REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-13621/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja NL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Nikolića, odvjetnika i Katarine Čačić, zamjenice OGDO-a u Zagrebu, dana 22. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana tužitelju isplati iznos od:

- 139,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.08.2013. do isplate,

- 39,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.09.2015. do isplate,

- 19,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.02.2016. do isplate,

- 59,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.05.2017. do isplate,

- 39,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.06.2017. do isplate,

- 39,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.09.2017. do isplate,

- 45,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.12.2017. do isplate,

- 45,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.2018. do isplate,

- 115,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.04.2018. do isplate,

- 22,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.05.2018. do isplate,

- 22,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.06.2018. do isplate,

- 22,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.01.2018. do isplate,

- 22,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.08.2018. do isplate,

- 22,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.11.2018. do isplate,

- 112,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.12.2018. do isplate, a koje zatezne kamate u razdoblju do 31.07.2015. teku od dospijeća po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do dana 01.01.2023., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01 .2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primirenija na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2/ Nalaze se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.800,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 14. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi je naveo da je zaposlenik (policijski službenik) u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor. Tužitelj je u svrhu obavljanja poslova svog radnog mjesta upućen na rad na rad u Republiku Sloveniju u mjesto Planina v Podbočju. Na taj način obavljao je rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka, odnosno obavljao je rad na terenu na koji ga je tuženik uputio na temelju Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine. Tuženik nije tužitelju isplaćivao naknadu za terenski rad koji mu pripada sukladno članku 56 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i Dodatka I Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a iznos terenskog dodatka je 170,00 kuna.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 26. svibnja 2025. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime terenskog dodatka isplati iznos od 699,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da je granični prijelaz zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu. Obavljanje poslova granične kontrole u nadležnosti je Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor u kojoj tužitelj obavlja poslove na koje je raspoređen rješenjima, što znači da je granični prijelaz tužiteljevo mjesto rada pa se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tablicu sa prikazom broja dana koje je tužitelj proveo na graničnom prijelazu Planina v Podbočju (list 33-36, 134-136, 185-187 spisa), dopis MUP-a od 02. listopada 2023. (list 116). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ĆL (list 112-114). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 207-210).

4. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Člankom 56 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 89/2012, 104/2013) odnosno člankom 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec a visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kn, odnosno prema sporazumu s Vladom.

6. Na ročištu održanom 21. rujna 2023. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijski službenik na poslovima zaštite državne granice i ovisno o potrebama posla radio je na graničnom prijelazu Planina v Podbočju koji se nalazi na teritoriju Republike Slovenije 1 kilometar u dubinu. Na granični prijelaz upućen je od strane nadređenog ĆL i u dane kada je radio na graničnom prijelazu dolazio je na posao u Policijsku postaju Samobor gdje ga je drugi policijski službenih vozio na granični prijelazi Planina v Podbočju. U vrijeme kada nije radio na tom graničnom prijelazu radio je u Policijskoj postaji Samobor ili na graničnoj crti. Za vrijeme rada na graničnom prijelazu Planina v Podbočju, nije se mogao slobodno kretati po teritoriju Republike Slovenije već je morao boraviti u objektu koji je od granične crte s Republikom Hrvatskom udaljen 1350 metara i za vrijeme pauze nije mogao prelaziti na teritorij Republike Hrvatske. Za vrijeme rada na graničnom prijelazu nije mogao primjenjivati policijske ovlasti osim kontrole dokumenata i pregleda vozila prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku.

7. Svjedok ĆL je prilikom saslušanja izjavio da je od 2017. godine na dalje bio nadređen tužitelju s kojim je radio u Policijskoj postaji Samobor, a tužitelj je radio na radnom mjestu policijski službenik za zaštitu državne granice. Tužitelj je u u tuženom razdoblju bio upućivan na rad na granični prijelaz s Republikom Slovenijom ali samo kao zamjena kada bi netko izostao s posla. To je bio granični prijelaz Planina v Podbočju udaljen 1 kilometar od granične crte. Upućivanje na rad na granični prijelaz bilo je određeno dnevnim rasporedom rada, a tužiteljevo stalno mjesto rada bilo je na području policijske postaje [adresa] i tužitelj je obavljao ophodnju uz graničnu crtu s Republikom Slovenijom. Naveo je da nije vođena posebna evidencija o broju radnih dana koje su policijski službenici odradili na teritoriju Republike Slovenije ali je navedeno vidljivo iz dnevnog rasporeda rada.

8. Temeljem iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka sud je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju povremeno radio na teritoriju Republike Slovenije, dakle na teritoriju druge države, da mu je kretanje na tom teritoriju bilo ograničeno te da nije mogao primjenjivati ovlaštenja koja je primjenjivao na teritoriju Republike Hrvatske.

9. Radi utvrđenja visine terenskog dodatka za svaki dan odrađen na graničnom prijelazu Planina v Podbočju u smjeni od 12 sati, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju od 09. travnja 2025. utvrdio da sukladno evidenciji tužene (na listu 132 i 185-187 spisa) visina terenskog dodatka tužitelja za razdoblje od 01. srpnja 2013. do 31. prosinca 2018. iznosi ukupno 699,45 eur, a godišnji i mjesečni iznosi navedeni su u tabeli koja je sastavni dio nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a parnične stranke nisu imale prigovore na financijsko vještačenje.

11. Sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, uvjeti za stjecanje prava na terenski dodatak sukladno odredbama Kolektivnog ugovora su da je policijski službenik radio izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka te da je na terenu proveo najmanje 8 sati.

12. Iz iskaza tužitelja i iz navoda iznesenih u tužbi proizlazi da je tužitelj radio na radnom mjestu policijski službenik za zaštitu državne granice u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijska postaja Samobor.

13. Člankom 19 Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine 117/2011, 50/2014 i 32/2015 – dalje: Uredba), propisano je da je Policijska postaja Samobor mješovita policijska postaja III kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća gradove [adresa] i [adresa]. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštiti dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 29,6 kilometara.

14. Tužitelj tvrdi da je okviru poslova svog radnog mjesta obavljao rad na području Republike Slovenije pa smatra da je temeljem toga stekao pravo na terenski dodatak jer je rad obavljao izvan stalnog mjesta rada i stalnog mjesta boravka.

15. S obzirom da je tužiteljevo stalno mjesto rada Policijska postaja Samobor koja je sukladno članku 19 Uredbe nadležna za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu s Republikom Slovenijom, sud je zaključio da tužiteljevo stalno mjesto rada uključuje i područje Republike Slovenije. Naime, tužitelj je na području Republike Slovenije bio ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezano uz graničnu kontrolu jer se službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljanje u Republici Hrvatskoj. Navedeno proizlazi iz Sporazuma o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu od 14. travnja 2003. koji je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 2/2004, dalje: Sporazum). Člankom 1 točka 6 Sporazuma određeno je da izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu. Sukladno članku 4 stavak 1 Sporazuma u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Iz članka 3 stavak 2 Sporazuma, proizlazi da službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

16. Temeljem članka 2 stavak 4 Sporazuma i članka 17 Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, dana 12. lipnja 2013. Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Slovenije sklopile su Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole. Člankom 1 navedenog Dogovora, stranke su utvrdile zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za cestovni promet, među kojima se nalazi granični prijelaz Novo Selo Žumberačko – Planina v Pobočju za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (točka 16 članka 1 Dogovora).

17. Iz navedenog proizlazi da granični prijelaz Planina v Podbočju u kojem je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika za nadzor državne granice, predstavlja tužiteljevo stalno mjesto rada jer je tužitelj na navedenom graničnom prijelazu koji uključuje i područje Republike Slovenije, obavljao svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu. To znači da se tužiteljev rad na području graničnog prijelaza Planina v Podbočju na teritoriju Republike Slovenije, ne smatra radom na terenu pa tužitelj zbog navedenog rada nema pravo na terenski dodatak. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

19. Člankom 135 Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine.

20. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na kolovoz 2013. godine koje je dospjelo 15. kolovoza 2013. godine.

21. S obzirom da niti za jedno tužiteljevo potraživanje na dan stupanja na snagu Zakona o radu iz 2014. godine, 07. kolovoza 2014. godine, nije nastupila zastara prema odredbama ranije važećeg Zakona o radu, na tužiteljeva potraživanja primjenjuje se zastarni rok od pet godina sukladno članku 232 Zakona o radu (Narodne novine 93/14).

22. Tužiteljevo potraživanje za kolovoz 2013. godine dospjelo je 15. kolovoza 2013. godine pa je zastarni rok od pet godine za navedeno potraživanje tekao do 15. kolovoza 2018. godine.

23. S obzirom da je tužba podnesena 14. listopada 2019. godine, a zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 26. rujna 2018., a najstarije potraživanje odnosi se na kolovoz 2013. godine koje je dospjelo 15. kolovoza 2013., sud je zaključio da je na dan podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 26. rujna 2018. godine protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare osnovan.

24. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 i članka 163, a u vezi članka 155 ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 28), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 18.06.2020. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 30.09.2021. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 06.10.2021. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 11.10.2021. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 27.03.2023. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 21.09.2023. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 15.04.2024. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 14.01.2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 26.08.2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 16.08.2023. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1).

26. Tuženiku je na ime parničnog troška dosuđeno ukupno 1.800,00 eur.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

28. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

29. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 08. svibnja 2020., 31. prosinca 2021., 13. listopada 2023., 01. ožujka 2024., 03. travnja 2024., 18. srpnja 2024. i 11. veljače 2024. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a. Također mu nije priznata nagrada za sastav podneska od 15. travnja 2024. jer navedeni podnesak nije predan u spis.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. rujna 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu,

na br. Pr-DO-920/2019