdoblje i da su njemu utoliko, uz posjede dijelova nekretnine, tradirana i sva već stečena stvarna prava na nekretnini, dakle vlasnička prava dijelova nekretnine pa da u skladu s tim na nekretnini danas postoji isključivo njegovo, baš izvanknjižno stečeno, vlasničko pravo.

Na ukupnosti izvođenog zahtijevao je presudbeno deklariranje opisanog prava i udjel u ovlasti za upis tog prava u zemljišnu knjigu.

Tužena ad/1 Republika Hrvatska je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost spram nje postavljenog zahtjeva.

Tuženici ad/4 (ZR), ad/6 (KR) i ad/7 (VR) u pisanim odgovorima na tužbu, priznali su da njihovih prava na uparničenoj nekretnini (uparničenim predmetnim kat. č. zem.) nema, nego da prava na tom/im zemljištima, baš u granicama koje je tužitelj označio kao granice njegove nekretnine, pripadaju ovopostupnom tužitelju.

Privremeni zastupnik tuženika ad/8 – ad/75, osoba odsutnih i nepoznata boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio osnovanost spram njegovim kvazimandanata postavljenih zahtjeva.

Ostali tuženici (oni ad/2, ad/3, ad/5, ad/76, ad/77 i ad/78), iako su pozivani pristupati ročištima u ovoj parnici, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

U dokaznom postupku pročitani su zk izvatci za uparničene kat. č. zem., pročitan je Ugovor o kupoprodaji nekretnine – u [adresa] 21.8.2023. godine, pročitan je Ugovor o darovanju nekretnina – u [adresa] 17. veljače 2022. godine, pročitana je oporuka – u [adresa] 3.9.2013. godine, pregledan je isječak Digitalnih ortofoto karata ispisanih/narisanih 27.1.2024. godine s podacima iz 1968. te 2021. – 2022. godine, obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (Nalaz i mišljenje, skica/e i foto snimci) vještaka Zvonka Babića od 5. srpnja 2025. godine, pročitano je vještakovo izviješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. zem. koje je ukomponirano u uradak te su u statusu svjedoka saslušani BR pok. PB, BM pok. VB "Balintić" i TB ž. PB.

Pravno su osnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

Dovoljno je pogledati izrisani sadržaj ortofoto karte iz 1968. godine da bi se zaključio tko je još tada posjedovao uparničeni dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle onaj dio uparničenog zemljišta koje se u mjerodavnoj evidenciji vlasništva nekretnina zavodi kao vlasništvo Republike Hrvatske. Naime niz i tada postojećih /izgrađenih/ kuća na toj nekretnini pa i drugih građevina kojima sa samog snimka nije iščitati tadašnju namjenu, jasno upućuje da je i tada, a imajući na umu vremensku distancu između vremena gradnje do tada, i još kudikamo prije tog vremena i na tom dijelu uparničene nekretnine bila uspostavljena vlast fizičkih osoba. Utoliko su sadržajem te isprave, a napokon i sadašnjim stanjem na nekretnini koje je zabilježeno na osnovi radnje uviđaja, potvrđena posvjedočenja svjedoka saslušanih u parnici o iznimno davno uspostavljenoj vlasti fizičkih osoba na ukupnosti posebnog predmeta spora ove parnice, a time potvrđene i tužiteljeve tvrdnje da je vlast uspostavljena još u vremenu kada je vlast bilo moguće uspostaviti i na zemljištima koja se evidencijski zavode/koja su bila zavedena u statusu nekretnina u vlasništvu fiska. Imajući sve kazano na umu ovaj sud je naprosto morao zaključiti da je dosjedanje na nekretninama po fizčkim osobama okončano još u vrijeme kada su pravni odnosi na nekretninama uređivani u skladu s par. 1472 AGZ, dakle da barem od 1941. godine na ovamo, na ukupnosti predmetne nekretnine postoji isključivo vlast baš fizičkih osoba.

Nitko treći izuzev osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima na dijelovima uparničene nekretnine, kroz sva razdoblja u koja upiru sjećanja u postupku saslušanih svjedoka (sjećanje svjedoka sa najduljim sjećanjem upire u prvu polovina 60-ih godina prošlog stoljeća) nije vršio akte vlasti na predmetnoj nekretnini. Kada se ima na umu prethodno izložena okolnost i ima na umu činjenica da nitko treći pa niti država nije niti njega/tužitelja niti osobe koje je on označio njegovim prednicima nije ometao u vršenju efektivne vlasti na ukupnosti predmetne nekretnine kroz prethodno šezdesetogodišnje razdoblje, onda su naprosto morali uslijediti zaključci i to – ponajprije – zaključak da su baš osobe prednici tužiteljevih neposrednih prednika dosjedatelji na predmetnoj nekretnini i – naposljetku – da i sada na nekretnini može postojati isključivo vlast osobe/a koja je slijednik tih već označenih tužiteljevih neposrednih prednika.

Utvrđeno je čitanjem uvodno označenog kupoprodajnog ugovora da je tužitelj dio (zapadni) predmetne nekretnine stekao u pravnom poslu koji je sklopio s ŠR pok. ŠR " Đ", a čitanjem darovnog ugovora koji je tužitelj sklopio s NM i TB, te samim iskazivanjem potonje označene tužiteljeve sukontrahintice, utvrđeno je da je naplatnim pravnim poslom on stekao i istočni dio posrednog predmeta ove parnice.

Napokon, čitanjem akta oporuke tužiteljevog djeda BR, akta koji su saslušani svjedoci okarakterizirali aktom koji je konzumiran u nasljeđivanju imovine tog oporučitelja, utvrđeno je da je tužitelj preostali dio predmetne nekretnine (dakle onaj dio koji nije stekao netom opisanim pravnim poslovima) stekao nasljeđivanjem prednika po krvi.

Na prethodno opisani način, dakle, utvrđeno je, baš kao što su u njihovim stranačkim iskazima izložili tuženici ad/4, ad/6 i ad/7, da su tužitelju naposljetku i baš na onim osnovama koje je on označio osnovama stjecanja dijelova ukupnosti uparničene nekretnine i zbirno pripali ti dijelovi nekretnine, dakle predmetna nekretnina u cijelosti.

Stoga je i uslijedio esencijalni zaključak u ovoj parnici, zaključak da su tužitelju u cijelosti pripali pravni učinci stečeni dosjedanjem njegovih prednika na uparničenoj nekretnini, dakle zaključak da je tužitelj, u smislu par.1472 i st. 3 čl.159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV), izvanknjižni vlasnik posrednog predmeta spora u ovoj parnici.

U skladu s tim zaključcima naprosto je preostalo prihvatiti tužiteljeve deklaratorne zahtjeve kao pravno osnovana zahtijevanja.

Onome tko vlasništvo kakve nekretnine stekne dosjedanjem, na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl.130 ZV i čl.15 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada pravo i na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu. Tužitelj je posjede dijelova predmetne nekretnine stekao na derivativnim osnovama, no sama prava na tim dijelovima, odnosno ukupnosti nekretnine, prema tuženicima, dakle upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima na kat. č. zem. koje tvore dijelove te nekretnine, stekao je na originarnoj/im osnovi/ama.

Stoga tužitelju, u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

Dakle, u ovom postupku tužiteljev postavljeni i deklaratorni i kondernatorni zahtjev/i imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i presuditi kao u izreci.

U Imotskom 22. rujna 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.