Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1036/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MN iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-762/2024-5 od 25. kolovoza 2025., dana 22. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-762/2024-5 od 25. kolovoza 2025. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o pristojbi istog suda poslovni broj Pl-762/2024-3 od 29. travnja 2025. te je potvrđeno citirano rješenje.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti u cijelosti pobijano rješenje i utvrditi da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe sukladno čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018, 51/2023. – dalje: ZOSP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl-762/2024-3 od 29. travnja 2024. tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR-a, pa polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti u kojem bi tužitelj bio temeljem čl. 11. st. 2. toč. 2. ZOSP-a oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, primjenom odredbe čl. 29. st.2. ZOSP-a odbio je prigovor tužitelja kao neosnovan.

5. Tužitelj u žalbi navodi da je on javna ustanova osnovana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'' broj 137/2010, 76/2012, 78/2016 i 46/2022, dalje: ZoHRT), koja obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i ostvaruje javne ovlasti temeljem zakona, a njegova djelatnost propisana je čl. 3. st. 1. ZoHRT-a, koji glasi: ''Djelatnost HRT-a je proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih uslugu, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga.'' Ističe da je tumačenje prvostupanjskog suda pogrešno i u suprotnosti s tumačenjem i praksom Visokog upravnog suda (odluka Usoz-321/2013 i Usoz-322/2013) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-I-662/2011), a koje odluke naplatu RTV pristojbe jasno kvalificiraju kao obavljanje javne ovlasti, a HRT kao tijelo s javnim ovlastima u smislu ZOSP-a. Navodi da RTV pristojba nije naknada za uslugu u tržišnom smislu, niti je riječ o privatnopravnom prihodu HRT-a, već je riječ o sredstvima dodijeljenim za izvršavanje javne službe u okviru javnih ovlasti koje HRT ima temeljem ZoHRT-u, kojim je između ostalog ovlašten pokretati i ovršne i druge pravne postupke za naplatu pristojbe. Ukazuje da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HTR-a, pa u tom smislu obveznopravni odnos između HRT-a i obveznika pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja, nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga upravo kao nositelj javnih ovlasti temeljem zakonske dužnosti naplate pristojbe od korisnika, pa je stoga u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.

6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a, a kojom je propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, kada je odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.

7. Tužitelj je pravna osoba koja ima status javne ustanove po čl. 6. Zakona o ustanovama (''Narodne novine'' broj 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019 i 151/2022, kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba), a čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ZoHRT-om i propisima donesenim na temelju njega. Svaka javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga.

8. Tužitelj, iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se stoga na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a. Naime, protivno žalbenim navodima tužitelja, tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Plaćanje RTV pristojbe zakonska je obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je HRT-a.

9. Kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbijanju njegovog prigovora, te ispitivanjem pobijanog rješenja na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Varaždinu 22. rujna 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović